Connect with us

Svilana

PRIČE OSJEČKIH SRBA Muzej osobnih priča ima još 18 svjedočanstava ljudi koji vole svoj grad

Svaka je priča u posebnoj kutiji s fotografijom, tekstom i video prilogom, a posjetitelji nasumce odabiru nečiji život

Objavljeno

.Dana

Muzej osobnih priča od 2020., otkada je otvoren u Staroj pekari u Tvrđi, skupio je ukupno 89 osobnih priča građana Osijeka, pripadnika nekih od 22 nacionalne manjine. Vrata je otvorio pričama Roma, potom Židova, a nakon toga i pričama tekstilnih radnica koje su od 1993. mahom ostajale bez posla uslijed propasti tekstilne industrije u gradu.

Četvrti postav, otvoren 21. siječnja ove godine, posvećen je osječkim Srbima kroz 18 različitih osobnih priča. Neki su pripovjedači preživjeli Drugi svjetski rat, mnogi su odrasli i živjeli u Jugoslaviji, dio dolazi iz nacionalno mješovitih brakova, dio njih rođen je u vrijeme raspada Jugoslavije i poslije, u samostalnoj Hrvatskoj. Neki su, u potrazi za poslom, otišli iz Osijeka, dok su neki izabrali Osijek kao grad u kojem žele graditi život i osnovati obitelj.

Muzej osobnih priča umjetničko je društveni projekt udruge Fade In iz Zagreba, a otvoren je s ciljem prikupljanja osobnih priča nacionalnih manjina, marginaliziranih i ranjivih skupina iz Osijeka te Slavonije i Baranje. Nakon otvorenja četvrtog postava ima ukupno 89 priča. Svaka od njih je u zasebnoj kutiji. U svakoj kutiji je fotografija osobe, siže njezine priče i osobni predmet koji potkrjepljuje ono što je osoba ispričala. Osim kutija, koje posjetitelji mogu izabrati metodom slučajnog odabira, pogledati sadržaj i pročitati priču, tu su i videi koji se mogu pogledati na tabletima i televizorima.

Martina Globočnik, koautorica postava Priče Srba

Postav o osječkim Srbima stvaran je dvije godine. Sve se svodilo na intervjue i razgovore s ljudima, a obavljeno ih je osamdesetak. Nakon toga je postignut dogovor da se životne priče njih 18 uvrste u muzejsku zbirku svjedočanstava.

– Pripreme za ovaj postav dosta su teško išle. Sama zajednica Srba u Osijeku je jako mala, govorimo o oko 4.000 ljudi koji se danas tako izjašnjavaju. Na putu smo osjećali da postoji nekakva autocenzura, odnosno ljudi se ne žele izlagati. Ne žele da taj identitet etničkog pripadanja bude dominantan u odnosu na ostale identitete poput zanimanja. To nam je bilo zanimljivo. Obuhvatili smo ljude koji su mlađi, koji puno labavije doživljavaju tu etničku pripadnost, ali i starije koji su više vezani za zajednicu – ističe Martina Globočnik, koautorica postava Priče Srba i Muzeja osobnih priča.

Đorđe Balić, poznati osječki planinar

Detalj sa snimanja Slobodana Cvetičanina, poznatog osječkog opernog pjevača

Od Domovinskoga rata prošlo više od 30 godina, ali i dalje je teško iznositi svjedočanstva iz tog razdoblja.

– Osječki Srbi su bili civili koji su živjeli u Osijeku, a Osijek su napadali Srbi iz okolice. To je jedna dvostruka pozicija, dodatna stigmatizacija. Bilo je dosta nasilja u to vrijeme prema Srbima, oduzimanja stanova, smrti, to je dosta kompleksno. Mi nismo našli puno ljudi s tim negativnim iskustvima, više onih s pozitivnim. Primjer je operni pjevač Slobodan Cvetičanin koji je 1988. došao u Osijek i održao rad opere u osječkom HNK. Zahvaljujući njemu, Osijek ima HNK, a ne gradsko kazalište, jer je nakon gašenja baleta u vrijeme rata, za taj status osim drame bilo neophodno imati i operu. To je priča, čovjek koji nije iz grada ostaje u njemu, unatoč ratu, jer njemu je to bilo bitno – ističe Globočnik, dodajući kako svaka od 18 priča nadilazi etničke okvire.

– Nama sam etnicitet nije zanimljiv. Kada smo pričali sa Židovima, nama nije holokaust u fokusu, osim ako ga osoba nije doživjela. Tako i kod Srba, mi smo gledali ono što je zanimljivo, nama najvažnije kod svih, osobno iskustvo, neka nedaća, situacija koju je čovjek prevazišao i kako se nosi sa izazovima. Imamo priču Đorđa Balića, doajena planinarstva u Osijeku koji je dugo godina bio sudski vještak za građevinu. On govori “Ja sam Osječanin”. Njemu dio identiteta “Ja sam Srbin” nije napet. Zanimljiva je priča mladog liječnika koji je napisao knjigu o povijesti srpskih kulturnih društava u Osijeku. I njegov se otac bavio poviješću pa je došao do podatka kako je njegova obitelj u gradu od 16. stoljeća!  – dodaje, naglašavajući kako su uz Srbe, posebice na prijelazu 19. u 20. stoljeće, Osijek izgradile i druge nacionalne manjine, posebice Nijemci, Mađari i Židovi.

Već je više od stotinu učenika i studenata, otkako je novi postav otvoren, posjetilo Muzej. Postav je interaktivan, pa je mladim generacijama dosta blizak.

– Oni k nama dođu s nekim očekivanjima, kao i svi drugi ljudi često imaju neke svoje stavove, možda i predrasude. Znali su reći “Mi smo mislili da su Romi prljavi, neuredni…”, a kada uzmu kutiju, otvore ju, pročitaju i vide, onda shvate da su to mahom zanimljivi ljudi s istim problemima kao što ih imamo i mi – naglašava koautorica postava, dodajući kako je svatko od tih 89 ljudi potpuno otvoreno ispričao svoju priču, iskreno, osobno. I to je najjača točka, priče su univerzalne.

Do sada su Muzej osobnih priča posjetili ljudi iz cijeloga svijeta. Puno je među njima učenika i studenata – više od 3.000 njih bilo je u Muzeju koji će, u budućnosti, čuvati priče Osječana u 700 kutija. Do sada je ispunjeno njih 89, a ostale će se kroz godine koje slijede ispunjavati. Koncept Muzeja je takav da nema posebno označenog kuta za neku priču, manjinu. Na kutijama su samo imena, one su “izmiješane”, a na posjetiteljima je da ih uzmu, otvore i čitaju.

Muzej je za posjetitelje otvoren utorkom i četvrtkom od 10,00 do 18,00 sati uz raniju najavu.

Foto: Muzej osobnih priča

Svilana

MUZEJ SLAVONIJE Dođite vidjeti izložbu psećih markica koja priča o odnosu čovjeka i psa

U zbirci je 850 psećih markica, nastalih od 1881. do 1990., a od tog broja njih 845 vezano je uz Osijek

Objavljeno

.Dana

Objavio

„Jedna markica, jedan dom, neispričana priča o psima” autorice Antonije Marić izložba je koja će u Muzeju Slavonije biti otvorena u srijedu 26. kolovoza u 19 sati. Ovom izložbom Muzej Slavonije prvi put javnosti predstavlja vrijedan i dosad nedovoljno poznat dio fundusa – zbirku psećih markica.

U zbirci je 850 psećih markica, nastalih u razdoblju od 1881. do 1990. godine. Od tog broja, njih 845 vezano je uz Osijek, dok pet primjeraka potječe iz Nove Gradiške, Virovitičke županije, Višegrada, Vinkovaca i Šibenika. Iako su izvorno služile kao službeni dokaz registracije pasa, danas su dragocjeni kulturno-povijesni predmeti likovne i numizmatičke vrijednosti. Svaka je markica pritom jedinstvena mala priča o vremenu u kojem je nastala.

Najstariji primjerci sadržavaju tek osnovne podatke i izrađeni su od jednostavnijih materijala. Kako se mijenjao odnos prema psima, ali i društvo u kojem su markice nastajale, mijenjao se i njihov izgled. Izložba ne govori samo o markicama. Ona otvara mnogo širu priču – priču o jednom od najdugovječnijih odnosa u ljudskoj povijesti, odnosu čovjeka i psa.

Tragovi njihove povezanosti sežu duboko u prošlost, a arheološki lokaliteti poput Ein Mallaha, Bonna-Oberkassela, Lepenskog Vira i Vlasca svjedoče o ranim susretima i zajedničkom životu ljudi i pasa. Poseban dio izložbe posvećen je hrvatskim autohtonim pasminama, vrijednom dijelu nacionalne kulturne i tradicijske baštine. Predstavljene su pasmine dalmatinski pas, istarski kratkodlaki i oštrodlaki gonič, posavski gonič, mali međimurski pas, tornjak i hrvatski ovčar. Duboko ukorijenjene u život i tradiciju lokalnih zajednica, ove pasmine svjedoče o načinu života ljudi, razvoju uzgoja i oblikovanju pasmina kroz generacije.

Izložba „Jedna markica, jedan dom, neispričana priča o psima” povezuje naizgled malen muzejski predmet s velikom pričom. Od metalne markice koja je označavala registriranog psa, preko arheoloških tragova zajedničkog života, do pasmina koje i danas čuvaju obilježja prostora i tradicije – svaki je predmet polazište za pitanje koliko dugo čovjek i pas zapravo dijele isti dom.

Foto: Screenshot Facebook stranica Muzej Slavonije i plakat izložbe

Nastavi čitati

Svilana

DRŽAVNI ARHIV Izložba karijernih fotografija povodom 90. obljetnice rođenja Vere Svobode

Izložba se otvara sutra (utorak, 18. kolovoza) u 19 sati

Objavljeno

.Dana

Objavio

Državni arhiv u Osijeku povodom 90. obljetnice rođenja Vere Svobode, a u okviru OLJK-a 2026., priredio je izložbu izbora karijernih portreta slavne Osječanke koja se do zadnjih mogućnosti svoje tjelesne snage vjerno vraćala svom rodnom gradu.

Autorski odabir karijernih portreta Vere Svobode napravljen je iz fundusa obiteljskog arhivskog fonda HR-DAOS-2249 Obitelj Njikoš – Svoboda, pohranjenog u Državnom arhivu u Osijeku darovanjem njezine obitelji, poglavito kćeri Vesne Njikoš Pečkaj.

Lice, oko, osmijeh, unutarnji duh i crta osobnosti Vere Svobode objektivom su pretočeni u portrete čiji odabrani niz predstavljamo javnosti u ovoj izložbi.

Galerijski prostor istočnog krila zgrade arhiva, otvoren ulici, livadi, namjernim i slučajnim prolaznicima i posjetiteljima Tvrđe i OLJK-a, poput osobnosti same Vere Svobode poziva na radost i zajedništvo u umjetnosti glazbene dive čiji su pojedini trenutci karijere zaustavljeni i očuvani upravo na ovim odabranim karijernim portretima.  Kao jedan od programa Osječkog ljeta kulture 2026., ovu je izložbu podržalo Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Osječko-baranjska županija, Grad Osijek i Kulturni centar Osijek kao organizator OLJK-a.

Izložba se otvara u utorak (18. kolovoza) u 19 sati pod svodovima Državnoga arhiva.

Foto: Privatna arhiva i plakat izložbe

Nastavi čitati

Svilana

BEĆARSKI NOKTURNO Cjelovečernji koncert HKUD-a Osijek 1862. piše novu stranicu povijesti

Publika ima priliku čuti glazbenu baštinu mađarske Baranje, Podravine, Hrvatskog zagorja, Međimurja i Slavonije

Objavljeno

.Dana

Objavio

Vokalno-instrumentalni koncert „Bećarski nokturno“ tamburaškog orkestra HKUD-a Osijek 1862. održat će se 13. kolovoza u sklopu programa Osječkog ljeta kulture. Ovim koncertom Društvo ispisuje novu stranicu svoje bogate povijesti. Prvi put od osnutka 1862. godine održat će cjelovečernji, vokalno-instrumentalni koncert orkestra, čime se otvara novo poglavlje u njegovom umjetničkom stvaralaštvu. Ovo nije još jedan u nizu nastupa HKUD-a Osijek 1862., već je povijesni iskorak i potvrda kontinuiranog razvoja društva u želji za proširenjem umjetničkog djelovanja.

Posebnost programa očituje se u pažljivo odabranom repertoaru koji povezuje tradiciju i suvremeni tamburaški izričaj, potvrđujući kako tambura, kao jedan od najprepoznatljivijih simbola hrvatske glazbene baštine, i danas ima važno mjesto na koncertnoj pozornici. Program se sastoji od instrumentalnih izvedbi hrvatskih folklornih pjesama i skladbi koje svoj glazbeni identitet crpe iz bogate tradicije različitih krajeva i susjednih regija.

Publika će imati priliku čuti glazbenu baštinu mađarske Baranje, Podravine, Hrvatskog zagorja, Međimurja i Slavonije, predstavljene kroz obrade koje vjerno čuvaju izvornost narodnih melodija, a istodobno ističu koncertne mogućnosti tamburaškog orkestra. Uz folklorni repertoar, dio programa čine i koncertna djela koja nadilaze okvire tradicijske glazbe. Među njima se posebno ističu pjesma Spavaj Marija i skladba Varijacije na temu Mar Djandja.

Sedamnaest članova Tamburaškog orkestra HKUD-a Osijek 1862. i vokalistice ansambla pozivaju vas na 80-minutno glazbeno putovanje isprepleteno zvukom tambure, folklornim nasljeđem i koncertnim izričajem.

Koncert se održava u sklopu programa osječkog ljeta kulture u četvrtak, 13. kolovoza 2026., u 20 sati u Dvorani Franjo Krežma. Besplatne ulaznice možete podići na blagajni Kulturnog centra ili putem sustava CoreEvent.

Foto: HKUD Osijek 1862.

Nastavi čitati

Svilana

ŠUMSKE TAJNE Radionice za klince od 4 do 7 godina koje spajaju dramsku i šumsku pedagogiju

Od 10. do 13. kolovoza u šumi Pampas

Objavljeno

.Dana

Objavio

Mali čitači i Drama iz rukava vode djecu u dobi od četiri do sedam godina u osječku šumu, koja će postati prostor za čitanje, istraživanje, dramsku igru i kreativno pripovijedanje.

Osluškivanjem prirode, promatranjem šumskih tragova, čitanjem slikovnica, igrom svjetla i sjene, pokretom i dramskom igrom djeca će otkrivati kako izgleda šuma u ljeto i kako može postati knjiga, pozornica i prostor mašte.

Ciklus spaja šumsku i dramsku pedagogiju, a čine ga 4 edukativno-kreativne radionice koje će se održati od 10. do 13. kolovoza od 10 do 12 sati u šumi Pampas.

Sve radionice održat će se na provjerenim lokacijama šume Pampas, a vodit će ih stručnjakinje u području šumske i dramske pedagogije, knjižničarka Marija Bratonja i dramska pedagoginja Ana Škaro.

Cijena ciklusa je 80 eura, a pojedinačne radionice 25 eura. Prijaviti se možete putem linka.

Ilustracija: Komarilos/Magnific AI

Nastavi čitati

Svilana

LJETNO ŠTIVO Kipar Žaja ima pjesmu o Podravlju i poznatim Osječanima odraslima uz Dravu

Kad nije bilo interneta skakalo se s konstrukcije željezničkog mosta

Objavljeno

.Dana

Objavio

S lijeve obale Drave, iz Podravlja, stigla nam je pjesma akademskog kipara Ratka Žaje. U popratnom pismu stoji i da se prigradsko naselje na baranjskoj obali „nasuprot Osijeku“ na mađarskom zove Jenoefalva. Kipar se sjeća poznatih Osječana koje je uz Dravu susretao u mladosti.

„Ima trenutaka u životu kada želimo puno toga reći
iako su dani tako vedri da gotovo ostajemo bez riječi.
Treba ipak i bez puno priče sjetiti se malog mjesta kraj Osijeka,
Podravlja pored Drave pruženoga.
U to vrijeme u Podravlju, kada smo klinci bili, nismo štošta znali niti imali
mobitele, internete, sportske dvorane…
Ipak, puno je toga „pačurlija“ ta naučila, a ne samo „pa papapa“!
Odrastanjem pored rijeke, postadoše nogometaši Ivica Grnja, Milan Đuričić,
atletičar Miljenko Rak, padobranac Stipo Lukić, gimnastičar Mladen Žaja,
pjevač Dado Topić, likovnjaci razni, i još mnogi vrijedni znalci.
Bilo je skakača puno u našu Dravu s vrha željezničkog mosta, „Želje“,
natjecanja tko će ljepše skočiti lastu, bombu, pauflek, sklonke
i još mnogo skokova raznih, pa i naglavce, na glavu, mladu, hrabru, radosnu.
Bilo nas je mladih, spretnih… a sad smo stari, zahrđali, ali još ljubavlju prema sportu obilježeni,
s Podravljem i rijekom povezani.“

Za one koji ga ne poznaju, Ratko Žaja je kao umjetnik-dragovoljac, sudjelovao u Domovinskom ratu, te oblikovao likovni i grafički dizajn glasila i monografiju 106. brigade. Nakon Domovinskog rata, umjetnički je aktiviran na restauraciji Crkve sv. Antuna Padovanskog u Našicama, a zaposlen kao profesor kiparstva na Školi za tekstil, dizajn i primijenjene umjetnosti u Osijeku.

Foto: Privatna arhiva

Nastavi čitati

Najlaćarnije