Na 54. Svjetskom prvenstvu u sportskoj gimnastici, što se održava u Rotterdamu, u četvrtak su održana finalna natjecanja u višeboju, a po četvrti put prvak je postao Japanac Daiki Hashimoto (85,998), ispred Haonana Yanga iz Kine (84,199) i Joe Frasera iz Velike Britanije (83,531).

U konkurenciji 24 natjecatelja, mnogo se očekivalo od Ilije Kovtuna,  člana GK Osijek-Žito koji je na to natjecanje otputovao kao osvajač zlatnih medalja na nedavnom EP u Zagrebu. Najavljivano je, da će pokušati donijeti Hrvatskoj prvu medalju s najvećeg natjecanja otkako je uzeo hrvatsko državljanstvo, ali to se, bar zasad, nije ostvarilo iako je u finale ušao kao šestoplasirani (83,099) i to s odličnim nastupima na ručama i preskoku.

Naime, razvidno je da ga je baš velika želja (pre)skupo stajala, jer je potonuo pod psihičkim opterećenjem i pao, prvo na konju s hvataljkama, a onda i u preskoku. Pa je u konačnom poretku zauzeo 11. mjesto (80,264).

Dakako, Kovtun će imati još jednu priliku za osvajanje medalje, u nedjelju u finalu na ručama nakon što je u toj disciplini imao najbolji rezultat (14,700). Inače, u četvrtak su vježbale i sve četiri Hrvatice, ali se nijedna nije plasirala u finale. Podsjetimo, nastupile su Tijana Korent (preskok), Tina Zelčić (greda), Mila Prpić (višeboj) i Sofia Mešter (dvovisinske ruče).

Foto: Facebook stranica Hrvatski gimnastički savez

Nakon solidnog otpora „Plavoj tvrđavi“  Srednje škole Jelkovec, gdje svoje suparnike ugošćuju Sesvećani, rukometaši Osijeka doživjeli su i drugi uzastopni poraz od glavnih aspiranata za prvo mjesto u Ligi B Paket 24 Premijer lige Hrvatske. Udovoljivši čelništvu HRK Gorica, da se susret 7. kola odigra unaprijed zbog njihovih obveza u EHF Europskoj ligi, Osječani su već u srijedu dočekali trenutno vodeći sastav znajući da neće imati nimalo lak zadatak jer je HRK Gorica nanizala (svih) šest prvenstvenih pobjeda zaredom. I, slično nedjeljnom izdanju kad su se, usprkos konačnom porazu (29:25), dostojno suprotstavili Sesvećanima, i u srijedu u Zrinjevcu protiv goričkih rukometaša momčad Frane Veraje zaigrala je bez mnogo respekta, pa bi neupućeni gledatelj u prvom poluvremenu teško odgonetnuo tko je izraziti favorit za osvajanje bodova.

U tih pola sata, naime, u sveukupnom je zbiru sastav u crvenom bio bolji tek za pogodak, čemu je najviše pridonio raspoloženi Noa Mandić koji je sjajno nadomjestio nenadani izostanak Karla Vašarevića na lijevom krilu i – postigao čak sedam pogodaka. Gosti su se, pak, dosta mučili kako bi pronašli pravi način da zatresu domaću mrežu koju su čuvali Frajhaut i Capan, od kojih je onaj prvi čak i postigao dva pogotka „s gola na gol“, a drugi opravdao povjerenje trenera Veraje kad je stao na vrata Osječana. Štoviše, da Marin Sorić na goričkim vratima nije opet potvrdio odličnu formu obranivši čak sedam lopti upućenih prema njegovoj mreži, vjerojatno gosti ne bi na predah otišli s prednošću.

No, u drugom poluvremenu brze i maštovite Goričane domaći više nisu uspjeli zaustaviti u njihovim akcijama, među kojima se našao i jedan  pokušaj atraktivnog cepelina!  Otpor Osječana slomljen je u prvih 13 minuta drugog poluvremena, kad su Miškovićevi izabranici „zabili“ i primili samo četiri pogotka. Stekavši, tako, značajno vodstvo – pokazali su svoje pravo lice. Postupno se razlika povećavala i to na razne načine, od ubojitih udaraca s udaljenosti, s oba krila ili s pozicija kružnog napadača što im je omogućio sigurni vratar Marin Sorić zaustavljajući pokušaje Osječana da se rezultatski „vrate“ u igru. Jer, u 45. minuti bilo je 19:24, a u 49. minuti i nedostižnih 19:28.

Nažalost, Goričani nisu ispraćeni iz Zrinjevca sa simpatijama za svoju kvalitetnu izvedbu, jer je susret „začinjen“ incidentom u kojem je najgore prošao iskusni David Čičak. Iznerviran doista nerazumljivim sudačkim odlukama, prvo je nepotrebno zaradio crveni, da bi mu odmah zatim zagrebački arbitri „darovali“ i najrigorozniji, plavi. U tih posljednjih nekoliko minuta uzavrela je atmosfera na parketu Zrinjevca, čemu su ponašanjem svoj doprinos dali i bahati Goričani, zbog čega su i napustili grad na Dravi bez simpatija i onih tek osamdesetak gledatelja. Tražiti razloge takvom kraju, poslije obostrano borbene, na trenutke istina i preoštre igre, nije nimalo jednostavno. Međutim, svoj su  „doprinos“ u srijedu nesumnjivo dali i suci, imenjaci Martija Brodić i Hodžić, koji, pak, nisu ni od početka imali lak zadatak sasvim korektno odraditi ulogu tijekom cijele utakmice. Jer, kako se prilikom određivanja zagrebačkih sudaca za osječku utakmicu nije vodilo računa, da je Velika Gorica udaljena od hrvatske metropole – tek dvadesetak kilometara?! Slično su pitanje u subotu postavljali ljubitelji nogometa na Opus Areni, gdje je sudio Zagrepčanin, a gost Osijeka bio je HNK Gorica!! A Lijepa naša ima i drugih sportskih središta i arbitara, zar ne? A oni koji vjeruju, da sve to ne bi trebalo biti u sportu razlog nepovjerenju, najjednostavnije je odgovoriti pitanjem. Zašto, onda, osječkim klubovima ne sude arbitri iz Osječko-baranjske županije? Ukratko: nerazumljivo…

Za RK Osijek, inače, u srijedu su igrali: Frajhaut 2, Capan, Kovačević, Zrno, Nedić, Čičak 4, Babić 1, Žulj 3, Banović 3(3), Čurić 1, ManciMičević 1, Mandić 7, Bolanča, Oršolić 1 i Baković. Pritom su vratari obranili ukupno sedam udaraca (Frajhaut 2, Capan 5) , a Banović je realizirao sva tri dosuđena sedmerca. U momčadi HNK Gorica, čijoj pobjedi se, međutim, nema što zamjeriti, najviše pogodaka postigao je Bruno Mlakar s lijevog krila (6). Nakon ove utakmice, na ljestvici Lige B vodi HRK Gorica, sada s maksimalnih 14 bodova, a RK Osijek je, sa šest bodova, na diobi od 3. do 5. mjesta.

HRK Gorica će već tijekom vikenda imati nov europski ispit, u Sj. Makedoniji kod Butela, a rukometaši Osijeka tek posljednjeg vikenda listopada igraju susret 8. kola naše lige, protiv rukometaša Trogira, opet u Zrinjevcu. 

Potpis: Zajednica osječkog sporta

Poslije čak 11 godina čekanja, kuglači Osijeka prošlog su se tjedna opet natjecali na europskoj pozornici, jer im je učinak u prošloj natjecateljskoj sezoni u Hrvatskoj omogućio sudjelovanje na 24. turniru NBC Cupa (Nineping Bowling Classic) održanom od 12. do 17. ovoga mjeseca u Apatinu. Nastupila je 21 momčad iz Austrije, Bosne i Hercegovine, Češke, Francuske, Hrvatske, Italije, Mađarske, Njemačke, Poljske, Sjeverne Makedonije, Slovačke, Slovenije i Srbije, s tim što se unaprijed znalo da će tri prvoplasirane 2027. izboriti pravo sudjelovanja u Ligi prvaka Europe.

Nažalost, poslije odlične igre u kvalifikacijama, osječki kuglači poraženi su u polufinalu od splitskog Mertojaka s 5,5:2,5, a potom, u ogledu poraženih polufinalista, uspješniji je bio i njemački Olympia Moerfelden s istim rezultatom tako da su Osječani zauzeli četvrto mjesto, pa im je izmakla i mogućnost organizacije završnog turnira Lige prvaka.

Inače, prvo mjesto na kuglani Banje Junaković pripalo je hrvatskom prvaku Mertojaku, ispred dva njemačka predstavnika, VfB Halbergmosa i Olympia Moerfelden, te Osječana. Na apatinskom turniru za osječku momčad kuglali su Mario Liović, Mario Mušanić, Marko Tomić, Matija Tutnjević, Ivan Bartulović i Goran Pofuk.

Nakon tjedna provedenog u Apatinu, po povratku u Osijek, inače, osječki kuglači, kako i dolikuje objektivnim sportašima, priznali su da u završna dva nastupa nisu bili na odličnoj razini kvalitete odigrane tijekom prethodnih kvalifikacija. Tako će opet ambiciozni članovi Kuglačkog kluba Osijek morati još malo pričekati na željenu organizaciju Lige prvaka, što ih nije demoraliziralo jer novo klupsko čelništvo, kao i kuglači, i dalje vjeruju da su na najboljem putu vraćanja nekadašnjoj ugleda na domaćoj i međunarodnoj sceni.

Nnešto stariji osječki ljubitelji kuglanja prisjećaju se 2002. i nezaboravne organizacije Svjetskog kuglačkog prvenstva, SPUK-a kao i Ratzinga 2015. kad se osječko kuglanje posljednji put momčadski predstavilo na europskoj razini, a to „zlatno doba“ bilo je upotpunjeno i zapaženim klupskim dostignućima. I baš to je sveukupno čvrst temelj na kojem nova generacija želi postupno vratiti ugled koje je osječko kuglanje imalo u vremenu nažalost preminulih Ante Liovića, njegova sina Miroslava, i niza drugih vrhunskih kuglača kad su bili u samom vrhu vrhunskog sporta grada na Dravi. I danas se, naime, često spominju podvizi osječkih kuglača u europskoj eliti, natječući se s najboljima za Welt pokal, Europa pokal i NBC pokal.

Nažalost, od tog zlatnog doba osječkog kvalitetnog kuglanja proteklo je mnogo vode Dravom a da su velika svjetska natjecanja i uspjesi zaobilazili kuglanu na Pampasu, tu neuništivu uspomenu na SPUK 2002. montiranu na sadašnje mjesto nedaleko desne dravske obale. Zbog svega toga, a još više zbog entuzijazma koje svojim aktiviranjem sustavno ispoljavaju novi predvodnici početnih naznaka vraćanja vrhunskim ostvarenjima na čelu s predsjednikom Dariom Radošem, doista treba vjerovati da je Apatin bio itekako vidljiv znak optimizma glede renesanse KK Osijek i osječkog kuglanja. Simbolično svjedočanstvo ozbiljnih nakana te nove generacije kuglačkih zaljubljenika su i nadahnute poruke Vanje Reta, voditelja Škole kuglanja u suradnji sa Zvonimirom Lugarićem i Ines Tomić.

– Za nas apatinski rezultat znači mnogo više od plasmana, jer iza svega stoje godine rada, odricanja, treniranja, zajedništva i ljubavi prema kuglanju – kaže Ret u kojem još žive i uspomene na SPUK i dane kad je kuglački svijet 2002. kao i on u svojim mlađim godinama, pozorno pratio i divio se sjajnom ozračju u kuglani montiranoj u Zrinjevcu, kao i ozračja sveukupnog optimizma stvorenog tog svibnja pod ravnateljstvom uigranog tandema M.Liović/Knežević.

– Prolazile su godine, mijenjale se generacije, ali želja da naš klub opet bude dio europske završnice nikad nije ugasla. Nastojimo učiniti sve što je u našoj moći, da se za naš grad, regiju i državu opet čuje na međunarodnoj kuglačkoj sceni, pa smo zahvalni svima koji su nam dosad pomagali u tim nastojanjima, dakako očekujući da će tako biti i ubuduće.

Slučajno ili ne, nekako u isto vrijeme, na sasvim drugom mjestu i na natjecanju drukčijeg značaja, stigao je još jedan signal možebitnog buđenja Osječana zaljubljenih u kugle i čunjeve. Kuglana Zaprešić, naime, ugostila je stotinjak budućih, zasad posve mladih kuglač(ic)a na Regionalnom turniru mladih „sjever“, ustvari dijela nacionalnog značaja, gdje je prve nastupe imalo i desetoro polaznika Škole kuglanja osječkog kluba, utemeljene ljetošnjim kampom kad je zanimanje za kuglanje pokazalo tridesetak dječaka i djevojčica, a na redovnim je treninzima, okupljanju i druženju, dosad ostalo njih 20.

U Zaprešiću su, tako, među dječacima i djevojčicama uzrasta do 11, 13 i 15 godina, prve kugle na službenom natjecanju bacali Mia Kovač, Mateja Lucić, Kristina Tomić, Gloria Badurina, Rita Ret i Iva Lugarić, odnosno Luka Lugarić, Manuel Lucić, Franko Ret i Dario Tomić.

Foto: Arhiva kluba

Raspored prvog kruga Lige B Paket24 Premijer lige Hrvatske odredio je rukometašima Osijeka, u kratkom vremenskom razmaku, dva uzastopna susreta s nedvojbeno najkvalitetnijim mogućim suparnicima u skupini. Još u nedjelju navečer, u „Plavoj tvrđavi“ Srednje škole Jelkovec u Zagrebu, učenici Frane Veraje nastojali su, i u tomu uspjeli, pružiti što jači otpor drugoplasiranim Sesvetama Triglav osiguranje (29:25), da bi ih, već u srijedu u Zrinjevcu, čekao najteži izazov – protiv lidera HRK Gorica.

– Dakako da su Sesvećani snažnija momčad, koja igra i na europskim parketima, nastojali smo ih usporiti i to nam je dugo uspijevalo pa samo držali rezultatski korak, no poraz nismo izbjegli a nismo ni mogli u nekompletnom sastavu (Babić, Nedić, Kovačević) – rekao je trener Veraja uoči predstojećeg nastupa, u srijedu na svom parketu protiv HRK Gorica. – Suvišno je isticati da je lider veliki favorit, mi ćemo nastojati pružiti što bolji otpor, sličan onom u Jelkovcu, ali misli će nam već biti u susretu 8. kola kad ćemo ugostiti Trogirane u utakmici koja je nama odlučujuća i za konačan učinak uoči doigravanja.

Veraja je poželio značajniju posjetu gledatelja, jer to ne zaslužuje samo HRK Gorica nego i njegov sastav, koji iz kola u kolo dokazuje da je homogena, kompaktna i borbena cjelina. No, najveću će potporu Frajhaut, Vašarević, Čičak, Nedić, Babić, Oršolić… ipak trebati posljednjeg dana listopada, protiv toliko spominjanih Trogirana, zacijelo željnih „osvete“ za poraz od osječke momčadi na startu prvenstva.

Uoči 8. kola HRK Gorica vodi na ljestvici s maksimalnih 12 bodova, a RK Osijek je, sa šest, na diobi od trećeg do petog mjesta. Međusobni ogled Goričana i Osječana u srijedu počinje u 17 sati.

Foto: ZOS

Među osječke klubove, koji svake godine dograđuju spomen na svog tragično preminulog člana, u  vrijeme pogibije višestrukog prvaka Hrvatske za mlađe uzraste, spada i Judo klub Mladost koji u subotu, 24. ovoga mjeseca organizira već 19. tradicionalni „Memorijal Josipa Potneka“. Od tog se mladića, iz skupine sjajnog osječkog trenera Željka Damjanića, očekivalo da izraste u vrhunskog judaša u čemu ga je, nažalost, u kadetskom dobu spriječila tragična pogibija.

Natjecanje se i ovaj put priređuje i u povodu Svjetskog dana juda, 28. listopada (rođendan Jigora Kana Shihana, osnivača juda), a bit će održano u velikoj dvorani Gradski vrt, u koju će ulaz biti besplatan.

„Mladostaši“ se nadaju da će i ove godine Potnekov memorijal biti jedan od najmasovnijih u Hrvatskoj, budući da  je najavljen nastup oko 400 mladića i djevojaka iz cijele Hrvatske i susjednih zemalja, i to dječaka i djevojčica, mlađih kadetkinja i kadeta, te kadetskog uzrasta. Ovogodišnja tema memorijala je „Pripadnost“ (Belonging) tako da je naglasak stavljen na zajedništvo, prepoznavanje i uvažavanje svakog judaša(judoke) na tatamiju i izvan njega. 

– Ta poruka usmjerena je prema judaši(ca)ma s invaliditetom, ženama i djevojkama, djeci, izbjeglicama, te se zbog društvenih i(li) ekonomskih razloga osjećaju udaljeni od sporta – kaže dugogodišnja i neumorna klupska predsjednica Vlasta Dragušica. – Tema „Pripadnost“ bavi se pitanjem osjeća li se svatko tko zakorači u dvoranu prepoznato, poštovano, podržano i istinski dijelom velike judo obitelji.

Kao i svih prijašnjih godina, i 19. „Memorijal Josipa Potneka“ otvaranje će u subotu u 9,30 svojim nastupom uljepšati Osječki puhački orkestar izvedbom Mihaljevićeve himne našega grada  „Moj Osijek“, a nastupit će i Plesni studio Wing iz Osijeka.

– Judo, ponavljam, nije samo sport, to je i način života, pa su svi pozvani da nam se u subotu pridruže i povećaju judo obitelj, jer ovo natjecanje, držimo, ima veliko značenje ne samo za JK Mladost nego i za cijeli grad, što bi trebao biti najbolji poziv za dolazak u Gradski vrt – rekla je Dragušica.

Foto: Arhiva kluba