Vokalno-instrumentalni koncert „Bećarski nokturno“ tamburaškog orkestra HKUD-a Osijek 1862. održat će se 13. kolovoza u sklopu programa Osječkog ljeta kulture. Ovim koncertom Društvo ispisuje novu stranicu svoje bogate povijesti. Prvi put od osnutka 1862. godine održat će cjelovečernji, vokalno-instrumentalni koncert orkestra, čime se otvara novo poglavlje u njegovom umjetničkom stvaralaštvu. Ovo nije još jedan u nizu nastupa HKUD-a Osijek 1862., već je povijesni iskorak i potvrda kontinuiranog razvoja društva u želji za proširenjem umjetničkog djelovanja.

Posebnost programa očituje se u pažljivo odabranom repertoaru koji povezuje tradiciju i suvremeni tamburaški izričaj, potvrđujući kako tambura, kao jedan od najprepoznatljivijih simbola hrvatske glazbene baštine, i danas ima važno mjesto na koncertnoj pozornici. Program se sastoji od instrumentalnih izvedbi hrvatskih folklornih pjesama i skladbi koje svoj glazbeni identitet crpe iz bogate tradicije različitih krajeva i susjednih regija.

Publika će imati priliku čuti glazbenu baštinu mađarske Baranje, Podravine, Hrvatskog zagorja, Međimurja i Slavonije, predstavljene kroz obrade koje vjerno čuvaju izvornost narodnih melodija, a istodobno ističu koncertne mogućnosti tamburaškog orkestra. Uz folklorni repertoar, dio programa čine i koncertna djela koja nadilaze okvire tradicijske glazbe. Među njima se posebno ističu pjesma Spavaj Marija i skladba Varijacije na temu Mar Djandja.

Sedamnaest članova Tamburaškog orkestra HKUD-a Osijek 1862. i vokalistice ansambla pozivaju vas na 80-minutno glazbeno putovanje isprepleteno zvukom tambure, folklornim nasljeđem i koncertnim izričajem.

Koncert se održava u sklopu programa osječkog ljeta kulture u četvrtak, 13. kolovoza 2026., u 20 sati u Dvorani Franjo Krežma. Besplatne ulaznice možete podići na blagajni Kulturnog centra ili putem sustava CoreEvent.

Foto: HKUD Osijek 1862.

Mali čitači i Drama iz rukava vode djecu u dobi od četiri do sedam godina u osječku šumu, koja će postati prostor za čitanje, istraživanje, dramsku igru i kreativno pripovijedanje.

Osluškivanjem prirode, promatranjem šumskih tragova, čitanjem slikovnica, igrom svjetla i sjene, pokretom i dramskom igrom djeca će otkrivati kako izgleda šuma u ljeto i kako može postati knjiga, pozornica i prostor mašte.

Ciklus spaja šumsku i dramsku pedagogiju, a čine ga 4 edukativno-kreativne radionice koje će se održati od 10. do 13. kolovoza od 10 do 12 sati u šumi Pampas.

Sve radionice održat će se na provjerenim lokacijama šume Pampas, a vodit će ih stručnjakinje u području šumske i dramske pedagogije, knjižničarka Marija Bratonja i dramska pedagoginja Ana Škaro.

Cijena ciklusa je 80 eura, a pojedinačne radionice 25 eura. Prijaviti se možete putem linka.

Ilustracija: Komarilos/Magnific AI

S lijeve obale Drave, iz Podravlja, stigla nam je pjesma akademskog kipara Ratka Žaje. U popratnom pismu stoji i da se prigradsko naselje na baranjskoj obali „nasuprot Osijeku“ na mađarskom zove Jenoefalva. Kipar se sjeća poznatih Osječana koje je uz Dravu susretao u mladosti.

Za one koji ga ne poznaju, Ratko Žaja je kao umjetnik-dragovoljac, sudjelovao u Domovinskom ratu, te oblikovao likovni i grafički dizajn glasila i monografiju 106. brigade. Nakon Domovinskog rata, umjetnički je aktiviran na restauraciji Crkve sv. Antuna Padovanskog u Našicama, a zaposlen kao profesor kiparstva na Školi za tekstil, dizajn i primijenjene umjetnosti u Osijeku.

Foto: Privatna arhiva

Novi roman poznatog osječkog radijskog voditelja Vinka Pejiće Dani što idu unatrag dobrano protresa Osijek i njegovu gradskost te na dnevni red postavlja vječitu temu o tome je li prije bilo bolje nego danas i kako zapravo danas možemo vidjeti što će se s gradom događati u budućnosti.

Vinko se godinama u radijskom eteru dokazivao kao voditelj koji dobro razumije problematiku urbaniteta. Pred radijski je mikrofon, u ovisnosti o formatu i namjenama emisija, praktički dovodio najširu moguću publiku i s njima, iz pozicije građanina, javno propitkivao stanje gradskosti. Iz naizgled neozbiljnih tema gradio je preozbiljne stavove o tome kako se građani prilagođavaju javnim regulama da bi stimulirali razvoj grada, a ujedno i kako je taj razvoj od mnogih koji su se ni krivi ni dužni ovdje rodili ili odnekud dotepli – učinio građane.

U osvrtu na roman, književni kritičar Goran Rem je između ostaloga napisao: “Nestvarni stvarnosni roman Dani što idu unatrag je pomalo neočekivano i iz drugog plana – žestok, usprkos najoporijoj mogućoj melankoliji”, zatim “Roman provjerava i provjetrava pitanje o tome tko ili koje skupinsko Što ide kamo kada je u pitanju stanje urbaniteta” i konačno izravno i jasno “Čitati taj roman i eufemistično odjebati sve agresivne skupine, to nam je primiti kao poruku”.

Knjiga je u izdanju osječkog ogranka Matice Hrvatske izašla ovih dana (srpanj, 2026.), a više o romanu, za koji Rem kaže da “piše i fine erotske citate najnovovalnijih slika”, Vinko objašnjava izravnim radijskim rječnikom.

* Kako si uopće došao na ideju književno proučavati grad kao proces koji ide unatrag?

– Roman Dani što idu unatrag nastao je promišljanjem o gradu, mladosti i vremenu u kojem živimo. Radnja je smještena u Osijek bliske budućnosti, grad koji se suočava s društvenim promjenama zbog kojih se čini kao da ne ide naprijed, nego se vraća unatrag. To nije roman o nekoj dalekoj i nestvarnoj distopiji. Naprotiv, pokušao sam zamisliti što bi se moglo dogoditi kada bi određeni procesi koje već danas primjećujemo postali još izraženiji.

* Kako si odabrao likove kroz koje pričaš priču?

– U središtu priče nalaze se dvojica mladića koji pokušavaju pronaći svoje mjesto u takvom svijetu. Oni nisu heroji u klasičnom smislu riječi. Griješe, lutaju, zabavljaju se, zaljubljuju, bježe od problema i pokušavaju razumjeti sebe. Kada ih okolnosti uvuku u priču o krađi vrijednog muzejskog eksponata, njihova osobna potraga za slobodom postaje i borba protiv sustava koji ih želi oblikovati prema vlastitim pravilima. Jedan od najvažnijih likova romana zapravo je sam Osijek. Stara gradska jezgra, njezine ulice, prolazi i trgovi nisu samo kulisa događajima. Htio sam da grad postane aktivni sudionik priče, prostor u kojem se sudaraju prošlost i budućnost, sloboda i kontrola, nada i razočaranje.

* Kakav unutrašnji motor te pokreće dok pišeš, što ti je važno?

– Važno mi je bilo pokazati kako se velike društvene promjene uvijek najjače osjete na životima običnih ljudi. Zato ovaj roman nije samo priča o politici ili društvu. Prije svega, to je priča o prijateljstvu, odrastanju i potrebi da čovjek sačuva vlastiti glas čak i onda kada ga okolina pokušava utišati.

* Tebe, dakle, nisu utišali. Što misliš kako će tvoj uknjiženi radijski glas doživjeti publika?

– Naslov Dani što idu unatrag može se shvatiti na različite načine. On govori o vremenu koje kao da se vraća unazad, o društvu koje zaboravlja vlastitu budućnost, ali i o osobnoj čežnji za nekim jednostavnijim vremenima. Vjerujem da svatko od nas ponekad ima osjećaj da se svijet kreće u smjeru koji nije očekivao. Ne očekujem da će svi čitatelji ovu knjigu doživjeti na isti način. Neki će u njoj vidjeti priču o mladosti, neki društvenu kritiku, neki triler, a neki ljubavno pismo jednom gradu. Upravo u tome i jest ljepota književnosti – kada knjiga počne živjeti vlastiti život u rukama čitatelja.

Foto: Komarilos i promo

U kazališnoj sezoni 2025./2026. u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića održano je 238 programa. Prema izvješću iz kazališta, u dvorani i na gostovanjima te festivalima odigrali su 205 predstava iz premijernog i repriznog programa, druga kazališta gostovala su s 13 predstava, aodržano je i 19 ostalih programa.

Na svim programima u protekloj godini bilo je 40.717 gledatelja. U Kazalištu su izvedene 173 predstave s 28.642 gledatelja, a na festivalima i gostovanjima izvedene su 33 predstave, a pogledalo ih je 5.891 gledatelj. Na gostovanjima drugih kazališta i ostalim programima bilo je 6.184 gledatelja.

“Sezonu su obilježile zapažene koprodukcije i autorski projekti: „Zmaj” (r. Dražen Ferenčina) – upečatljiva ljetna koprodukcija s OLJK-om, HNK-om u Osijeku i Kulturnim centrom; poetična i vizualno očaravajuća predstava „Balonom iznad Kapadokije” autorica i redateljice Tamare Kučinović; „Mala Bee bee” prema tekstu i u režiji Maje Martinek – blagdanska miljenica publike koja je s 52 izvedbe bila najizvođeniji naslov sezone; „Anica i Danica” – svečana obnova klasika Marije Đuričkove u režiji Petronele Dušove, te vizualno raskošna koprodukcija s GK “Joza Ivakić” iz Vinkovaca „Mali princ” redatelja Dražena Ferenčine. Na kraju sezone izveli smo predstavu kojom ćemo započetni novu sezonu – kultni klasik Ivana Kušana “Lažeš Melita” u režiji Paola Tišljarića” – stoji u kazališnom izvješću.

Osvojili su i četiri strukovne nagrade – Gordan Marijanović proglašen je najboljim glumcem na 4. slavonskom KaFe-u za ulogu Vraga u dječjem mjuziklu Postolar i vrag, a predstava Balonom iznad Kapadokije trijumfirala je na 19. Festivalu Mali Marulić u Splitu osvojivši tri nagrade: Tamara Kučinović za najbolji originalni dramski tekst i najbolju režiju, a Gordan Marijanović za najbolju mušku ulogu.

Foto: Dječje kazalište Branka Mihaljevića