Školski športski savez grada Osijeka, u suradnji sa Sportskom zajednicom Osječko-baranjske županije, Zajednicom osječkog sporta i Sportskim klubom „Profesor Baltazar“, i ove školske godine provodi Program obuke neplivača namijenjen učenicima četvrtih razreda, kao i svim drugim učenicima koji se smatraju neplivačima, a sve to kako bi se svi učenici neplivači naučili sigurno kretati i snalaziti u vodi.

Prvi je termin organiziran još početkom srpnja, a drugi se očekuje od 17. do 28. kolovoza na bazenima Copacabana. Organizatori pozivaju sve zainteresirane roditelje da iskoriste mogućnost sudjelovanja u programu i svojoj djeci tako omoguće stjecanje jedne od temeljnih životnih vještina koja, između ostalog, doprinosi njihovoj sigurnosti. Program ima jasni cilj povećati sigurnost djece u vodi, razviti njihove plivačke vještine i stvoriti zdrave životne navike. Riješiti usput potencijalni strah od duboke vode i naučiti ih osnovnim plivačkim tehnikama.

Drugi termin ovogodišnje obuke održat će se od 17. do 28. kolovoza na bazenima Copacabana, pri čemu će se aktivnosti svakog dana provoditi od 9 do 10:30 sati. Okupljanje polaznika prvog je dana predviđeno oko 8:45 sati i za prijevoz djece do bazena su odgovorni roditelji. Sama obuka je organizirana kroz 20 školskih sati, odnosno deset dolazaka na bazen tijekom kojih će se provoditi blok-sati u trajanju od 2×45 minuta. Po završetku obuke, polaznici će pristupiti završnom ispitu na kojem je, za uspješno polaganje, potrebno isplivati 50 metara (25+25). Oni kojima to pođe za rukom dobit će Diplomu o uspješnom položenom programu, dok će polaznici koji ne zadovolje sve kriterije dobiti Potvrdu o sudjelovanju s naznačenim postignutim stupnjem.

Ukoliko je vaše dijete neplivač, svakako ga prijavite. Prijave su otvorene do petka, a za sve upite i informacije možete se javiti na mail: sportmladih.os@gmail.com

Foto: David Jerković/PIXSELL

O uspjehu darovitih osječkih odbojkaš(ic)a, učenika i učenica osnovnih škola, na državnoj završnici  međunarodno uvaženih Plazma Sportskih igara mladih u Rijeci, pisali smo prije nekoliko dana. Čestitke su, za podvige na tom poglavito masovnom natjecanju mladeži, zaslužili u konkurenciji U-11 dječaci Retfale, pod kojim su imenom nastupili mladi odbojkaši MOK Mursa Osijek, osvojili prvo mjesto pa će zastupati Hrvatsku u Splitu na nadolazećoj međunarodnoj završnici Igara, te djevojčice Legice ustvari ŽOK Osijek za drugo mjesto u istom uzrastu, ali i sasvim mlade U-8 odbojkašice Ferivi Višnjevac, prvakinje u toj konkurenciji.

Međutim, Rijeka je ugostila i najbolje sastave završnog državnog natjecanja Plazme u odbojci na pijesku, gdje su, opet,  bili vrlo zapaženi Osječani. Naime, prvo mjesto za uzrast U-11 pripalo je Tuljanima, odnosno osječkom tandemu Robertu Rukovanjskom i Nikoli Cvijančeviću, koji se također bave odbojkom i treniraju i nastupaju za Mursu. Njih u Splitu, od 15. do 17. ovoga mjeseca čeka međunarodna završnica što će toj dvojici razvidno darovitih dječaka biti samo dodatna aktivnost u Splitu. Naime, i Robert, inače učenik OŠ Retfala i Nikola koji pohađa OŠ Tin Ujević, dali su svoj značajan obol i spomenutom prvom mjestu Retfale u odbojci na parketu. U konkurenciji djevojčica U-11, pak, drugo mjesto zauzela je ekipa pod imenom Keri, koju su sačinjavale sestre Iva i Petra Kerovec, obje učenice donjogradske OŠ Jagode Truhelke, te članica ŽOK Osijek.

Dakako, sva spomenuta imena valja dobro zapamtiti, s nadom da ćemo za koju godinu baš zbog njih biti ponosni kad izrastu u kvalitetne perjanice seniorskih ekipa osječkih klubova.

Foto: Privatna arhiva

Nogometni klub Elektra, čija se seniorska momčad ove godine vratila u Prvu županijsku osječko-baranjsku ligu, minulog vikenda na svom igralištu Kraj Drave, po 32. put organizirao je tradicionalni Memorijalni turnir „Antun Batinić“ u znak sjećanja na svog istaknutog golmana i sjajnog nogometnog suca nastradalog u Domovinskom ratu. Sudjelovale su četiri lokalna kluba, a sve počasti pripale su domaćinu i organizatoru koji je i prikazao najkvalitetnije partije.

Već prvog dana učenici Valentina Babića otklonili su sumnje oko natjecateljskog ishoda, jer su svladali lanjskog pobjednika turnira ŠNK Višnjevac, koji je bio glavni favorit budući da nastupa u najvišem stupnju od svih sudionika, među međužupanijskim ligašima, a drugi je finalist potom postala Olimpija pobijedivši uvjerljivo petrijevački Omladinac. U subotnjem ogledu za treće mjesto, pak, Višnjevčani nisu imali milosti prema susjedu, a u finalu su „crveno-crni“, pogotcima Antonia Tomasa koji je svladao Zvonimira Mikulića u 50. i 68. minuti, svladali donjogradske ljubičaste da bi kasnije, prilikom dodjele nagrada, preuzeli i pojedinačne počasti memorijala.

Rezultati – petak: Elektra – ŠNK Višnjevac 4:1(3:1) i Olimpija– Omladinac 4:1 (4:0); – subota – za treće mjesto: ŠNK Višnjevac – Omladinac 4:1 (4:0) i finale: Elektra – Olimpija 2:0 (0:0). Poredak: 1. Elektra, 2. Olimpija, 3. ŠNK Višnjevac i 4. Omladinac. Sudili su Nikola Vuković, Ivan Grepo, Ivan Kvesić (finale), te Oliver Romić, Dino Knez, Mario Vranjić, Franko Rebić i LeanKoški.

Najboljim igračem proglašen je Filip Radovanović, najviše pogodaka (4) postigao je Antonio Tomas, najbolji vratar, njihov suigrač, Andrej Vladetić, svi iz Elektre, fair play pripao je Petrijevčanima, a najboljim sucima proglašeni su Romić, Knez i Vranjić. Nagrade su na zatvaranju turnira uručivali Davor i Ante Batinić, sin i unuk pok. Bateka, te Vladimir Mihajlović, član IO Elektre, te nogometni treneri i bivši kapetani osječkog prvoligaša Vedran Jugović i Ivo Smoje. 

Za Elektru su igrali: Vladetić, Vida, Vratović, Čolić, Parlov, Kubica, Radovanović, Omerović, Hosi, Tomas i Šimek, te Ezgeta, šimić, F. Babić, Lendić, Anić i Tomoković.

Foto: Lucija Trampus

Na Svjetskom juniorskom prvenstvu, održanom od četvrtka do nedjelje u bugarskom Plovdivu, ugled hrvatskog veslanja branilo je osam posada koje su opravdale očekivanja stručnjaka.

Najzapaženije, četvrto mjesto osvojio je osmerac (Ćurković, Matešin, Alibegović, Politeo, Erceg, Sredić, Alfier, Grubišić) s kormilarkom Marijetom Slugan s rezultatom 5:39,70. Na umjetnom plovdivskom kanalu nastupilo je sveukupno devet osmeraca, u kvalifikacijama su naši mladići bili drugoplasirani, da bi u „A“ finalu brže od našihu cilj ulazili, redom, Velika Britanija, SAD i Njemačka.

U sastavu reprezentacije Hrvatske, uz nadziranje svog trenera Krešimira Ižakovića, bio je i tercet veslač(ic)a osječkog Iktusa koji su opravdali očekivanja. Štoviše, dvojac juniorki bez kormilara, u sastavu Dunja Viszmeg/Ana Jukić još jednom, svojom ujednačenošću tijekom sva tri nastupa, dokazao je talentiranost osvojivši peto mjesto u konkurenciji 13 posada s rezultatom 7:22,18 minuta. O kakvom se rezultatu radi, najlakše je ilustrirati podatkom da su nove svjetske prvakinje u toj disciplini, Talijanke Cassani i Martorana došle do „zlata“ s novim svjetskim rekordom – 7:10,77!

Svoj debi na jednom velikom međunarodnom natjecanju zauvijek će pamtiti i 17-godišnji Borna Bašić iako se tako ne čini njegovo 15. mjesto od 25 skifista. Veslački stručnjaci, naime, posebno su skrenuli pozornost na mladost toga osječkog srednjoškolca i treće mjesto u „C“ finalu s rezultatom 7:14,30, čime je nadmašio i četvrta mjesta u kvalifikacijama (7:21,82) i u četvrtfinalu (7:22,19).

U Plovdivu je, inače, sudjelovalo oko 660 veslač(ic)a iz 55 zemalja koji su se natjecali u 14 različitih klasa čamaca.

Foto: Nives Crnogaća za VK Iktus

Možete ga svakodnevno sresti u Donjem gradu, gdje se najčešće šeta Trgom bana Josipa Jelačića, čime ispunjava samotnjačko vrijeme. Zabavlja ga i sportska kladionica, u kojoj pokušava primijeniti iskustvo stečeno na nogometnim travnjacima u Slavoniji i Baranji. Jer, Krunoslav Gilić, nadaleko poznat po nadimku Gile, godinama je igrao nogomet s nadom da će ostvariti vrhunsku karijeru, ali – sudbina nije tako htjela…

– Bio sam dragovoljac u vrijeme Domovinskog rata, kombijem smo kao pripadnici 160. brigade imali zadatak iz grada preko željezničkog mosta prevoziti oružje i hranu (i piće) napoložaj naših branitelja u Podravlje i Baranju, prisjeća se Gile, kojem nije trebalo dugo vremena da se, čim je zapucalo, priključi obrani Osijeka. – Kako smo to radili svakodnevno, skužili su nas što je jednog dana bilo kobno. Nesretnim slučajem, evo vidiš (pokazuje desnu nogu) posljedično sam postao invalid, pa uz skromnu mirovinu imam zbog toga i dodatno primanje.

I nije nesretan zbog invalidskog statusa, koliko zbog tuge što nikad nije uspio ostvariti ono zbog čega je, kao rođeni Baranjac (1954., Popovac) doselio na desnu dravsku obalu, u Osijek, gdje se nadao da će, osim školovanja, postati poznati nogometaš. Jer, nakon osnovnog i srednjeg obrazovanja, postao je nastavnik tjelesnog odgoja i šest mjeseci prenosio ljubav prema sportu višnjevačkoj djeci u OŠ „Braća Guštin“ sve dok ga nije naslijedio proslavljeni bacač kugle i nastavnik Petar Barišić. Uz to, međutim, Gilić je s bezgraničnom ljubavlju igrao nogomet još kao 16-godišnjak u pionirsko-juniorskom kadru Metalca.

– Nismo imali teren, tek kasnije je sagrađena Bikara, prisjeća se. – Treninge smo imali na pomoćnom (speedway) igralištu Gradskog vrta, a prvi mi je trener bio Miroslav Petrović „Beli“, kojeg pamtim kao vrhunskog nogometnog majstora koji nas je sve (na)učio, od uklizavanja do savršene igre glavom. Potom je došao Matej Kasač, ali kako sam došao u verbalni sukob s klupskim „tehnikom“ Milanom Arambašićem, pristupio sam Olimpiji gdje sam igrao zaista dobro. Da, kao stoper, bio sam uvijek oštar, neprelazan pomagač i(li) stoper. Uostalom, zato je 1974. na Zeleno polje i došao čuveni Željko Huber i zahtijevao da „preselim“ u redove NK Osijek, ali iako sam kraće vrijeme bio na probi (stigli su zime ’75 sa mnom i Ivo Pavičić iz Metalca i Đuro Brkić iz Elektre), primio sam poziv i iz NK Borovo, ali me olimpijaši nisu pustili i ostao sam tada na Zelenom polju još pet godina. Završnicu karijere odigrao sam u Lastavici (Brestovac), NK Nemetin i tek osnovanoj Zanatliji, gdje je, ustvari, bilo najljepše iako smo na treninge odlazili “preko“, u Tvrđavicu.

Donjogradski vuk-samotnjak, iza kojeg je opisano dugogodišnje životno razdoblje ispunjeno iskrenom ljubavlju prema nogometu, ali i dva propala braka, bez ustručavanja želio je usporediti „ono nekad“ s „ovim danas“:

– Kakve smo samo utakmice igrali mi, osječki trećeligaši, skoro će kliknuti Gile. – Privlačili smo brojne gledatelje koji su itekako uživali. Usporedba? Uvjeren sam da smo mi igrali bolje, kvalitetnije i ljepše, uostalom trećeligaški je to bio rang u neusporedivo većoj nogometnoj obitelji. Nažalost, sve to nećemo više moći dokazati… 

Foto: Privatna arhiva