Na završnom turniru odbojkaškog prvenstva Hrvatske u kadetskoj konkurenciji, odigranom u Zadru, zapažen uspjeh ostvarile su darovite igračice ŽOK Osijek  koje su osvojile naslov državnih prvakinja za taj uzrast! One su se posebno istakle u odlučujućoj, finalnoj utakmici za naslov kad su im se u nedjelju, 31. svibnja suprotstavile vršnjakinje ŽOK Pula.

U dvorani OŠ Zadarski otoci, naime, utakmica je trajala čak 114 minuta, a pobijedile su Osječanke s 3:1 (25:19, 12:25, 25:16, 25:21). Na treće mjesto plasirao se zagrebački Dinamo pobijedivši splitska Brda s 3:1 (25:18, 19:25, 25:10, 25:19). Još jedna osječka ekipa slavila je u konačnom razigravanju kad je Višnjevac, u susretu za peto mjesto, pobijedio ekipu HAOK Rijeke s 2:0. Poredak ostalih: 7. Olimpik, 8. Šibenik ’91, 10. Vinkovci, 11. Žal Banjole, 12. ENNA Vukovar, 13. Kelteks, 14. Mladost, 15. Kostrena i 16. Dubrovnik.

Pri uručivanju zasluženih nagrada, proglašene su i najbolje pojedinke turnire i to – sve darovite Osječanke! Najbolja igračica (MVP) turnira je Lucija Šoš, najbolja tehničarka Dora Lizak, a najbolji bloker Ena Biljan.

U Zadru su naslovu prvakinja Hrvatske sjajnom igrom pridonijele i Sara Brđanin, Lea Mrkonjić, Nika Bokulić, Nika Kuna, Mari Budiša, Ena Blažeka, Ema Šušnjara, Ana Korenički, Nina Jukić, Ema Margeta, Mia Medić, Petra Ema Sudarić i Franka Karačić. Dakako, važnu ulogu odigrali su, svatko u svom djelokrugu zadataka, i treneri Miodrag Stojaković, Darko Filipaš i Renata Korenički, te klupski predsjednik Vlatko Rakin.

Kadeti zagrebačke Mladosti, pak, bili su uvjerljivo najbolji u muškoj konkurenciji, što se prepozna(va)lo i u finalu protiv kadeta Rijeke koju su „mladostaši“ riješili u svoju korist s 3:1 (25:17, 20:25, 25:20, 25:15) u susretu koji je trajao 107 minuta. Učenici trenera Davora Meringera tom su prilikom izgubili prvi set u ovosezonskim službenim utakmicama, jer su  i u kadetskoj ligi briljirali s 15 pobjeda, bez poraza, i set-razlikom 45-0!

MURSAŠI TREĆI Na treće mjesto plasirali su se kadeti MOK Murse-Osijek koji su za samo 72 minute deklasirali Ribolu Kaštela s 3:0 ( 23, 16, 13). U susretu za peto mjesto, pak, Zadar je s 3:0 (19, 16, 20) pobijedio momčad Siska, a sedmi je Cratis Varaždin poslije također 3:0 (17, 21, 21) pobjede nad riječkim Grobničanom.

(Na glavnoj fotografiji: Kadetkinje ŽOK Osijek, prvakinje Hrvatske za 2026. godinu, s predsjednikom Rakinom, te trenerima Filipašom i Stojakovićem)

Foto: ŽOK Osijek

U Estoniji je završen prvih krug Europskog nogometnog prvenstva za kadete, igrače uzrasta do 17 godina. Nažalost, već poslije prvog kruga, odnosno tri odigrana kola, reprezentacija Hrvatske eliminirana je iz daljnjeg natjecanja. Naime, izabranici Marijana Budimira, među kojima su i stoper Jakov Posavec i napadač Jakov Dedić, perspektivni polaznici Škole nogometa NK Osijek zauzeli su treće mjesto u skupini, a u polufinale natjecanja plasirale su se dvije prvoplasirane momčadi s minimalno boljom gol-razlikom!

Na startu, u Rakvereu selekcija Belgija svladala je Hrvatsku s 2:0, a potom su daroviti Hrvati svladali Estoniju s 3:1 i u nedjelju Španjolsku s 3:2. U toj utakmici sva tri pogotka za „male vatrene“ postigao je Osječanin Dedić, ali je Budimirovim mladićima „falio“ još jedan pogodak za plasman u polufinale EP. U konačnom poretku, naime, Belgija (3:1) i Španjolska (7:4) imali su, iako isti broj bodova kao Hrvatska (6), te bolju razliku postignutih i primljenih pogodaka od hrvatskih reprezentativaca (6:5). Na posljednjem je mjestu bila Estonija bez bodova.

Ono što svakako može probuditi optimizam među osječkim ljubiteljima nogometa, svakako je ubojitost Jakova Dedića, rođen krajem kolovoza 2009., u čijem je životopisu već upisano nekoliko minuta u – seniorskoj momčadi. Ako se „po jutru dan poznaje“, eto nam novog golgetera već sljedeće sezone, igrača školovanog na Pampasu (kraće vrijeme proveo je u Akademiji Krpan-Babić) sposobnog da u Supersport Hrvatskoj nogometnoj ligi otkloni rak-ranu osječkog prvoligaša – neefikasnost!

Foto: Instagram profil

Samo tjedan dana Mia Wild bila je vlasnica državnog rekorda za mlađe seniore (U-23) na 100 m s preponama, a već je popravila 13,34 istrčanih u Gradskom vrtu. Naime, u subotu je najbolja osječka i jedna od najperspektivnijih hrvatskih atletičarki, nastupila na međunarodnom mitingu u Trstu i pokazala da je zaista u odličnoj formi.

U konkurenciji atletičarki i atletičara na 19. Triveneto Meeting Internazionale iz Italije, Mađarske, Poljske, Velike Britanije i Hrvatske, Mia je trčala u jednoj od skupina discipline koja je okupila 16 trkačica, te zauzela drugo mjesto iza talijanske predstavnice Mosetti (13,07) s rezultatom 13,24. U sveukupnom poretku 16 preponašica, najbrža bila je Talijanka Veronika Besana (13,08), dok je Mia zauzela četvrto mjesto s tim što nije zanemarivo istaknuti kako su tri prvoplasirane bitno starije od nje. Ono što je, ipak, najznačajnije, jest činjenica da je Wild poboljšala mlađejuniorski rekord Hrvatske za deset stotinki, te dokazala daljnji uspon forme.

Ususret najvećim ovogodišnjim izazovima, to je, svakako, ohrabrujuće i za trenera Sašu Šešuma, jer Mia uskoro ima nove izazove u prvom polugodištu 2026. Već u četvrtak, 4. lipnja, naime, Mia će trčati u austrijskom St.Poletenu gdje je nastupila i lani, da bi nakon predaha 20. i 21. ovoga mjeseca nastupala na Balkanskom prvenstvu, pa 26. lipnja na Hanžekovićevom memorijalu u Zagrebu.

– To mi je raspored za naredno kraće razdoblje – rekla je Mia. – Vrhunac sezone, dakako, trebalo bi biti Europsko prvenstvo, kolovoza u Birminghamu.

Nedavno je Mia dvaput doživjela značajna priznanja, proglašavana je najboljom sportašicom Osijeka, pa Osječko-baranjske županije, a njeni najnoviji rezultat koje postiže s usporednim ispunjavanjem brucoških obveza, nedvojbeno su dokaz da smo dobili doista vrhunsku studentsko-atletsku osobu! S nadom da će jednog dana Mia istrčati 100 m s preponama s rezultatom ispod 13 sekundi, što je u ovom trenutku vrhunac planova nje i trenera Saše Šešuma, kao i kompletnog AK Slavonija Žito.

Foto: Arhiva kluba

Nakon što su prednatjecanja nedavno priređena u Zaprešiću i Zagrebu, prošloga tjedna u Poreču su odigrani završni turniri sveučilišnog prvenstva Hrvatske u rukometu. Pravo nastupa prethodno su stekla i oba sastava Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, s tim što su se djevojke, za 2025./2026., pokazale uspješnijima zauzimajući drugo mjesto, dok su osječki studenti završili svoj nastup na četvrtom mjestu u Hrvatskoj.

Zoran Dorić, inače trener prvoligaša ŽRK Osijek (ovaj put službena osoba osječkog sveučilišta na klupi je bila i Mirijam Adžaga),kao i dosad vodio je u oba susreta osječke studentice, koje su u polufinalu pobijedile ekipu Sveučilišta u Splitu s 31:25, da bi u finalu odmjerile snage sa Sveučilištem u Zagrebu, koje je prije toga porazilo sastav Sveučilišta Sjever s 31:26. U završnom doigravanju, pak, za naslov studentskih prvakinja Hrvatske, nažalost, Osječanke su izgubile od Sveučilišta u Zagrebu s 29:25, dok su Splićanke, za ukupno treće mjesto, svladale Sjever s 37:26.

Budući da se poslije svake utakmice proglašavalo najbolje pojedince, iz osječke ekipe u finalu je tu titulu ponijela Mia Jozanović (od Zagrepčanki Magali Lujić), uz koju su za Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera (čija je okosnica bio ŽRK Osijek) još igrale Josipa Ćaleta, Leona Grgić, Ana Javorić, Rea Kruljac, Lea Strasser, Tea Strusa, Klara Crnoja, Josipa Dorić, Ema Jelečević, Nika Malovan, Sofija Martinčević, Ivan Perić, Erin Pintarić, Karla Solina i Lara Vrajić.

Za kroničare ćemo ponoviti konačan poredak: 1. Sveučilište u Zagrebu, 2. Sveučilište Josipa Jurja Strosmayera u Osijeku, 3. Sveučilište u Splitu i 4. Sveučilište Sjever. Na proljetnom prednatjecanju, inače, igrale su i studentice iz Pule, Rijeke i Vukovara.

Završna utakmica najboljih hrvatskih studenata-rukometaša, odigrana u subotu kasno poslijepodne, imala je vrlo uzbudljivu završnicu, da bi, na kraju, Zagrepčani ponovili uspjeh svojih kolegica. Protiv Splićana, sastav Sveučilišta u Zagrebu pobijedio je s 32:26 i donio studenti(ca)ma u metropoli dvostruki trijumf. Prethodno su zagrebački „studoši“ pobijedili u polufinalu momčad Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku s 29:25, dok je drugi finalist, sastav Sveučilišta u Splitu nadmašio u polufinalu Tehničko veleučilište u Zagrebu uvjerljivo, s 29:19. „Tehničari“ su potom, u srazu za treće mjesto, pobijedili i osječke studente – s 33:29.

Iskusni Viktor Frajhaut preuzeo je na porečkom turniru ulogu trenera (službeni sveučilišni suradnik bio mu je prof. Zvonimir Beissmann),čiji sin Lovro branio samo u petak u polufinalu, dok  Matej Zrno ovaj put nije ni putovao u Poreč, pa je izostanak te dvojice prvotimaca prvoligaša RK Osijek, sigurno bio hendikep mladića-sveučilištaraca s Drave, posebice u srazu za treće mjesto.

Zanimljivo je, inače, da je, u oba nastupa Osječana najbolji strijelac bio juniorski reprezentativac Kovačević, s deset pogodaka u polufinalu i sedam u susretu za treće mjesto. Još su igrali Ivan Bošnjak (u polufinalu i Lovro Frajhaut), Luka Kuštro, Patrik Maroš, Antonio Sivak, Josip Brzica, Ivan Raguž, Danijel Hideg, Antonio Carević, Vilim Gotal, Luka Šarić, Josip Žulj, Ivan Barišić, Lovro Carić, Borna Fruk i Stjepan Javorček.

Konačan poredak rukometaša: 1. Sveučilište u Zagrebu, 2. Sveučilište u Splitu, 3. Tehničko veleučilište u Zagrebu, 4. Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, te Veleučilište „Lavoslav Ružička“ u Vukovaru, Sveučilište u Rijeci, Zdravstveno veleučilište u Zagrebu i  Sveučilište Sjever.

OŽENIO SE Studenti iz grada na Dravi u subotu su bili znatno oslabljeni, jer su nastupili nekompletni, što je vjerojatno utjecalo i na njihov konačan rezultat i plasman na turniru. Naime, kapetan Matej Zrno nije ni putovao u Poreč, jer je otprije imao zakazano svoje vjenčanje u retfalačkoj župi, gdje je u subotu otputovao i prvi vratar Lovro Frajhaut. Taj svečani događaj ostat će trajno zapamćen i u Rukometnom klubu Osijek, jer je kapetan osječkog prvoligaša ženidbom okrunio dugogodišnju vezu s Tenom Josić, dugogodišnjom klupskom glasnogovornicom. S upućenim čestitkama, želimo im mnogo sreće u braku!

Foto: Unisport

Slučajan prijepodnevni susret, na Trgu slobode prekoputa Supermarketa, probudio je višeznačajne uspomene na neko drugo, davno vrijeme, poglavito vezane uz nogomet šezdesetih godina prošlog stoljeća, kad je naš najbolji slavonsko-baranjski klub promijenio – čak tri imena. Do 1962. bio je Proleter, od svog osnutka (1947.) i da bi tada postao dio novoosnovanog Sportskog društva Slavonija jer su gradski oci pokušali unaprijediti osječki sportski vrh sjedinjavanjem najboljih klubova u istu cjelinu. Glavni razlog se, frapantno sličan na sadašnjost, svodio na pokušaj što objektivnijeg i bogatijeg raspodjeljivanja gradskog financijskog budžeta namijenjenog vrhunskom sportu. No, vratimo se susretu kod Supera.

Malo pogrbljen gospodin s kravatom i sportskom kapicom na glavi upravo je razmjenjivao sjećanja na razdoblje svog života i osječkog nogometa koji su, zasigurno, trebali okončati sasvim drukčije od epiloga o kojem prilično nenametljivo priča Boris Čulin. Osječanin rođen 1940. ostavio je dubok trag u upravo spomenutom razdoblju djelovanja kluba koji je nastupao i „Kraj Drave“ i u Gradskom vrtu.

Čulin je, naime, u crveno-plavom (duže) i bijelo-plavom dresu (kraće)  proveo nešto više od jednog desetljeća u momčadi čije nastupe stari(ji) ljubitelji nogometa pamte kao utakmice isprepletene nogometnom romantikom i šarmom. Ima onih koji, na pohvalno spominjanje kadra u kojem su najznačajniji igrači, s dužim ili kraćim stažom, bili braća Gutzmirtl, Lončarić, Čulin, Kasač, Karapandža, Rukavina, Crnković, Piljaš, Đorđić, Piljaš, Ham, Iličin, Marjanović, Katić, Zejnilagić, Rudić, Klepić…, pokušavaju osporiti njihov igrački potencijal postavljajući kritičko pitanje zbog čega ta generacija nogometaša poniklih odreda u gradu na Dravi (uz poneke pojačanje), nikad nije dosegnula prvoligaški status. A konkretan će odgovor dobiti od onih koji su nekad slušali nepobitne priče o utjecaju politike u sportska zbivanja (i tada!) na prostorima bivše države.

Osim toga, u tom su vremenu najdarovitiji nogometaši najčešće završavali u nekom od klubova tzv. „velike četvorke“ – Dinama, Hajduka, Crvene zvezde i(li) Partizana, oslabljavajući manje sredine, a taj običaj nije zaobišao ni Osječane. Josip Gutzmirtl je ’64 otišao u Maksimir i dao velik doprinos najvećem Dinamovom međunarodnom pothvatu (Kupu kupova Europe, 1967.), u istom je dresu godinu kasnije zaigrao također iznimno daroviti juniorski reprezentativac Petar Lončarić, a na meti menadžera tog doba našao se i – Čulin.

Naš junak s početka priče plijenio je vrhunskom tehnikom, pa čak je, igrajući u pravilu braniča (beka), znao hrabro „fintama“ zaustavljati suparničke napadače. No, mladić zaljubljen u svoj grad, ostao je u Osijeku u kojem je, nakon desetljeća standardnog nastupanja kao nezamjenjivi prvotimac (za Proleter, Slavoniju i NK Osijek!) doživio i svečanost oproštaja kad ga je darivao Milan Stilin, tadašnji predsjednik kluba u kojem je Boris počeo i završio karijeru. Odolijevajući pozivima „velikih“, sjećamo se tog vremena kad se bio našao pred ulazom na „stari Plac“ u Splitu.

– Istina je, bio sam sasvim blizu Hajduku – kaže nam Čulin čiji je i sin Vjekoslav u međuvremenu već završio mnogo manje uspješnu igračku (amatersku) karijeru. – Manje se zna da me zvao i Dinamo, što mi je također laskalo. Zašto sam ostao? Pa, u našem klubu zauzeli su čvrst stav da me nikamo ne puštaju!

Tako je to nekad bilo, prije svega se cijenila igračka kvaliteta, kupoprodajni su običaji u posljednjim desetljećima nekako udaljili i najvjernije kibice od odlazaka na utakmice. A kako Boris Čulin uspoređuje sadašnji i nogomet, koji je on igrao sa svojim vršnjacima, upitajte ga na Opus Areni. Naći ćete ga redovno u sve manjoj skupini veterana osječkog nogometa. U društvu onih kojima (ne)objašnjivi i izvannogometni utjecaji nisu dali da zaigraju u natjecanju kojem su, zapravo pripadali – kao što ni njemu nisu dali da potraži potpunu igračku afirmaciju u nekom velikom klubu.

Foto: Komarilos i privatna arhiva