U Osijeku je otvoren Muzej pčela, potpuno novi edukacijsko-prezentacijski centar posvećen pčelama, oprašivačima i njihovoj ulozi u prirodi. Prvi je muzej čiji je fokus na samoj pčeli — raznolikosti vrsta i biologiji pčela.

Uz medonosnu pčelu, muzej ističe manje poznate solitarne pčele — vrste koje ne žive u košnici i ne proizvode med, nego žive kao samostalne jedinke i iznimno su važne za oprašivanje. Umjesto živih pčela, posjetitelje dočekuje interaktivan postav: izložbeni paneli, košnice, pčelarski pribor, mikroskopi, tableti i VR sadržaji.

Postav je podijeljen u dvije tematske cjeline – pčela — čudo prirode, obuhvaća povijest pčela, njihov način života i građu, medonosno bilje, pčelarstvo, pčelinje proizvode te odnos pčele i tehnologije i oprašivači — temelj ekosustava, prikazuje ulogu oprašivača u prirodi i poljoprivredi, njihovu bioraznolikost, uzroke i posljedice njihova nestanka te načine na koje svatko od nas može pomoći njihovoj zaštiti.

Prostor Muzeja pčela prilagođen je školama, vrtićima i udrugama, kroz vođene edukacije i interaktivne sadržaje. Više informacija možete dobiti putem maila: info@muzejpcela.com.

Foto: Muzej pčela

Unutrašnje uređenje wine shopa vinarije Royal Hill na osječkoj Glavnoj tržnici na prvu može podosta zbuniti ljubitelje vina jer je prostor osmišljen ukusno i decentno, što značajno podiže letvicu interijera u tržničkom okruženju. Mjesto u koje građani dolaze razgledati i kupovati vina nije napadno luksuzno, ali je puno svjetla, elegantno i odlično promišljeno.

U ponudi su svi hitovi poznate vinarije koja vina odgaja na južnim padinama Kraljeva brda, na najboljem položaju glasovitog erdutskog meandra u energičnom stisku širokog Dunava. Kad su iz tog dvorišta prvi puta poslali svoje vino na neko od vinskih natjecanja bio je to Chardonnay koji je 2023. na Decanteru osvojio 92 boda i odmah je eksplodirala priča o fantastičnim vinima.

U wine shopa na Trgu Ljudevita Gaja 5 izloženi su svi njihovi pjenušci – u bocama od 0,75 L, 1,5 L, 3L i 6L i stoje od 12,59 do 250 eura, sve redom izvrsni poslovni darovi i rođendanska iznenađenja koja ne mogu nikoga ostaviti ravnodušnim.

Butelja Chardonnaya, primjerice, stoji 17,79 eura, izvrsnog Sauvignon Blanca 15,69 eura, Graševina je 10,69 a Rose 8,99 eura i Cabernet Sauvignon 7,49 eura.

U litrenim bocama nudi se Veranda Graševina za 6,49 i Veranda Cabernet Franc za 5,49 eura. A u ponudi su i vina u rinfuzi, Veranda bijelo iz 2025. i Cabernet Sauvignon iz 2021. stoje 3,49 eura po litri. Kupci mogu donositi svoju ambalažu ili kupiti PET boce od 3 ili 5 litara za 1 euro.

Ponudu shopa podupiru i organski proizvodi Biobrda – hladno prešana ulja, maslaci od orašastih plodova, bezglutenska brašna i odlični keksi lako pamtljivog naziva Freeksi.

Foto: Komarilos

Rijetki ribiči na obalama bajera na Jugu 2 škrto progovaraju kako su uginule ribe uz obalu bajera možda rezultat toga što je “voda loša, pa im nešto smeta”. A neki od njih misle kako su to “ove što se nisu dobro prilagodile nakon poribljavanja”.

U svakom slučaju šetači, od kojih neki guraju i kolica s malom djecom, kažu da na mjestima gdje se nakupljaju lešine uginulih riba gadno smrdi, a i da sve skupa jako ružno izgleda. Doista, ako prošetate stazama koje su bliže obali, na mjestima gdje se na površini vode mogu vidjeti uginuli primjerci težine između pola kilograma i jednog kilograma – doista teško možete proći, a da vas za nos ne štipa opaki smrad raspadajućeg ribljeg mesa.

Športsko-ribolovni klub „Jug 2“ brine o poribljavanju bajera, a godišnje se jezero poribljava s dvijhe tone ribe, uglavnom šarana i amura. Tomislav Gerovac, predsjednik kluba kaže kako su uginule ribe uz obalu ostaci ranijeg poribljavanja.

– Nije to puno ribe, to je možda 20-ak komada, a nešto smo već izvadili. Ne znam kakav je to problem?! Sve što dođe blizu obale mi povadimo, to je uobičajeno nakon poribljavanja. Voda je inače puna arsena i željeza i to jednostavno ne možemo izbjeći. Nema ni govora o pomoru ribe –rekao je Gerovac.

Foto: Građani Komarilosi i Komarilos

Nova, treća osnovna škola na području GČ Retfala zvat će se OŠ Vladimira Nazora i bit će izgrađena u Strossmayerovoj ulici na slobodnoj parceli s kućnim brojevima 179 i 181 – točno na istom mjestu gdje je do 2010. stajala stara zgrada istoimene osnovne škole koja je ovdje utemeljena 1957. Tisuće Retfalčana su ovdje završile osmoljetku do 1985. kada je u Kapelskoj ulici izgrađena nova školska zgrada, pa se od tada nastava paralelno odvijala u dvije školske zgrade – u Štrosiki i Kapelskoj.

RAZLOG PROMJENE IMENA Iz današnje perspektive djeluje pomalo neozbiljno, čak i iracionalno da je škola 1990. morala promijeniti naziv zbog tada novog zakona koji je propisao da u jednoj općini ne može biti dvije osnovne škole s istim nazivom. Kako je u sastavu tadašnje Općine Osijek bio i Čepin, a i oni su imali osnovnu školu nazvanu po Vladimiru Nazoru (imaju je i danas) – dogodilo se da je vodstvo čepinske škole preduhitrilo Retfalčane i u Trgovačkom su se sudu ranije registrirali po novom zakonu. Stoga je vodstvu škole u Retfali preostalo registrirati se pod novim imenom, pa su se odlučili za naziv Retfala.

RATNO RAZDOBLJE Tijekom Domovinskog rata školska zgrada u Strossmayerovoj je pogođena granatama krajem studenog 1991., a zgrada u Kapelskoj također je pogođena i ozbiljno oštećena polovicom svibnja 1992. U to vrijeme obje su zgrade služile za izvođenje nastave tadašnje osnovne škole Retfala.

Konačno, u školskoj godini 1992./1993. preostali odjeli osnovne škole Retfala iseljeni su iz zgrade u Strossmayerovoj i do danas je škola nastavila funkcionirati samo u Kapelskoj ulici. Te je godine zgrada u Štrosiki dodijeljena na uporabu Srednjoj poljoprivrednoj i veterinarskoj školi (njihova zgrada na tadašnjoj Tenjskoj cesti bila je potpuno uništena u neprijateljskim napadima) koja je ondje djelovala do 2005. kada je na Vinkovačkoj cesti izgrađena njihova nova škola, pa su i oni iselili iz Strossmayerove.

POČETAK KRAJA Ispražnjena školska zgrada ubrzo je devastirana i narednih nekoliko godina gradska uprava se uglavnom trudila okivati prozore kako u objekt ne bi mogli ulaziti vandali. Neko vrijeme baratalo se i informacijom da je Hrvatski ferijalni i hostelski savez ponudio projekt prenamjene zgrade u hostel, ali nikada nije bilo jasnih informacija zbog čega na osnovu toga nije sklopljen neki dogovor. U konačnici, devastirana zgrada je 2010. srušena i od tada je tamo prazna zelena površina.

NAJBOLJE GODINE U svojim najboljim godinama uz školsku zgradu, u kojoj je nastava bila organizirana u učionicama na dvije etaže, funkcionirala je i prostrana sportska dvorana u kojoj su se često odvijale i kulturne priredbe. Škola je imala lijepo nogometno i rukometno, odnosno košarkaško igralište, vanjsku ljetnu pozornicu, veliki i lijepo uređeni zeleni park te prostrano školsko dvorište.

Kad je 1957. utemeljena škola u Strossmayerovoj pohađalo ju je nešto manje od 1000 učenika u 27 razrednih odjela. Deset godina kasnije (1967.), zbog značajnog je povećanja broja stanovnika u Retfali otvorena još jedna osnovna škola – Ivana Filipovića u Kalničkoj ulici. A onda je krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća, zbog izgradnje tzv. Žutog naselja u Ulici Ljudevita Posavskog, kapacitet škole u Štrosiki gotovo eksplodirao. Zbog velikog priljeva učenika gotovo na svakoj godini formirani su dodatni razredni odjeli, pa je bilo uobičajeno imati odjeljenja A, B, C i D (u svakome je bilo više od 30 učenika). To su zapravo bili razlozi zbog kojih je sredinom osamdesetih sazidana nova školska zgrada u Kapelskoj.

ORGANIZACIJA I DISCIPLINA Naime, da bi se moglo uspješno upravljati s tako velikim kolektivom, odnosno s tako velikim brojem učenika – postojao je cijeli niz posebnih pravila kojih su se svi disciplinirano pridržavali. Nastava se odvijala u dvije smjene. Bila je organizirana i produžena nastava za dio učenika u prvoj smjeni, a ta se nastava odvijala u izdvojenom kompleksu nekadašnje Kalvinske konfesionalne škole u Ulici Šandora Petefija u Mađarskoj Retfali. U jednoj fazi u toj je maloj školi po nekoliko mjeseci bila organizirana nastava za po jedan razred od 1. do 4. razreda (razredna nastava) koji su se onda redovito mijenjali, a u nekom drugom razdoblju tamo je bila organizirana učionica s radionicama za nastavu Tehničkog odgoja koju se pohađalo u blok satima u suprotnoj smjeni.

U veliku zgradu na Štrosiki učenici su ulazili kroz stražnji dvorišni ulaz, uredno poslagani razred po razred (od najmlađih do najstarijih), pa je svaki odjel imao po nekoliko minuta za ulazak i preobuku iz cipela u papuče. Tijekom nastave učenici su nosili plave kute.

Osim toga, prije početka nastave u prvoj smjeni, zatim tijekom završetka prijepodnevne smjene i početka poslijepodnevne te naročito na kraju poslijepodnevne nastave, škola je imala organiziranu prometnu jedinicu mladih koji su bili raspoređeni s jedne i druge strane Strossmayerove ulice te s prometnim palicama regulirali promet, odnosno zaustavljali vozila kako bi veliki broj učenika sigurno prelazio cestu tijekom dolaska i odlaska iz škole.

SLOBODNE AKTIVNOSTI U svim mogućim slobodnim terminima (u suprotnim smjenama ili na prijelazu između dvije smjene i uvečer, te naročito tijekom subotnjih prijepodneva) u knjižnici, na vanjskim sportskim terenima i u sportskoj dvorani bio je organiziran veliki broj slobodnih aktivnosti – folklor, napredni matematičari, napredni fizičari, napredni engleski i njemački, šah, nogomet, rukomet, košarka, graničar, školski flautaški orkestar, školski tamburaški orkestar, plesna škola, izviđači, kemičari… I sve to bez ikakve dodatne naplate za roditelje. Sve su aktivnosti bile popunjene zainteresiranim učenicima.

KNJIGA O velikoj ljubavi između bivših učenika i njihove osnovne škole u Retfali svjedoči i knjiga “Osnovna škola Retfala: spomen-knjiga povodom 55. obljetnice djelovanja osmogodišnje škole u Retfali” koju je priredila nekadašnja ravnateljica, profesorica Blaženka Jelaš u suradnji s profesorima Marinkom Plazibatom, Vinkom Ivićem, Draženom Kušenom i Danijelom Jelašem. Knjiga s popisom svih profesora i učenika po razrednim odjelima tijekom svih tih godina objavljena je u izdanju Državnog arhiva u Osijeku 2014.

Uglavnom, od kada je srušen kompleks stare škole u Strossmayerovoj na dijelu parcele niknuo je Park za pse “Žućo”, instalirane su sprave za vježbanje na otvorenom, a dijelom je i retfalačko groblje prošireno na prostoru gdje su nekad bila školska sportska igrališta. Bit će zanimljivo vidjeti kako će izgledati projekt nove škole starog imena na starom mjestu, na parceli koja je sad smanjena.

(Na glavnoj fotografiji: Izgradnja škole u Strossmayerovoj)

Foto: Facebook

S pravom možemo reći kako je Jug 2 kvart s najljepšim muralima u gradu! Niču gotovo jedan za drugim – neki su posvećeni kvartu, neki braniteljima, dosta njih Kohorti i NK Osijeku, a ovaj koji se upravo završava – osječkom simbolu, katedrali.

Na pročelju zgrade u Medulinskoj ulici, neposredno uz OŠ Tin Ujević mural je naše katedrale, a uz njega i poruka „Zvona katedrale nek donesu nam mir Grade na Dravi jedini si ti“.

Predstavnici suvlasnika novobnovljenih zgrada na Jugu 2 rado daju dopuštenje za oslikavanje njihovih bočnih pročelja kojima su prolaznici oduševljeni. Tako u Opatijskoj ulici, preko puta Trga na Jugu 2 stoji mural s najvećim simbolima ovog naselja – bajerom, Šećeranom, bikom kao simbolom Bikare, te natpisom „Ja volim Jug 2“ koji je još prije Domovinskog rata ispisan na ulazu u OŠ Tin Ujević.

Ogroman mural sa simbolima Juga 2 dominira središtem gradske četvrti

Nedavno je u Lošinjskoj ulici napravljen i veliki mural vukovarskog vodotornja.

Foto: Komarilos