Kratka agencijska vijest uz fotografije bagera u akciji glasi: “Bageri su ušli u glavnu zgradu kompleksa nekadašnje Osječke tvornice kože, među zidove koji su desetljećima svjedočili industrijskom usponu grada, dugom stečaju i sporom propadanju”. Sve točno.

Prethodno su već srušene mnoge druge gradske tvornice, poput Šibicare, Tekosa, Mare, Analita, Slavonije IMK, Mobilije, Šećerane, Lia, Frigisa, Litokartona, Štampe, Kovinara, Obuće…, ali kompleks Kožare na raskrižju donjogradskih ulica Mije Kišpatića i Jove Jovanovića Zmaja je odolijevao, barem vizualno. Ulične fasade su, doduše, vidno propadale i rijetko je koji prolaznik smireno koračao uz zidove, većina je ipak s vremena na vrijeme pogledavala u pravcu krova jer kao da su očekivali da bi se nešto moglo skotrljati na nogostup.

Uglavnom, već je poznato da se na mjestu starih industrijskih kompleksa uglavnom grade nove stambene zgrade i cijela naselja te da novi stanari tih objekata većinom ni ne znaju kako žive unutar duhovnih ograda nekada uspješnih industrijskih dvorišta. Kako god bilo, bageri u akciji su odgovor na prečesta pitanja što će biti sa zgradama na vjerojatno najboljoj donjogradskoj poziciji, tek nekoliko metara od Drave i šetnice kod velikog platoa na Trgu Nikole Tesle. Za početak, bit će to očišćena ledina.

Foto: David Jerković/PIXSELL, Video: Komarilos

Unatoč visokim temperaturama i povremenim toplotnim udarima, na stvarno zadnjih dana užarenoj osječkoj Promenadi, raslinje u žardinijerama nije spržilo sunce i sve doista dobro izgleda. Biljke su očito dobro održavane i zalijevane, pa gotovo iznenađuje njihova svježina i šarenilo.

Na dionici od stare vodovodne centrale, pa do Zimske luke pješaci, biciklisti i romobilisti mogu uživati u zelenom okruženju. A upravo je stanje raslinja u žardinijerama česta tema razgovora tijekom slučajnih susreta jer mnogo gotovo da ne mogu vjerovati kako ove zelene oaze preživljavaju ljetnu vrelinu.

Foto: Komarilos

Oštećena je natpisna ploča, odnosno totem na kojemu je trojezično objašnjen smisao i povijest ratnog grafita “Osijek – nepokoreni grad” na raskrižju Trpimirove i Divaltove ulice. Tekst se ponavlja na hrvatskom, njemačkom i engleskim jezikom, a glasi: “Ovaj grafit u noći 18. studeng 1991. godine, nakon pada Vukovara i najžešće velikosrpske agresije na grad Osijek, napisao je hrvatski branitelj Predrag Sušac kao izraz inata i otpora Osječana te vjere u pobjedu u nametnutom ratu”.

Građanin koji je fotodokumentirao oštećenje dodatno je pojasnio značaj grafita za Osječane: “Na totemu je vidljivo udubljenje nastalo, po svemu sudeći, namjernim djelovanjem. Za neke taj totem je samo komad metala, ali za brojne Osječane totem koji se nalazi uz grafit predstavlja mnogo više. Naime, grafit (koji nije oštećen) nastao je u najtežim danima Domovinskog rata i postao je jedan od najprepoznatljivijih neinstitucionalnih i urbanih simbola obrane grada, mjesto koje podsjeća na prkos, hrabrost i nepokoreni duh Osijeka. Zato na ovo ne treba gledati samo kao na oštećenje jednog obilježja, nego kao na narušavanje dijela memorije našega grada. Ovo je tema od javnog interesa i potrebno je skrenuti pozornost na potrebu očuvanja ovakvih simbola Domovinskog rata i poštovanja prema baštini koja pripada svim građanima Osijeka”.

Inače, poznati osječki ratni grafit je 2012. zaštićen kao kulturno dobro od lokalnoga značaja, a ovo nije prva vandalska intervencija. Pamtimo kako je 1. siječnja 2015. grafit osvanuo prepravljen na način da je netko crvenom bojom prebojao slova “ne” na početku riječi “nepokoreni”, pa je tako pokušao promijenti povijesni smisao. Zatim, nešto više od dvije godine kasnije, polovicom veljače 2017. vandali su preko grafita crvenim sprejem na čirilici napisali Delije, ime navijača Crvene zvezde iz Beograda i četiri slova S.

Ovaj puta, vandali su imali potrebu oštetiti natpisnu ploču i to na predjelu gdje je tekst ispisan engleskim jezikom.

Foto: Građani Komarilosi i Komarilos

Tek sadnjom novih mladih stabala japanske crvenolisne šljive u travnju ove godine zapravo je završena kompletna rekonstrukcija Ulice Branka Radičevića u Donjem gradu. Zbog temeljitosti i širine zahvata na izmjeni kompletne kanalizacijske i vodovodne mreže, te izgradnje nove ceste, parkirališta i kolnih prilaza, prije radova je bilo potrebno ukloniti postojećih 47 stabala, a kad je nakon nešto više od godinu dana posao bio gotov – trebalo je još pričekati travanj, odnosno optimalne uvjete za sadnju novih sedamdesetak mladica. I sad je sve onako kako je planirano.

Podsjećamo, bilo je predviđeno da radovi ovdje traju devet mjeseci, ali prošlo je i 13 mjeseci dok sve nije bilo gotovo. Neposredno nakon dovršetka najgrubljih radova stanovnici i svi ostali koji u ulici parkiraju su prolazili i dječje bolesti urbanog življenja, pa se sjećamo kako su praktički u desetak dana nakon otvorenja uspjeli kotačima automobila uništiti baš sve nove zelene otoke u ulici. Pokazalo se da mnogi ne znaju bočno parkirati, pa su kotačima razrovali i u blato pretvorili prostor predviđen za zelenilo. To je riješeno na način da su prilazi zelenim otocima zaštićeni čvrstim, masivnim i visokim metalnim ogradama unutar kojih su nakon nekog vremena posađena i tako zaštićena nova stabla.

Nadalje, bilo je i problema s parkirališnim mjestima na cesti u sjevernom dijelu ulice jer su neki stanovnici pristup novim parkinzima počeli ograđivati kantama za smeće kako bi si sačuvali privatna parkirališta, ali s vremenom je i to došlo na svoje.

Foto: Komarilos

Osamdesetih godina prošlog stoljeća Ribarska je ulica jedno vrijeme bila epicentar gradskih zbivanja, naročito ljeti. Logično je bilo u večernjim šetnjama Korzom (Kapucinskom ulicom) skretati u Šamačku, pa Lučkim prilazom pokraj nekadašnje Kafeterije hotela Osijek i promenadom do Ribarske gdje su gotovo cijelu ulicu u najboljim danima zauzimali stajaći gosti kafića 054. Pa tako u krug.

Kafić je dobio ime prema tadašnjem poštanskom broju Osijeka (54000), odnosno prema pozivnom telefonskom broju – 054. Prvih godina ovdje su svi željeli biti viđeni, a konobari su doslovce služili i goste koji su stajali na ulici, pa su svoja pića držali u rukama i razgovarali.

No, već devedesetih godina, nakon Domovinskog rata, došlo je do promjene navika mladeži i do promjene matrice dnevnog i večernjeg izlaska. Uz Dravu, na prilazima Dravi i u užem gradskom središtu pojavile su se nove ugostiteljske terase s modernijim pristupima gostima, pa je 054 doživio nagli pad posjećenosti i onda je godinama životario na rubu isplativosti (barem ako je bilo suditi prema broju gostiju i popunjenosti terase).

Kafić koji je svojedobno pokrenuo trend otvaranja ugostiteljskih objekata i montiranja ugostiteljskih terasa cijelom dužinom Ribarske – od prije nekog je vremena  trajno zatvoren, a odnedavno je demonntirana i njegova velika tresa.

Ribarska je u međuvremenu dodatno uređena i ozelenjena, ali to nije vratilo posjetitelje na terase, barem ne u onom broju kako to pamtimo iz osamdesetih. Ovdje se u svako doba dana i večeri uvijek može naći slobodnog mjesta čak i za veća društva, pa je logično da nema posla za sve ugostitelje. U tom kontekstu, 054 je prvi platio glavom. Prvi došao i prvi otišao.

Foto: Komarilos