Dio čuvenog terceta sjajnih osječkih nogometaša iz jednog sasvim drugog vremena, zapamćen kao britki nogometni branič, prvotimac osječkog i zagrebačkog Građanskog, reprezentativac prije i u vrijeme najvećeg rata 20. stoljeća, nekadašnji član osječkih Hajduka, Građanskog i Slavije, kraće igrač i trener tek osnovanog osječkog Proletera, svojedobno je bio i uvaženi stomatolog koji se amaterski bavio i motociklizmom na nekad popularnim utrkama ulica Osijeka.

Svi uvaženi kroničari sportske povijesti Osijeka, kad opisuju vrhunski nogomet Grada na Dravi iz davnog razdoblja u prošlom stoljeću, neizostavno će kao neponovljivi tercet igrača u razdoblju uoči, u vrijeme i neposredno nakon Drugog svjetskog rata, isticati vratara Franju Glasera, braniča Ernesta Dupca i pomagača (halfa) Gustava Lechnera. Njihova kvaliteta ostala je trajno zabilježena i u povijesti izvan osječkih terena, dosezala je do reprezentativne razine, a ponašanje izvan igrališta oni koji su ih poznavali (za)uvijek su opisivali kao – legende.

Dubac je rođen u Osijeku 15. veljače 1914. godine, a preminuo je 27. veljače 1985. Osim što je ostavio trag u osječkom nogometu kao jedan od nedvojbeno najboljih, Dubac je među stari(ji)m Esekerima bio poznat kao vrstan stomatolog, čija je privatna ordinacija godinama bila na usluzi sugrađanima nedaleko sadašnjeg kina Urania (nekad Papuk), a ono, što ga izdvaja od svih osječkih nogometaša, Ernest se kao amater bavio i motociklizmom, jureći gradom na nekad cestovnim priredbama!

Ernest Dubac rođeni je Eseker, a nogometnu karijeru počeo je, i okončao, u rodnom gradu izgradivši pritom impresivnu karijeru u svom dobu.

Popularni Puba prvi dodir s magičnom loptom imao je u dresu osječkog Hajduka, nastavio u tada najboljem gradskom klubu Slaviji (1932. – 1936.) i konkurentu Građanskom, pa u BSK-u iz Beograda (’36/’37 – ’39/’41) s kojim je ’37/’38 postao prvak Kraljevine Jugoslavije, da bi od 1941. do 1945. bio stožerni član obrane zagrebačkog Građanskog, u čijem je sastavu, kao standardni reprezentativni branič, ’39/’43 bio i prvak NDH. Najjači sastav zagrebačkih«građana» u tom nemirnom vremenu bio je: Glaser, Brozović, Dubac, Pleše, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Wölfl, Lešnik, Antolković i Kokotović. Dakle, s uvodno spomenutom trojicom Esekera – Glaser-Dubac-Lechner.

Kroničari s ovih prostora, sada već davnih godina, uz Dupčevu stasitu i istodobno igrački elegantnu pojavu na nogometnim terenima, u pravilu su vezivali vrhunske atribute koji se mogu svesti pod nazivnik neprelaznog braniča, jednog od najboljih u nogometnoj povijesti. Statističarima je zanimljivo napisati da je za Kraljevinu Jugoslaviju odigrao je utakmica, a za NDH je nastupio u svih 15 susreta u razdoblju ’41/’44. Suvremenici su ga opisali kao«oštrog igrača, brzog, eksplozivnog u startu, sa sjajnim skokom i perfektnom igrom glavom, sa savršenim pregledom igre»… u najkraćem neprelazni branič, načinom igre ispred svog vremena, nedvojbeno jedan od najboljih u nogometnoj povijesti na našim prostorima.

Dakako, jenjavanjem ratnih strahota, Dubac se (nakon kraćeg zadržavanja u novom Dinamu) vratio u rodni Osijek i 1947. godine završio karijeru u dresu tek osnovanog Proletera, kluba u kojem je prvi put sjeo i na trenersku klupu (do listopada 1950). Dupčevo ime nalazi se i u zapisniku prve utakmice novoosnovanog Proletera, odigrane 16. ožujka 1947. „Kraj Drave“ protiv osječke Mladosti (5:0), kad su nastupili: Nikolnikov, Nađsombat, Dubac, Lechner, Tikas, Kiš, Drača, A. Kockar, Petrović, J. Kockar i Vekić. Trenerski ga je put odveo i na klupu Čelika (Zenica) i Trešnjevke (Zagreb).

Dubac je, inače, rođen u tipičnoj essekerskoj obitelji, gdje je od malih nogu odgajan u multikulturalnom ozračju. Osim materinjeg hrvatskog, govorio je  njemački i mađarski jezik.

Ernest Dubac bio je, i ostao, jedna od najznačajnijih ikona osječkog nogometa, čiji je lik trajno zapamćen iako ga već dugo nema među nama, a vječni je spokoj našao na Aninom groblju, gdje je pokopana i njegova supruga Kamila. No, za trajne uspomene brine njegovo razgranato obiteljsko stablo, sin Danko, snaha Danijela, unuke Lorna i Ernesta sa svojim potomcima.

Itekako je zanimljiva Pubina sudbinska poveznica s obje unuke. Jer, prof. Lorna Dubac Nemet radi kao viši predavač na Fakultetu za dentalnu medicinu i zdravstvo, gdje predaje medicinski engleski studentima dentalne medicine, dok je djedova imenjakinja Ernesta – već desetak godina nacionalna odbojkaška sutkinja. No, i to nije sve! Lornin sin Ingo krenuo je pradjedovim stopama igrajući nogomet za kadete i juniore donjogradske Olimpije, a Nina se bavi latinoameričkim plesom.

Dubac, k tomu, u Zagrebu ima kći iz prvog braka Helgu, među Purgerima poznatu i kao suprugu pok. Ivice Krajača, nekadašnjeg lidera kvarteta 4M, u HNK u Osijeku jednom i redatelja, te libretista nezaboravnog musicala „Gubec-beg“, praizvedenog 1975., za koji je skladbu pisao Karlo Metikoš, a to hrvatsko glazbeno remek-djelo aranžirao je Miljenko Prohaska.

Foto: Privatna arhiva

Za najbolje boksače Starog kontinenta kompletna 2026. godina imat će kulminaciju u rujnu, kad će u Bugarskoj biti održano Europsko prvenstvo. U želji da to, kao i neka prethodna natjecanja, u prvom redu niz međunarodnih turnira, naše najbolje rukavice što bolje pripreme, HBS im je prošlog tjedna omogućio doista kvalitetne prve ovogodišnje zajedničke pripreme u Loznici, u Srbiji.

– Planirani su nastupi na nekim ino-turnirima, a sezona bi trebala kulminirati na EP kamo bi naši najbolji boksači trebali otići maksimalmno pripremljeni – javlja Matej Matković, lider i trener BK Osijek, koji je prije nekoliko dana također nekoliko puta boravio na lozničkom okupljanju naših reprezentativaca. – Uvjeti su izvanredni, što je iskorišteno i za uobičajene treninge ali i sparing mečeve.

U prostorima novouređenog trening-kampa BSJ (u centru „Lagator“ namijenjenog poglavito boksačima domaćeg kluba Vukovi) u sklopu novog višefunkcionalnog nogometnog stadiona, na kojem domaćeg drugoligaša na tribinama može pratiti oko 8.000 gledatelja, kompletna reprezentacija Hrvatske vježbala je zajedno s odgovarajućim boksačima Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Srbije.

Naš izbornik Pero Veočić i treneri Mario Preskar i Toni Filipi, realizirali su planirane pripreme koje je odradila kompletna reprezentacija među inima i Luka Pratljačić i Zvonimir Rebolj iz BK Osijek, te dvostruki seniorski europsko prvak Gabrijel Veočić, član Broda iz Slavonskog Broda.

– Kako su mi pričali Luka, Zvone, Gabrijel…, u Loznici su imali izvrsne uvjete, a naišli su i na iznimno gostoprimstvo domaćina, tako da kompletne pripreme zaslužuju vrhunsku ocjenu – pridodao je Matković.

Osim slavonskog terceta, pripreme su odradili i Fabijan Tomkić i Petar Krešimir Knežević iz Zadra (Sveti Donat), Danijel Šutalo i FranPlazina iz Zagreba (Gladijator).

Foto: M. Popović/za HBS

Prošlog tjedna, na svečanoj dodjeli nagrada UniSport Stars u Zagrebu, koju svake godine dodjeljuje Hrvatski akademski sportski savez, u akademskoj godini 2024./2025. vrhunac je bilo uručenje Nagrade za životno djelo, koju je primio prof. Dražen Nikšić što je tom prilikom u Studentskom domu izazvalo prave ovacije. Jer, taj profesor sa Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku cijeli je svoj  profesionalni i osobni put posvetio razvoju studentskog sporta.

Osim toga, njegovi ga sugrađani pamte i kao vrlo uspješnog trenera košarkaš(ic)a, po čemu je među ljubiteljima tog dinamičnog sporta pod obručima također zapamćen kao jedan od onih, koji su u vrhu liste sjajnih stručnjaka.

– Moj je cilj uvijek bio mladim naraštajima pokazati da studentski sport i studentske obveze mogu ići jedno s drugim. Nema prepreke da se sport i fakultet drže ruku pod ruku te da se dođe do diplome, čak i nakon svih borbi na terenu – rekao je prof. Nikšić.

U sustavu studentskog sporta prisutan je već dvadesetak godina i svjedoči njegovu razvoju.

– Natjecanja su se podigla na visoku razinu, u Europi smo prepoznati kao institucija i imamo ravnopravan status s vrhunskim sportašima.

Profesor Nikšić svoj je profesionalni rad posvetio razvoju i promicanju sporta na Osječkom Sveučilištu, ali i na nacionalnoj razini. Njegov doprinos obuhvaća koordinaciju studentskih natjecanja, vođenje sveučilišnih reprezentacija te dugogodišnji rad s košarkaškim i rukometnim timovima, čime je ostavio dubok i trajan trag u akademskom sportu.

Osim toga, od 2008., Nikšić vodi Ured za sport pri Osječkom Sveučilištu, a tijekom minulih godina obnašao je i niz važnih funkcija, kao tajnik Studentskog sportskog saveza Sveučilišta, član Izvršnog odbora i Skupštine Hrvatskog akademskog sportskog saveza (HASS), te voditelj programa UniSport Health, u okviru kojega osmišljava projekte koji povezuju sport, zdravlje i kvalitetan studentski život.

Značajan trag Nikšić je tijekom života ostavio i kao košarkaški trener, a u karijeri najzapaženiji mu je bio rad s košarkašicama Murse (jedno vrijeme Drava Visual) u prvom desetljeću nove, samostalne Hrvatske. Nastupajući redovito u Prvoj hrvatskoj ligi, Osječanke su pod njegovim stručnim vodstvom (suradnik mu je bio Dejan Koronsovac) u sezoni 1994./1995. zauzele četvrto mjesto u državi, što im je omogućilo i europski iskorak, u tada popularnom Kupu Liliane Ronchetti. U oba susreta prvog kola pobijedile su Jedinstvo Rudhem iz Tuzle (Bosna i Hercegovina), pa u Zagrebu (jer još u Osijeku nije bilo sasvim sigurno odigravati utakmice) i slovački Sporitael, ali su u uzvratu u Bratislavi slovačke košarkašice bile uvjerljivije i zaustavile Nikšićeve djevojke na tom europskom putu.

Igrale su tada Sentić, Cvrk, Rozite, Vidaković, Cindrić, Batinac, Kadrić, Škegro, Lovrić, Domitrović, Mirela Mažar i Aščerić.  One i danaso stručnom i pedagoškom Nikšićevom radu opravdano govore isključivo s komplimentima, što nam je posvjedočila i najiskusnija, Fahra Alempić, s kojom je kraće vrijeme i uspješno surađivao na čelu stručnog stožera tog nadasve skromnog kluba, potencirajući više od svega Nikšićeve ljudske kvalitete. 

Foto: Jozo Čabraja/za UniSport Stars i osobna arhiva

Udruga umirovljenika HEP-a Slavonije i Baranje, uz svesrdnu pomoć HEP ODS Elektroslavonije Osijek, nastavila je potkraj prošlog tjedna višegodišnju tradiciju odigravanja malonogometne utakmice „Putevima tradicije“. Naime, na istome mjestu, istoga datuma i dana u tjednu, nakon 34 godine na taj način prisjetili su se utakmice koju je skromna, ali ponosna skupina djelatnika Elektroslavonije odigrala u dvorani Graditeljsko-geodetske škole usprkos opasnostima koje su 6. veljače 1992. još uvijek prijetile Osijeku u Domovinskom ratu.

Tada je utakmica bila posvećena 15. siječnju ’92, odnosno trenutku međunarodnog priznavanja samostalne Republike Hrvatske, tijekom minule 34 godine, osim onih koji su napustili ovozemaljski život, kako je vrijeme prolazilo, neki od aktera tog povijesnog susreta više nisu bili sposobni zaigrati, ali su se pridružili gledateljima i tako pridonijeli sveukupnom dojmu o čuvanju jedne lijepe tradicije, koju su neki od njih i započeli.

– Uvijek prisutno zajedništvo i hepoljublje osokolilo je naše mlade djelatnike i čuvare sjećanja, koji su nadomjestili igrače koji više nisu mogli istrčati na parket, pa su oni udahnuli nov život tradiciji i sjećanju na taj za nas povijesni događaj – poručio je Damir Karavidović, dok je Zdenko Maurus prenio dojmove s posljednje utakmice u kojoj su igrale momčadi povijesnih imena: Ratni radni vod i Ratno poslovodstvo.

– Kroz povijest te tradicije, inače, pobjede i porazi nisu razarali zajedništvo nekadašnjih radnika civilnih ratnika i današnjih djelatnika čuvara sjećanja u Elektroslavoniji, a poslije utakmice se u pravilu hranilo i branilo riječima sjećanja i druženjem uz zavičajne pjesme snažnih poruka naše Slavonije. Štoviše, svakim se novim danom približava 35. obljetnica tog događaja planiramo, za vječno sjećanje budućim naraštajima, obogatiti proslavu tiskanjem skromne publikacije s podatcima o rađanju i nadograđivanju te tradicije.

Za razliku od prethodne godine, ovaj put je momčad Ratnog poslovodstva (naslovna fotorafija) pobijedila Ratni radni vod sa 6:2. Najzapaženiji je igrač, s tri pogotka, bio Mario Iličić, a za pobjednički sastav strijelci su bili i Dario Mudri (2) i Krešimir Klaić (1), dok su Tin Margaretić i Branko Vrdoljak „zabili“ za poražene. Nažalost, prvi put otkako se tradicija njeguje, utakmicu nije sudio nekad poznati nogometaš Miroslav Grevinger, koji je nedavno preminuo, a njegovu je ulogu preuzeo Miro Marjanović, svojedobno sudac prvoligaških utakmica i predsjednik Nogometnog kluba Elektra. Sukladno tradiciji, dan uoči odigravanja utakmice, članovi Udruge obišli su grobove radnih kolega i nogometaša sudionika dosadašnjih utakmica, koji su u međuvremenu preminuli.

Foto: Nikola Šarić/za HEP

U osječki Zoološki vrt uskoro bi trebali stići nilski konji! Raspisana je javna nabava kojom Unikom naručuje izgradnju modernog obitavališta nilskih konja s edukativnom zonom, a natječaj za odabir izvođača radova otvoren je do 24. veljače.

Procijenjena vrijednost ovih radova je 482.000 eura, a izgradnja nastambe za vodene konje planira se na katastarskoj čestici u Tvrđavici. Glavni arhitektonski projekt izrađen je za ishođenje građevinske dozvole. Riječ je o prizemnici s bazenima koja će imati pripadajuće unutarnje i vanjske sadržaje, infrastrukturu za manipulaciju životinja te sustav za pročišćavanje vode. Uz sjeverozapadno pročelje predviđena je nadstrešnica za veterinarske preglede i čišćenje životinja, dok bi se uz jugozapadno pročelje nalazio vanjski armiranobetonski bazen s kosim ulazom za životinje. U unutarnjem prostoru nalazio bi se unutarnji bazen, suhi dio za boravak životinja, prostor za posjetitelje, te radni prostor za timaritelje.

Radovi se planiraju provoditi u nekoliko faza, od pripreme i uređenja gradilišta, preko izvedbe temeljne konstrukcije, izgradnje nosive konstrukcije i vanjske ovojnice, te izgradnje bazena i nadstrešnice, a zatim i ugradnje instalacija i sustava za pročišćavanje vode. Predviđeni rok izgradnje je godinu dana.

Foto: Freepik (naslovna) i Komarilos