Nogometni klub Tomislav u Livani smještenoj između Osijeka i Čepina osnovan je 2005. i jedan je od najmlađih u Županiji, ali već ima iza sebe seriju zapaženih uspjeha. „Plemići“ su, iznad svega, ponosni organiziranjem 18. tradicionalnog U-11 turnira limača koji je prije mjesec dana na ŠC Kralj Tomislav okupio buduće nogometaše iz čak deset zemalja i vinuo se na sam vrh srednjoeuropskih turnira tog tipa. No, osim posvećivanja iznimne pozornosti odabiru, školovanju i odgoju mladeži, popularni „plemići“ postižu i solidne uspjehe kao amateri u seniorskoj konkurenciji nadmašujući već niz godina starije i afirmiranije momčadi na našem području.

Naime, početkom ovog desetljeća nastupali su tri sezone u konkurenciji međužupanijskih ligaša, a kad su 2024. shvatili svoje objektivne infrastrukturne i financijske mogućnosti, skrasili su se u Prvoj županijskoj ligi. Kao i lani u ovo doba, Tomislav je osvojio naslov prvaka Prve županijske lige osječko-baranjske. Naravno, zanimljiv je i odgovor na pitanje kako su, kao prvaci, ostali u županijskoj bundesici?

– Procijenili smo da nam je s obzirom na sveukupne klupske mogućnosti preporučljivije ulagati u razvoj infrastrukture i odgoja mladih nogometaša, nego se natjecati u MŽNL – rekao nam je tajnik Vladimir Jerković i dodatno objasnio: – Inače, u proteklu smo sezonu ušli slabašno, a onda u proljetnoj poluetapi došli do nove titule s čak 17 utakmica bez poraza iako nas je svojim umirovljenjem oslabio dugogodišnji kapetan Vedran Nikšić, koji je u NK Osijek unaprijeđen kao trener u Školi nogometa. Budući da u viši rang, razvidno iz istih spomenutih razloga, ne žele ni naši najbliži pratitelji na ljestvici BSK Bizovac i FEŠK Feričanci, u ŽNS odlučeno je da je najbolje rješenje da umjesto tri iz MŽNL ispadnu samo dva kluba, što je spasilo treći sastav s dna međužupanijske ljestvice s najboljom infrastrukturom, Jedinstvo iz Donjeg Miholjca. Rad i treninzi se “vraćaju na naplatu”, te ostvarujemo niz od sedamnaest utakmica bez poraza, te ponavljamo prošlogodišnji uspjeh osvajanja naslova prvaka.

U Tomislavu su, inače, nedavno dodatno osvježili rad svoje škole nogometa, koju je preuzeo Hrvoje Barišić, dugogodišnji djelatnik NK Osijek, tako da u novu sezonu ulaze s pet natjecateljskih kategorija i stotinjak mladih igrača. Seniorska momčad će u nastupajućoj sezoni Prve županijske lige braniti naslov prvaka podmlađena, jer će povjerenje dobiti najdarovitiji kadeti budući da iz objektivnih razloga jedino nemaju juniorski sastav.

– Osim toga, u suradnji s Općinom Čepin, predviđena su velika infrastrukturna ulaganja u ŠC Kralj Tomislav što podrazumijeva teren s umjetnom travom, energetsku obnovu zgrade, ulaganje u terene i  ograde oko objekta – rekao je Jerković s mnogo optimizma.

IGRAO I LUKA MODRIĆ! Najbolji strijelac Tomislava ’25/’26 bio je Matko Roso koji je postigao 19 pogodaka. U Ligi je, inače, sveukupni golgeter postao Marin Pavlović (FEŠK) s 28 pogodaka, a u listu strijelaca upisano je čak 137 nogometaša, s tim što je Roso među njima sedmi strijelac sezone. Za „plemiće“ su zapaženi strijelci bili i Vedran Nikšić (9), Vinicius De Aguilar Lima (9), Tomislav Šorša (9), Filip Kasač (7), Ivano Marić (5)… Dres kluba s Livane tijekom sezone oblačili su i Dino Čugalj, Luka Bilić, Luka Modrić, Igor Kovačević, Domagoj Bilandžija, Bruno Slamić, kapetan Andrej Štetić, Dino Česir, Petar Grabić, Lovro Kozić, Ivan Glogač, Cristian Nascimento, Sven Pandža, Luka Tomas, Filip Vuk, Livio Đordan, Luka Dorić i Roko Bilić. Trenersku je dužnost obnašao Mario Dorić, dok liderski tercet sačinjavaju predsjednik Domagoj Mikulić, tajnik Vladimir Jerković (na slici, predaje poklon golgeteru Rosi), te predstavnik na utakmicama Damir Buljan.

Foto: Arhiva kluba

U švedskom Gothenburgu prošlog tjedna odigrano je EHF Otvoreno rukometno prvenstvo Europe za kadetkinje (U-16) koje je okupilo 20 reprezentacija među kojima i Hrvatsku. Naslov prvaka osvojila je Njemačka koja u u finalu deklasirala Mađarsku s 29:17 (13:8). Zapaženo, treće mjesto pripalo je darovitim hrvatskim rukometašicama, koje su, u iznimno uzbudljivom i dramatičnom susretu za „broncu“ pobijedile Švicarske s 24:23 (11:10).

Naše djevojke kontrolirale su prvo poluvrijeme prema svojim željama, uspjele su steći i solidnu prednost (8:5), da bi uporne Švicarke uspjele do odmora smanjiti prednost Hrvatica na samo 11:10. Uistinu odličnu utakmicu pratili smo u Švedskoj. U prvih desetak minuta pratili smo izjednačen dvoboj i većinom se igralo pogodak za pogodak. U 13. minuti na semaforu je bilo 5:5. Nakon toga naša mlada izabrana vrsta zabija tri pogotka u nizu odlazi na 8:5. I držale su naše rukometašice svoju prednost sve do kraja prvih 30 minuta. No Švicarska je do isteka prvog poluvremena uspjela smanjiti svoj zaostatak i na odmor se otišlo smo s pogotkom razlike – Hrvatska je vodila 11:10.

Švicarske kadetkinje zaigrale su furiozno u drugom dijelu, preokrenule rezultat na 12:15, što je anulirala Ena Gotal s tri pogotka uzastopce i u završnicu se ušlo s potpunom neizvjesnošću da bi, ipak, Hrvatice imale više koncentracije i strpljenja što im je donijelo i neopisivo slavlje zbog minimalne pobjede (24:23) i brončane medalje. Dakako, najkonkretniji bio je učinak Ene Gotal, s 13 pogodaka, a za Švicarsku je Zoe Laber „zabila“ osam.

Doprinos hrvatskoj reprezentaciji na tom turniru, uz ostale, na četiri je utakmice dala i Hana Milošević, perspektivna igračica prvoligaša ŽRK Osijek. Nastupajući na svom mjestu kružnog napadača (pivota), Hana je u Švedskoj postigla i četiri pogotka, a prigodom subotnjeg povratka u Bilje ugodno ju je iznenadio skroman doček na kojem su joj osvajanje medalje čestitali roditelji, prijatelj(ic)e, te klupske suigračice i treneri.

Foto: HRS

Netko će reći da je sretna okolnost što gledatelji nisu mogli pratiti prvu utakmicu osječkog prvoligaša u ovoljetnom pripremnom razdoblju! Jer, protiv mađarskog prvoligaša Paksija sve je, a posebice rezultat, podsjećalo na završnicu prošle prvenstvene sezone Supersport HNL-a kad su bijelo-plavi razočaravali svoje navijače što, na sreću, nisu morali preskupo platiti. Isti je bio i epilog subotnjeg „zatvorenog“ međunarodnog susreta bez obzira što su sada na Pampasu i novi trener i stručni stožder, i sportski direktor i njegov pomoćnik, pa i nekoliko novih igrača među kojima i jedan Meksikanac, Armando Leon koji je stigao na probu.

Razloge za zadovoljstvo domaćin je pružio samo u prvom poluvremenu, kad su prilike za vodstvo propustili Ježić (1), triput Omerović, pa opet Ježić i konačno Mikolčić, ali je mreža Kovacsika mirovala. Štoviše, na odmor se otišlo s minimalnim vodstvom Mađara, jer je u 44. minuti Lapu okončao lijepu kombinaciju „zelenih“ šutiravši tek što je kročio u domaćči šesnaesterac, što Malenica nije uspio zaustaviti.

U drugom poluvremenu dominirali su nogometaši Paksija i to okrunili s još tri pogotka. Istina, i NK Osijek je mogao matirati odličnog Kovacsika (najopasnijim se pokazao Jovičić), ali se od 78. minute do kraja susreta još triput zatresla mreža osječkog čuvara mreže Ćurčije – Toth (78), Debreceni (86) i još jednom Toth, u posljednjim trenutcima utakmice.

Za NK Osijek su igrali: Malenica (Ćurčija), Posavec (Mustafić), Vrbanac (Mersinaj), Jelenić (Begović), Jurišić (Kalem), Vrbančić (Petrusenko), Mikolčić (Bakti), Ježić (Farkaš), Ljatifi (Dolček, Bukvić), Omerović (Jovičić) i Leon (Žeravica).

Foto: NK Osijek

Znate li što je senzor? E, to vam je ono malo crno što se, otkako je počelo Svjetsko prvenstvo u tri američke države, nalazi u lopti za koju se od prvog dana, uz ostalo, piše i priča da – juri brže nego sve one prije nje! To malo crno sada je sasvim zamijenilo suce koje, jednostavno, treba ukloniti sa stadiona gdje događanja na travnjaku prati već dobro ustoličeni aparat VAR čije najčešće neshvatljive odluke mijenjaju značajne sudačke odluke. Jer, nije gol kad to dosudi sudac, nego – VAR!

Senzor je, saznali smo u prvim jutarnjim satima petka, procijenio da je naš Matanović dotaknuo kosom(?!) loptu i njome poslužio Gvardiola u zaleđu, pa on nikako nije mogao „zabiti“, nego je to moralo biti poništeno. Da, trebalo je poništiti ono najvažnije u nogometu, a što smo svi mi mulci koji volimo najvažniju sporednu stvar na svijetu, što se u ljudskom organizmu zove emocija, veselje, ili kako već hoćete. Dakle, treba uništiti ono što su, osim na stadionu u Kanadi, tako spontano ispoljili naši igrači, stručni stožer i na desetine tisuće navijača iz svih krajeva svijeta, nego i stotine tisuća Hrvata u domovini, na trgovima, ulicama, domovima!

Pokazalo se da VAR nije dovoljno ubojit u kontriranju sudačkim odlukama (dakle i očima), pa im sad treba i senzor. Službeno je to protumačeno ovako: “Kosa se smatra dijelom tijela samo  ako utječe na kretanje ili putanju lopte.”

To je vjerojatno samo u slučajevima značajnog kontakta s većom količinom kose poput – punđe na vrhu glave! Ima li Matanović punđu; je li bilo značajnog kontakta njegove glave s loptom prije nego je došla do Gvardiola, a ovaj zatresao mrežu za itekako značajnu promjenu rezultata utakmice Svjetskog prvenstva; bi li VAR reagirao da odjednom nema tog još jednog novog „pomoćnika“ zvanog senzor (da bi mnogi razumjeli, na engleskom je to dio Connected Ball Technology, a radi na frekvenciji od 500 Hertza…); a čini se važnim i pitanje: kako bi sudac, VAR i senzor reagirali da se cijeli slučaj dogodio pred vratima Livakovića?

Dopuštamo si to posljednje pitanje kao pristrano, jer bi danas cijela Hrvatska možda slavila prolaz među najboljih 16 na Globusu. Možda je posljednjih godina zemlja koja je odnosila kući medalju za medaljom, nenadano poremetila planove FIFA-e, pa je „rampu“ na putu novog podviga trebalo montirati već u prvoj rundi nokaut-faze. Ako je odgovor potvrdan, bitno je bilo koristiti kao alat famozan senzor, čija upotreba će biti lako prepoznatljiva na nekom sljedećem FIFA-natjecanjem gdje je bitno krojiti dio plasmana.

Bilo kako bilo, Infantino i prokleti senzor ovaj su put uspjeli u svojoj podmukloj nakani, ali nam nisu mogli sasvim oteti golemo slavlje zbog sjajne partije Vatrenih o kojoj će se dugo, dugo pričati s mnogo oduševljenja. Zbog igre koja je, usprkos i zbog svega, Livakovića, Kovačića, Modrića, Perišića, Pašaliću…u noći s četvrtka na petak vinula u planetarne nogometne visine. Samo što Matanoviću savjetujemo da se ošiša sasvim na kratko, možda na ćelavo.

Foto: Magnific

U Posedarju, mjestu i općini Zadarske županije, u subotu je održano 8. finale Hrvatskog veslačkog kupa na kojem su se predstavili mladići i djevojke iz 16. naših klubova. Ovaj put, naslov sveukupnog prvaka osvojio je Mornar (Split) čijim veslači(ca)ma je pripalo šest prvih, te po jedno drugo i treće mjesto odnosno 54 osvojena boda. Na drugo mjesto plasirao se osječki Iktus s 42, a iza „narančastih“ plasirali su se Trešnjevka (Zagreb) s 32, VK Karlovac je četvrti s 31, Jadran (Zadar) s 20 bodova i ostali.

Osječani su veslali u nekompletnom sastavu, bez nekoliko vrlo perspektivnih mladića i djevojaka, što se odrazilo na Iktusove pojedinačne i sveukupni klupski učinak. Zanimljivo je da nijedna Iktusova posada nije u subotu prva prolazila kroz cilj, a na drugo mjesto plasirali su se samaca juniora (Patrik Jazbinšek), kadetski četverac na pariće (Borba Sekulić, Marko Vondrak, David Slunjski i Maks Mihaljević), dvojac bez kormilara mlađih juniora (Marko Milojković i Luka Vondrak), seniorka u samcu (Nela Puškadija), seniorke u dvojcu na pariće (Donata Elez i Iva Bošnjak), samac seniora (Karlo Paunović), dvojac na pariće seniora (Luka Grgić i Filip Higi), kao i seniorski dvojac bez kormilara u sastavu Erik HackenbergerKutuzović i Sergej Sekulić.

Foto: Arhiva kluba