U Strossmayerovoj ulici, na dionici između Mlinske i zapadnog dijela Petefijeve, srušen je kompleks od dvije kuće i parcela je pripremljena za gradnju. To samo po sebi ne bi bilo važno niti bi bio problem da rušitelji (ili graditelji) iza sebe nisu ostavili potpuno nezaštićen pristup ogromnoj rupi nekadašnjeg podruma koja se nalazi odmah uz pješačku i biciklističku stazu!

Rupa duboka više od jednog metra naprosto mami da netko u nju upadne. Recimo, građani koji u prolazu eventualno (kao što je to uobičajeno) nešto čačkaju po ekranu mobilnog telefona idealne su potencijalne žrtve jer je dovoljno stazu promašiti samo za centimetar i – ode noga! U uvjetima slabije vidljivosti i vozači bicikala mogu se strmoglaviti u nekadašnji podrum. Netko bi se ovdje mogao ozbiljno polomiti.

Nema nikakve oznake i nikakve ograde, tek su na jednom mjestu ostale okomito stršati dvije cijevi od bivše plinske instalacije. Iza njih je rupa velika poput osrednjeg bazena.

Ovo je neodgovorno i opasno. Građanin koji je poslao informaciju i prvu fotografiju ove iznimno kritične točke napisao je kako rupa uz samu stazu tako nezaštićena stoji već danima, da je duboka barem dva metra i da nema naznaka o početku građevinskih radova zbog kojih bi eventualno tamo bile postavljene neke građevinske ograde ili druge zaštite.

Foto: Komarilos

______________________________________________

REAKCIJA Gornji tekst objavljen je u subotu oko podneva, a istoga dana poslije 22,00 sati stiglo je i reagiranje s nekoliko fotograija u kojemu stoji:

“Poštovani, ovim putem želimo demantirati tvrdnju da gradilište nije bilo ograđeno i osigurano. Navedena informacija nije točna jer je gradilište tijekom izvođenja radova bilo propisno ograđeno. U prilogu dostavljamo dvije fotografije snimljene tijekom izvođenja radova i pri izmjeni izvođača, iz kojih je vidljivo da je gradilište bilo ograđeno i osigurano. Tijekom radova, uključujući i razdoblje izmjene izvođača, gradilište je bilo adekvatno osigurano zaštitnom ogradom. Molimo da ovu objavu uklonite, kako javnost ne bi bila dovedena u zabludu.”

Ulica 3. GBR Kune. Nogostup na sjevernoj strani, neposreno uz istočni početak parcele na kojoj se nalazi kompleks IT Centra. Klasična priča naših izvođača radova. Ovdje je vjerojatno svojedobno rađen nekakav priključak na postojeću infrastrukturu. Možda cjevovod ili odvodnja, možda neka kabelska mreža. Kako god. Onaj tko je obavljao posao morao je presjeći pješačku stazu, a kad je bio gotov stazu je naprosto ostavio u neredu.

Gospođa koja je uočila problem te fotodokumentirala i poslala fotografije jasno je zaključila: “Ovakva prepreka je nepremostiva za osobe u invalidskim kolicima, u što sam se osobno uvjerila. Zbog toga vas molim da na ovaj problem ukažete nadležnim tijelima.”.

Previše je ovakvih detalja u različitim dijelovima grada i zapravo je neobjašnjivo da nakon izvođenja radova ne postoji nitko tko je zadužen prekontrolirati njihov učinak i evidentirati ovakva oštećenja te kasnije temeljem dokaza tražiti da se posao obavi do kraja, odnosno da se obavi sanacija pješačke prometnice.

Ako već nisu izašli na teren i nisu se svojim očima uvjerili koliko je velika rupetina, mogu to obaviti i iz ureda – naime, oštećenje staze je toliko veliko da je lako uočljivo i na Google Mapsu. Živjeli.

Foto: Građani Komarilosi

Nova sistematizacija radnih mjesta, koju je polovicom svibnja potvrdilo Kazališno vijeće HNK u Osijeku, a temeljem koje već ovih dana kreću prvi otkazi ugovora o radu zaposlenicima koji su proglašeni tehnološkim viškom – inicirana je, između ostaloga, i tijekom pregovora o novom Kolektivnom ugovoru, odnosno o većim plaćama, kada su i predstavnici sindikata isticali da bi trebalo racionalizirati poslovanje i organizacijsku strukturu kazališta prilagoditi stvarnim financijskim mogućnostima ustanove. No, sad kad je racionalizacija krenula i kad je najavljen prvi val otkaza za 16 djelatnika (vatrogasaca, čistačica, scenskih radnika…), sad je sindikat zaposlenike kazališta izveo na ulicu. Očekivano.

PUNA USTA Teme o uštedama u poslovanju, racionalizaciji broja djelatnika, optimizaciji poslovnih i produkcijskih procesa te o poslovanju koje podrazumijeva da su rashodi limitirani prihodima i da treba graditi priču unutar realnih okolnosti – toga su svima puna usta u razgovorima uz kave na gradskim terasama i naročito na predizbornim sučeljavanjima. Ali kad netko pokuša pokrenuti stvari, onda imamo solidarne prosvjede i potpore. Nitko ne želi racionalizaciju i optimizaciju u svom dvorištu.

Doduše kad su se gasili, i kad se gase, proizvodni pogoni (a toga smo se u Osijeku nagledali) onda je bilo više ili manje uočljive javne sablazni, ali sve se to nekako brzo zaboravi, ljudi se nekako snađu, nakon nekog vremena isperu gorčinu i krenu dalje. No, kad je u pitanju financiranje iz gradskog proračuna, onda je valjda javni pogovor da je to bure bez dna, da tamo novca uvijek ima ili da, u najmanju ruku, treba potegnuti konop na svoju stranu, pa će već netko drugi valjda pristati na smanjenje prethodno ugovorenih prava.

GRADSKI SUSTAV Osječki HNK posluje unutar osječkog gradskog sustava kao i druge ustanove koje ne mogu tržišno egzistirati. Prošle godine iz gradskog je proračuna u kazalište uplaćeno mrvicu manje od 6.150.000 eura, a to je nešto manje od 65% kazališnih prihoda (ostalo prihoduju kroz projekte putem kojih Ministarstvo kulture i medija financira predstave i nešto malo od prodanih ulaznica). Istovemeno, čak 60% kazališnih prihoda odlazi na plaće zaposlenima i taj iznos zadnjih nekoliko godina neprestano raste. Unatoč tome, prošle godine napravili su gubitak od oko 95.000 eura, a iz prethodnih godina vuku još gotovo 137.000 eura gubitka. I kad se govori o racionalizaciji koja treba osigurati stabilnost kazališne proizvodnje u vremenu koje je pred nama, onda se zapravo govori o toj financijskoj gvalji koju netko treba pokriti i još dodatno treba osigurati novac kojim će pokriti minus koji se stvara i dalje.

LIJEPI PRIMJER Kad se prije nešto više od mjesec dana dogodilo da su iz gradskog poduzeća Ukop počeli na adrese građana slati nove uplatnice sa znatno povećanim iznosima za grobnu naknadu (u pojedinačnim slučajevima cijene su porasle od 150 do 250%) digla se „kuka i motika“ i građani nisu željeli prihvatiti da se cijene mijenjaju prvi puta nakon 16 godina iako su se iz poduzeća pravdali da su te cijene rezultat realnih troškova koje imaju ako njihov rad neće biti subvencioniran iz gradskog proračuna. Ukratko, novi cjenik je suspendiran i vraćen na doradu, onima koji su uplatili vraćen je novac, a prije nekoliko dana u distribuciju su krenule nove uplatnice s prošlogodišnjim cijenama grobne naknade.

To znači da će razlika u cijeni opet biti subvencionirana iz gradskog proračuna. Osim što će, prije ili kasnije, netko morati odgovarati za stres građana i kaos koji je nastao zbog zbrke s uplatnicama i vraćanjem novca – ovo znači da iz već isplaniranog gradskog proračuna za ovu godinu, zbog grobnih naknada po staroj cijeni nećemo moći krpati neke druge komunalne usluge ili troškove, pa tako (moguće je) i one u segmentu komunalne kulture jer za to naprosto nema novca. Ili ćemo prorijediti košnju na grobljima, prestati graditi nove betonske staze, utvrđivati zidove groblja, prestati uređivati odarnice i ispraćajne platoe, prestati s odvozom otpada s groblja, ukinuti tekuću vodu, ugasiti struju u uredima uprava pojedinih groblja ili ćemo početi otpuštati zaposlene. Zvuči brutalno? Moguće, ali kako drukčije optimizirati poslovanje i držati stare cijene? Naravno, možemo sve plaćati iz gradskog proračuna, ali i njega treba napuniti.

Tako je i s kazalištem. Ako rashodi trebaju ostati unutar prihoda iz gradskog i državnog proračuna – što ćemo onda? Pa nećemo valjda unatoč tako visokim proračunskim subvencijama morati smanjivati broj predstava kako bismo uštedjeli na radnim satima zaposlenika.

NOVO RJEŠENJE Prilikom argumentacije o smanjenju broja zaposlenih u kazalištu, iz gradskog sustava su plasirane informacije kako zbog dugoročnih ušteda i optimizacije procesa rade na tome da usluge čišćenja i vatrogastva centraliziraju u specijaliziranim jedinicama čije će usluge pod jednakim uvjetima biti na raspolaganju svima u sustavu. Ok, ako je to izvedivo, to bi moglo biti dobro rješenje.

U praksi, veliki odjel za čišćenje formiran je unutar gradske tvrtke Sportski objekti (jer su oni tamo zbog velikog broja dvorana i rekreacijskih prostora imali najviše zaposlenih u tom segmentu) i očekuje se kako će ondje s vremenom biti formiran ozbiljan tim čistačica i čistača specijaliziran obavljati te poslove u svim tvrtkama i institucijama gradskog sustava. Prevedeno, vodstvo kazališta može koristiti njihove usluge i za taj će posao plaćati jednu mjesečnu fakturu. Upravljanje poslovima čišćenja za njih postaje komotnije jer nemaju više veze s troškovima sredstava za čišćenje, radničkim pravima, smjenama i eventualnim bolovanjima.

Tako je zamišljeno i s vatrogascima. Osječka Javna vatrogasna postrojba odlično je opremljena i kadrovski ekipirana da, uz redovite intervencije, ima mogućnost pružati usluge zakonom predviđenih vatrogasnih aktivnosti u ostalim gradskim komunalnim tvrtkama i ustanovama. Njihova osnovna djelatnost također se financira iz gradskog proračuna, a u primjerice kazalištu – njihovi djelatnici mogu adekvatno zamijeniti postojeći vatrogasni tim. Opet, bez potrebe da HNK u svojim redovima brine o smjenama, bolovanjima, prekovremenim satima, specijalizacijama i eventualno posebnim uvjetima za rad vatrogasaca koji dežuraju uz sustav vatrodojave, a usluge profesionalnih gradskih vatrogasaca plaćat će temeljem mjesečne fakture koju će ispostaviti Javna vatrogasna postrojba.

PRAKTIČNA PRIMJENA No, da bi stvar doista profunkcionirala morala bi biti provedena na sljedeći način: HNK otpusti svoje vatrogsce i za isti iznos angažira vatrogasce iz Javne vatrogasne postrojbe. S obzirom da se HNK financira iz gradskog proračuna, dobiveni proračunski novac za tu vrstu troškova naprosto će proslijediti u Javnu vatrogasnu postrojbu, a oni će učiniti preraspodjelu radnog vremena i obaviti posao u kazalištu. No, s obzirom da su njihovi proračunski prihodi također unaprijed planirani – to znači da će za iznos koji su primili od kazališta umanjiti potraživanja iz gradskog proračuna. To bi bio Bingo! Jer znači da je za manju ukupnu količinu proračunskog novca u sustavu obavljena ista količina posla (dakle, više posla po zaposlenom djelatniku) jer je smanjen ukupan broj djelatnika vatrogasaca u sustavu.

Drugim riječima, otpuštanjem dijela radnika i naručivanjem usluga iz centraliziranih gradskih sustava osječki HNK će smanjiti broj djelatnika, ali neće smanjiti ukupni trošak. No, na nivou osječkog gradskog sustava smanjit će se ukupan broj zaposlenih djelatnika i smanjit će se proračunska dotacija u toj djelatnosti.

NUŽNOST I DOSTOJANSTVO Ova je procjena rađena temeljem dostupnih podataka i obrazloženja. Aktualni intendant HNK u odlasku, Vladimir Ham je izjavio kako „Nema dobrog ni lošeg trenutka, ovo je nužno.“ te da “Svi ljudi koji su obuhvaćeni ovom novom sistematizacijom i koji će biti tehnološki višak imaju pravo na otkazne rokove, otpremnine i sve što im po zakonu i kolektivnom ugovoru pripada.”. A glavni tajnik Sindikata radnika u kulturi, Domagoj Rebić na prosvjedu u Osijeku je ustvrdio kako će poduzeti sve zakonske mogućnosti da spriječi otkaze u kazalištu, ali „Ako i izgubimo bitku, bit će to dostojanstveno.“.

KOLEKTIV Konačno, solidarna potpora koju su kolegama pred otkazom pružili ostali djelatnici HNK na prosvjedu pred kazališnom zgradom bila je korektna i glasna, baš kako i treba. No, pomalo je to i netipično za kolektiv iz kojega sustavno, gotovo svakoga tjedna na medijske adrese te na urede i odjele u Gradskoj upravi, često i na gradonačelnikove komunikacijske kanale pristižu deseci anonimnih i potpisanih prijava, dojava, obavijesti, dobronamjernih primjedbi, potkopavanja, podmetanja i sugestija o kolegama koji tjednima ne dolaze na posao, već u 10 sati piju pivo, otvaraju bolovanja kad im se ime pojavi na rasporedu za probe, u radno vrijeme snimaju reklame ili za gotovinu fuširaju neke zanatske usluge na kazališnim sredstvima za proizvodnju, kasnije dolaze na posao, prerano odlaze, zatvaraju se u urede i rade privatne poslove, selektivno šire neke poslovne informacije kako bi od njih učinili dezinformacije, zbog vanjskih angažmana zapostavljaju obveze u matičnoj kući ili naprosto procjenjuju tuđi rad, pa takve opservacije guraju kroz sve dostupne kanale i općenito se trude kolegama iz bližeg ili daljeg kazališnog okoliša zagorčavati živote.

Nema tu nevinih. A i svi kazališni vatrogasci su već na bolovanju, pa sustav ima dodatne troškove.

PROSVJED ISPRED HNK Puno se pljeskalo sindikalistima, a najavljeni otkazi kreću 26. svibnja

Foto: David Jerković/PIXSELL

Tijekom cijelog jučerašnjeg dana (četvrtak, 14. svibnja) društvenim mrežama kolale su fotografije koje su vozači snimali na Južnoj osječkoj obilaznici (Obilaznica 106. brigade ZNG RH) u trenutku kad je tamo, na nadvožnjaku koji se nalazi na dionici između Vinkovačke i Mandićeve, trajala instalacija nove kamere za nadzor brzine. Naime, vozači su usporavali kako bi snimljene fotografije odmah razmijenjivali s drugima i tako se ponovo otvorila priča o netipično niskom ograničenju brzine na ovoj dionici.

Naime, priča o tome kako je ondje uopće došlo do ograničenja brzine na čak 70 km/h je već ušla u gradsku legendu. Nekome od sugrađana koji žive u obližnjoj Dragonjskoj ulici (crvene zgrade) neposredno uz obilaznicu toliko je smetala buka automobila da je neprestano odašiljao žalbe i prigovore na nadležne adrese. To je rezultiralo prvom odlukom da se ograničenje brzine najprije smanji s optimalnih 110 km/h na 90 km/h. No, kako žalbe nisu prestajale pristizati donešena je odluka da se ondje montiraju i bukobrani koji su (zbog novih upornih prigovora) kasnije dodatno dorađivani da bi se smanjila buka koja se navodno osjeti u naselju. I onda su u konačnici s 90 km/h ograničenje brzine spustili na 70 km/h.

Riječ je o dionici obilaznice na kojoj je uspon s obje strane s kojih dolaze automobili, a kako je razlika u ograničenju brzine velika svojedobno su onda montirane i kutije za kamere koje će nadzirati brzinu. Neko vrijeme je ondje doista bila prava kamera u funkciji, ali je nakon nekoliko mjeseci prestala s radom radi “baždarenja”. Nakon toga, u jednom razdoblju u kutijama su bili lažnjaci, ali kako to vozači nisu znali događalo se (i događa se i dalje) zapravo vrlo opasno naglo kočenje u zadnji trenutak (kad vozači vide kameru, pa se uspaniče) i to je zapravo u zadnje vrijeme najopasniji dio obilaznice.

Imamo situaciju, da i s jedne i s druge strane dolazi do uključenja automobila na obilaznicu s Vinkovačke i s Ulice Sv. L. B. Mandića, a onda još imamo i nagla kočenja. Ne može bolje.

Dakle, imali smo jedno smanjenje brzine, pa bukobrane, pa drugo smanjenje brzine, pa doradu bukobrana, pa treće smanjenje brzine i konačno sad imamo i kamere zbog kojih vozači povremeno panično koče.

Uglavnom, sad sa sigurnošću znamo da je u postojećim kutijama instalirana barem jedna prava kamera koja nadzire promet u realnom vremenu, fotografira i stvara temelje za kažnjavanje onih koji prekorače brzinu. Prema fotografiji, čini se da je instalirana da nadzire južne prometne trake. Valjda se sad ovi iz Dragonjske više neće javljati. Valjda su zadovoljni.

Foto: Građani Komarilosi

Sugrađani koji se u prolazima između štandova na osječkoj Glavnoj tržnici redovito oči u oči susreću s biciklistima – dali su si truda i fotodokumentirali određene situacije kako argumentirali da je problem sve učestaliji.

U obrazloženju koje smo dobili uz fotografije između ostaloga stoji:

” Iako tržnica predstavlja mjesto susreta, kupovine i svakodnevnog života građana, sve češće svjedočimo situacijama koje ugrožavaju sigurnost pješaka. Naime, pojedinci bez obzira na gužvu i prisutnost starijih osoba, djece i drugih kupaca, voze bicikle kroz uske prolaze između štandova. Takvo ponašanje ne samo da stvara nelagodu, već predstavlja i realnu opasnost od ozljeda. Tržnica nije prometnica, već prostor namijenjen pješacima, te bi takva pravila trebala biti jasno definirana i dosljedno provođena.”

Doista, koliko god to zvučalo nepotrebno možda je, kao što predlažu pošiljatelji fotografija, potrebno postaviti jasne i vidljive znakove zabrane vožnje biciklima unutar prostora tržnice. Također, sugeriraju i pojačanu prisutnost prometnih redara u danima kad je na piji najveća gužva. Kako bi odmah mogli djelovati. Jer ovo treba iskorijeniti.

Foto: Građani Komarilosi