Velika Nagrada hrvatskog glumišta stigla je u Osijek, i to u Dječje kazalište Branka Mihaljevića. Naš Gordan Marijanović sinoć je osvojio nagradu za najbolje glumačko ostvarenje u lutkarskim predstavama ili predstavama za djecu i mlade, za ulogu Vraga u predstavi „Postolar i vrag“.

Dojmovi se još nisu slegli, Gordana smo „uhvatili“ na probi Orašara, koji u HNK kreće ovoga četvrtka:

– U 5,00 sati smo jutros stigli u Osijek, samo sam ostavio nagradu na polici i legao spavati, a u 10,00 sam već bio na probi u HNK. Nisam još došao k sebi, cijeli dan me ljudi zovu, šalju poruke. Ovo je velika stvar, svi oko mene su sretni, posebno ansambl Dječjeg kazališta. Nismo očekivali nagradu, no nada je postojala. Konkurencija je bila jaka, ozbiljna. Ali eto, nagrada je u Osijeku – priča Gordan.

Na nagradu gleda kao na „raketu“ koja je put u veću „vidljivost“ u Hrvatskoj.

– Nekako smo mi ovdje na istoku izolirani, pa dok sve to dođe do glavne žiže, do Zagreba, dugo traje. No, povijest nagrada pokazuje da i na našem području ima kvalitetnih ljudi koji rade, trude se. Naša je Akademija iznjedrila puno dobrih studenata koji režiraju i glume od Osijeka do Zagreba, i osvajaju nagrade. Naravno da se nadam da će kroz ovu nagradu biti i novih projekata i novih izazova koji me raduju.

Gordan je tijekom sinoćnje dodjele imao i podršku iz publike – uz njega je bio dio kolega iz Dječjeg kazališta zajedno sa ravnateljem Ivicom Lučićem. To mu je, kaže, puno značilo, a fešta, naravno slijedi.

– Mi inače u našem kazalištu volimo feštati, povod nam ni ne treba. A ovo jest povod, tako da ćemo proslaviti.

S Gordanom se po pitanju fešte slaže i ravnatelj Lučić, koji je neizmjerno ponosan na njegov uspjeh:

– Naše je Dječje kazalište prepoznato u Društvu hrvatskih dramskih umjetnika na način da je Gordan Marijanović dobio nagradu za svoju ulogu. Jako smo ponosni, drago mi je što je to neki kontinuitet, jer smo već godinama u nekim nominacijama, u fokusu smo hrvatskog glumišta i ovo je sada potvrda da idemo dobrim putem. A što se Gordana tiče, on je „multipraktik“, ovu nagradu je zavrijedio i nadam se da će mu ona biti poticaj, a meni, jer sam pred mirovinom, draga uspomena što sam bio sudionik jednog lijepog događaja – kaže Lučić.

Dodaje da će ovom nagradom Gordan pružiti dobar primjer svima koji s njim rade i surađuju, ali i mlađim generacijama koje dolaze.

Dječje je kazalište do sada dobilo dvije Nagrade hrvatskog glumišta za predstave Djevojčica sa žigicama i Blago babe Mrzulje, a imali su i nekoliko nominacija za pojedinačne nagrade. No, Gordan je prvi glumac Dječjeg kazališta koji je osvojio pojedinačnu nagradu hrvatskog glumišta.

– I sama nominacija za ovu nagradu ima svoju težinu, no osvojiti ju jest šlag na torti s višnjicom gore – kaže Lučić. 

Foto: Arhiva Dječjeg kazališta

U ponedjeljak, 25. studenog u 11,00 sati, u izložbenoj auli na katu Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek bit će otvorena izložba „Žena s glasom“ koja se odvija u sklopu 16 dana aktivizma za borbu protiv nasilja nad ženama, u organizaciji Nansen dijalog centra.

Izložba progovara o aktualnim pitanjima ženskih ljudskih prava i ne dozvoljava da se iskustvo žena umanjuje i dehumanizira. Sastoji se od 12 odabranih ilustracija koje su pristigle na javni natječaj proveden s ciljem osvještavanja i pozitivnog utjecanja na promociju ženskih ljudskih prava, rodne ravnopravnosti i nepristajanja na rodno uvjetovano nasilje. Žena s glasom osnažuje, ulijeva nadu i ne pristaje na kompromise kad je u pitanju ostvarivanje i zaštita ženskih ljudskih prava.

Globalna kampanja 16 dana aktivizma za borbu protiv nasilja nad ženama traje od 25. studenoga (Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama) do 10. prosinca (Međunarodnog dana ljudskih prava).

Foto: NDC

Već uhodana suradnja nacionalnih kazališnih kuća Hrvatske bit će nastavljena u ponedjeljak, 25. ovoga mjeseca na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. Te večeri (19,00 sati) bit će izvedena drama „Enigmatske varijacije“ u koprodukciji HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke s HNK u Zagrebu, neobična ljubavna priča i svojevrstan triler suvremena francuskog pisca, filozofa, dramatičara i filmskog redatelja Eric-Emmanuela Schmitta.

U drami iz 1996. pojavljuju se samo dva lika, jedan uspješan pisac Abel Znorko (Aleksandar Cvjetković) i jedan novinar Eric Larsen (Luka Dragić), u bezbrojnim varijacijama vode nas kroz napetu priču, koja poput kakva psihološkog krimića otkriva ljubavni odnos svakoga od njih prema tajanstvenoj ženi. Ona je za obojicu emotivno vrlo značajna i ostaje skrivena, a brzi i neočekivani obrati završavaju iznenadnim raspletom koji otkriva kako zapravo ništa nije onakvo kakvim se činilo. Komad je režirala Neva Rošić.

I dok osječka kazališna publika s nestrpljenjem očekuje nastup dvojice dramskih prvaka, iskusnog riječkog Cvjetkovića i mladog zagrebačkog Dragića, obojice viđanih u filmovima i serijama na malim ekranima, ansambl Drame HNK u Osijeku imat će tri zagrebačke izvedbe svoje najnovije hit predstave – „Sokol ga nije volio“ slavonskog glumačkog velikana Fabijana Šovagovića. Naime, nakon predstavljanja oduševljenim sugrađanima, „Sokol…“  će igrati na sceni GDK Gavella u Zagrebu.

Foto: Dražen Šokčević

Kad smo ne tako davno ovdje pisali o Branku Karačiću, treneru HNK Vukovar 1991, nismo ni pomišljali da ćemo vrlo brzo morati – „promijeniti ploču“! Naime, nakon subotnjeg poraza od susjedne Cibalije, u Vinkovcima (0:1), nekadašnjem sjajnom igraču NK Osijek i Hajduka s uspješnom internacionalnom karijerom u Belgiji – uručen je tokaz!

Vijest ne bi zaprepastila našu nogometnu javnost da Karačić nije morao otići u trenutku kad je njegov sada već bivši klub vodeći u Prvoj HNL!

– Nisam ni ja čuo za tako nešto – rekao nam je u telefonskom razgovoru Kara. – Ako ništa drugo, po tom ću kuriozitetu ostati zapamćen u Hrvatskoj, a možda i mnogo šire… Mogu reći da sam razočaran i tužan, jer smo u klubu bili jedinstveni u želji da se plasiramo u Supersport HNL, uostalom na tom smo putu i bili što pokazuje ljestvica na kojoj imamo na čelu isti broj bodova kao opatijski nogometaši. One koji su me smijenili ništa ne može opravdati, posebice zbog trenutka kad su to učinili, samo dan uoči svehrvatskog tužnog sjećanja na okupaciju grada heroja čije ime i godinu pada klub nosi. Više od ovoga ne mogu pričati, jer se mora sasvim riješiti papirologija oko moje smjene, pa ne bih volio bilo kakve dodatne nesporazume – priča Karačić iza čije trenerske karijere je, uz ostalo, i pothvat s mostarskim Zrinjskim koji je 2014. postao prvak Bosne i Hercegovine.

Način na koji je, i kada, Karačić smijenjen poprima misteriozne obrise kad pogledate službenu internetsku stranicu vukovarskog kluba, na kojoj je proljetos Karačićev dolazak opisan kao dolazak „igračke i trenerske ikone HNL-a s bogatim životopisom i  nogometnim iskustvom“! Nekoliko mjeseci kasnije, eto, njegovoj se smjeni posvećuje tek nekoliko rečenica, bez ikakva obrazloženja. Osim toga, razgovor s nekolicinom vukovarskih ljubitelja nogometa skreće pozornost na munjevito imenovanje novog trenera, za dan-dva angažiran je Gordon Schildenfeld iza kojeg baš i ne stoji neka impresivna trenerska karijera. Ne želeći procjenjivati, ili podcjenjivati, trenerske sposobnosti tog bivšeg reprezentativca, s posljednjom nogometnom adresom na Cipru, mnogi naslućuju da je taj igrokaz bio unaprijed planiran pri čemu nas je zaintrigirala i kuloarska informacija da je Schildenfeld kum jednom od članova Izvršnog odbora kluba.

Foto: HNK Vukovar

Mladi i iznimno talentirani glumac Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića, 30-godišnji Gordan Marijanović, vrlo je svestran. Glumi, pjeva, pleše, a osim na daskama matičnog kazališta, gledat ćemo ga i na daskama HNK. I to vrlo skoro, jer će i ove godine nastupiti u baletu Orašar.

No ovih dana Gordan i njegovo kazalište imaju razloga za slavlje, jer je nominiran za Nagradu hrvatskog glumišta – najbolje glumačko ostvarenje u lutkarskim predstavama ili predstavama za djecu i mlade – za ulogu Vraga u predstavi „Postolar i vrag“. 

– Sretan sam, uzbuđen. Drago mi je što je to upravo predstava „Postolar i vrag“ jer dugo nismo imali veći mjuzikl u kazalištu. To je forma koju volim, jer objedinjuje sve ono čime se bavim, pjevanje, glumu, ples i glazbu. Mogu samo biti sretan i zahvalan što smo imali stvarno dobar autorski tim, od redatelja Maria Kovača, do koreografa Branka Bankovića koji je potegnuo i napravio puno posla. Imali smo i vokal coacha, našu Neru Mamić, Tomislava Babića koji je radio glazbu… Stvarno, svatko iz tima je povukao i napravio najbolje što je mogao. I to je rezultiralo nominacijom, što je meni jako drago, jer mi je ovo prva nominacija za Nagradu hrvatskog glumišta, a dalje kako bude – skromno će Gordan, dodajući kako već sama nominacija znači jako puno.

Predstava „Postolar i vrag“ premijerno je izvedena na ovogodišnjem Osječkom ljetu kulture. Dobro poznata priča Augusta Šenoe ispjevana, opjevana, otplesana i ispripovijedana  u formi mjuzikla oduševila je male, ali i velike gledatelje. No, koje god se uloge prihvati Gordan ju izvede savršeno, pa ni ne čudi što ne voli praviti razliku između „male“ i „velike“ publike.

– Nisam to nikada u životu odvajao. Mislim da je svaka publika – publika. Ja volim da se u dječjim predstavama i roditelji dobro zabave, uvijek nađem poneki dio da zabavim i intrigiram i taj dio publike. Dob publike mi nije bitna, trudim se da radim predstavu, a ako ja uživam u njoj onda vrlo vjerojatno uživaju i veliki i mali. Zato se  možda i dalje bavim baletom, i dalje sam u baletnom ansamblu HNK jer mi je i ta forma jako zanimljiva. Ima svoje određene zakonitosti, puno je drukčija, a i dosta slična s mojim primarnim poslom. No kako sve volim, vrlo mi je zanimljivo šaltati se iz jednog u drugog – kaže.

No, ipak otkriva kako je gluma njegova prva ljubav. Studij glume i lutkarstva na osječkoj je Akademiji za umjetnost i kulturu završio 2018., nakon čega se zaposlio u Dječjem kazalištu.

– Ja se zalažem, što je kod nekih popularno, a kod drugih nepopularno mišljenje, da izvođač treba biti izvođač, što je recimo uobičajeno na zapadu. Netko tko je izvođač mora pokrivati velik dijapazon izvedbenih umjetnosti, tako da ja to ne odvajam, kao netko je plesač, a netko glumac. Za mene je to jednostavno izvedbeni umjetnik – smatra Gordan.

Iako je imao priliku po završetku studija ostati na Akademiji kao asistent, Gordan je odabrao kazalište.

– Više volim biti na sceni, nego za katedrom – jednostavno će odgovoriti, a svi koji su  ga gledali u nekoj od brojnih dječjih predstava u kojima je nastupao (Mendolena i Matija, Lav koji nije znao pisati, Jednozubi gusar, Četiri čudesne nezgode, Divlji konj…) složit će se da bi bila prava šteta da ga ne gledamo na sceni.

Kaže kako ne bi mogao izdvojiti ni jednu predstavu koja mu je najdraža. Svaka u kojoj je glumio posebna je na neki način. No:

– Recimo, „Mendolena i Matija“ su mi jako draga predstava jer je to autorski projekt kolegice Arete Ćurković, Mrleta (Damir Martinović, LET 3), Ivanke (Mazurkijević), Marija Tomaševića i mene. Drukčija je od drugih, ali recimo predstava koja mi je bila izazov je „Anton Žic, baba i harmonika“. To je monodrama, njih uglavnom rade iskusniji glumci, a ja sam bio „bačen u vatru“ vrlo rano. Na sreću, predstava je bila uspješna i na Gumbekovim danima je osvojila nagradu. Ima tu još puno naslova, zapravo za svaki bih mogao reći zbog čega mi je poseban ili drag – priča.

Dodjela Nagrada hrvatskog glumišta održava se 24. studenog. Bilo bi lijepo čuti – … a nagradu dobiva – Gordan Marijanović! Sretno!

Foto: Dječje kazalište Branka Mihaljevića