Ni u 9. kolu Prve hrvatske lige rukometašice Osijeka nisu izbjegle poraz, na Zrinjevca ih je pobijedio Rudar iz Labina s 23:18 (13:8) i tako sasvim prikovao za začelje, ali to, iako zvuči paradoksalno, nije krucijalna poteškoća s kojom se osječki ženski prvoligaš suočio. Jer, tijekom tjedna trener Zoran Dorić podnio je ostavku, sportski direktor Zdenko Kordi ponudio mandat na raspolaganje, pa su u nedjelju s klupe vodili dosadašnji Zorićev pomoćnik Zdravko Lovač s klupskom trenericom mlađih uzrasta Kristinom Validžić, što je i prije nego je utakmica počela – bio znak da će nekoliko desetaka gledatelja, ustvari, pratiti kolokvijalno rečeno početak kraja sadašnjeg naraštaja ŽRK Osijek. 

Zbog svega, opisivanje utakmice ustvari je besmisleno, jer osim početnih 1:1 osječka ekipa nije mogla parirati objektivno boljim Labinjankama. Već u 16. minuti na semaforu je pisalo 3:8, kao prva najava konačnog epiloga, pa je potom onih 7:13, dvije minute prije poluvremena, vodilo samo do pitanja s koliko će pogodaka razlike biti upisan i deveti poraz osječkog sastava u ovom prvenstvu. Naravno, ništa se bitnijega nije promijenilo ni u drugom poluvremenu, a razvoj događanja najlakše je ilustrirati konačnim podatkom o samo devet obrana Lee Štraser (koju su na vratima tek na trenutke mijenjale Panić i Sejkora bez ikakva konkretnog učinka) dok je najučinkovitija u napadu bila Lana Matić Todorić s deset pogodaka, od kojih je pet postigla iz sedmeraca. Za statističare još samo podatak, da su Labinjanke najveću prednost ostvarile u 51. minuti (14:20) i kraj dočekale s +6 s tim što sasvim demoralizirani osječki sastav u posljednje tri i pol minute nije postigao nijedan pogodak.

Najviše pogodaka za Rudar, inače, postigle su Nikolina Pleša (6) i Leona Zupičić (4), dok vratarke Crnjac i Markov svoj zbir obrana zaustavile na lako objašnjivoj siromašnoj brojci devet! Za ŽRK Osijek, pak, uz tri vratarke i Matić Todorić, nastupile su još Panić, Samardžić, R. Milošević 1, Bakša 2, Đelatović 3 (2), Grubišić, H. M. Milošević, Hodak 1 i Jurčić 1. Nakon 9. kola, na ljestvici Prve hrvatske lige vode Lokomotiva i Podravka, a posljednji je ŽRK Osijek, jedini bez bod(ov)a. 

A raspored prvenstva je takav, da će do kraja ove kalendarske godine osječke rukometašice još igrati 14. studenoga u Bjelovaru protiv istoimene ekipe  i onda ugostiti vodeće zagrebačke „lokosice“, s tim što im je za početak siječnja ’27  zakazano ugošćavanje koprivničkog velikana! Dakako, vječni optimisti nikad ne gube nadu, jer je kraj prvenstva vrlo daleko, pa su Sinjanke i Virovitičanke (ekipe s po dva boda) u nekom čudesnom raspletu ipak dostižne u borbi za opstanak. Iako onaj malobrojni ostatak sportskih djelatnika u klubu u ovom trenutku, objektivno, kao jedini zadatak ima osigurati odigravanje svih preostalih prvoligaških utakmica bez obzira na rezultate i time izbjegavanje još i gore sudbine kolektiva izuzetno bogate sportske tradicije.

Zbog čega je nedjeljni poraz, kao i neki prethodni, ustvari najmanja poteškoća ŽRK Osijek.

Foto: Arhiva kluba

Vito Bede, 12-godišnji tenisač osječke Olimpije 1984 postupno dokazuje darovitost među vršnjacima iz cijele Europe. Minulog je tjedna napravio najznačajniji iskorak osvojivši prvo mjesto među dječacima U-12 iz cijelog svijeta na turniru prve kategorije „Gran Canaria Yellow Bowl 2026“ odigranom na zemljanoj podlozi u španjolskom Teldeu (Las Palmas) na Gran Canariju. Na taj način, Vito je izborio pravo nastupa na završnom ovogodišnjem turniru 12-godišnjaka koji će se, od 10. do 15. ovoga mjeseca, održati također u Španjolskoj, u Manacoru na Mallorci, na lokaciji koja nosi ime, ni manje ni više, nego – „Rafa Nadal Academy by Movistar“!  

– Nakon što nas je prošlog tjedna sve oduševio osvojivši naslov prvaka na Gran Canariji, Vito sad opet putuje u Španjolsku, ovaj put na Mallorcu gdje će biti odigran i završni ovogodišnji turnir najbolja europska 32 tenisača uzrasta do 12 godina – kaže Bedeov trener i klupski predsjednik Domagoj Wagner. – Prije Vite, na sličan su se način, iz našeg kluba, na europskim turnirima tog uzrasta afirmirali Matej Dodig i Luka Mitrović što je dokaz dobrog rada s mladeži u našem klubu na terenima u Donjem gradu.

Kao što je poznato, umirovljeni španjolski teniski as Carlos Moya, jedan od najbližih suradnika i glavni trener neponovljivog Rafaela Nadala, sudjeluje u radu kampova i programa akademije u Španjolskoj što znači da će Vito Bede imati priliku upoznati jednog od najboljih tenisača uopće. Dakako, u Donjem gradu, posebice u njegovom klubu, nadaju se da će još jednom dokazati da je talent neslućenih razmjera. 

Foto: Privatna arhiva

Prekine li HNK Hajduk na proljeće doista svoj (pre)dug post (ne)osvajanja naslova prvaka Hrvatske, na jednom od prvih mjesta u vrhu pamtljivih paleta podviga na tom putu u sezoni 2026./2027., svakako, zauzet će nedjeljna pobjeda u derbiju 13. kola na Opus Areni protiv NK Osijek. Naime, gledali smo, iako ne posebno kvalitetan, ali zato žestok obračun ambicioznih suparnika koji je okončan, na veselje brojnih torcidaša smještenih na sjevernoj tribini osječkog stadion, pogotkom u 90. minuti.

Prvo je Malenica otklonio jednu od posljednjih opasnosti od svoje mreže, ali su „crveno-plavi“ dobili dodatnu priliku za pogodak što su i – iskoristili. Sasvim iskosa na lijevoj strani, nedaleko korner zastavice, dosuđen je slobodni udarac koji je Španjolac Dalisson (rođen u Brazilu) izveo uputivši oštar centaršut u gužvu pred vratima domaćina. Među brojnim nogometašima oba sastava najs(p)retniji bio je njegov ne (pre)visoki sunarodnjak Carlos Martin Dominguez i sa 7-8 metara glavom doslovce zakucao loptu poluvisoko u bliži, desni kut nemoćnog kapetana NK Osijek – 0:1!

A da će derbi, prvog i trećeplasiranog na ljestvici, biti itekako žestok naslućivalo se već u 15. minuti kad je, nedaleko središnje crte blizu zapadne tribine, Jelenić s leđa startao na Šutala, koji je ostao ležati na travnjaku, a sudac Ante Čulina energično mu je pokazao – crveni karton! Dakako, šokirani Osječani i na terenu i s klupe za pričuve tražili su da se odluka promijeni, što je zagrebački arbitar, poslije poziva iz VAR sobe i pregledavanja semafora i usvojio pa je domaći stoper do kraja odigrao sa žutim kartonom.

I jedni i drugi nastojali su što prije steći i rezultatsku prednost za što su do kraja prvog poluvremena imali tek poneku priliku. Bukvić je iz „kontre“ u 32. minuti opasno šutirao, a vratar Silić to neutralizirao, samo dvije minute kasnije na drugoj strani pucao je Šego, a Malenica bio na mjestu, da bismo do predaha još zapisali pokušaj Fayada (39.) čija je lopta fijuknula pored vratnice.

Prije nekoliko promjena igrača u oba tabora, zaprijetili su „bijelo-plavi“ preko Bukvića, čiji je šut Silić ukrotio, a Leon je za sekundu zakasnio na lijep Canterov ubačaj na kraju prodora po lijevom krilu. Garcia je ubacio u igru i Šotičeka i Bambu, a Bessone Latifija i Dolčeka, ostavivši obojica značajne adute Livaju odnosno Vrbančića do kraja susreta na klupama za pričuve. I dalje se igralo bez kalkulacija, i jedni i drugi tražili su načina kako pronaći put lopti u suparnička vrata, ali je to uspio, tek na kraju, Carlos Martin Dominguez. A pravi razlog za žaljenjem ima mladi Šotiček, kojem se u stopostotnoj prilici u 82. minuti ispriječio i u nedjelju raspoloženi Malenica. 

Za NK Osijek u nedjelju, pred 8.756 gledatelja, igrali su: Malenica, Kruiver (od 84. Posavec), Kolarić, Jelenić, Kalem, Petrusenko, Farkaš (od 61. Dolček), Cantero (od 61. Ljatifi), Bukvić, Tunjić (od 90. Balelo) i Leon (od 90. Barić).

U 14. kolu, HNK Osijek bit će 11. studenoga gost Slaven Belupa u Koprivnici, a 18. ovoga mjeseca na Opus Arenu stići će – HNK Rijeka.

Foto: David Jerković/PIXSELL

Prije tri godine Donji grad bio je obojan u ljubičasto, osim prigodnih sportskih događanja na igralištu na Zelenom polju, NK Olimpija priredio je i popratne sadržaje proslavivši sa svojim Donjograđanima stotu godišnjicu postojanja. Uz ostalo, okupili su se na Trgu bana Josipa Jelačića i u lucidno osmišljen program uklopili projekciju Grizbaherova filma „DGO“, Petrovićev filmski uradak „Olimpija, priča koja traje“ prikazivan je na više mjesta u Osijeku tijekom godine, a i klupska zgrada na Zelenom polju dobila je nov, ljepši izgled.

Sjetili smo se svega toga ovih dana, shvativši da će isti takav jubilej, na drugom, zapadnom dijelu grada, proći posve nezapaženo iako je i Grafičar ušao u društvo sportskih stogodišnjaka. No, budući da je u Registru udruga 2016. taj klub „prekrižen“, a na igralištu u Podgrađu (rubnom dijelu Gornjega grada i Retfale) od tada djeluje Nogometna škola mladeži NK Grafičar Vodovod (što joj je službeni naziv) bez ozbiljnijih poveznica s prethodnim naraštajima, jedan grandiozan jubilej, čini se, proći će potpuno nezapaženo. A u obje dosad tiskane monografije posvećene NK Grafičar iz Osijeka, detaljno je opisano i rađanje društva, kao i raskošna sportska a ne samo nogometna prošlost.

Naime, nekadašnji grafički djelatnici grada na Dravi, davne 27. veljače 1926., održali su osnivačku Skupštinu Športskog kluba Grafičar koji je u minulim desetljećima prerastao i u vrlo popularno i uspješno sportsko društvo, od kojeg je, eto, ostalo samo ime. I baš zato, ističući samo neke značajne uspjehe „grafičara“, želimo naglasiti sadašnju rezigniranost onih koji su tom društvu bili privrženi i na njega ponosni.

Nogometne su generacije, primjerice, pridržavajući se pritom strogih amaterskih principa, nekoliko puta uspijevale izboriti mjesto u natjecanju na regionalnoj razini. Mnogo bi prostora trebalo za nabrajanje momčadi iz –’57. ili ’62, potom i ’65, pa ’76, što su bile godine kad su „žuto-plavi“ plijenili pozornost javnosti i izazivali ponos njihovih navijača.

Na rukometnom igralištu, pak, nedaleko nogometnog izgrađenog 1951., nicala je prvo ženska ekipa (’54), pa potom i muška momčad, s tim što se baš „grafičarki“ i danas prisjećamo jer su ’56 ušle u Prvu saveznu ligu, desetljeće kasnije osvojile i Kup Jugoslavije, a na njihovim temeljima od ’68 djeluje ŽRK Osijek o čijem dvostrukom trijumfu u Europi (’82 i ’83) su ispisani bezbrojni hvalospjevi s neporecivim ponosom na Katicu Ileš koja je počela igrati u Grafičaru, a završila kao vedeta spomenutog europskog velikana u Zrinjevcu.

Rukometaši su se, pak, zadovoljavali nastupima u ligama regionalnog značaja sve do prestanka djelovanja 1972., dok su se tada već formiranom Sportskom društvu Grafičara postupno priključivale i druge „sekcije“, kako su nazivani kuglački, odbojkaški i šahovski klubovi. Najduže su trajali kuglači, ostavivši pritom i nekoliko sportskih podviga na republičkoj razini, koje su „kovali“ na vlastitoj kuglani. Stjecajem okolnosti, nedavno je taj objekt (izgrađen 1952.), srušen zajedno s obližnjom zgradom u Strossmayerovoj 92.

Danas, eto, postoji još samo Škola nogometne mladeži u Podgrađu, a uspomene njeguju oni koji su bili dio nekog od spomenutih klubova ili tek s nostalgijom pamte brojne lijepe događaje vezane uz sportaš(ic)e u osječkom sportskom društvu obilježenom s pet temeljnih grafičkih boja. Uvijek s ponosom zbog trajanja čak stotinu godina.

(Naslovna fotografija: Momčad Ivice Farkaša postala je zonaš “zlatne” 1976., nakon burnih kvalifikacija)

Foto: Privatna arhiva

Nakon pobjede u Bragi i nastupa u finalu još jednog listopadskog ATP Chalengera u gradiću Maia, Matej Dodig „prebacio“ se u Bratislavu gdje se, za razliku od portugalske zemlje, još jedan Challenger igrao na tvrdoj podlozi.

Pokazat će se, da se 21-godišnji osječki Davis cup reprezentativac Hrvatske, od ovog tjedna 136. na ATP listi, nije sasvim prilagodio novim uvjetima jer je, poslije tri pobjede tijekom sada već minulog tjedna, u subotu zaustavljen u polufinalu od švicarskog tenisača Jerome Kyma sa 6:4, 6:2 na što je poglavito utjecala činjenica da je osvojio 26 poena na Dodigov servis, u odnosu na skromniji učinak Osječanina u istom elementu igre(15).

Trenutno drugi švicarski tenisač, 123. igrač svijeta, u nedjeljnom će finalu imati za suparnika Austrijanca Jurija Rodionova koji je u drugom polufinalu u tri seta porazio favoriziranog Dalibora Svrčinu iz Slovačke.

Dodig je, inače, do subotnjeg poraza opet igrao vrlo dobro, te nanizao tri pobjede u po dva seta igre. „Padali“ su Michal Krajci(Slovačka) sa 6:3, 7:6, Tom Gentzsch(Njemačka) sa 7:5, 6:4 i Laslo Đere(Srbija) sa 6:4, 6:2. Ako je suditi prema trenutnoj situaciji na ATP ljestvici, u finalu bi u maloj prednosti trebao biti Kym, jer ima nešto bolji ranking od Rodionova.

Foto:  HTS