Na semaforima Opus Arene već su zasvijetlile brojke 90, kao znak da će susret ubrzo biti okončan a da su mreže tijekom igrom posve mikrovale. Još su samo najveći optimisti u redovima domaćih navijača vjerovali da će stalna dominacija njihovih ljubimaca ipak biti nagrađena, kad se – baš to dogodilo!  Za sve zasluge pripisujemo Arnelu Jakupovića, kojeg je trener Federico Bessone „ubacio“ u igru 63. minuti pa su sustavni naleti NK Osijek, s dvojicom napadača (od starta igrao je Leon) , postali još agresivniji nego dotad. Prvo je Jakupović s dvadesetak metara malo iskosa poslao bombu u lijevi gornji kut, ali je Posavec vratarskom paradom na trenutak otklonio opasnost. No, lopta je pritom završila u korneru iz desnog kuta sjevernog travnjaka, lopta je ubačena u veliku gužvu pred vratima Lokomotive, čiji su igrači na suprotnoj vratnici „zaboravili“ na Jakupovića koji je glavom poslao loptu u bliži, desni kut što je izazvalo urnebes na travnjaku i tribinama. I to s mnogo razloga, jer je osječki prvoligaš dominirao tijekom cijele utakmice, nanizao pritom brojne izgledne prilike, ali je presuda, na opisan način, stigla kad je izgledalo da će bod otići na Kajzericu.

Poslije prvog s nešto manje konkretnih prilika, u drugom poluvremenu su „bijelo-plavi“ prisilili dobro organiziranu obranu gostiju na fanatičnu borbenost, ali presuda je stigla kad se to gotovo nije očekivalo. A prethodno je vratar Posavec imao nekoliko vrlo sigurnih intervencija, poglavito kad mu je prijetio opasni Bukvić, pritom je tri-četiri puta imao i sportske sreće, kao u trenutku kad je primjerice „preživio“ Mustafićevu bombu čiji je let u 74. minuti zadržala desna vratnica.  I sve tako do pogotka na koji su Zagrepčani imali primjedbu žaleći se da je Jakupović u gužvi pred Posavcem, prije udarca glavom,  odgurnuo svog čuvara ali to sudac Terzić nije uvažio.

Za NK Osijek igrali su: Malenica, Mustafić, Kolarik, Jelenić, Jurišić, Mikolčić (od 68. Dolček),  Vrbančić, Ježić (od 63. Jakupović), Bukvić, Omerović i Leon. U tzv. sudačkoj nadoknadi vremena na travnjaku su se nekoliko minuta našli i Balelo, Bakti i Hasić. Prema službenoj brojci susret je gledalo 5.576 odreda navijača domaće momčadi, a sudio je Ante Terzić iz Splita, koji je u posljednjim trenutcima, u 95. minuti, opravdano isključio  prenervoznog Pajača koji je bez povoda uz aut-liniju na centru udario Balela laktom u lice!

Tako su učenici Federica Bessonea s maksimalnim učinkom od (svih) devet bodova ostali na vrhu ljestvice i u 4. kolu će, u nedjelju, 23. ovoga mjeseca (21) biti gosti Hajduka u Splitu.

Foto: David Jerković/PIXSELL

Na nekadašnje atletske priredbe podsjetila nas je fotografija s jednog od tada uobičajenih godišnjih susreta sportskih djelatnika bez kojih se nije moglo znati rezultate, brzina istrčane staze ili daljina skok(ova) odnosno bačene sprave. Tradicionalno okupljanje bilo je prilika da osječki atletski suci rezimiraju svoje jednogodišnje djelovanje, koje su s nevjerojatnim entuzijazmom obavljali bez ikakve naknade. Naime, Zbor atletskih sudaca Osijeka okupljao je u pravilu bivše trkač(ic)e, skakač(ic) ili bacač(ic)e, kojima je suđenje na atletskim priredbama ustvari bilo nastavak karijere u vrijeme njihove mladosti.

Prisjetilo nas je to okupljanje na vrijeme kad su o rezultatskim dostignućima skrbili na stadionu Gradski vrt, na vrijeme kad se o elektronskom mjerenju atletskih ostvarenja nije ni sanjalo. Bilo je to razdoblje kad su mladići i djevojke željni afirmacije u „kraljici sportova“, na svakom mitingu, još u vrijeme kad se sve održavalo na šljunčanoj i kasnije rupkor podlozi osječkog stadiona, susretali prepoznatljivo elegantne arbitre. Sa samo njima svojstvenom strogoćom, djelovali su gotovo aristokratski, sa štopericom ili metrom u ruci, odmjeravahu učinak svakog natjecatelja, a onda žurno odnosili zapisnike osobama zaduženim za objavu rezultata i konačna, službena izvješća. Na pretpotopnim limenim semaforčićima brojke su za prikazivanje publici, izvlačene ručno, a povremeno nezadovoljstvo gledatelja izaz(i)vala bi tek „zaboravnost“ mladića zaduženih za njihovo rukovanje…

Taj naš Zbor desetljećima je bio bez premca u srodnoj obitelji udruga smještenih pri ostalim hrvatskim središtima. Jer, završetku karijere, zaljubljenici u njima najdraži sport, po nepisanom pravilu želeći produžiti os(p)stanak u atletskom svijetu, posta(ja)li bi suci i tako, na posve nov način, opsluživali daljnji razvoj atletike u Osijeku. Osim njih, sudačke odore s veseljem su odijevali i naši profesori i nastavnici tjelesnog odgoja, jer je sudački kadar bio potreban i na svim školskim natjecanjima. A sve to, možda, ne bi bilo posebno zanimljivo, a da nitko od njih nikad nije tražio ni najminimalniju nagradu!

Pa, ipak, to je društvo, u pravilu i s osamdesetak članova, organiziralo svake godine i seminare za usavršavanje i tečajeve s ispitima za stjecanje zvanja novih atletskih arbitara, pa se kadar bez prestanka obnavljao prirodnim putem. A skoro obiteljski odnosi članstva te istinski amaterske udruge mogli su se prepoznati i na spomenutim godišnjim okupljanjima, klasičnim plenumima kad se rekapituliralo prijeđen put i zacrta(va)lo planove za naredno razdoblje.

Našlo se, na tim susretima začinjenim skromnim zakuskama, i vremena za prepričavanja zgoda s atletskih natjecanja, od kojih su neke –  odavno prešle u legendu. Najglasovitija je ona o 7,99, koliko je na Balkanskom prvenstvu, rujna 1971. u Zagrebu skočio u dalj Osječanin Miljenko Rak, baš kad je bio najbliži magičnoj daljaškoj granici od osam metara. Taj centimetar zauvijek mu je „falio“, pošto je neumoljivo pedantan kao sudac, bio i ostao, Osječanin Nikola Lukačević! Kasnije kondicijski trener nogometaša zagrebačkog Dinama i nogometne i rukometne reprezentacije Hrvatske, razumljivo, zauvijek je „to zapamtio“ sada već preminulom osječkom umirovljeniku koji je zauvijek ostao poznat, ne samo zbog tog događaja, kao nepogrešivi atletski sudac.

No, vratimo se slici…

Vrijeme neumitno mijenja sve, pa je s ponuđene fotografije atletskih sudaca, u međuvremenu, još mnogo preminulih. A pri svakom spomenu izazivaju emotivni respekt onih koji su ih znali ili o njima slušali. Prigoda je, svakako, da se prisjetimo onih koji su obnašali dužnost predsjednika od njegova osnutka, 1948. godine: Vjekoslav Laksar, Zdenko Cigler, Ivan Norković, Feliks Faler, Stjepan Ordanić, Dragutin Peter, Dragutin Toth, Milan Rusić, neposredno nakon Domovinskog rata Ivica Majdandžić i Ines Maldini, a aktualni predsjednik Tihomir Florijančić (prvi čovjek Gradskog vijeća) već je treći mandat na čelu te udruge. Prigoda je za isticanje i podatak, da je, nekad osječki atletičar a sada sudac Zvonimir Čeč, na panelu međunarodnih atletskih sudaca i aktivni je sudionik natjecanja širom Starog kontinenta.

Naravno, kao dio Saveza hrvatskih atletskih sudaca, osječki je zbor aktivan i danas, ali s nešto manje članova iako je nakon munjevita napretka elektronike zadaća sudaca neusporedivo jednostavnija i lakša od one otprije kojeg desetljeća. Zbog čega ima i onih koji se nostalgično prisjećaju šarma kojim su se nekad atletski suci šepurili  s metrom ili štopericom u rukama, jer se rezultatska dostignuća mnogo brže i jednostavnije prate na brojnim semaforima. To je, dakako, i razlog što Zbor nema potrebu za brojnijim članstvom, ali u kompletnoj priči napredak tehnologije i spomenuta elektronika, rađa nostalgiju za „onim nekad“.

Zbog čega nam, tijekom svih atletskih priredbi na sada plastičnim borilištima Gradskog vrta i uz modernu tehnologiju, ni sudački team više ne djeluje onako aristokratski dostojanstveno. Kao nekad…

Foto: Privatna arhiva

Pobjedama na stadionu u Velikoj Gorici, protiv pravog domaćina (HNK Gorica, 2:0) i prisilnog (Rudeš, 6:1) momčad NK Osijek stvorila je sjajno ozračje uoči svog prvog ovosezonskog predstavljanja na Opus Areni. Jer, poslije prvenstva u kojem su svi u bijelo-plavom taboru i oko njega strepjeli za ostanak u najvišem hrvatskom razredu, dogodilo se ono što je već pomalo zaboravljeno u gradu na Dravi.

Zato se s punim pravom navijači osječkog kluba nadaju novom veselju i to domaćem, na Pampasu protiv Lokomotive koja je, također, u prva dva nastupa zabilježila isto toliko pobjeda. No, trener Federico Bessone uoči subotnjeg predstavljanja Osječanima uporno govori o dvije značajke: o mentalitetu i navijačima.

– Postupno stvaramo željeni mentalitet svakog pojedinca i momčadi u cjelini, jer želimo raditi i napredovati. Štoviše, mi smo svojim radom isprovocirali i sportsku sreću koja je ponekad itekako potrebna pa ćemo stoga nastaviti raditi na isti način kao i do sada. Jer, i dosad smo imali talent i kvalitetu, a nedostajao je upravo taj pobjednički mentalitet.

Dakako, argentinski stručnjak nestrpljivo očekuje svoj debi, što bi volio odraditi pred punim tribinama i podrškom tisuća navijača:

– Uzbuđeni smo zbog prve domaće utakmice ove sezone i siguran sam da će nas navijači podržati, što god da se događalo, od prve do posljednje minute. To igračima ne bi smjelo biti nikakav pritisak, nego dodatni poticaj da budu još bolji nego u Velikoj Gorici. 

Da bi se izbjeglo bilo kakve neugodnosti, kaže Bessone, u subotu njego učenici ne bi smjeli dopustiti nimalo opuštanja u igri, i to od prve do posljednje minute:

– Pogledao sam obje njihove utakmice i sviđa mi se kako igraju, jer imaju jaku osobnost i opasni su u tranziciji, priznaje Bessone. – Dakako, to znači da moramo biti koncentrirani svih 90 minuta, ali ljestvica govori da imamo jednak broj bodova i ne smije nam se dogoditi nikakvo opuštanje.

Novinari su nestrpljivo postavili pitanje o ambicijama NK Osijek za jedno od prva četiri mjesta u ligi?! 

– Ne, neznam gdje ćemo završiti i teško je to predmnijevati iz sadašnje perspektive, odgovorio je. – Trudit ćemo se biti što bolji, radit ćemo naporno kako bismo uvjerili i sebe i navijače da tako nešto i možemo, a kako sam ambiciozan čovjek nadam se da idućeg ljeta možemo igrati europske kvalifikacije. Da ne vjerujem u to, ne bih ni bio ovdje…  

Nadodao je Federico da je kao igrač nastupao pred velikim brojem navijača, a sada isti osjećaj želi doživjeti kao trener bijelo-plavih. 

– Ne može biti bolji trenutak! U dobroj smo seriji, a navijači su uzbuđeni zbog onoga što smo pokazali u dvije dosadašnje utakmice. Momčad nam je spremna, zadovoljna i sretna, ima dobar karakter. Najvažnije je nastaviti ovako raditi.

O sastavu momčadi Bessone nije razgovarao s novinarima, koji, pak, nisu ni previše inzistirali svjesni da je najvjerojatnije da će se novi trener pridržavati nepisanog pravila da se „momčad koja pobjeđuje – ne mijenja“!

U subotu u 21 sat susret NK Osijek – Lokomotiva sudit će Ante Terzić iz Podstrane.

Foto: Davor Javorović/PIXSELL

Školski športski savez grada Osijeka, u suradnji sa Sportskom zajednicom Osječko-baranjske županije, Zajednicom osječkog sporta i Sportskim klubom „Profesor Baltazar“, i ove školske godine provodi Program obuke neplivača namijenjen učenicima četvrtih razreda, kao i svim drugim učenicima koji se smatraju neplivačima, a sve to kako bi se svi učenici neplivači naučili sigurno kretati i snalaziti u vodi.

Prvi je termin organiziran još početkom srpnja, a drugi se očekuje od 17. do 28. kolovoza na bazenima Copacabana. Organizatori pozivaju sve zainteresirane roditelje da iskoriste mogućnost sudjelovanja u programu i svojoj djeci tako omoguće stjecanje jedne od temeljnih životnih vještina koja, između ostalog, doprinosi njihovoj sigurnosti. Program ima jasni cilj povećati sigurnost djece u vodi, razviti njihove plivačke vještine i stvoriti zdrave životne navike. Riješiti usput potencijalni strah od duboke vode i naučiti ih osnovnim plivačkim tehnikama.

Drugi termin ovogodišnje obuke održat će se od 17. do 28. kolovoza na bazenima Copacabana, pri čemu će se aktivnosti svakog dana provoditi od 9 do 10:30 sati. Okupljanje polaznika prvog je dana predviđeno oko 8:45 sati i za prijevoz djece do bazena su odgovorni roditelji. Sama obuka je organizirana kroz 20 školskih sati, odnosno deset dolazaka na bazen tijekom kojih će se provoditi blok-sati u trajanju od 2×45 minuta. Po završetku obuke, polaznici će pristupiti završnom ispitu na kojem je, za uspješno polaganje, potrebno isplivati 50 metara (25+25). Oni kojima to pođe za rukom dobit će Diplomu o uspješnom položenom programu, dok će polaznici koji ne zadovolje sve kriterije dobiti Potvrdu o sudjelovanju s naznačenim postignutim stupnjem.

Ukoliko je vaše dijete neplivač, svakako ga prijavite. Prijave su otvorene do petka, a za sve upite i informacije možete se javiti na mail: sportmladih.os@gmail.com

Foto: David Jerković/PIXSELL

O uspjehu darovitih osječkih odbojkaš(ic)a, učenika i učenica osnovnih škola, na državnoj završnici  međunarodno uvaženih Plazma Sportskih igara mladih u Rijeci, pisali smo prije nekoliko dana. Čestitke su, za podvige na tom poglavito masovnom natjecanju mladeži, zaslužili u konkurenciji U-11 dječaci Retfale, pod kojim su imenom nastupili mladi odbojkaši MOK Mursa Osijek, osvojili prvo mjesto pa će zastupati Hrvatsku u Splitu na nadolazećoj međunarodnoj završnici Igara, te djevojčice Legice ustvari ŽOK Osijek za drugo mjesto u istom uzrastu, ali i sasvim mlade U-8 odbojkašice Ferivi Višnjevac, prvakinje u toj konkurenciji.

Međutim, Rijeka je ugostila i najbolje sastave završnog državnog natjecanja Plazme u odbojci na pijesku, gdje su, opet,  bili vrlo zapaženi Osječani. Naime, prvo mjesto za uzrast U-11 pripalo je Tuljanima, odnosno osječkom tandemu Robertu Rukovanjskom i Nikoli Cvijančeviću, koji se također bave odbojkom i treniraju i nastupaju za Mursu. Njih u Splitu, od 15. do 17. ovoga mjeseca čeka međunarodna završnica što će toj dvojici razvidno darovitih dječaka biti samo dodatna aktivnost u Splitu. Naime, i Robert, inače učenik OŠ Retfala i Nikola koji pohađa OŠ Tin Ujević, dali su svoj značajan obol i spomenutom prvom mjestu Retfale u odbojci na parketu. U konkurenciji djevojčica U-11, pak, drugo mjesto zauzela je ekipa pod imenom Keri, koju su sačinjavale sestre Iva i Petra Kerovec, obje učenice donjogradske OŠ Jagode Truhelke, te članica ŽOK Osijek.

Dakako, sva spomenuta imena valja dobro zapamtiti, s nadom da ćemo za koju godinu baš zbog njih biti ponosni kad izrastu u kvalitetne perjanice seniorskih ekipa osječkih klubova.

Foto: Privatna arhiva