Svi putevi u subotu vode u Retfalu. Na igralištu u sklopu naselja u Ulici Ljudevita Posavskog, od 10 do 14 sati odvija se Prva Retfalačka roštiljada za koju je do sada prijavljeno 140 natjecatelja, odnosno majstora roštilja koji su se organizirali u 14 natjecateljskih ekipa.

Ambiciozno osmišljena manifestacija podrazumijeva da će svaki tim na raspolaganje dobiti poseban roštilj, set za sjedenje sa stolom i po dvije klupe, pomoćni stolić, 5 kg mesa (vrat 1,5 kg, carsko 1,5 kg, kobasice 1,00 kg, ćevapi 1,00 kg), zatim drva i kocke za potpalu, četku za čišćenje roštilja, žarač, upaljač, 5 kg ugljena, piće, pladnjeve, tanjure, kruh, pa čak i salvete i jednokratne čaše.

Od timova se očekuje da se opreme vlastitim daskama i priborom za rezanje te posebice začinima jer će poseban žiri ocjenjivati tople zalogaje i dodijeljivati vrijedne nagrade.

Mirisi roštilja nad Retfalom privući će veliki broj građana, a glavni organizator je gradski vijećnik Tomislav Mišetić koji je s prijateljima detaljno razradio propozicije. Osim toga, kako je riječ o osobi koja ima višegodišnje iskustvo u provođenju najrazličitijih aktivnosti kojima je cilj suzbijati sve vrste ovisnosti (primarno o drogama i alkoholu) jasno je naznačeno kako na roštiljadi neće biti tolerirani bilo kakvi incidenti ni pretjerano alkoholirzirani sudionici te da svaka ekipa treba voditi računa o pristojnosti svojih članova.

Događaj je predviđen za obiteljske posjete s djecom. Za glazbu je zadužen DJ Maksim, a u tzv. dječjem kutku organizirane su zabavne igre i iznenađenja te kreativni face painting.

Gradski vijećnik Mišetić predvodit će i žiri u kojemu, uz njega, sudjeluje i jedan poznati kuhar te jedan neutralni član, najvjerojatnije netko od posjetitelja. Osigurane su i jako dobre nagrade u čak tri kategorije.

NAJBOLJA PLJESKAVICA Autor najbolje samostalno izrađene pljeskavice koja mora biti napravljena na licu mjesta od mesa dobivenog od organizatora – bit će nagrađen s 300 eura u gotovini. Žiri će ocijeniti kompaktnost, pečenost, začinjenost, kreativnost, cjelokupan okus pljeskavice i prezentacijski tanjur.

NAJLJEPŠI KUTAK U kategoriji najljepšeg roštiljskog kutka Retfale vodit će se računa o ukupnom vizualnom dojmu, originalnosti, identitetu ekipe (eventualnim timskim majicama, zastavicama, pregačama, a ambiciozniji možda razviju i vlastite brand logotipe) te o dekoracijama, općenitim detaljima i ekološkom pristupu (ako se natjecatelji budu držali pravila razvrstavanja otpada i racionalno koristili jednokratni pribor). Isplati se jer je nagrada LED televizor s dijagonalom ekrana od 80 cm.

NAJORIGINALNIJE IME EKIPE I na kraju, bit će nagrađen najoriginalniji naziv natjecateljske ekipe. Očekuje se duhovitost, povezanost s roštiljadom i pamtljivost imena. A najbolji će osvojiti mikrovalnu pećnicu.

Foto: Emica Elvedji/PIXSELL (pljeskavice)

Dok su se u sunčano nedjeljno prijepodne na pomoćnim terenima opus Arene odigravale završne utakmice 26. tradicionalnog Veteranskog prvenstva Hrvatske, lijepu je sliku pružao i o bližnji nasip uz Dravu. Jer, bentom, kako Osječani kolokvijalno nazivaju prostor nadomak ovih dana svoje rekordno plitke rijeke, trčali su brojni sudionici dobrotvorne utrke „Znak zdravlja“ raznih godišta i sposobnosti, priređene s plemenitom nakanom pomoći gluhim i nagluhim osobama.

Sudjelovalo je gotovo pet stotina trkač(ic)a i pasivnih posjetitelja, a sveukupno je prikupljeno gotovo četiri tisuće eura (3.819) što će organizatori usmjeriti obnovi prostorija udruga osoba s oštećenjem sluha, nabavku odgovarajućih sportskih rekvizita, te poboljšanje uvjeta za treniranje djece i mladih s oštećenjem sluha.

Simpatičan je bio program nedjeljnog okupljanja kad je djeci s oštećenim sluhom, njima 25, omogućeno druženje s nekolicinom igrača NK Osijek, što je bio uvod u utrku dugu pet kilometara od streljane Pampas, nasipom do istočnog kraja Pampasa i natrag, kad je u ženskoj konkurenciji pobijedila Danijela Kuna s rezultatom 21:23 minute, ispred Vlaste Živković (22:32) i  Lorene Bencarić (22:40), da bi iza njih u cilj od trkačica ušle Lucija Mandić ( 22:43) i Sandra Privšek (23:23).

Sveukupni pobjednik, pak, bio je Danijel Ajdučić završivši utrku nakon 18:20 minuta trčanja. Poredak ostalih trkača: 2. Marino Bugarin (19:19), David Romić (20:01), Ivica Validžić (20:29), Ivan Knježević ( 20:34 minute) i ostali.

Foto: Arhiva organizatora

Obnova osječke konkatedrale zahtjevan je i dugogodišnji projekt koji iziskuje velika financijska sredstva. No u posljednje vrijeme vidljivi su veliki i značajni pomaci, a jedan od njih je svakako i ugradnja podizne platforme za teško pokretljive i osobe s invaliditetom.

Oni sada samostalno, na sjevernom ulazu zahvaljujući podiznoj platformi samostalno mogu ući u konkatedralu. Uz ovu novost, nedavno je i središnji portal zasjao novim sjajem, pa su sada sva četiri ulazna portala obnovljena.

Foto: Komarilos

Kad je 2007. dobio otkaz na radnom mjestu, Osječanin Vladimir Šplajt krenuo je svake godine na daleka putovanja koja organizira sam. Putovao je automobilom, skuterom i motocikom, a u grad se uvijek vraćao pun najrazličitijih dojmova i doživljaja iz najegzotičnijih svjetskih destinacija.

Već godinama planira i put oko svijeta, ali se u međuvemenu zadovoljava, kako kaže, utješnim putovanjima među kojima je i ovo najnovije koje je nazvao Rally Osijek – Dakar. Otišao je jučer. Naprosto je zajahao motocikl i nestao. Namjerava se vratiti za oko mjesec dana. Kratko smo razgovarali prije nego što je krenuo.

* Gdje ste sve do sada putovali?

– Putujem uglavnom sam. 2007. sam automobilom išao u Iran gdje sam tjedan dana proveo s nomadima koji se nazivaju Qashqai, a po kojima je moj tadašnji automobil dobio ime… Tamo mi se jako svidjelo pa sam 2008. sam automobilom otišao malo dalje, do Indije… 22.500 km u 66 dana od kojih su oni u Pakistanu bili nezaboravni zbog cesta u Balučistanu gdje sam znao voziti čitav dan a prijeći ni 200 km. U povratku sam u hotelu u Quetti doživio pravi pravcati potres od 8 stupnjeva nečega. 2009. sam uspio nagovoriti i suprugu pa smo s mlađom kćeri automobilom bili do predivnog Damaska dok još nije bilo rata. 2010. sam dva puta bio u Africi po mjesec dana. U prvom naletu sam iznajmio malu Nissan Micru s kojom sam obišao sve nacionalne parkove koje gledamo na TV. Drugi put je bilo mjesec dana autobusom, gdje sam malo “zapeo” u Burundiju.

Po povratku iz Afrike sam odmah novim Piaggio Carnaby skuterom od 300 kubika s pok. Radanom Kovačem (na tada najboljem BMW 1200 GS Adventure) bio do Nordkappa u Norveškoj što je europska bikerska velika matura. Malu maturu sam položio godinu dana kasnije 2011. u Rumunjskoj na Transfagarašanu. A 2012. sam istim skuterom bio do nekadašnjeg Staljingrada (današnji Volgograd).

Nakon toga su uslijedile ture do Turske, Andore, Portugala… Zatim, 2017. sam 60. rođendan skuterom preko prijevoja Stelvio otišao proslaviti u Stonehenge gdje se baš na moj rođendan dočekuje izlazak sunca. Onda 2018. opet skuterom malo do Ukrajine, Moldavije i Bjelorusije. 2019. sam kupio prvi pravi motor, BMW 650 GS, jednocilindraš koji je ipak bio pomak u odnosu na skuter. Krstio sam ga odlaskom sa Osječaninom kojeg generacija ’62 pamti po nadimku Smiljak do savezničkih plaža u Normandiji, pa smo se preko Bretanje spustili do Biaritza, Pamplone, Marseillea, Monte Carla…

2022. supruga na leasing kupuje ozbiljniji novi BMW F 750 GS jer je moj račun tada bio blokiran, pa sam se šlepao sa njenim punomoćima. Nakon toga novom makinom opet sam do Gruzije i Armenije, a Azerbajdžan je otpao zbog puškaranja koje je počelo u međuvremenu. 2023. sam imao ozbiljnu namjeru otići u Irak, ali me kurdska administracija na turskoj granici pustila samo u Kurdistan. 2024. sam obišao čitav Maroko i zapeo u pijesku Sahare jer je ovaj motor pretežak za pijesak. 2025. sam planirao do Saudijske Arabije ali nisam nikako uspio naći brod koji bi mene i motor prevezao do Egipta. Tako da sam prošle godine sa Smiljkom otišao na utješno kraće putovanje samo do Škotske i Walesa ne bi li vidjeli najpoznatije čudovište.

* Što vas motivira za takva putovanja? Zašto si ne platite aranžman u turističkoj agenciji kao i mnogi drugi?

– Svijet je zapravo prekrasno mjesto sa uglavnom isto tako divnim ljudima pa ga treba što više upoznati. Ja se samo trudim da ga i što više upoznam. Putovanje preko turističkih agencija mi je preskupo i ne daje mi slobodu koju imam kada sam sve organiziram. Tako da i putovanja avionom na Daleki Istok (sa ili bez supruge) organiziram sam jer smještaj i hrana bez vodiča tamo mogu biti vrlo povoljni. Iza svakog putovanja ostaje najmanje jedno novo prijateljstvo.

* Otkud ideja za ovo najnovije putovanje? Kakva su očekivanja?

– I ovo putovanje je zapravo utješno putovanje u odnosu na planirani put oko svijeta. Kako već desetak godina nema više klasičnog relija Pariz – Dakar, odlučio sam se ovo putovanje nazvati Rally Osijek – Dakar. Nadam se da me vlasnici licence pravog relija neće tužiti za krađu ideje.

Namjeravam brodom od Genove do Tangera u Maroku, pa do Zagore na rubu Sahare posjetiti prijatelja Belaida Laalilija i malo pratiti Rally du Moroc. Vrlo zanimljiv lik, nekadašnji marokanski specijalac i padobranac, vlasnik hostela “Prends ton temps” kojeg sam 2024. fotografirao na mom motoru i ta uramljena fotografija sa bijelim šalom oko glave od 8 m se može vidjeti u Slavonskom Brodu u AC Vuko koji mi je pripremio motor za put.

Onda obalom kroz Zapadnu Saharu i Mauritaniju do Dakra u Senegalu. Vjerojatno i dan-dva do Gambije, a ovisno o cijeni avio karte i do Zelenortskih otoka da možda upoznam onog golmana koji je ljetos u Americi onako fenomenalno branio. U povratku planiram uhvatiti brod koji kreće za Genovu 20. listopada pa bi put mogao potrajati mjesec dana.

* Od svih priča koje ste do sada s putovanja donijeli u Osijek, koja je najčudnija?

– Najčešće prepričavam anegdotu kako sam 2010. zbog fotografiranja katedrale u Bujumburi, glavnom gradu Burundija završio tjedan dana u zatvoru. Mislili su da sam terorist koji u toj siromašnoj katoličkoj državi snima potencijalne mete za teroriste iz Somalije. O tome su tada pisali mnogi naši i afrički mediji što se može pronaći na internetu, a i ovim putem izražavam veliku zahvalnost gospođi Ružici Ivanković iz našeg Veleposlanstva u Pretoriji koja je pomogla u mom puštanju i protjerivanju iz Burundija preko Ruande u Ugandu.

* Što biste savjetovali drugima koji eventualno razmišljaju ili bi se upuštali u slične pothvate?

– Koliko će me ovo putovanje koštati znat ću kad se vratim. Generalno, puno je jeftinije nego putovanje po Europi. Čitam da je benzin u Zapadnoj Sahari ispod jednog eura, a u Mauritaniji oko jednog eura. Cestarina nema, hrana je jeftina, spavam po hostelima koji također nisu skupi. U Dakru se npr. hotel na plaži sa doručkom (a ne hostel) može naći i između 150 i 200 eura. Ako netko ima dilema a želi ići u te dijelove svijeta neka mi se slobodno obrati pa ću pokušati pomoći ako sam bio u toj zemlji.

Foto: Privatna arhiva

U tijeku je Međunarodni tjedan osoba s oštećenjem sluha koji će biti zaključen u nedjelju, 27. rujna kad će u Osijeku biti održana i prigodna dobrotvorna utrka pod nazivom „Znak zdravlja“. Organiziraju je Osječki sportski savez gluhih, Studentska sekcija za imunologiju i fiziologiju (FIZIOS), Studentska sekcija za znanost KIFOS i Hrvatska liga za hipertenziju.

Organizatori su, za razliku od brojnih sličnih prijašnjih sportsko-rekreacijskih utrka, odabrali zanimljivu lokaciju na krajnjem zapadu grada. Start će, naime, biti kod osječke streljane, okretište za trkač(ic)e kod Opus Arene, a cilj na povratku do mjesta starta trčeći oko pet kilometara nasipom (esekeri će reći bentom), sve na Pampasu, dakle u prostoru koji je, zajedno s hipodromom, najveći osječki sportsko-rekreacijski prostor. Najmanja kotizacija sudionika je deset eura, a prikupljena sredstva bit će usmjerena na obnovu prostorija i rad udruga osoba s oštećenjem sluha, a utrka će početi u 11 sati s tim što će sat ranije biti upotpunjena prigodnim stručnim programom.

Ilustracija: Komarilos/Magnific AI