Luka Pratljačić, najbolji hrvatski superteškaš u subotu je napravio još jedan iskorak na putu pune promidžbe u svijetu europskog profesionalnog boksa. Robusni učenik Mateja Matkovića, utemeljitelja i trenera BK Osijek, naime, točno godinu dana poslije uvjerljive debitantske pobjede nad Čehom Emilom Zgyugeom (nokautom u 1. rundi, u Zagrebu) bio je isto tako uvjerljiv i u drugoj borbi bez majica i još jednom skrenuo pozornost na svoje neslućene mogućnosti. Na subotnjem eventu Arena BoxPromotiona u njemačkom Oberhausenu, u jednoj od uvodnih borbi, Pratljačić je za suparnika imao Petera Totha, debitanta iz Mađarske.

Na veliko zadovoljstvo brojnih navijača, s osječkog juga 2, te Njemačke i nizozemske, Toth nije u ringu dugo bio na nogama, jer ga je Pratljačićeva ljevica precizno i snažno par puta pogodila u tijelo i nedorasli mađarski suparnik više nije ustajao! Dogodilo se to nakon manje od pola minute borbe, od koje, zaista, nije bilo „ni b“!

– Takvi boksači u profi borbama, čiji izgled ne može ni kod koga izazvati respekt, znaju iznenaditi plasiravši neki laki panč pa sam zato ušao u meč vrlo oprezno, ali i sa željom da pokušam sve okončati što je brže moguće u čemu sam i uspio, ispričao nam je Pratljačić na povratku u domovinu. – Tanke rukavice (što je čak nehumano!) pružaju boksaču priliku da nanese suparniku jaku bol, pa kad sam pogodio njegovo tijelo nisam se čudio što je neko vrijeme ležao u kutu glasno jecajući. Mislim da će poslije ovoga brzo doći do potpisivanja ugovora s menadžerom i agencijom koji će mi još ove godine ugovoriti još meč-dva među profesionalcima.

Ni ponosni trener Matković, koji je tijekom subotnjeg meča slao „Topniku s Juga 2“ savjete iz Lukina kuta zajedno s nešto starijim bratom Markom Pratljačićem, nije skrivao zadovoljstvo:

– Kad je profesionalni boks u pitanju, neupućeni predmnijevaju da se „vrti“ veliki novac, kaže Matković. – Međutim, mečevi kao što je bio subotnji, odrađuju se pro bono s podmirivanjem troškova puta i boravka u gradu gdje se bosa, a služi poglavito za nadogradnju razine stečena ugleda. Upravo je u tom smislu Luka u Njemačkoj postigao vrlo mnogo. S ugovorom i menadžerom, još u ovoj kalendarskoj godini, Pratljačiću će doći i sve ostalo…

No, budući da je to već dugo moguće, najbolji osječki boksač borit će se dalje i u amaterskom boksu, o čemu najbolje svjedoče planovi o nastupu na Olimpijskim igrama, 2028. u Los Angelesu. Do kada će i na profi-ringu steći bogato iskustvo, nužno za pokušaj osvajanja medalje…

Foto: Privatna arhiva

Najbolji osječki paraatletičar, jedan od najboljih u Hrvatskoj, ostvario je zapažen uspjeh na dvodnevnom međunarodnom mitingu u Švicarskoj. Robusni član Slavonije-Žito, naime, na WPA Grand Prix mitingu u Notwilu pobijedio je prvog dana u bacanju kugle, a u nedjelju, dokazujući vrhunsku pripremljenost na početku nove sezone, na tom velikom trodnevnom natjecanju paraatletičara, i u bacanju koplja! 

Marinu Županoviću se, u kategorijama F54 i 55, suprotstavilo osam kuglaša iz Bugarske, Cipra, Kanade, Njemačke, Slovenije i Španjolske i sve ih je nadmašio rezultatom 7,27 m. Međutim, rezultat bi sigurno bio i bolji da Marinu suci nisu neopravdano priznali hitac bolji od službenog. U svakom slučaju, i pobjedonosni je hitac ohrabrujući jer se Marin sasvim približio ovogodišnjem cilju u toj disciplini: da postavi hrvatski rekord do kojeg mu nedostaje samo 13 cm!

No, zato je nedjeljni trijumf imao za Županovića dvostruku dimenziju, jer je bacio koplje na 22,23 metra, što je znatno bolja daljina od njegova dosad najboljeg bacanja. U Dubaiju je, naime, također ove godine, kopljem imao čak 82 centimetra kraću udaljenost. U bacanju koplja u kategoriji F54, 55, 56, osim hrvatskog predstavnika, nastupila su i petorica paraatletičara iz Cipra, Češke, SAD i Španjolske. 

– Iz nastupa u nastup Marin je sve bolji, čime dokazuje da mu treninzi i u kugli i koplju donose stabilnost rezultata, pa sam optimist i glede planiranog postavljanja državnog rekorda u bacanju kuglom – rekao je, nakon vijesti iz Notwila, vrlo optimistično Zoran Tadić, uz Krešimira Dumančića trener odličnog osječkog paraatletičara koji su s nestrpljenjem kod kuće očekivali vijesti iz Švicarske.

Seriju sve boljih rezultata Marin Županović kani nastaviti i za dva tjedna, na Croatia Openu u Puli.

Foto: Arhiva kluba

Već smo u nekoliko navrata posvećivali pozornost natjecanjima u tzv. malim, amaterskim nogometnim  ligama na našem prostoru. Ovaj put, predstavit ćemo petoricu trenutno najboljih strijelaca u isto toliko liga koje, manje ili više, privlače veliku pozornost ljubitelja istinskog, amaterskog nogometa. Ovisno o broju sudionika u pojedinim ligama, do kraja sezone 2025./2026. ostalo je još samo nekoliko kola, a koji će klubovi ubrzo slaviti ostvarenje svojih planova – umnogome ovisi i o njihovim golgeterima.

Treća hrvatska liga „istok“ sastavljena je od 16 klubova slavonsko-baranjske regije, u kojoj za naslov prvaka trenutno ravnopravno kandidiraju Slavonija (Požega) i Marsonia (Slavonski Brod), čiji su najbolji strijelci Matej Martinović (S), s 20 odnosno Selimir Mahmutović (M) s pogotkom manje, ali više pogodaka od njih postigao je – Mario Bačić. S 24 pogotka, taj 30-godišnjak održava svoj Svačić, klub iz Starog Slatinika u sigurnosti sredine prvenstvene ljestvice. Zanimljivo je i podatak da su, svi ostali „svačići“, postigli ukupno 34 pogotka.

Stupanj niži je Međužupanijska liga Osijek-Vinkovci čiji naziv pokazuje iz kojih gradova, sela i(li) mjesta je okupljeno 16 klubova. Lider je nakon 26. kola Mladost iz Vođinaca, koja ima u svojim redovima i golgetera Lige. I to ne bilo kakvog! Riječ je o Igoru Prijiću, rođenom 1989., u čijoj je karijeri upisano niz klubova pa i onih na državnoj razini. Vižljasti Igor dosad je „zabio“ 27 pogodaka, pridonoseći time značajno na liderskoj poziciji Vođinčana, otprije poznatih po tomu što su već iznjedrili nekoliko vrsnih nogometaša.

U Prvoj županijskoj ligi osječko-baranjskoj odigrano je također 26 kola, a u vodstvu je Tomislav iz Livane, mjesta na razmeđi Osijeka i Čepina, ambiciozan klub koji uspješno kombinira iskustvo i mladost. Izvan lokalnih granica poznat je po uspješnoj organizaciji nekoliko turnira, kao i sustavnom odgoju darovitih dječaka željnih nogometne afirmacije. Nakon nastupanja u višem stupnju natjecanja, popularni „plemići“ razvidno se najbolje snalaze u Prvoj županijskoj ligi, gdje su nakon 26. kola vodeći s 52 boda, šest više od Feričančana, pa s razlogom vjeruju u povratak u međužupanijsko natjecanje. FEŠK-u u toj utrci ne može bitn(ij)e pomoći ni činjenica da u svojim redovima imaju vodećeg strijelca Marina Pavlovića, strijelca također impresivnih 27 pogodaka. 

U ovom lamentiranju o učinku naših amatera potkraj još jednog prvenstva „spuštamo“ se u Drugu županijsku osječko-baranjsku ligu, društvo 11 klubova od kojih su tri vodeća gradski, iz Osijeka. Učenici Valentina Tinte Babića na popularnom igralištu „Kraj Drave“ privest će kraju prvenstvo kao uvjerljivim prvaci! Naime, Elektra vodi s čak 47 bodova, a prvi pratitelji Mursa (34) i LIO (30) daleko su zaostali,  a takvom razvoju događaja zacijelo bitno pridonosi i najbolji strijelac „crveno-crnih“ Zvonimir Lendić, mladić rođen lipnja 1993. za kojeg bi se, uskoro, moglo čuti i u višim stupnjevima natjecanja.

Konačno, Liga NS Osijek nakon 18. kola vodi neizvjesnu borbuza prvaka, jer je NK Brijest vodeći (s 36 bodova koliko ima i daljski Dunav), a treće je Laslovo ’91 s 33. No, s obzirom na karakter ove priče, na posebno ćemo mjesto izdvojiti vodećeg strijelca lige, 21-godišnjeg Marka Gomana (NK Brijest) i njegovih 17 pogodaka u 15 kola.

Foto: Arhiva klubova

U nesvakidašnjem terminu, u petak poslijepodne, momčad NK Osijek je u posljednjem kolu Supersport HNL-a pobijedila Slaven Belupo s 2:0 (0:0). No, u otužnom ozračju Opus Arene, pred rekordno malim brojem gledatelja i bez Kohorte na praznoj južnoj tribini, prepoznavala se samo utjeha za sve ono što su „bijelo-plavi“ tijekom sezone servirali svojim navijačima.

Uknjižena su, poslije dužeg razdoblja, sva tri boda, koji nažalost nisu imali nikakvo značenje jer se, još od prošle nedjelje, znalo da će osječki prvoligaš završiti na očajnom, pretposljednjem mjestu i to kao sastav s izrazito najlošijim napadom koji je u 36 nastupa postigao samo 27 pogodaka i osvojio sveukupno mizernih 35 bodova!

Zato se među navijačima nakon susreta, tijekom napuštanja Pampasa, najčešće moglo čuti olakšanje u smislu „hvala Bogu da je ovo mučenje gotovo“.

U petak, međutim, Radotićevi su izabranici zaslužili pobjedu ako ni zbog čega drugoga, a ono – jer su konačno „zabili“! Sudeći prema kolokvijalno govoreći  njihovom govoru tijela, gostima iz Koprivnice baš i nije bilo mnogo stalo do izbjegavanja poraza, djelovali bi čak i nezainteresirani, što je osječka momčad ovaj put znalački iskoristila i ublažila svojim pristalicama sve one boli iz brojnih prethodnih podbačaja.

Jer, da Ivan Čović na vratima „plavih“ nije bio tako raspoložen, zacijelo bi već u prvom dijelu njegova mreža bila izrešetana. Ovako, Čović je triput, od 32. do 39. minute, bravurozno intervenirao i neutralizirao udarce Bubanje (u desni gornji kut), Jovičića (iskosa u bliži, desni kut) i mlađahnog Farkaša (u lijevi kut).

Na drugoj, pak, strani mladi debitant Grahovac bio je sasvim nezaposlen, a mreža na sjevernom golu ipak se zatresla, dvaput u kratkom razmaku ali u drugom poluvremenu kad su strijelci bili – „bijelo-plavi“.

Toliko željeni prekid predugog sušnog golgeterskog razdoblja djelo je Omerovića u 55. minuti kad je s oko 15 metara malo iskosa zdesna, po zemlji, snažno pucao u suprotni, desni kut tada nemoćnog Čovića. Poslije dugo vremena, na semaforima je zasvijetlilo 1:0.

U tim trenutcima već se nazirao uspješan oproštaj od nezamislivo neuspješne natjecateljske godine. No, Radotićevi izabranici su se razmahali i sedam minuta kasnije još jednom je Čović bio nemoćan. Naime, Jakupović je gotovo s centra dubinskom loptom uposlio brzonogog Jovičića, koji je polulijevo izmakao svom čuvaru i kad mu je Čović izišao u susret – hladnokrvno je pored njega plasirao u mrežu za konačan ishod posljednje ovosezonske utakmice na Opus Areni.

Osim već spomenutih detalja, među najbitnije treba istaknuti da je Radotić prvi put ukazao povjerenje na vratima Grahovcu, tijekom igre još i debitantima Ježiću i Kalemu, koje je pridodao mladićima Kolariku, Jovičiću i Farkašu (Ježić je baš ušao umjesto njega), čije smo nastupe već viđali na Opus Areni.

Službeni je, inače, podatak da je na tribinama bilo 1.572 gledatelja, a sudio je još jedan debitant pred Osječanima, novo ime na hrvatskoj nogometnoj sceni Marko Crnojević iz Novske.

NK Osijek igrao je u sastavu: Grahovac, Omerović, Kolarik, Jurišić, Bukvić, Farkaš (od 77. Ježić), Bubanja, Vrbančić (od 67. Petrusenko), Akere (od 21. Kalem), Jovičić (od 77. Mersinaj) i Jakupović (od 67. Barić).

Foto: Davor Javorović/PIXSELL

Prije mjesec dana u Gradskom vrtu je Atletski klub Slavonija-Žito organizirao tradicionalni Miting otvorenja sezone 2026. S pozornošću se očekivao prikaz (ne)uspješnosti zimskog razdoblja, a pravi su pokazatelji trebali biti ostvareni rezultati na stadionu i to naročito onih od kojih u klubu očekuje dominacija na hrvatskoj, te ostvarivanje zapaženih uspjeha i na međunarodnoj sceni.

I tom prigodom postignuti su solidna ostvarenja, a najbolje je ostvarila hrvatska reprezentativka MiaWild, dakako u utrci na 100 metara s preponama. U godini kad već ima i studentske obveze,istrčala je solidnih 13,51 sekundu. Da je trener Saša Šešum bio s razlogom zadovoljan, pokazao je i drugi, klupski miting na istom mjestu, jer je u srijedu Wild istrčala 13,34 sekunde, što je novi hrvatski rekord u kategoriji mlađih seniorki U-23! Dosadašnji je držala Zagrepčanka Ivana Lončarek (13,37), a ostvaren je još u lipnju 2012. 

Inače, treba pojasniti da Mia ima iza sebe već i nešto bolji istrčani rezultat od ovoga (13,10), ali HAS priznaje državne rekorde za mlađe seniorke (20 – 22 godine) samo ako su ostvareni dok atletičarka nastupa upravo u toj dobnoj konkurenciji! Kako će Mia tek u srpnju proslaviti 20. rođendan i tek je sada mlađa seniorka, ovih je 13,34 službeno državni rekord u kategoriji mlađih seniorki. Neupućenima se to, dakako, čini itekako nelogično, ali je tako.

Za znatiželjnike podsjetit ćemo na dosad najveći podvig jedne od najdarovitijih hrvatskih atletičarki. Na Svjetskom juniorskom prvenstvu, rujna 2024. u Peruu, u Limi, Mia je osvojila srebrnu medalju istrčavši 13,15 sekundi, kad je brža (12,81) bila samo braniteljica naslova prvakinje Kerrice Hill iz Jamajke. Ona se na aktualnim svjetskim tablicama nalazi na 19. mjestu, dok se Mia, s najnovijim rekordom, smjestila među sedam atletičarki koje dijele 158. mjesto na planetu.

Inače, ispod magičnih 13 sekundi dosad je brže bilo samo šezdesetak preponašica, pa je objašnjiv ponos zbog svjetskog rejtinga naše brucošice!

– Dakako da sam zadovoljan ovim prvim rezultatima na otvorenom – kazao je trener Saša Šešum. – Cilj nam je oduvijek bio pokušati istrčati 100 m s preponama ispod 13 sekundi.

Evo i imena i rezultata ostalih pobjednika po disciplinama s mitinga na kojem su sudjelovali i predstavnici atletskih klubova iz Đakova, Slavonskog Broda i Vukovara, pa i iz Čakovca, Rijeke i Sarajeva.

ATLETIČARKE – 100 m: Petra Tomašević(SB) 13,19; 200 m: Lorena Faktor 24,97, 400 m: Marta Mađarac 59,33, 600 m: Ema Kovač 1:39,49, 1.000 m: Petra Junačko (SB) 3:26,15, štafeta 4 x 200 m: Slavonija 1:44,27(Lorena Faktor, Petra Šešum, Eva Martinović, MiaWild), Petra Junačko(SB) 3:26,15, štafeta 1.200-400-800-1600) Moslavina 12:01,18(Eva Labus, Sara Kramarić, Ena Križanac, IvaMažar), 80 m prepone: Eva Mažar 14,49, 300 m prepone: Lucija Rajković 46,96, dalj: Leonarda Patača 5,66, vis: Dunja Sili 145, motka: Katja Mioš 2,53.

ATLETIČARI – 100 m: Sandro Mudri(V) 10,93, 80 m prepone: Mislav Oršolić 15,11, 200 m: Roko Dimić 22,29, vis: Jure Matovac 155, 1.000: ZrinoslavKekez(SB) 2:35,40, dalj: Petar Habrka 5,55, motka: Ivan Horvat 4,85, 100 m prepone: Karlo Ćuk 20,25.

Foto: Arhiva kluba