Najjača svjetska organizacija profesionalnog borilačkog sporta Glory u subotu je navečer, na RTM Stage dvorane u Rotterdamu, priredila još jednu atraktivnu borbu Glory 7. Hrvatskim ljubiteljima kickboxinga, a posebno osječkim, najzanimljivija bila je borba velteraša u kojoj je Antonio Krajinović, 28-godišnji član KK Sveti duh po peti put ušao u profesionalni ring.

Nažalost, nakon četiri pobjede, amaterski prvak Europe i višestruki prvak Hrvatske, doživio je prvi poraz u meču s vršnjakom s neusporedivo bogatijom karijerom Valentinom Knauom u čiju je profi-karijeru do subote bilo upisano čak 28 borbi.

Pokazat će se kasnije, da je najvjerojatnije ta razlika u iskustvu i prevagnula u korist Nijemca, čija je pobjeda na bodove bila uvjerljiva jer su svi suci dali uvjerljivu prednost Knauu.

Inače, borba je počela u znaku agresivnijeg Osječanina, čije kombinacije nisu urodile bitnijim plodom, za razliku od akcija robusnog Nijemca. Budući da je u drugoj rundi, rukom, a onda i nogom bacio Krajinu na tlo, što je presudilo usprkos nastojanjima osječkog borca da u trećoj rundi pokuša nadoknaditi ono što se nije moglo nadoknaditi.

– Antonio se hrabro borio u iznimno čvrstom meču s neusporedivo iskusnijim Nijemcem, ali i zasluženo izgubio – ispričao nam je Tomislav Bilandžić, predsjednik KK Sveti duh koji je sa sinom Nikom pratio Krajinu u Rotterdam. – Nije isprika, ali je činjenica da je imao dužu pauzu, a tjedan dana prije meča zbog bolesti morao je ići na infuziju. Što se borbe tiče, poslije izjednačene prve, u drugoj rundi Knau je pogodio krošeom ali tek poslije još jednog udarca Antonio se našao na tlu, nijednog trenutka nije ustuknuo iako se vidjelo da je uzdrman, da bi u trećoj rundi pokušao nadoknaditi ono što je dotad izgubio ali nije uspio.

Čelnik Svetog duha opisao nam je i situaciju s Krajinovićevim ugovorom koji je potpisao za Glory u kojem ima osigurano šest borbi u razmaku od dvije godine:

– Profesionalizam je okrutan i bilo bi bolje da Antonio ne ulazi u ring sve do jeseni jer sumnjam da bi organizacija ispoštovala sve klauzule, posebno ne ako bi Krajinović još koju borbu izgubio. Najbolje bi bilo da se do jeseni resetira i akumulira potrebnom snagom za mečeve s iskusnijim suparnicima kakav je bio Nijemac u Rotterdamu.

Foto: Privatna arhiva

Već pri dolasku na Adicu, nogometno igralište u Tenji, lako ćete ovih dana prepoznati kako se u tom najvećem osječkom prigradskom naselju poklanja sve značajnija pozornost mladeži željnoj nogometnih aktivnosti. Nedavno je, naime, umjesto bivših, dotrajalih prostorija, u središtu objekta osvanuo novi novcati dom, koji će komfornim sadržajem biti magnet za sve tenjske nogometaše, od najmlađih uzrasta do seniora.

Dakako, u prvom su planu uzrasti NK Slavonac, sadašnje generacije tenjskog kluba osnovanog davne 1928., koji je dugo djelovao pod imenom TANK, a nakon Domovinskog rata vraćeno mu je sadašnje, ono početno ime nekih drugih nogometnih zaljubljenika u naselju smještenom oko šest kilometara jugoistočno od Osijeka.

Čelni, zapadni zid novog nogometnog doma krasi veliki klupski grb kojim dominiraju hrvatski crveno-bijeli kvadratići uz maštovit, pjesnički stih: „Za Slavoniju nek’ srce kuca, u Tenji ponos nikad ne puca!“. Izvjesno je, da će novi dom koristiti i druge tenjske društvene udruge i klubovi, a Adica bi uskoro trebala biti kompletirana i izgradnjom malonogometnog terena u sklopu objekta za što su projekti već završeni.

Ono što, pak, zaslužuje pohvalu, svakako je entuzijazam svih klupskih uzrasta i njihovih trenera i sportskih entuzijasta, jer je Slavonac danas član Prve županijske lige, a u redovna su natjecanja na razini NS Osijek uvrštene i gotovo, sve kategorije (osim juniora), kadeti, dvije kategorije pionira, te početnici, predpočetnici i limači.

Seniorski sastav trenira Igor Toth, Školu nogometa koju pohađa oko 120 dječaka, vodi Vlado Mihaljević, koordinator je Ivan Grgić, dok o momčadi kao treneri skrbe Zvonimir Grgić, Ivan Kamski, Ivan Bogović, Dorijan Pašić i Lovro Marić.

Sportska obitelj dostojna komplimenata kojoj će novi dom, zacijelo, biti dodatni poticaj za okupljanje i bavljenje nogometom kao pedagoškim sredstvom za izrastanje u kvalitetne osobe. Jer, na Adici je sada sve ljepše nego prije.

Foto: Komarilos

Kad čovjek pomisli da će, konačno, NK Osijek nakon podviga u gostima razveseliti svoje pristalice na Opus Areni – uslijedi razočaranje! Tako je bilo i poslije nenadane pobjede u Rijeci, jer je na osječkom travnjaku pun pogodak slavio varaždinski prvoligaš, a u subotu navečer, nedugo nakon trijumfa Radotićevih mladića usred Splita, nogometaši Lokomotive ostali su neporaženi što je za „bijelo-plave“ također – ravno porazu!

Jer, do kraja prvenstva igrat će se još četiri kola tijekom kojih će osječka momčad teoretski još strahovati od gubitka sadašnjeg statusa a toga su se mogli u subotu riješiti da su pobjedom nad „lokosima“ stekli praktički nedostižnih devet bodova „fore“ od pratitelja iz Vukovara. No, netko će reći da je, možda, ovako i bolje jer su stvorene sve pretpostavke da nadolazeći susjedski obračun (u subotu, 2. svibnja u Gradskom vrtu) s Vukovarom 1991 bude dostojan naziva derbija u svakom smislu?!

No, to je tek utjeha, jer su i protiv Lokomotive osječki profesionalci pokazali mnogo, čak previše slabosti, koje na njihovu sreću zagrebački sastav nije znao kazniti. Jer, gosti su dokazali  da je Radotić uoči utakmice prepoznao „haklerski način igre, ako im se to dopusti“, dobrim dijelom su dečki s Kajzerice i odigrali subotnji susret, ali je i njima, isto kao i domaćima, stvaranje tzv. stopostotnih prilika, a realizacija pogotovo, još uvijek – potpuna nepoznanica.

Zato su se navijači, kojih više na Opus Areni nema kao prije, razišli svojim kućama nezadovoljni prikazanim nogometom.

Početak je, međutim, obećavao nešto sasvim drugo, jer su u početnom razdoblju gosti, vođeni pomoćnim trenerom Matom Malešom (Nikica Jelavić završio je dan uoči utakmice u bolnici) pokazali želju za nadigravanjem, organizirali su nekoliko napada, ali kako je vrijeme odmicalo – „bijelo-plavi“ su prvo uspostavili ravnotežu, a potom preuzeli konce igre u svoje ruke, ali, kao ni gosti u svom razdoblju, nisu znali kako zatresti mrežu vrlo sigurnog Josipa Posavca. A za to je, u prvom poluvremenu, dvije prilike imao Jakupović.

Prvo je iz okreta pucao neometan točno u vratara gostiju, a nedugo nakon toga našao se „oči u oči“ s čuvarom gostujuće mreže, Posavec je loptu odbio,  nesuđeni osječki golgeter i drugi put je pucao ali je tada mrežu spasio Kolinger.

Na drugoj strani, ni Malenica nije „ostao dužan“ svom kolegi, jer je bio na visini zadatka kad je Sušak opasno pucao s 18 metara (20. minuta). Nažalost, nakon toga, zabilježili smo još samo Jelenićev udarac glavom iz blizine u donji desni kut, kad je Posavec opet pokazao svoj potencijal, jer je uslijedio (pre)dugo razdoblje obostranog bezidejnog i sporog razdoblja.

Nakon brojnih promjena igrača u obje momčadi, ni u drugom poluvremenu nismo gledali igru koja je mogla zadovoljiti sladokusce željne kvalitetnog nogometa. No, nije da nije bilo prilika! Još jednom Jakupović, u 69. minuti, pokušao je pucati preko glave ali je lopta fijuknula i preko grede, desetak minuta kasnije Teklić je konačno uputio pravi udarac, lopta bi odsjela u donjem desnom kutu da se Posavec nije još jednom istaknuo, da bi, konačno, i mladi Kolarik propustio priliku da se proslavi kad je neometan glavom s nekoliko metara promašio okvir. Da bi se, na kraju, s mnogo razloga moglo zaključiti da smo vidjeli utakmicu koja je, ne samo zbog rezultata, zaslužila epitet –  „ništa-ništa“!

Sigurni smo, da se tim zaključkom složio i Nenad Bjelica, nekadašnji kapetan i trener NK Osijek, koji je pratio utakmicu iz petog-šestog reda zapadne tribine. Za one koje je možda zaintrigirao njegov dolazak, kao i uvijek kad dođe u rodni grad, on sa zadovoljstvom dolazi gledati svoje nasljednike. Bez ikakvih konkretnijih razloga, što je i u subotu bio slučaj.

Za NK Osijek igrali su: Malenica, Jovičić (od 46. Vrbančić), Kolarik (od 83. Mersinaj), Jelenić, Čolina, Bubanja (od 76. Omerović), Petrusenko, Mejia (od 66. Teklić), Bukvić (od 66. Barišić), Akere i Jakupović.

Utakmicu je sudio Mateo Erceg iz Benkovca, koji je izazvao opravdan revolt gledatelja zbog pogrešnih, čak nerazumljivih procjena kod opominjanja igrača i pokazivanja žutih kartona.

Foto: Davor Javorović/PIXSELL

Nakon prošlosubotnjeg dvostrukog rukometnog programa osječkih prvoligaša u dvorani Zrinjevac, raspored natjecanja naših najboljih sastava u nedjelju donosi – gostovanja RK Osijek u Varaždinu i ŽRK u Čakovcu. U varaždinskom Graberju, u 17 sati, sastav Varaždin 1930 ugostit će rukometaše Osijeka, a sat kasnije, u Sportskoj dvorani Graditeljske škole u Čakovcu, domaći Zrinski odmjerit će snage i formu s ekipom ŽRK Osijek.

Recept trenera Frane Veraje, prema kojem će rukometaši Osijeka zauzeti mjesto koje će im osigurati očuvanje prvoligaškog statusa, bio jepobjeđivati na svom parketu koji su dosad njegovi učenici realizirali na najbolji način, primjerice prije tjedan dana nadmašili su i svladali vrlo dobre Čakovčane (32:25) i to nakon što su kod kuće bili bolji i od Umažana (26:20).

Predstojeći nastup u Varaždinu, zato, nema predznak imperativa rezultatskog uspjeha nego samo – što boljeg predstavljanja varaždinskim ljubiteljima sport. U tom tonu je i prognoza trenera Veraje:

– Važno je da se nitko ne ozlijedi, jer nam je ključna utakmica u posljednjem kolu, kad će u Zrinjevcu (2. svibnja) igrati Bjelin Spačva Vinkovci, o rezultatu u Varaždinu ni ne razmišljamo, a nastupit ćemo opet bez najiskusnijih Nedića i Babića.

Optimistične izjave stigle su nam iz Ženskog rukometnog kluba Osijek uoči nedjeljnog nastupa u Čakovcu. Jer, u siječnju je Zrinski slavio u Zrinjevcu, a trenutno je i bolje plasiran od Osječanki. Na ljestvici prve hrvatske lige, nakon 22 odigrana kola, naime, Čakovčanke dijele s Dalmatinkom četvrto i peto mjesto (s 27 bodova), dok je osječki sastav deveti, s 18 bodova.

– Ulazimo u završnicu prvenstva, preostala su još samo četiri kola, pa svaka utakmica ima svoju dodatnu težinu – kaže uoči nastupa u Čakovcu Zoran Dorić, trener ŽRK Osijek. – Više nema puno prostora za pogreške, a Zrinski je oduvijek neugodan, čvrst i kvalitetan domaćin. Kako nam je svaki bod dragocjen, u nedjelju ćemo otputovati maksimalno motivirani s jasnim ciljem da se borimo za pobjedu i važne bodove!

S istim će raspoloženjem u Graditeljskoj školu u Čakovcu, u nedjelju istrčati Rea Kruljac, jedna od najboljih članica sadašnje generacije osječkih rukometašica:

– Mi znamo da nas čeka zahtjevna utakmica, ali mi smo fokusirane na našu igru, jer se  želimo od prve minute predstaviti kao borbena ekipa, koja iz Čakovca želi odnijeti bodove!

Nadamo se, da sve najave nedjeljnih utakmica neće ostati samo – „na papiru“!

Foto: ZOS

Budući da prirodno da raspoloženje u svakom klubu poglavito ovisi o rezultatima, a kako je NK Osijek u prošlom kolu ugodno iznenadio trijumfom usred Splita, shvatljivo je što su „bijelo-plavi“ ovoga tjedna trenirali u vrlo dobrom ozračju. Štoviše, sad se i predstojeći ispit na Opus Areni, u subotu u 18,15 protiv Lokomotive u sklopu kola Supersport HNL-a, očekuje s neskrivenim optimizmom.

– Sigurno je da smo s pobjedom nad Hajdukom opet dobili dozu samopouzdanja, sigurnost i mir za ovih par dana koliko smo imali vremena pripremati utakmicu koja nam slijedi. Iznimno mi je drago zbog momčadi jer smo, nakon poraza od Varaždina, imali veliki broj izostanaka, zato je bitno da su dečki koji su igrali u Splitu reagirali sjajno i odigrali jako dobro, taktički zrelo i pametno. Dobili smo taj jedan novi impuls koji će se, nadam se, osjetiti i protiv Lokomotive – uvodno je istaknuo Tomislav Radotić.

Novinari su uočili da su „bijelo-plavi“ zasad uspješniji na gostujućim terenima, nego na domaćem. Hoće li se to, konačno, promijeniti?

– Volio bih to, naravno, velike su pobjede bile u Rijeci i Splitu, to je jako bitno da pokažemo kako smo u stanju svima parirati – potvrdio je Radtić i nastavio: – Želio bih da dobivamo utakmice na domaćem terenu koje trebamo pobjeđivati, uz dužan respekt prema suparnicima. Morali bismo vratiti domaćinsku atmosferu koju smo imali. Naime, mislim da smo igrali dosta kvalitetno i s HNK Gorica i protiv NK Varaždin, stvarali smo prilike, ali nismo imali preciznosti, rekao bih i hrabrosti i odlučnosti, kao i individualne odgovornosti. Nekad je Gradski vrt bio neosvojiva tvrđava i volio bih da to bude i Opus Arena jer za to imamo sve preduvjete pa da kod kuće podarimo navijačima više radosti nego dosad.

Kako sastaviti momčad nakon što su na Poljudu oni koji su nastupili odreda ostavili dobar dojam ?

– Volim svaku utakmicu pripremati na poseban način, zajedno sa svojim suradnicima. Neki su dečki dobili satisfakciju i samom pobjedom na Poljudu, no volim sve igrače držati unutra, da i oni koji nam ulaze s klupe daju maksimum. U svakom trenutku, naravno, najvažniji je rezultat momčadi, pa neka i sada dečki iščekuju tko će početi utakmicu pa neka žive za svaku minutu u dresu našega kluba.

Može li, ipak, nešto konkretnije?

– Kako da ne, eto kapetan Barišić opet se vraća u konkurenciju, iako još nije na svom optimumu; Vrbančić nema negativne reakcije nakon što je zaigrao u završnici susreta s Hajdukom i vjerojatno će u subotu dobiti koju minutu više, a normalno trenira i Teklić. Nažalost, Omerović je upitan jer ga je sustigao umor, iako sigurno može pomoći, a koliko – to ćemo vidjeti i odlučiti. Istodobno: Jurišić i Karačić i dalje nisu spremni, ali je sreća što imamo dovoljnu igračku širinu da možemo odgovoriti svim zahtjevima koji nas očekuju.

Riječ-dvije i o subotnjem suparniku, uoči 33. kola petoplasiranim „lokosima“?

– Očekujem razigranog protivnika, upoznao sam i njihove trenere kroz mlađe uzraste, Lokomotiva igra otvoren nogomet, u kombinaciji iskustva i mladosti, kao i individualnu kvalitetu. Dakle, u stanju su riješiti situacije jedan na jedan, atipično su visoki pa moramo o mnogo čemu voditi računa, ako ih se pusti igrati preoblikuju se u haklersku ekipa. Dakako, volio bih da mi diktiramo tempo i ritam utakmice, pritom neutralizirajući sve suparnikove kvalitete.

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL