Nije bilo teško predvidjeti da će rukometašice Osijeka i u Sportskoj dvorani Žeravinec doživjeti i osmi poraz uzastopce u aktualnoj sezoni Prve hrvatske lige. No, ono što se dogodilo u srijedu navečer pokazalo je stvarno stanje u redovima osječkog prvoligaša, jer je poraz s čak 16 pogodaka razlike, doista, istinska sportska blamaža!

Ivanić je, naime, pobijedio s čak 38:22 (20:10) što je poraz kakav se u osječkoj klubu dugo ne pamti, s tim što samo dokazuje da trener Zoran Dorić ima igrački kadar čija je kvaliteta ispod prvoligaške, pa se, ustvari, ni ubuduće ne treba čuditi sličnom sramoćenju osječkog sporta u cjelini.

Neizvjesno je, donekle, bilo samo u otvaranju susreta, kad je, čak, ŽRK Osijek i vodio (4:5 i 5:6), ali vrlo brzo su domaće shvatile da pred sobom imaju nedostojne suparnice, pa je u 16. minuti na semaforu pisalo očekivanih – 12:8. I bila je to samo najava onoga što će se događati budući da su Osječanke, ovaj put već na poluvremenu, gubile sa za njih ove sezone „normalnih minus 10“.

U drugom poluvremenu domaće su itekako zabavile svoje gledatelj(ic)e, jer nisu imale milosti za sve slabosti svojih gošći, koje su se sasvim prepustile sudbini. Bilo je to prepoznatljivo osobito u samoj završnici, jer je od 53. minute do posljednjeg znaka sirene sa semafora Ivanić „zabio“ 15 i primio tek dva pogotka. Oba puta strijelac je bila Hana Hodak, jednom iz prodora i jednom s crte sedmerca što joj je, za utjehu, donijelo i naziv golgetera susreta.

Najviše pogodaka za ŽRK Ivanić postigle su Tena Japundža i Lucija Cvitanović, po šest, a Lara Pudić na vratima imala je 12 uspješnih obrana. Ilustracije radi, treba  dodati podatak da su osječke golmanice Panić, Csiffary i Sejkora imale četiri obrane – sve zajedno!

Za ŽRK osijek nastupile su osim spomenutih: Samardžić, Ravlić, Bakša 1, Matić Todorić 3 (2), Đelatović 4, Grubišić 1, Jurčić 4 i H. Milošević 2 (1). Pred oko 200 gledatelj(ic)a, sudili su Mario Čmelješević (Zagreb) i Luka Furić (Davor).

U 9. kolu, ŽRK Osijek u nedjelju, 8. studenoga ugostit će u Zrinjevcu ekipu Rudara. Na ljestvici, inače, Osječanke su posljednje, jedine bez boda, a po dva su dosad osvojili ŽRK Sinj, Split 2020 i 1234 Virovitica.

Foto: Arhiva kluba

Pogled na ljestvicu, zatim na raspored, pa stanje u ekipi s aspekta Ženskog rukometnog kluba Osijek sasvim se slažu s imenom mjeseca u koji smo zakoračili! Studen oko srca, naime, najprimjereniji je izraz koji ovih dana osjećaju ne samo igračice, stručni stožer i uprava, nego i sve malobrojniji navijači(ce), tog kluba bogate tradicije. Posljednje mjesto bez osvojenog boda u prvih sedam nastupa, ljetos osakaćen igrački kadar dodatno oslabljen neigranjem ozlijeđene reprezentativke Petre Frančić, kao i raspored  sljedećih utakmica, sve zajedno, nagovještavaju – najcrnju moguću sudbinu učenica Zorana Dorića (i) na kraju prvenstva Prve hrvatske lige.

Takva se razmišljanja nameću i uoči gostovanja Osječanki u Ivanić-Gradu, u kojem će igrati u srijedu (19,30) jednu od četiri prvoligaške utakmice 8. kola (dvije su igrane u utorak, jedna će se igrati tek u četvrtak) i pokušati iznenaditi ne samo suparnice nego i same sebe.

– Čeka nas još jedno zahtjevno gostovanje – kazao je Zoran Dorić, trener ŽRK Osijek koji se nalazi u doista nezahvalnoj situaciji. – Ivanić je kvalitetna ekipa, koja je posljednjim rezultatima i dokazala svoju vrijednost. S druge strane, naši rezultati pokazuju gdje smo, a na djevojkama je da pokažu li igrati bolje nego dosad, pa da odigramo kvalitetniju utakmicu od prethodnih. 

Nažalost, malo je onih koji mu mogu povjerovati, a najgore je ono što – tek dolazi poslije nastupa u dvorani Žeravinec, u srijedu u 19,30. U nedjelju (18) će, naime, u Zrinjevac stići rukometašice Rudara, potom osječke rukometašice putuju u Bjelovar da bi ovogodišnje ispite zaokružile na svom parketu protiv – vodeće Lokomotive! Sve to, opet spominjanjem studeni, igrat će se tijekom ovoga mjeseca da bi, na početku 2027. osječke gošće biti prvakinje – Podravka.

Foto: Arhiva kluba

Ivica Obrvan, izbornik ženske seniorske reprezentacije Hrvatske uputio je EHF-u popis 35 igračica na koje računa na predstojećem Europskom prvenstvu. Kao što je poznato, domaćini smotre najboljih selekcija Starog kontinenta, od 3. do 20. prosinca, bit će Češka, Poljska, Rumunjska, Slovenija i Turska, a 24 sastava raspoređeno je u šest skupina  iz kojih će, po dvije najbolje, po bod sustavu izboriti pravo nastupa u drugom, završnom krugu.

Hrvatska je svrstana u vrlo izazovnu skupinu „D“, koja će razigravati u češkom Brnu, od 4. do 8. sljedećega mjeseca, prvo protiv Austrije(4. prosinca), pa domaćina Češke (6.) i potom 8. prosinca protiv Nizozemske. Izbornik Obrvan je, dakako, najviše povjerenja opet poklonio djevojkama iz Podravke, u čiju je formu, uostalom kao trener hrvatskih prvakinja, i najupućeniji.

Novo priznanje, međutim, dobila je i darovita osječka rukometašica Petra Frančić (24), koja se opet našla na izbornikovom popisu za EURO ’26  iako se ozlijedila nedavno, na drugom treningu uoči nedavnih prijateljskih susreta s Rumunjkama, pa nije nastupila i u iznimno važnoj prvenstvenoj utakmici s Virovitičankama, koje su koristeći i Petrin izostanak, odnijele bodove iz Zrinjevca.

– Dakako da se nadam da će sve biti u redu, zadovoljna sam tom izbornikovom odlukom, s tim da se nadam da ću u najkraćem mogućem roku i sanirati ozljedu noge – kaže ukratko Petra saznavši za izbornikovu odluku. – Dakako, bude li me uopće zvao za EP, a preduvjet za to bit će i da blagovremeno saniram ozljedu i zaigram i za klub.

Lijevo krilo ŽRK Osijek, nakon juniorske, lani je debitirala u seniorskoj reprezentaciji Hrvatske odigravši dvije utakmice i postigavši dosad isto toliko pogodaka.

(Naslovna fotografija: Petra Frančić (15) snimljena na turniru u Češkoj)

Foto: Arhiva reprezentacije

Kad je trener Federico Bessone uoči gostovanja NK Osijek u Zagrebu, protiv Lokomotive u 12. kolu Supersport HNL-a, hrabro rekao da momčad „ide po pobjedu“, samo najveći optimisti su mu vjerovali. No, nedjeljni sraz po jakoj kiši, hladnom vremenu i teškom, raskvašenom travnjaku Maksimira, pokazao je da se argentinski stručnjak nije ni šalio, a niti je – pogriješio! Naime, nakon sedam tjedana, odnosno točno 50 „sušnih“ dana, momčad s Pampasa zabilježila je pobjedu, šestu ove sezone i – zasjela na treće mjesto na prvenstvenoj ljestvici. Ljepše najave za nadolazeći susret s vodećim Hajdukom, sljedeće nedjelje na Opus Areni (15), zaista nismo mogli poželjeti!

Usprkos neigranju nekolicine prvotimaca, „bijelo-plavi“, koji su se pred sablazno praznim tribinama Maksimira predstavili u pričuvnoj, crnoj opremi, iznenadili su svog domaćina hrabrom i ofenzivnom igrom, postigli dva pogotka, pa se već poslije prvog poluvremena naslućivao i konačan rasplet na zadovoljstvo nekolicine navijača NK Osijek koji su kisnuli na južnoj tribini.

Gosti su poveli u 7. minuti kad je udarac Leona zaustavila greda, ali se lopta odbila u polje pred Tunjića, koji se odlučio na udarac s više od 20 metara i lopta je okrznula blok Gurlice i završila u lijevom kutu! Bio je to prvi gol 20-godišnjaka u osječkom dresu, a asistencija je upisana darovitom Farkašu.

Štoviše, „lokose“ je vodstvo i hrabra suparnička igra itekako zbunila, pa su do kraja poluvremena primili i drugi pogodak! A dogodilo se to po sličnom „scenariju“ kao kod prvog, jer je, opet, prethodno Meksikanac imao veliku priliku povisiti rezultat ali ga je nadmudrio domaći vratar Posavec. Naime, potkraj iste, 39. minute, kroz domaću se obranu probio Ljatifi, gurnuo ulijevo do Kalema, čiji je idealni centaršut Farkaš spremno i spretno okončao pogotkom. I njemu je to, kao i Tunjiću, bio prvi pogodak za NK Osijek u prvoligaškom natjecanju!

Domaći trener Nikica Jelavić u predahu između poluvremena uveo je na travnjak Mirka Marića, nekad golgetera osječkog kluba, koji se pokazao kao pravi „jocker s klupe“ u 60. minuti. S desnog krila centrirao mu je Katić, a Marić je pokazao još jednom da nije „zaboravio zabijati“, a nakon egzekucije, matiravši odličnog Malenicu, zanimljivo, nije slavio pogodak. Sjetivši se, zacijelo, vremena provedenog u Osijeku. Do kraja susreta „lokosi“ su svim silama nastojali izjednačiti, njihovi su napadi međutim bili stihijski i jalovi, dok se u tim trenucima postavljalo pitanje zašto su gosti tek rijetko kretali u „kontre“? I kad je susret, praktično, bio završen – posve sami su u polju Zagrepčana ostali „rezervisti“ Mustafić i Balelo, s tim što je strijelac, također prvi put u osječkom dresu, bio potonji Portugalac. Dogodilo se to u trećoj minuti tzv. sudačke nadoknade vremena (sudio je Marko Crnojević iz Novske) za – konačnih 1:3 (0:2) i prekid u pobjedama sušnog razdoblja NK Osijek na maksimirskoj kiši.

Za NK Osijek igrali su: Malenica, Kruiver, Kolarik, Jelenić, Kalem, Petrusenko, Farkaš (od 90. Barić), Ljatifi (od 69. Bakti), Cantero (od 46. Posavec), Tunjić (od 90. Mustafić) i Leon (od 89. Balelo).

Foto: Slavko Midzor/PIXSELL

Anonimni je fotograf svojedobno na čašici razgovora zatekao šestoricu istaknutih sportskih djelatnika u osječkom nogometu u pedesetim i(li) šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Slijeva, na fotki su Mirko Vladetić, Dušan Komadinović, Mijo Kiš, Dušan Petrović, Andrija Vekić i Antun Kasa, a budući da je sigurno malo onih koji ih pamte dok su živjeli, bitno je o svakom napisati rečenicu-dvije.

Neponovljivi čika Andrija (drugi zdesna) i danas se često spominje kao utemeljitelj Škole nogometa u NK Osijek (1982.) i trener koji je (u suradnji s mnogo mlađim Matom Kasačem) vodio „bijelo-plave“ kad su se 1977., nakon 21 godine čekanja, vratili na prvoligašku mapu bivše države. Dodatno, manje je poznato da je baš on, usprkos činjenici da je bio u generaciji sa slavnim Franjom Rupnikom, postigao najviše pogodaka za Proleter u prvoligaškim pedesetim godinama (’53-’56).

Desno je do njega Antun Kasa, također „prvoligaš“ tog vremena koji je odigrao i jednu utakmicu u dresu splitskog Hajduka! Trajnu uspomenu na njegov trenerski opus pamte igrači Metalca koji su 1969. uplovili u drugoligaške vode (tri sezone u istom stupnju natjecanja s NK Osijek!) pod Tončikinim stručnim vodstvom („tehniko“ je bio Milan Arambašić-Taraba) o čemu i danas s ponosom pričaju preživjeli prvotimci tadašnjih „crno-bijelih“ isto kao što bi to činili i oni kojih više nema – Kratil, Šimleša, Mikulica, Sabljak, Grevinger…

Nasmiješeni gospodin s brčićima,treći slijeva, je Mišika Kiš čije ime možete pronaći u zapisima o momčadi(ma) Proletera i Slavonije potkraj pedesetih i početkom šezdesetih, s tim što mu je najjači adut bio (kao pravi recept i za uspjeh današnjih trenera!) davanje maksimalnog povjerenja mladeži, što je pokazivao nadahnuto trenirajući i nekadašnji „plavi tim“ Proletera! Posljednja je desetljeća proveo u dalekoj Australiji gdje je i preminuo (ni ostali više nisu među živima), a kći Štefanija (Haber Kiš) i danas kao baka obogaćena nizom nogometnih uspomena skrbi o dvojici potomaka u dresu osječke Elektre.

Kao trener u manjim sredinama, pak, zapamćen je Dušan Petrović (treći zdesna), u regiji poznat po nadimku Duka a u jednom od naših najstarijih klubova (današnja Valpovka) pamte ga kao sjajnog stratega „zelenih“ tijekom šezdesetih godina. Pomislit ćete da u taj sekstet ne pripadaju dva gospodina sasvim lijevo, jer jedini u tom društvu nisu osjetili „kruh sa sedam kora“, ali je to promišljanje samo onih koji nisu sasvim involvirani u način bilo kojeg sportskog, pa i nogometnog društva. Didana je, naime, u igračkoj karijeri naprasno zaustavila teška ozljeda, zbog koje je posljedice prepoznatljivo osjećao u svakom pokretu do kraja života, ali je i mirovinu dočekao u administraciji Nogometnog središta Osijek, s tim što je bio najdugovječniji organizator turnira „Tri kornera – penal“.

Konačno, bez ikakva razloga i posljednji (prvi slijeva) je čika Mirko čije je znalačko obnašanje dužnosti tajnika u općinskim nogometnim udrugama zasluži(va)o i priznanja s regionalnih i još višim nogometnim udrugama.

Naši današnji treneri i sportski djelatnici u nogometu trebaju itekako žaliti što, u svom svakodnevnom djelovanju, nemaju mogućnosti koristiti znanje i iskustvo svojih prethodnika! Doduše, možda i žale što u nekom trenutku nisu imali sreće barem prisluškivati nogometne razgovore ove ekipe.

Foto: Privatna arhiva