Točno u podne otvaraju se pristigle ponude za rekonstrukciju Strossmayerove ulice, odnosno rekonstrukciju državne ceste oznake DC426 od raskrižja sa državnom cestom oznake DC7 do riječnog putničkog pristaništa Osijek.

Javna nabava raspisana je 5. siječnja 2026., a rok za dostavu ponuda nekoliko je puta produživan. Riječ je o rekonstrukciji gotovo cijele Strossmayerove ulice od Gornjodravske obale (kod riječnog putničkog pristaništa na promenadi) do njezinog kraja, odnosno turborotora na ulazu u Višnjevac. Rekonstrukcija Štrosike preduvjet je da tramvaj na liniji T1 konačno vozi svoju uobičajenu rutu, od Zelenog polja do Višnjevca.

Radovi na ovoj značajnoj prometnici izvodit će se u četiri faze, uz kompletnu rekonstrukciju vodovodne i kanalizacijske mreže, te izmještanje tramvajske pruge iz zasebnog pojasa u prometni trak kolnika u Strossmayerovoj – na potezu od Kanižlićeve ulice prema zapadu (na potezu od Rokove do Kanižlićeve pruga je već izmještena).

Na cijelom će se potezu rekonstruirati vodovodna i kanalizacijska mreža, uređivati zeleni pojas i parkirališna mjesta, te nogostupi i biciklistička staza.

Na dijelu od Rokove do skretanja prema riječnom putničkom pristaništu na Gornjodravskoj obali rekonstruirat će se postojeća čvorišta na spojevima sa cjevovodima iz Waldingerove i Dubrovačke ulice, dok je na sjevernoj strani Strossmayerove predviđen spoj sa cjevovodom na Solarskom trgu (između crkve i kućnog broja 6), spoj sa slijepim krakom kod Gornjodravske obale 91, te spoj sa slijepim krakom kod Gornjodravske obale 90d. Ovdje će se radovi uglavnom izvoditi na trasama zelenih površina, pješačkih i biciklističkih staza, te parkirališta.

Procijenjena vrijednost projekta je 39.000.000,00 eura, a rok za završetak radova je 450 dana.

Foto: Komarilos

Poznato je da organizacija civilnoga života u Osijeku tijekom Domovinskoga rata ni u jednom trenutku nije dolazila u pitanje, funkcionirale su sve komunalne usluge. Grad je trpio teška ratna razaranja, a građani su istovremeno imali redovitu isporuku struje, vode, plina i prehrambenih proizvoda, a cijelo vrijeme bio je organiziran i javni gradski prijevoz. Iako je tvrtka pretrpila značajne gubitke, gradski autobusi i tramvaji svakodnevno su prometovali.

Dugogodišnji voditelj tramvajske radionice GPP-a, Ivica Barić danas je već desetak godina u mirovini, ali živo se sjeća svih detalja organizacije zahvaljujući kojoj je sustav javnog gradskog pijevoza funkcionirao tijekom ratnog razdoblja. Jednako tako sjeća se, čak je vodio i evidenciju, svih doniranih vozila, pa je odličan svjedok za argumentaciju teme o kojoj se ovih dana puno govori nakon što su dva stara osječka tramvaja donirana ukrajinskom Žitomiru, gradu koji danas proživljava ono što je Osijek prolazio 1991. i 1992.

POKLON Osijek daruje ukrajinskom Žitomiru dva stara tramvaja, a donirat će ih još četiri

Barić se tako sjeća da su nam prva dva autobusa prije 35 godina kao donacija stigli iz riječke tvrtke Autotrolej.

– Na žalost, autobusi nisu ni vozili ulicama jer su pogođeni na parkiralištu istoga dana kada su stigli. Oba su totalno uništena – ističe Barić, dodajući kako je tijekom ratnih razaranja potpuno uništeno 10 autobusa, šest ih je otuđeno, a 30 ih je pretrpjelo djelomičnu štetu.

Dodaje i kako nam je zagrebački ZET donirao tri autobusa – jednu harmoniku i dva solo autobusa koji su dugo godina vozili osječkim ulicama. Također, dva su donirana autobusa stigla i iz Austrije. No ta su vozila bila nepraktična jer nisu imala srednja vrata i nisu odgovarala gradskom prijevozu, pa ih je GPP donirao IPK-u za prijevoz njihovih radnika.  

Osim autobusima, u Osijeku se tijekom Domovinskoga rata gradski prijevoz odvijao i tramvajima. Cijeli tramvajski vozni park tijekom granatiranja je petrpio ogromne štete. Potpuno su bila uništena četiri tramvaja, a 18 ih je djelomično oštećeno.

U grad je u poratnim godinama stiglo pet tramvaja GT 6, tzv. „Genšera“ koje je GPP tada za simboličnu svotu otkupio od ZET-a i tako „obnovio“ vozni park. Osječani su novitete u floti odmah prozvali prema Hansu Dietrichu Genscheru, tadašnjem njemačkom ministru vanjskih poslovao koji se u međunarodnoj zajednici snažno zalagao za priznavanje hrvatske neovisnosti. I nadimak se odmah prihvatio u javnosti.

– Ti su tramvaji stigli iz njemačkog Mannheima, tamo su već bili za rashod. ZET je kupio određeni broj komada i mi smo onda od njih otkupili pet kola. U trenutku kupnje tramvaji su već prevalili svaki po 2,5 milijuna kilometara. Proizvedeni su 1960. i u Osijek su stigli bez vitalnih dijelova. Odnosno, ostala je čista mehanika i sklopovi za upravljanje. Mi smo u tvrtki tada imali ekipe majstora koje su uspjele ta kola osposobiti, opremiti i urediti te smo ih pustili u promet – sjeća se Barić.

Iako je bilo iznimno teško organizirati javni gradski prijevoz pod stalnom topničkom paljbom s neprijateljskih položaja u okolici grada, još su veći problem predstavljala uništena vozila. U svakodnevnoj borbi za održavanje gradskog prijevoza GPP-ovi su se timovi trudili brže-bolje svako oštećeno vozilo osposobiti za ponovnu vožnju.

Ivica Barić je s ekipom u potpunosti obnovio tramvaj marke Škoda iz 1926. kojega je granata pogodila u Donjem gradu. Riječ je o najstarijem tramvaju koji se i danas nalazi u floti našeg gradskog prijevoznika i redovito se na tračnicama pojavljuje u posebnim prilikama. Građani su na njega posebno ponosni jer nas podsjeća na dugu tradiciju tramvajskog prijevoza u Osijeku.

Jedini duži prekid tramvajskog prometa, sjeća se Barić, dogodio se u prosincu 1991. kada je prekinut naponski vod u Donjem gradu, pa su tramvaji privremeno vozili samo jednim dijelom linije. No, već u siječnju sustav je popravljen i tramvajski je promet opet profunkcionirao u punom opsegu.

Tramvajska kola koja je prije nekoliko dana Grad Osijek donirao ukrajinskom Žitomiru, kaže Barić, prevalila su do sada oko milijun kilometara, odnosno puno manje nego što su na kilometar-satu imali „Genšeri“ koji su nakon rata stigli u Osijek. Barić je mnogo godina sudjelovao u održavanju tramvaju koji su sad u Ukrajini i siguran je kako će svaki od njih na tračnicama u Žitomiru prevaliti još najmanje milijun kilometara.

S obzirom da je u GPP-u proveo gotovo cijeli radni vijek, Barić je vjerojatno osoba koja trenutno raspolaže s najviše znanja i informacija o osječkim tramvajima. Stoga priprema knjigu o 100 godina električnog i 140 godina konjskog tramvaja u Osijeku.

A kad smo već kod donacija, Barić raspolaže i informacijom da su Osijeku svojedobno ipak donirana dva tramvaja. No, ne u ratu, nego u miru. I to davne 1952. nakon što je u Rijeci obustavljen tramvajski promet. Tada su u grad stigla dva donirana tramvaja koja je Osijeku prepustio Zagreb, a istovremeno smo još dva vozila tada otkupili i tako povećali svoju tramvajsku flotu.

Foto: Privatna arhiva Ivice Barića

Ukoliko ne bude nekih neplaniranih zahvata., Dječji vrtić Centar svoja bi vrata djeci trebao otvoriti u rujnu iduće godine. Kako je i najavljeno, prošloga su tjedna započeli radovi na rekonstrukciji zgrade u Školskoj ulici, objektu u vlasništvu Grada, a u kojem je do prije nekoliko godina bila smještena jedna privatna gimnazija.

Kako je prilikom uručenju ugovora naglasio Ivan Dumančić, direktor tvrtke Iver, rekao je kako objekt nije velik, ali je zahtjevan za obnovu. A rekonstrukcija kreće s demontažama, budući da se objekt diže više od postojećeg, a umjesto postojećeg krovišta postavlja se čelična konstrukcija kako bi djeca imala više prostora. Po završetku obnove, ovaj će objekt imati 450 kvadrata modernih, funkcionalnih prostorija.

Budući Dječji vrtić Centar polazit će 60 djece u četiri odgojne skupine – dvije jasličke i dvije vrtićke.

Foto: Komarilos

Prve informacije o aktualnim građevinskim zahvatima na upravnoj zgradi nekadašnje osječke Svilane u javnosti su se pojavila sredinom veljače kad je investitor, tvrtka Svilana projekt d.o.o. kratko objavila kako je riječ o projektu buduće poslovne zgrade koja će kombinirati ulične lokale i uredski prostor na katu.

Od tada do danas vidljive su promjene uglavnom na dvorišnom dijelu objekta. Skinut je dio krova, zatvoren je jedan dio nekadašnjih prozora i otvoren je stražnji dio konstrukcije radi proširenja južnog dijela kompleksa. Tu su već izgrađeni novi temelji i izlivena je prva betonska deka.

Bivša upravna zgrada jednog od nekoliko osječkih tekstilnih poduzeća nalazi se u Trpimirovoj ulici, a nekadašnje gospodarsko dvorište tvornice zauzima zapravo ugaoni prostor na raskrižju Trpimirove i Drinske ulice. Pročelje glavnog objekta i dalje je derutno. Vidi se kako su demontirane sve instalacije i neki elementi pročelja kod nekadašnjeg glavnog ulaza koji je danas zatvoren armaturama.

Nakon privatizacije društvene imovine, poslije Domovinskog rata, ovaj je prostor proživljavao različite namjene. Zapravo, konzervatori nikada nisu uspjeli upravnu zgradu i kompleks bivše tvornice zaštititi kao spomenik industrijske arhitekture. Neko vrijeme je ondje funkcionirao trgovački centar bivšeg Peveca. Poslije je i bombastično najavljivan veliki Shopping park s dominantnim supermarketom Konzuma u prizemlju i 1.500 parkirališnih mjesta, a sve je trebalo biti gotovo do 2010.

No, s vremenom je u bivšem gospodarskom dvorištu tvornice koja je u Osijeku od osnutka 1926. kontinuirano (od 1930.) proizvodila najtraženije tekstilne tkanine u bivšoj Jugoslaviji – najbolje počelo funkcionirati kao pogon za održavanje svatovskih svečanosti. Jer je u jednom od bivših skladišta niknula moderno uređena svečana dvorana uz logistiku velikog parkirališta.

Foto: Komarilos

3. gardijska brigada Kune danas obilježava 35. obljetnicu osnutka brigade. U Sveučilišnom kampusu, uz spomen obilježje pripadnicima Kuna položeni su vijenci i zapaljene svijeće u čast poginulim hrvatskim braniteljima.

Kune su brigada koja je dala najviše žrtava u Domovinskom ratu i na tome im dugujemo neizmjernu zahvalnost, svi mi i sve buduće generacije.

– Danas smo se našli ovdje kako bi pokazali da niti oni niti njihova herojska djela nikada neće biti zaboravljeni. Oni su omogućili da živimo u slobodnoj, modernoj i suverenoj državi i zbog njih je, između ostalog, Osijek nepokoreni grad. Stoga nikada ne smijemo zaboraviti žrtvu koju su dali, uvijek i na prvo mjesto stavljati one koji su dali najviše, svoje živote. Ali i cijeniti i poštovati sve one preživjele pripadnike brigade i hrvatske branitelje, jer oni ne traže puno, samo da ih se poštuje i cijeni – naglasio je zamjenik gradonačelnika Dragan Vulin.

– 3. gardijska brigada Kune jedna je od naših najvažnijih brigada. Pripadnici Kuna bili su prisutni na svim bojištima diljem zemlje, a najvažniji su doprinos dali na bojištima Slavonije i Baranje, u obrani Osijeka, ali i Vinkovaca, Vukovara. Bili su prisutni tamo gdje je bilo najpotrebnije, u zadarskom zaleđu, operacijama Maslenica, Bljesak i Oluja. Podnijeli su zaista veliku žrtvu tijekom Domovinskog rata i najmanje što možemo napraviti jest biti prisutni ovdje i iskazati im dužno poštovanje, očuvati sjećanje na sve ono što su napravili – rekla je županica Nataša Tramišak.

Mario Nađ, predsjednik Udruge veterana 3. gardijske brigade Kune istaknuo jer kako su bili ratnici u ratu, a sada su ratnici u miru.

– 35 godina je krvavog puta za nama. Svaka travka koju ovdje vidite natopljena je našom krvlju. Uživamo slobodu, zahvaljujemo našim braniteljima, čuvamo istinu o domovinskom ratu i štujemo ju.  Primarna zadaća nam je da dobijemo spomen-sobu – naglasio je, dodavši kako Kune u Osijeku broje više od 200 članova.

Foto: Osječko-baranjska županija