Nije samo u centru grada, nego doslovno u svim osječkim naseljima. Problem većeg broja automobila u odnosu na broj parkirnih mjesta svakog dana sve više isplivava na površinu. I koliko god se nadležni trudili povećavati broj parkirnih mjesta po cijelom gradu, on jednostavno nije i neće biti dovoljan, jer danas svaka obitelj ima često i po dva vozila.

Naravno, kada se u večernjim satima vraćate kući i ne možete pronaći slobodno mjesto, automobil ćete parkirati na cesti, zelenom otoku, nogostupu – površini koja vam je dostupna. I dok u centru grada vozači možda još i strepe hoće li na vjetrobranu pronaći kaznu ili čak vidjeti kako im pauk odvozi vozilo, po udaljenijim naseljima o tome malo tko vodi brigu. Ovakvi su prizori vrlo česti i na Jugu 2, u svim ulicama i njegovim dijelovima.

Posve je uobičajeno ostaviti vozilo gdje god, pa čak i tijekom sljedećeg dana, jer zašto bi ga propisno parkirali kada se pojavi slobodno mjesto kad ionako nitko neće reagirati na činjenicu što vaše vozilo stoji na zelenoj površini. A one zapravo više i nisu zelene, jer za kišnih dana postaju prave kaljuže, razrovane i raskopane. I nikom ništa.

Foto: Građani Komarilosi

Mnogi stanovnici Višnjevca biciklima dolaze do okretišta tramvaja, odnosno autobusa, pa svoj put na posao, do grada ili u školu, nastavljaju javnim gradskim prijevozom. Ništa neuobičajeno, no vrlo nepraktično za bicikliste jer svoje dvokotače nemaju gdje ostaviti.

Na ovom prostoru nema niti jednog stalka, ali su zato klupe i stupovi puni zavezanih bicikala. Osim što biciklu nije mjesto uz rasvjetni stup ili klupu, građani riskiraju da ostanu brz svog prijevoznog sredstva, jer na klupama (koje služe kao stalci) gotovo uvijek je gužva, pa mnogi bicikle ostave na nogostupu uz stanicu s električnim biciklima.

Višnjevčanin koji nam se javio s ovim problemom kaže kako je Mjesnom odboru još u listopadu prošle godine poslao apel za postavljanje stalaka za bicikle. Iako je nakon par dana dobio odgovor kako je dopis proslijeđen Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo i promet, do danas se ništa nije dogodilo. Više od šest mjeseci od apela građani su bez novog odgovora, ali i stalaka koji bi im olakšali parkiranje bicikala i riješili ovaj parkirni kaos na klupama i uz stupove.

Foto: Građani Komarilosi

Nakon što ste prešli željezničku prugu na kraju Mlinske ulice u Retfali naići ćete na šikaru koja je u već nekoliko navrata bila divlje odlagalište otpada. Od odbačenih automobilskih i kamionskih guma, preko građevinskog otpada, razne plastike, vreća sa tko zna kakvim otpadom, tepiha, odjeće, papirnate ambalaže…, sve ono što bi svatko tko vodi računa o okolišu odnio na reciklažno dvorište, na žalost je završavalo ovdje.

No ovih je dana šikara djelomice očišćena – ovdje više nema auto guma, plastike i vreća punih raznog otpada, ali je ostala građevinska šuta. Iako hvalimo ovo posljednje čišćenje prostora, s razlogom se moramo pitati hoće li šuta tu zauvijek ostati i „mamiti“ na novo dovlačenje otpada. Ili će i nju nakon nekog vremena odvesti. Na kraju će ipak vrijeme pokazati.

JOŠ JEDNO Šikara uz prugu puna je smeća, ima tepiha, guma, građevinskog otpada i plastike

Foto: Komarilos

Izgleda je došao kraj namještanju bubrega protresanjem tijekom voženje automobilima po S-cesti (spaja Retfalu s Ulicom sv. L. B. Mandića) koje su svakodnevno prakticirali vozači kako bi skratili put od Retfale do gospodarske zone uz Mandićevu. Tijekom jučerašnjeg dana (petak, 10. travnja) na potezu te ceste bliže Južnoj obilaznici promet su regulirali semafori jer se zbog radova na krpanju asfalta mogao odvijati samo jednom prometnom trakom.

RUPA NA RUPI Na S-cestu možemo voditi turiste da vide kako u realnom vremenu propada asfalt

Asfalt na gotovo cijelom potezu te ceste praktički se raspao. Riječ je o nešto manje od dva kilometra prometnice koja znatno rasterećuje dnevni prometni pritisak u ovom dijelu grada. A naročito je zanimljivo kad ondje prometuju različiti gosti i izlagači na čestim sajmovima Gospodarskog centra Osječko-baranjske županije koji se nalazi uz cestu.

Uglavnom, tijekom petka radnici su sanirali velike površine asfalta na otprilike jednoj trećini ceste i ako tako nastave uskoro bi mogli dovršiti sanaciju cijelom dužinom, pa će jedno vrijeme cesta opet biti u dobrom stanju. Naravno, onda će se početi raspadati ovi dijelovi dionice koji sad nisu krpani i onda će trebati krenuti ispočetka. Kao i obično.

Foto: Komarilos

Sugrađanka koja se prošle godine spotaknula na neučvršćene kanalice u nogostupu na Ulici kralja Petra Svačića tada je pala, rasjekla bradu i nabila ruke. Zato je neki dan fotografirala novu nesreću kojoj je svjedočila kako bi upozorila građane koji ondje prolaze.

– Čovjek je stao na kanalicu, ona se prevrnula, pa je on pao i razbio glavu. Na fotografiji se vidi kako su mu građani priskočili u pomoć i kako krv kaplje po asfaltiranom nogostupu. Potom je po njega došla Hitna pomoć – priča sugrađanka opisujući fotografiju.

Riječ je o zapadnoj strani Svačićeve ulice, između Divaltove i Frankopanske. Tu se, između ostalih, nalazi hotel Millenium, pizzerija Strossmayer i ljekarna. Na uskom dijelu označena su uzdužna parkirališna mjesta, zatim dvosmjerna biciklistička staza i potom pješački nogostup koji je na najužem dijelu širok oko pola metra. Pješačku i biciklističku stazu dijeli kanalica namijenjena odvodnji. No, izvedena je tako da je sastavljena od metar dugih elemenata koji nisu međusobno pričvršćeni. I kada pješak, ne razmišljajući, stane na jednu stranu kanalice ona se s druge strane izdigne poput klackalice. Ovisno o težini pješaka moguće je da se i potpuno izvrne i tako čovjek može slomiti nogu, pasti i razbiti se.

Oko teme na licu mjesta ubrzo se okupljaju i prolaznici. Svatko od njih već ima priču o tome kako je tu prije nekog vremena ozbiljno ozlijeđena žena, pa se dijete dobro nabilo na putu u školu…

Činjenica je da su svi dijelovi kanalice, u punoj dužini, potpuno rasklimani. Potrebno je neko rješenje da elementi budu međusobno pričvršćeni ili da su pričvršćeni za tlo jer ovako je to stalna prijetnja prolaznicima i biciklistima.

Osim toga, kanalice su neodržavane, pune su zemlje, a iz nekih raste i trava, pa je zapravo nejasno kako i kuda odvode višak vode.

– Prošle sam godine pala desetak metara niže dok sam išla na posao. Rasjekla sam bradu i nabila ruke. Poslije toga nisam radila mjesec dana i išla sam na fizikalne terapije. Tada sam zvala Grad i rekli su da će poslati nekoga. No, ništa se od tada nije dogodilo. Znate kako ide, prvo sam mislila tužiti Grad, ali ohladi se čovjek, život ide dalje. Ali ovo više nema smisla jer ljudi konstantno padaju. Jedno dijete je palo u međuvremenu, te kanalice su oštećene od bicikala i romobila, iskrivljene su. Kada hodate i stanete na jednu, nekakav ugao, to se prevrne u sekundi i gotovi ste. Dubina je 10 cm, ljudi padaju k’o muhe – priča sugrađanka.

Problem, dakle, nije od jučer. Štoviše, na početku instalacije kanalica, kod raskrižja s Frankopanskom vidi se kako je prvi metar dugi element zamijenjen metalnom pločom s izbušenim rupama. Vjerojatno je ta prva kanalica propala, a kako nisu imali original ugradili su zamjenu i upravo se ta zamjena danas čini kao najstabilniji dio cijele te instalacije.

Doista, nakon ovako ozbiljnih padova – što se još treba dogoditi da se netko ozbiljno pozabavi ovim problemom.

Foto: Građani Komarilosi i Komarilos