Državni arhiv u Osijeku povodom 90. obljetnice rođenja Vere Svobode, a u okviru OLJK-a 2026., priredio je izložbu izbora karijernih portreta slavne Osječanke koja se do zadnjih mogućnosti svoje tjelesne snage vjerno vraćala svom rodnom gradu.

Autorski odabir karijernih portreta Vere Svobode napravljen je iz fundusa obiteljskog arhivskog fonda HR-DAOS-2249 Obitelj Njikoš – Svoboda, pohranjenog u Državnom arhivu u Osijeku darovanjem njezine obitelji, poglavito kćeri Vesne Njikoš Pečkaj.

Lice, oko, osmijeh, unutarnji duh i crta osobnosti Vere Svobode objektivom su pretočeni u portrete čiji odabrani niz predstavljamo javnosti u ovoj izložbi.

Galerijski prostor istočnog krila zgrade arhiva, otvoren ulici, livadi, namjernim i slučajnim prolaznicima i posjetiteljima Tvrđe i OLJK-a, poput osobnosti same Vere Svobode poziva na radost i zajedništvo u umjetnosti glazbene dive čiji su pojedini trenutci karijere zaustavljeni i očuvani upravo na ovim odabranim karijernim portretima.  Kao jedan od programa Osječkog ljeta kulture 2026., ovu je izložbu podržalo Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Osječko-baranjska županija, Grad Osijek i Kulturni centar Osijek kao organizator OLJK-a.

Izložba se otvara u utorak (18. kolovoza) u 19 sati pod svodovima Državnoga arhiva.

Foto: Privatna arhiva i plakat izložbe

Vokalno-instrumentalni koncert „Bećarski nokturno“ tamburaškog orkestra HKUD-a Osijek 1862. održat će se 13. kolovoza u sklopu programa Osječkog ljeta kulture. Ovim koncertom Društvo ispisuje novu stranicu svoje bogate povijesti. Prvi put od osnutka 1862. godine održat će cjelovečernji, vokalno-instrumentalni koncert orkestra, čime se otvara novo poglavlje u njegovom umjetničkom stvaralaštvu. Ovo nije još jedan u nizu nastupa HKUD-a Osijek 1862., već je povijesni iskorak i potvrda kontinuiranog razvoja društva u želji za proširenjem umjetničkog djelovanja.

Posebnost programa očituje se u pažljivo odabranom repertoaru koji povezuje tradiciju i suvremeni tamburaški izričaj, potvrđujući kako tambura, kao jedan od najprepoznatljivijih simbola hrvatske glazbene baštine, i danas ima važno mjesto na koncertnoj pozornici. Program se sastoji od instrumentalnih izvedbi hrvatskih folklornih pjesama i skladbi koje svoj glazbeni identitet crpe iz bogate tradicije različitih krajeva i susjednih regija.

Publika će imati priliku čuti glazbenu baštinu mađarske Baranje, Podravine, Hrvatskog zagorja, Međimurja i Slavonije, predstavljene kroz obrade koje vjerno čuvaju izvornost narodnih melodija, a istodobno ističu koncertne mogućnosti tamburaškog orkestra. Uz folklorni repertoar, dio programa čine i koncertna djela koja nadilaze okvire tradicijske glazbe. Među njima se posebno ističu pjesma Spavaj Marija i skladba Varijacije na temu Mar Djandja.

Sedamnaest članova Tamburaškog orkestra HKUD-a Osijek 1862. i vokalistice ansambla pozivaju vas na 80-minutno glazbeno putovanje isprepleteno zvukom tambure, folklornim nasljeđem i koncertnim izričajem.

Koncert se održava u sklopu programa osječkog ljeta kulture u četvrtak, 13. kolovoza 2026., u 20 sati u Dvorani Franjo Krežma. Besplatne ulaznice možete podići na blagajni Kulturnog centra ili putem sustava CoreEvent.

Foto: HKUD Osijek 1862.

Mali čitači i Drama iz rukava vode djecu u dobi od četiri do sedam godina u osječku šumu, koja će postati prostor za čitanje, istraživanje, dramsku igru i kreativno pripovijedanje.

Osluškivanjem prirode, promatranjem šumskih tragova, čitanjem slikovnica, igrom svjetla i sjene, pokretom i dramskom igrom djeca će otkrivati kako izgleda šuma u ljeto i kako može postati knjiga, pozornica i prostor mašte.

Ciklus spaja šumsku i dramsku pedagogiju, a čine ga 4 edukativno-kreativne radionice koje će se održati od 10. do 13. kolovoza od 10 do 12 sati u šumi Pampas.

Sve radionice održat će se na provjerenim lokacijama šume Pampas, a vodit će ih stručnjakinje u području šumske i dramske pedagogije, knjižničarka Marija Bratonja i dramska pedagoginja Ana Škaro.

Cijena ciklusa je 80 eura, a pojedinačne radionice 25 eura. Prijaviti se možete putem linka.

Ilustracija: Komarilos/Magnific AI

S lijeve obale Drave, iz Podravlja, stigla nam je pjesma akademskog kipara Ratka Žaje. U popratnom pismu stoji i da se prigradsko naselje na baranjskoj obali „nasuprot Osijeku“ na mađarskom zove Jenoefalva. Kipar se sjeća poznatih Osječana koje je uz Dravu susretao u mladosti.

Za one koji ga ne poznaju, Ratko Žaja je kao umjetnik-dragovoljac, sudjelovao u Domovinskom ratu, te oblikovao likovni i grafički dizajn glasila i monografiju 106. brigade. Nakon Domovinskog rata, umjetnički je aktiviran na restauraciji Crkve sv. Antuna Padovanskog u Našicama, a zaposlen kao profesor kiparstva na Školi za tekstil, dizajn i primijenjene umjetnosti u Osijeku.

Foto: Privatna arhiva

Novi roman poznatog osječkog radijskog voditelja Vinka Pejiće Dani što idu unatrag dobrano protresa Osijek i njegovu gradskost te na dnevni red postavlja vječitu temu o tome je li prije bilo bolje nego danas i kako zapravo danas možemo vidjeti što će se s gradom događati u budućnosti.

Vinko se godinama u radijskom eteru dokazivao kao voditelj koji dobro razumije problematiku urbaniteta. Pred radijski je mikrofon, u ovisnosti o formatu i namjenama emisija, praktički dovodio najširu moguću publiku i s njima, iz pozicije građanina, javno propitkivao stanje gradskosti. Iz naizgled neozbiljnih tema gradio je preozbiljne stavove o tome kako se građani prilagođavaju javnim regulama da bi stimulirali razvoj grada, a ujedno i kako je taj razvoj od mnogih koji su se ni krivi ni dužni ovdje rodili ili odnekud dotepli – učinio građane.

U osvrtu na roman, književni kritičar Goran Rem je između ostaloga napisao: “Nestvarni stvarnosni roman Dani što idu unatrag je pomalo neočekivano i iz drugog plana – žestok, usprkos najoporijoj mogućoj melankoliji”, zatim “Roman provjerava i provjetrava pitanje o tome tko ili koje skupinsko Što ide kamo kada je u pitanju stanje urbaniteta” i konačno izravno i jasno “Čitati taj roman i eufemistično odjebati sve agresivne skupine, to nam je primiti kao poruku”.

Knjiga je u izdanju osječkog ogranka Matice Hrvatske izašla ovih dana (srpanj, 2026.), a više o romanu, za koji Rem kaže da “piše i fine erotske citate najnovovalnijih slika”, Vinko objašnjava izravnim radijskim rječnikom.

* Kako si uopće došao na ideju književno proučavati grad kao proces koji ide unatrag?

– Roman Dani što idu unatrag nastao je promišljanjem o gradu, mladosti i vremenu u kojem živimo. Radnja je smještena u Osijek bliske budućnosti, grad koji se suočava s društvenim promjenama zbog kojih se čini kao da ne ide naprijed, nego se vraća unatrag. To nije roman o nekoj dalekoj i nestvarnoj distopiji. Naprotiv, pokušao sam zamisliti što bi se moglo dogoditi kada bi određeni procesi koje već danas primjećujemo postali još izraženiji.

* Kako si odabrao likove kroz koje pričaš priču?

– U središtu priče nalaze se dvojica mladića koji pokušavaju pronaći svoje mjesto u takvom svijetu. Oni nisu heroji u klasičnom smislu riječi. Griješe, lutaju, zabavljaju se, zaljubljuju, bježe od problema i pokušavaju razumjeti sebe. Kada ih okolnosti uvuku u priču o krađi vrijednog muzejskog eksponata, njihova osobna potraga za slobodom postaje i borba protiv sustava koji ih želi oblikovati prema vlastitim pravilima. Jedan od najvažnijih likova romana zapravo je sam Osijek. Stara gradska jezgra, njezine ulice, prolazi i trgovi nisu samo kulisa događajima. Htio sam da grad postane aktivni sudionik priče, prostor u kojem se sudaraju prošlost i budućnost, sloboda i kontrola, nada i razočaranje.

* Kakav unutrašnji motor te pokreće dok pišeš, što ti je važno?

– Važno mi je bilo pokazati kako se velike društvene promjene uvijek najjače osjete na životima običnih ljudi. Zato ovaj roman nije samo priča o politici ili društvu. Prije svega, to je priča o prijateljstvu, odrastanju i potrebi da čovjek sačuva vlastiti glas čak i onda kada ga okolina pokušava utišati.

* Tebe, dakle, nisu utišali. Što misliš kako će tvoj uknjiženi radijski glas doživjeti publika?

– Naslov Dani što idu unatrag može se shvatiti na različite načine. On govori o vremenu koje kao da se vraća unazad, o društvu koje zaboravlja vlastitu budućnost, ali i o osobnoj čežnji za nekim jednostavnijim vremenima. Vjerujem da svatko od nas ponekad ima osjećaj da se svijet kreće u smjeru koji nije očekivao. Ne očekujem da će svi čitatelji ovu knjigu doživjeti na isti način. Neki će u njoj vidjeti priču o mladosti, neki društvenu kritiku, neki triler, a neki ljubavno pismo jednom gradu. Upravo u tome i jest ljepota književnosti – kada knjiga počne živjeti vlastiti život u rukama čitatelja.

Foto: Komarilos i promo