11. ožujka 2020. Hrvatska je proglasila epidemiju bolesti COVID-19 uzorkovane virusom SARS-Co V-2 i našla se u lock-downu. Škole, dječji vrtići, fakulteti, brojne ustanove i tvrtke prestale su s radom. Kafići i restorani zatvorili su vrata. Otkazani su svi javni kultruni i sportski događaji. Nije bilo vjenčanja, na sprovode je mogla doći samo uža obitelj… Nastava se odvijala online, tvrtke koje su to mogle organizirale su rad od kuće, trgovine su radile skraćeno uz posebne mjere o broju kupaca koji istovremeno mogu biti u određenom prostoru. Ukratko – sve je stalo i sa strepnjom su se čekale nove informacije o broju novooboljelih, priključenih na respiratore, umrlih…

Strah i nemir uvukli su se gotovo u svaki dom, iako je i tada bilo onih koji u postojanje virusa, kao i njegove posljedice nisu vjerovali. A to su glasno iskazivali u mjesecima i godinama koje su uslijedile, prvo paralelno s mjerama kojih su se građani trebali pridržavati, a onda i cijepljenjem koje je preporučeno. No, ovo nije priča o teorijama zavjere i izmišljenoj epidemiji, nego sjećanje na potpuno novu situaciju koja je nalikovala ratnom stanju. Ne smiješ van, nema okupljanja, nema druženja, nema obaveza. Samo sjediš kod kuće i čekaš nove informacije.

A one nisu bile nimalo optimistične. Kada je 25. veljače 2020. zabilježen prvi slučaj koronavirusa u Zagrebu, nitko nije doživljavao da bi se epidemija mogla tako brzo proširiti. Već 19. ožujka u Hrvatskoj smo imali 100 slučajeva, a dva dana kasnije 200. Do kraja ožujka bilo je 1000 zaraženih i Hrvatska je bila među državama s najstrožim restrikcijama i mjerama za smanjenje zaraze. Stiglo je ljeto, broj novooboljelih nije rastao, pa su i mjere popustile. Jer, s ljetom je stigla i turistička sezona. Krajem ljeta krenuo je novi val epidemije i veći broj oboljelih. U siječnju 2021. bilježimo više od 1.000 registriranih smrti na milijun stanovnika vezanih uz koronavirus, slično većini drugih zemalja EU.

U to vrijeme započinje i besplatno cijepljenje, ali mu se odaziva znatno manji broj građana nego u zemljama zapadne Europe. Podaci pokazuju da je do travnja 2022. barem jednu dozu cjepiva primilo 56% stanovnika Hrvatske, dok je prosjek cijele EU oko 75%. Do 11. svibnja 2023., kada je Vlada proglasila prestanak epidemije bolesti COVID-19, u Hrvatskoj je potvrđeno 1.273.256 slučajeva zaraze virusom, a od koronavirusa je umrlo 18.213 ljudi.

Iako je virus još uvijek među nama, posebnih mjera nema. Bez obzira na sve, nakon pet godina ipak smo nešto pametniji, pa u doba kada je pojavnost ovog virusa (uz druge, poput gripe) trebali bi se pridržavati barem one jedine mjere koja je na snazi – a to su zaštitne maske u zdravstvenim ustanovama. To uostalom stoji na svim zdravstvenim ustanovama, no rijetko ćete gdje danas vidjeti osobu s maskom na licu. A ona je, iako će se mnogi tome nasmijati, vjerojatno mnogima možda i spasila život ili zaštitila od zaraze.

Foto: Komarilos

Na zemljišnoj čestici u obliku slova L, omeđenoj Rapskom, Srijemskom i Lošinjskom ulicom na Jugu 2 je temeljem građevinske dozvole izdane 2007. omogućena gradnja kompleksa zgrada sa 110 stanova. Zadnjih mjeseci susjedi te parcele primijetili su radnje koje bi mogle karakterizirati nastavak radova (iako gradnja nikada zapravo nije započela), pa su se organizirali u građansku inicijativu “Za naš Jug 2”. Prikupili su 797 potpisa građana koje zanima kako će biti riješeno parkiranje u kvartu ako novi kompleks zgrada ikada bude izgrađen.

O inicijativi je na zadnjoj sjednici osječkoga Gradskoga vijeća govorila vijećnica Katarina Kruhonja. Naime, problem je tome što prema istoj dozvoli investitor ima obvezu uz novi kompleks izgraditi 62 parkirališna mjesta, a građani smatraju da je to daleko ispod današnjih potreba i da bi na taj način moglo doći do potpune paralize kvarta koji bi mogao biti preplavljen velikim brojem automobila novih stanara, njihovih posjetitelja i kupaca koji bi dolazili u poslovne lokale novih zgrada.

– U prizemlju tog kompleksa predviđeno je 9 trgovina, odnosno pekara, frizerski i trgovine mješovite robe. Gore je 5 katova sa 110 stanova, znači ukupno 6 nadzemnih etaža, ukupne visine 23 metra. Po Potvrdi glavnog projketa na čestici mora biti osigurano minimalno 62 parkirališna mjesta (30 u podzemnoj garaži i 32 na nadzemnom dijelu) i 3 parkirališta u Rapskoj ulici – objašnjava Slavica Semialjac, jedna od inicijatorica građanskog okupljanja.

Kaže kako je taj broj parkirališta 2007. kada je izdana lokacijska dozvola možda bio i dovoljan, ali do danas se sve promijenilo.

– Sada vrijedi pravilo da uz svaki novi stan ide jedno parkirališno mjesto. Zna se da veliki broj ljudi ima danas i po dva auta. Ali čak ako uzmemo da uz svaki stan ide samo jedno parkirališno mjesto računica je jasna. Jer i tada nedostaje 45 parkirališta. Nadalje, 9 nekih trgovina ili poslovnih prostora, neka svugdje radi po dvije osobe, to je još 18 automobila, znači već nedostaje 63 parkirališta, a moramo računati i kupce tih 9 trgovina. Da skratim, nedostajat će tu minimalno 70 parkirališta – objašnjava Semialjac. – A pri tome uopće ne govorim o nekakvim posjetiteljima koji će dolaziti ljudima što će ondje stanovati.

Doista, riječ je o parceli uz koju trenutno nema ni jednog parkirališnog mjesta, a okolne ulice već su prezauzete automobilima. Građani okupljeni u inicijativi smatraju da treba pronaći rješenje jer bi im se život mogao okrenuti naopačke.

Foto: Google Maps i Komarilos

Krajem svibnja prošle godine vodenica je uzvodno odvučena na remonti dok kod MNK Neptun, nakon što je gotovo tri godine trunula na svojoj usidrenoj poziciji na promenadi, prije vodocentrale.

Naime, još su joj 2021. stručnjaci Hrvatskog registra brodova pregledom utvrdili problematične točke te uskratili dozvolu. Otada je zatvorena, a trebalo je proći dosta vremena da se izvuče na suho i krene popravljati. No ni to nije teklo glatko, budući da je trebalo dobro osmisliti kako vodenicu uzvodno odvući do MNK Neptun, a da se prilikom tegljenja ne raspadne.

Iako još uvijek službeno nema informacija o vrstama i stupnju oštećenja vodenice te o potencijalnim troškovima koje treba podmiriti da bi opet bila u plovnom stanju, nešto se ipak kreće. Još uvijek je na remontnom doku, a dijelovi na kojima se izvode radovi su prekriveni plastičnom folijom.

Naravno, prije eventualnog povratka na vez uz Promenadu bilo bi dobro transparentno objasniti čemu će taj ploveći objekt služiti u budućnosti, koji će se programi ondje provoditi, na koji način će se sve to financirati i tko će objektom upravljati. Ukoliko perspektive ne budu jasne, lako se može dogododiti da nakon obnove, novog isplovljavanja i vezanja za obaloutvrdu – protokom vremena krenu i stari problemi.

Naime, vodenica je izgrađena kroz IPA projekt prekogranične suradnje Hrvatske i Mađarske „Mlinarov put“, a u nju je uloženo oko dva milijuna tadašnjih kuna. U ožujku 2016. vezana je uz obaloutvrdu u blizini Solarskog trga i trebala je postati turističkom atrakcijom, podsjećati sugrađane, ali i turiste na prošlost kad je uz obale Drave u Osijeku bilo osamdesetak takvih objekata koji su mljeli brašno.

BRIGA Vodenica je na remontu, hoće li kad se vrati opet bez sadržaja trunuti uz Promenadu?

Vodenica već godinu dana ima tvrtku koja se o njoj formalno brine, mada tako ne izgleda

Foto: Komarilos

Prema popisu stanovništva iz 2021., u Osijeku je tada živjelo 96.848 stanovnika. I sad navodno više nismo veliki grad, jer imamo manje od 100.000 stanovnika. No, što se doista dogodilo i kako će se to eventualno odraziti na građane, odnosno na Osječane?

Prvo, na izborima ćemo birati samo jednog zamjenika gradonačelnika (do sada smo ih imali dvoje) i drugo, u Gradskom vijeću ćemo imati četiri vijećnika manje. I kako sada stvari stoje – to je zapravo sve. Osijek će, naime, i dalje biti četvrti po veličini grad u Hrvatskoj.

Popis stanovništva obavlja se svakih deset godina. Ovaj iz 2021. obavljen je u razdoblju od 13. rujna do 17. listopada i pokazao je nastavak trenda daljnjeg pada stanovništva u Hrvatskoj koji su već ranije zabilježeni i 2011. i 2001. Naime, Hrvatska je 1991. imala 4,78 milijuna stanovnika, a onda je taj broj svakih deset godina padao, da bi popisom stanovništva 2021. bilo zabilježeno 3,87 milijuna stanovnika.

Tijekom deset godina, između dva zadnja popisa, broj stanovnika Osijeka pao je sa 108.048 (2011.) na 96.848 (2021.) – to je 10,3 posto stanovnika manje. Istovremeno, drugi su izgubili i više stanovnika u istom razdoblju. Rijeka je izgubila 14,6 posto svog stanovništva, a Split 13,7 posto. Taj smo stres o smanjivanju gradova svi zajedno već prošli kad su nakon popisa objavljeni i rezultati, a ovih dana je priča iznova aktualzirana zato što to u Osijeku znači nešto manje zastupnika u Gradskom vijeću.

Osijek je 1971. imao 109.189 stanovnika, a 1991. – 129.792 stanovnika. Od tada, pa do popisa 2021. taj je broj kontinuirano opadao. Najprije Domovinski rat, a onda i stotine drugih razloga uvjetovale su stalno opadanje broja ljudi koji ovdje žive. Precizno znamo tko je u to vrijeme upravljao Hrvatskom i još preciznije znamo tko je do 2021. upravljao Osijekom. No, jedino što bi nas kao građane ovoga trenutka trebalo zanimati je – što će pokazati popis stanovništva koji će biti proveden 2031.? I tko će za to preuzeti odgovornost?

Foto: Komarilos

Odmah na početku da razjasnimo. Ovo nije protiv pušača, niti nam je namjera nekoga tjerati da prestane pušti. Ovdje je riječ o zakonu, odnosno o nemogućnosti provedbe Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda.

Dakle, zakon ne govori o zabrani nego o ograničavanju uporabe. No, unatoč tomu, izgleda smo jedina država u EU koja je zakon donijela, ali ga vrlo slabo ili gotovo nikako ne primjenjuje. Kod restorana, zdravstvenih ustanova i škola imali smo društveni konsenzus i zabrana pušenja se ondje provodi bez pogovora. Ali kod kafića – stvari su se ozbiljno zakomplicirale.

Počelo je jadikovkama vlasnika kafića da im je cijeli biznis u pitanju, obitelji dovedene u propast, radnici blizu otkaza. Valjda su neki izbori bili pred vratima, pa je država brže-bolje popustila, pa su dozvoljene ugradnje nekih smiješnih ventilatora.

Naravno, oblaci dima su ostali sinonim za sve gradske birtije. Čak oni rijetki vlasnici koji su i investirali u famozne “ventilacijske sustave” ostali su zapravo smješni i izigrani jer su neke novce i uložili, za razliku od onih drugih galamdžija koji su znali da se valjda zakona i ne treba držati baš kao pijan plota.

I što sad? Nekoliko godina nakon donošenja zakona krenule su nekakve kontrole i sad je panika i opet je krenula kuknjava. S druge strane, primjerice, u engleskim pubovima, gdje su pivo i cigara bili sinonim za dobar provod danas nitko ne puši, svi izlaze van zapaliti i nitko ne dovodi u pitanje “opstanak biznisa”. Ljudi su se naviknuli i život teče dalje. Bez pljuge u ustima.

Nakaradnost izigravanja našeg Zakona je naprosto frapantna. Oni rijetki kafići u kojima kao postoji odvojeni prostor za nepušače ili pušače (kako vam drago), taj je prostor najčešće odvojen samo nekim blagim pregradama ili staklenim stjenama. Da se ne lažemo, u većini osječkih kafića se puši. Bez ikakvih zabrana i ograničenja. Zakon kao da ne postoji.

Uglavnom, zakon treba poštovati ili ga treba ukinuti. Naravno, nije ga moguće ukinuti kad je on dio europske stečevine. Ali s obzirom na drame koje nastaju čim krene inspekcijski nadzor – izgleda da zakon ne možemo ni provoditi. I šta sad? Ljudi, mi smo u ozbiljnom problemu.

Foto: Freepik