Ulica Julija Knifera, odnosno nekadašnji dio Svačićeve ulice (od Vukovarske do Ulice cara Hadrijana) od idućeg mjeseca ulazi u II. zonu naplate parkiranja. No samo dio sa uređenim parkirališnim mjestima na istočnoj strani ispred Studentskog doma i unutar Campusa.

Sjevernije od toga, te na suprotnoj, zapadnoj strani ulice parkiranje na zelenoj površini postalo je uobičajena pojava. Iako je površina raskopana i puna blata i vode nakon kiše, razrovana i uništena, mnogi vozači ovdje parkiraju zbog blizine Kliničkog bolničkog centra, a tijekom prijepodneva i ranog popodneva ovdje je automobil do automobila, mahom je riječ o vozilima registarskih oznaka drugih gradova.

Iako bi se praksa parkiranja na zelenim površinama trebala prekinuti, ovdje se zapravo godinama ništa ne događa. Iako ulica nije bila u ranijem sustavu naplate, za pretpostaviti je kako će na blatnjavoj livadi nakon uvođenja naplate u dijelu ulice biti još više parkiranih vozila.

No jedno je sigurno – ovakva bi se praksa trebala prekinuti – bilo kažnjavanjem, pa da zeleni otoci ostanu zelenima ili pretvaranjem ove površine u obilježena parkirna mjesta. Vrijeme će pokazati hoće li se nešto od toga dogoditi.

NIKOM NIŠTA Parkiranje na zelenoj površini uz OLT postalo je sasvim uobičajena pojava

Svačićeva, ulica u koju možete doći vidjeti autentična gradska blatna parkirališta

Foto: Komarilos

Već dugi niz godina stanovnici Vijenca Ivana Česmičkog svjedoci su urušavanja i propadanja kuće na uglu Vijenca i Bosanske ulice. Derutan i zapušten objekt prepušten je uništavanju i raspadanju, a nekoliko je puta bio zahvaćen i požarom.

– Najveći problem predstavlja nama, stanarima s Vijenca Ivana Česmičkog 1 i 2, koji svakodnevno s prozora gledamo urušeno krovište, žbuku koja otpada s pročelja, zarastao okoliš, ali i nelegalno izgrađene garaže koje su također prepune otpada – ističe sugrađanin koji je fotodokumentirao izgled „kuće strave“ na adresi Bosanska 2a.

Osim sigurnosnih ugroza za prolaznike uslijed raspadajućeg stanja objekta te higijenskih razloga zbog okoliša zaraslog i zatrpanog otpadom, kuća nagrđuje vizuru čitavoga naselja jer se u ovakvom stanju ne uklapa u urbanu sredinu naselja udaljenog tri-četiri kilometra od centra grada.

Ova je kuća, dakle, tipičan primjer objekta koji nagrđuje kvart, opasna je za prolaznike, desetljećima propada i ništa se po tom pitanju ne događa. Noću ovdje nije ugodno prolaziti, a danju vas bude sramota što živite u blizini. Na žalost, ovo nije jedina takva kuća koja nam se raspada pred očima.

Foto: Komarilos i građani Komarilosi

Najpopularnije je među Baranjcima, no i Osječani iz udaljenijih dijelova grada ovdje sve češće parkiraju svoja vozila. U centru grada su pješice za desetak minuta, a s obzirom da je trenutno u naplati parking u 0. I cijeloj I. zoni, za očekivati je kako će se od idućeg mjeseca, kada parking bude u naplati i u preostaloj II. zoni, ovdje uskoro tražiti slobodno mjesto više.

Nekako prešutno, malo po malo, ovaj je sjeverni prilaz pješakom mostu postao parking. Od ranog jutra ovdje pristižu vozila koja dočekuju rekreativci koji trče na trim stazi ili bentom uz Tvrđavicu, a poslijepodne ih ispraćaju uglavnom šetači pasa.

Da ne bude zabune – parkiranje ovdje nije organizirano, parkira se po zelenoj površini koja je pod kotačima postala zemlja, blatnjava nakon kiše. Vjerojatno su ponekad na vjetrobranu vozači zatekli i kaznu, no ako je i bilo takvih sporadičnih slučajeva, vozače koji i dalje parkiraju na ovom alternativnom parkiralištu to očito ne brine.

Foto: Građani Komarilosi

Otkad je postavljena, niska ograda kojom su ograđeni parkovi Svetišta Srca Isusova i Oskara Nemona na Trgu Ljudevita Gaja uglavnom nije više privlačila pozornost bilo kakve logističke ekipe koja bi se eventualno bavila njezinim održavanjem. Naprosto, ograda je tu, čvrsta je, sustavno joj otpada boja i nagriza ju hrđa. Tu i tamo vidi se poneko oštećenje od udara nogom ili biciklom i uglavnom je sve ružnija.

Stara boljka. Izgradi se novo dječje igralište i onda godinama gledamo kako pojedini dijelovi igrala otpadaju, trunu, hrđaju ili ih lome, trgaju, odnosno neprimjerenim porukama prešpricavaju golobradi vandali. I nikom ništa. Ili pratimo kako noću nestaju duge metalne šipke iz ograda uz dravsku šetnicu ili osvanu polomljene klupe u parkovima… I ništa od toga ne ide u proceduru brzog održavanja, obnove ili zamjene dijelova kako bi nam ta javna oprema trajala duže i bila oku ugodna. Nego popravci uglavnom uslijede poslije nekakvog javnog pritiska.

Tako je i s ogradama na Trgu Ljudevita Gaja. Nekome izgledaju prenisko, neki misle da trebaju biti još niže i tanje, a neki da nam uopće ne trebaju. No, dok su tu trebalo bi ih barem redovito održavati.

Foto: Komarilos

Mijenja se vizura Retfale na još jednom raskrižju, ovaj puta Mlinske i Strossmayerove ulice. Odmah uz tramvajsku stanicu “Mlinska” na južnoj strani Štrosike trenutno je u fazi ravnanja i pripreme za gradnju teren na kojemu će biti (kako stoji na istaknutoj informativnoj ploči) obavljena “rekonstrukcija zgrade poslovne namjene i gradnja zgrade poslovne namjene, nadstrešnica iznad agregata”.

Ranije je na jednom dijelu te parcele funkcionirao vulkanizer, a s obzirom da je investitor Gumicentar Vulkan, pretpostavka je da bi ovdje mogao osvanuti kompleks s prodavaonicom, vulkanizerskim pogonom i punionicom autoplina kakav ta tvrtka već ima na raskrižju Huttlerove i Frankopanske ulice.

Ovdje je u međuvremenu novi vlasnik objedinio nekoliko čestica, pa je na taj način ispražnjen prostor između kućnog broja 271 u Strossmayerovoj i GPP-ove ispravljačke stanice u Mlinskoj. Stariji Osječani i naročito Retfalčani ovaj ugao pamte po legendarnom buffetu Patria koji je ondje uz tramvajsku stanicu (danas je ta kuća srušena) radio do polovice devedesetih godina prošloga stoljeća.

Foto: Komarilos