Željka Živković profesionalno stanuje u programina Hrvatske televizije, formalno živi negdje na Sjenjaku, a posve privatno svakodnevno proširuje mentalne stambene prostore izrudarene u pop i rock kulturi, odnosno poetici popularne glazbe koja joj je pumpala krvotok u osamdesetim godinama prošloga stoljeća. Kad ne viri iz televizijskih reportaža, kad ne opušta studijske voditelje prilikom svojih živih uključivanja u programe i kad nije profi koncentrirana na izvještaje o temama iz preozbiljne svakodnevice – onda šeta i piše.

Ovih dana je u nakladi osječke Akademije za umjetnost i kulturu izašla njezina nova knjiga, kako kaže – labavi roman “Rock romantičarka sa Sjenjaka”. Urednica joj je poznata književna kritičarka Jagna Pogačnik, a predgovore su napisali glazbenici Sejo Sexon iz Zabranjenog pušenja i Aleksandar Saša Lokner, klavijaturist Bajage & Instruktora.

Prije promocije, koja će se 2. rujna u 19 sati prigodno održati u amfiteatru kod robne kuće na Sjenjaku, Željka je u prepoznatljivom stilu progovorila o rezervoarima snage i kreativnosti koje je napunila u mladosti. Inspirativna je i praktički nepotopiva kad izbacuje argumente o silnoj energiji generacija Live Aida i Novog vala. A njezini stavovi o sreći i dobrom raspoloženju na trenutak su čak i zarazni.

* Što je rock’n’roll zapravo značio generacijama mladih iz osamdesetih i ranije?

– Mislim da je svatko pronašao neko svoje, vlastito značenje iako je posve jasno da su neke odrednice rocka zajedničke. Sloboda, bunt, pripadanje, identitet. Za mene osobno, rock nikad nisu bile samo pjesme već i način života. Način na koji sam tražila sebe, saznala tko sam i postala svoja. To vrijeme, znači osamdesete, meni su dale energiju da izdržim vrijeme koje je došlo poslije njih. Bio je to jako dobar temelj za postati čovjekom u onom smislu u kojemu ga ja vidim. Mogli bismo o tomu filozofirati satima doista, ali svatko od nas nosi u svom unutarnjem svijetu neke vrijednosti koje smatra važnima. Mene je rock naučio da imam svoj stav, ali da prihvaćam i tuđe argumente, da slušam i pokušam razumjeti, da budem tvrdoglava do određene granice i da se uvijek borim za pravdu. Možda najvažnije značenje za mene sadržava rečenica: misli svojom glavom, ali poštuj različitost.

* Zašto se ta energija do danas nije uspjela transformirati u promociju ambicija današnjih generacija mladih?

– I prije sam pokušavala pronaći odgovor na to pitanje, ali uglavnom bezuspješno. Nakon tih osamdesetih došao je rat, pa posve drugačije okolnosti. Usto, svako vrijeme nosi svoje. Ipak, veseli me što još uvijek ima popriličan broj mladih koji slušaju rock i prepoznaju kvalitetu. Danas, kad mnoge pjesme radi umjetna inteligencija, kad slušam riječi pojedinih novih pjesama, kad čujem loše aranžmane, katkad samo preokrećem očima. Ali da ne budem nepravedna, i danas ima zanimljivih autora. Nekad se pitam jesu li u nekom dijelu života slušali rock jer katkad prepoznajem tu energiju. Jako me zanima kakve će pjesme biti popularne za dvadesetak, tridesetak godina. Jer, kad gledamo povijest glazbe, moguće je svašta.

* Što znači danas biti rock romantičarka?

– Za mene koja to jesam, rock romantičarka znači biti svoja, furati svoj film, čuvati svoju mladost kroz pjesme koje su mi nešto značile i još uvijek znače i biti svjesna da sam baš potkraj osamdesetih postala ono što jesam – snažna, ali i sanjar. Kad imaš osamnaest ili dvadeset godina, misliš da možeš mijenjati svijet. Poslije vidiš da baš i ne možeš, ali nastojiš sitnicama i energijom barem malo svijetu dodati boje. Boriti se za pravdu, ljubav i slobodu, pa što bude. Vjerovati u ljude općenito, a za one koje pustiš u svoj unutarnji svijet, jednostavno uvijek biti tu. Nenametljivo i pristojno, ali jasno.

Za mene ljubav nikad nije bila kalkulacija; kad volim nekoga, volim svim srcem. Drugačije ne znam, a ni ne želim.

* Koji su glavni likovi tvog novog romana?

– Glavni su likovi Osijek, ja, taj Netko kojemu pišem pisma i bendovi iz osamdesetih. Ovo nije klasičan roman, pa likova ima podosta i svi su stvarni. Od mojih prijatelja do gradskih klupa i drveća. Sve je to dio mene, ali nisam se razotkrila u potpunosti. Možda sam ogoljela jednu šestinu sebe. Znatiželjna sam i imam različite interese. Ova knjiga otkriva mene kroz glazbu i neku moju rock filozofiju. Kroz ljude, stvari i pjesme koji su dio mene.

* Koja je uloga Sjenjaka u cijeloj toj priči?

Sjenjak sam zavoljela još sredinom osamdesetih jer je dosta mojih prijatelja živjelo upravo tamo. Ja sam tad živjela u samom centru grada i Korzo mi je bio doslovno ispod prozora. Uvijek sam željela biti dio ekipe koja je morala još petnaestak minuta s Korza hodati do Sjenjaka, ali meni je kuća bila udaljena ni minutu hoda. Kad su moji sinovi bili bebe, doselili smo na Sjenjak gdje sam stekla mnogo novih prijatelja i upoznala mnogo zanimljivih ljudi. Uloga Sjenjaka u knjizi je jednostavna – on je u mojim šetnjama po gradu polazište i odredište. Mjesto gdje se osjećam sigurno. Baza. Dom. To zelenilo, ta silna igrališta, taj muving, urbani štih – sve je to postalo i moja inspiracija.

Ima li veze što Sjenjak još uvijek pomalo živi u ritmu osamdesetih? Posve sigurno.

* Odnedavno vodiš i zbor PopRockEkipa koji izvodi pop i rock hitove iz osamdesetih, kako ste se okupili? Tko su članovi? Otkud ideja?

– Gotovo svake večeri odlazim hodati gradom i skupiti barem deset tisuća koraka. E, tu nastaju mnoge ideje, pa su baš u tim šetnjama nastale ideje i o knjizi, ali i o PopRockEkipi. U jednom trenu, sa slušalicama u ušima u kojima je svirao ex yu rock, pomislila sam kako sigurno nisam jedina koja voli te pjesme. Pa mi je na fejsu iskočio video o nekom zboru iz Beograda koji radi sličnu stvar. Još par šetnji i ideja je bila pred realizacijom. Sviram klavir, ekipi se priključio s gitarom i prijatelj Dario Šarlija i, hop, krenuli smo. Članice, njih dvadesetak, su žene koje vole te pjesme i koje su stvorile tako dobru energiju da je to nešto predivno. Nije nam cilj savršena izvedba nego potaknuti i druge da s nama pjevaju što se i dogodilo na naša prva dva nastupa. Taj zbor je naš doprinos da nam grad bude veseliji i sretniji. Da se ljudi malo više opuste, na tren zaborave probleme i nasmiju se.

* Što te motivira na pisanje, nije valjda samo nostalgija?

– A, ne, nikako nostalgija. Novinarske tekstove pišem svaki dan, neki su jednostavno rutina, a neki su čista radost stvaranja. Isto je i s pisanjem općenito. Volim se igrati riječima, volim pisati neke stvari za koje mislim da bi bilo lijepo da ostave neki mali trag. Kreativnost mi je strašno važna u životu, a pisanje mi to omogućuje. Kroz pisanje ujedno radim i na sebi, otkrivam kakva sam i što želim. Nekad od obične SMS poruke volim napraviti nešto što ostaje u glavi onoga komu je namijenjena. Nasmijati tu osobu, ohrabriti ju kad osjetim da treba. Ne znam, meni je pisanje način da budem unikat jer nitko ne piše na isti način.

Pokušala sam biti obična, pa nije išlo jer sam kroz pisanje shvatila da sam totalno neobična. Najjednostavniji odgovor? Pisanje me čini sretnom.

* Možeš li nam ovdje složiti tvoju osobnu top listu najdražih hitova iz osamdesetih godina – po 10 komada domaćih i stranih?

A ne, tu se neću upecati jer bi moje slaganje najdražih pjesama trajalo jedno godinu dana. Previše je najdražih hitova, a na kraju knjige se nalazi i play lista rock romantičarke, pa je tu dio odgovora na ovo pitanje.

* Pokušaj nam približiti osječku pop i rock scenu osamdesetih, tko su bili glavni bendovi i frontmeni? Koje su bile ključne poruke?

– Obožavala sam osječke glazbene osamdesete, ali kad bih ih trebala ukratko pojasniti, to bi bile dvije riječi: „Pogonsko gorivo“. Longplejka koju i danas čuvam, a koja je predstavila osječke rock bendove koji su meni i mojoj generaciji bili važni jednako kao i tadašnje mega zvijezde. Poruka je bila jednostavna, baš kao u pjesmi grupe Bangkok – „Ljubav je sve“.

* Kad bi mogla iz osamdesetih u današnje vrijeme katapultirati samo jedan glazbeni fenomen koji bi nas mogao preporoditi – tko, odnosno što, bi to bilo? I zašto?

– Definitivno, „Live Aid“, koncert koji je pokazao što sve glazba može. Ako govorimo o našim prostorima, nedvojbeno Novi val. Pjesme koje nisu govorile samo o ljubavi, nego i o odrastanju, gradovima, politici, generaciji… pjesme koje su nas učile razmišljati vlastitom glavom. Nisam sigurna bi li nas to danas moglo preporoditi, ali posve sam sigurna da se to vrijeme ne smije zaboraviti. Barem neki od nas, oni koji nisu odustali, koji pamte i osjećaju. Koji se drže rečenice: „Hajmo biti jednostavno dobri jedni prema drugima“. Bez drame i kompliciranja, bez neodlučnosti. Sa stavom kako želiš živjeti život.

Rock me naučio da budem hrabra i otvorena.

Foto: Privatna arhiva

Velika ronilačka eko akcija „Lega, roniš?” održava se od 28. do 30. kolovoza, a organizira ju Ronilački centar Osijek povodom 30. obljetnice djelovanja. Događaj će okupiti više od 100 ronilaca iz 17 klubova iz Hrvatske i Makedonije, kao i brojne lokalne udruge i izviđače koji će Osijek pretvoriti u regionalno središte ekološke svijesti i ronilačkog sporta.

Ronilački centar Osijek kroz ovaj projekt promovira ronjenje u kontinentalnom dijelu Hrvatske, s naglaskom na ekologiju. Tako će u subotu (29. kolovoza) u 9 sati službeno započeti eko akcija na Bajeru na Jugu 2 gdje će ronioci izvesti masovni zaron te čistiti dno jezera. U 13 sati počinje Gumiranje – spust niz Dravu i pokret napuhanaca, a kreće se iz Udičarskog doma na Karašici. U 16 sati planiran je dolazak na Kopiku i picigin spektakl – dvoboj u piciginu između ekipa Slavonaca i Dalmatinaca.

Nedjelja (30. kolovoza) je rezervirana za stručna predavanja i obilazak Kopačkog rita

Ilustracija: Komarilos/Magnific AI

Roditelji školaraca dobro znaju koliko je financijski „težak“ kolovoz i početak rujna. U pripremama su za novu školsku godinu, a školarcima je potrebno puno toga. Većinu odjeće i obuće su prerasli, tu su i školske torbe, pernice, bilježnice, oprema za tjelesni, likovni… A i prvoga dana škole treba doći uredne glave, posebno prvašići koji po prvi puta sjedaju u školske klupe.

Frizerka Ana Savković, vlasnica Studija Bellas u Frankopanskoj ulici, već drugu godinu za redom prvašićima poklanja besplatno šišanje povodom početka školske godine. Lijepoj gesti i odličnoj ideji prošle se godine odazvalo petnaestak roditelja, čiju je djecu – buduće prvašiće, Ana ošišala.

– Svi znamo koliko u ovo vrijeme imamo izdataka. Samoinicijativno sam došla na ideju da barem malo financijski rasteretim roditelje. Meni je to sitnica, a njima puno znači. Prošle sam godine ošišala 15 prvašića, svi su dobili diplome, a i počastila sam ih grickalicama – priča Ana, frizerka s dvadesetogodišnjih iskustvom koja posljednje četiri radi u vlastitom salonu.

Kaže kako se dobro organizirala i odvojila pola smjene kako bi sredila glave budućih učenika. A tako će biti i ovoga puta, budući da 1. rujna planira izdvojiti vrijeme i nastaviti s ovom, sada već tradicijom.

Sve što roditelji trebaju jest najaviti dolazak i prijaviti svog prvašića, bilo u inbox Facebook stranice Studio Bellas ili na telefon 099/836-13-39.

Foto: Privatna arhiva

Iznimno sušno ljeto, ekstremno visoke temperature i nizak vodostaj Drave stvorili su prizore kakve ne viđamo često. Sve veći pješčani sprudovi najizraženiji su u Podravlju gdje su se ovoga ljeta stvorile i neke potpuno nove plaže.

Na najvećem sprudu uhvaćeni su i galebovi koji odmaraju na pijesku. Često ih možemo vidjeti i na novom lukobranu na desnoj, gradskoj obali u Donjem gradu koju često u cijeloj dužini doslovno okupiraju.

Foto: Davor Javorović/PIXSELL (naslovna) i Komarilos

Regionalna tech konferencija, 18. KulenDayz koji će okupiti više od 800 sudionika, ove se godine održava od 28. do 30. kolovoza. Na 50 radionica i predavanja govorit će se o razvoju softvera, AI-ja, projektnog menadžmenta, dizajna i raznih soft skillova. Punoljetno izdanje konferencije danas je predstavljeno u osječkom IT parku.

– KulenDayz konferencija već je postala brend Grada Osijeka. Kada gledamo u hrvatskim okvirima, odnos prema broju zaposlenih u IT sektoru i ukupan broj stanovnika tu smo zasigurno među vodećima u zemlji. To je najvećim dijelom zasluga naših domaćih tvrtki koje su počele kao startupovi često u našem poduzetničkom inkubatoru BIOS, ali i tvrtke koje su došle u Osijek i organizirale se u udrugu Osijek Software City. Organizatorima dajemo podršku kako bi, gdje god možemo, predvodili razvoj tehnologije, a u najmanju ruku da ju pratimo – rekao je zamjenik gradonačelnika Dragan Vulin.

Naglasio je kako su teme ovogodišnje konferencije više nego aktualne – umjetna inteligencija, kibernetička sigurnost – nešto što je sve više prožeto u životima svih nas, ne više samo stručnjaka.

Bernardin Katić, izvršni direktor KulenDayz konferencije, naglasio je kako ćemo u gradu ugostiti preko 500 sudionika konferencije iz cijele Hrvatske, regije i zemlja Europe.

– Razmijenit će se jako puno znanja, novih tehnologija i trendova u tehnološkom svijetu. S druge strane ljude ćemo povezati, ostvarit će kontakte koji će uroditi i nekim novim poslovima – rekao je Katić, dodajući kako mnogi Osijek prepoznaju upravo po KulenDayzima, nečemu što je drugačije od drugih konferencija i vrlo zanimljivo svima koji dođu, a do sada su okupili više od 7.500 sudionika.

I ove su godine organizatori odlučili slijediti najnovije trendove, pa je naglasak predavanja na umjetnoj inteligenciji i sigurnosti računalnih sustava. Paralelno s KulenDayzima organizirana je i Kids konferencija za najmlađe na kojoj će pedesetak djece raditi u STEM području i povezati se s tehnologijom.

Mihael Tomić, predsjednik udruge Osijek Software City rekao je da je u IT sektoru u Osijeku prošle godine bilo oko 2.000 zaposlenih. Taj broj raste, a sve se tvrtke nastoje prilagoditi novim trendovima i paradigmama.

Foto: Grad Osijek