Ljubiteljima sporta u slavonsko-baranjskoj regiji nešto manje je poznato da se svake godine redovno odigrava i momčadsko prvenstvo ovog dijela Hrvatske u tenisu. Klubovi su prema kvaliteti podijeljeni u Prvu i Drugu tenisku ligu Slavonije i Baranje, a redovno natjecanje i izraziti entuzijazam veterana „bijelog sporta“, s više od 35 godina „na leđima“ (Propozicije nameću kao imperativ i sudjelovanje i mnogo mlađih igrača, pa te lige nemaju veteranski naziv) imponiraju svima koji nazoče utakmicama sve tri lige.

Prva je liga okupila ove godine osam, dok jeu dvije skupine Druge lige igralo deset sastava, čiji su prvaci majstoricom iznjedrili drugoligaškog prvaka koji će sljedeće sezone igrati u prvoligaškoj konkurenciji Slavonije i Baranje. Za one koje to zanima, bitno je istaknuti da u Hrvatskoj ne postoji formalno drugoligaško momčadsko natjecanje nego se Druga teniska liga za veterane na nacionalnoj razini igra pojedinačnim turnirima pod okriljem Hrvatske unije tenisača (HUT Tour) u regionalnim momčadskim prvenstvima i lokalnim teniskim ligama.

Prvenstvo Prve lige, nažalost, nije okončano jer neke momčadi nisu odigrale minimalni broj nastupa, od kojih je „prednjačio“ sastav Vinkovaca kojeg sljedeće sezone čeka natjecanje s drugoligašima. To je i razlog i što se još ne zna hoće li dosadašnji glavni autoritet prvoligaša Donji Miholjac po peti put uzastopce osvojiti prvo mjesto.

Vrhunac uzbuđenja među drugoligašima, pak, bilo je doigravanje prvaka skupina, za sveukupnu titulu, u kojoj je dominacija Osječana ovaj put bila neupitna. Naime, prvak je postao Tenis klub Jezero, na čijim je terenima u Sportskom centru Jezero u Industrijskoj četvrti odigrana finalna utakmica, nakon pobjede nad tenisačima Našica s 5:2. Kuriozitet je da su u tom natjecanju tenisači iz Osijeka prvi put sudjelovali samostalno, jer im je prijašnjih godina primamljivije bilo pojedinačno igranje za druge klubove.

(Na glavnoj fotografiji: Momčad TK Jezero iz Osijeka – Josip Borovac, Vedran Stanić, Marin Pipunić, Mislav Jakelić i Domagoj Liović (stoje, slijeva), Pero Jurić, Marijan Garac i Zvonko Beissmann

Foto: Arhiva kluba

Tijekom srpnja, na Opus Areni, osim čuvenog „slučaja Vegh/Mihić“ čiji je povod sasvim nepotrebno uznemirio klub i sve oko njega, vrlo zanimljiv bio je i proces dolazaka i odlazaka nogometaša. Riječ je, dakle, o popularnim transferima. Nedvojbeno, navijače „bijelo-plavih“ razočarao je odlazak Jakova Dedića, U-17 reprezentativca Hrvatske kojem su ona tri pogotka za „male vatrene“ protiv uvijek jake Španjolske širom otvorila vrata Europe. Ubuduće, mladić koji je mogao (i trebao) biti dostojan nasljednik Šukera, Cvitanovića, Vlaovića (također poniklih u čuvenoj Vekićevoj Školi nogometa), nosit će dres Hoffenheima u njemačkoj Bundesligi, zajedno s Andrejom Kramarićem.

U to vrijeme, pak, navijači NK Osijek iz tjedna u tjedan živcirat će se zbog razvidne jalovosti nogo-profesionalaca od kojih su većina stasali u prvotimce „bijelo-plavih“ većinom nedostojnih primanja koja su dio sveukupne klupske politike.

Naime, više od svega željeli bismo da nas demantiraju svi mladići kojima je ponuđen ugovor s osječkim premijerligašem. Jer, „iz prve“, ohrabrujuće djeluje dolazak Ivana Dolčeka (26), iza kojega je primjerena karijera isprepletena nastupima za Hajduk, Slaven Belupo i HNK Šibenik, a čiji je posljednji klub bio Dunajska Streda u Slovačkoj. Nadalje, mladi Vito Čačić (21) nogometno je rođen u zagrebačkom Dinamu, da bi prošlu sezonu proveo u HNK Vukovar ’91. Miguel Angelo Bastos Melo (ukratko: Balelo) pristigao iz portugalskog trećeligaša Paredesa kojem je uzor tri godine stariji brat Tiago Belo, član Beira-Mara. Zatim 22-godišnji Balaz Bakti (Nafta 1903, Slovenija), te Senad Mustafić, koji je nastupao za austrijski Sturm II.

U tom naletu novih, gotovo nezapaženo prođu najpoznatija, i najvažnija, imena iz Osijeka. Marko Malenica, po mnogima zapostavljeni vratar pri izboru reprezentacije Hrvatske, produžio je ugovor s matičnim klubom do 2030. razvidno prihvativši gorku spoznaju da će za njega najdraži dres zauvijek ostati nedohvatljiv isključivo zbog vjernosti NK Osijek! Za kraj, kao „šećer na kraju“, daroviti 17-godišnjak David Kalem stavio je svoj autogram za prvi profesionalni ugovor s klubom u čijim mlađim uzrastima igrama zainteresirao niz domaćih i stranih klubova. Izazivajući odmah među kibicima usporedbu s još jednim prethodnim sjajnim mladim igračem iz našičkog kraja – Tonijem Frukom!

Foto: David Jerković/PIXSELL

Kako se bliži početak novog prvenstva Supersport Hrvatske nogometne lige, kad ih 1. i 8. kolovoza očekuju dva gostovanja uzastopce, u Velikoj Gorici pa u Zagrebu (kod Rudeša), da bi zavjesu na Opus Areni otvorila Lokomotiva, a potom će Federico Bessone sa svojim novim učenicima upoznati Hajduk i splitski Poljud,  pripreme momčadi NK Osijek poprimaju sve intenzivnije obrise. Uz redovne treninge, iza „bijelo-plavih“ su i tri prijateljske utakmice, a dogovorena je i generalka tjedan uoči starta borbe za bodove.

Poslije domaćeg „kiksa“ na Pampasu s mađarskom momčadi Paksi FC (0:4), čiji je rezultat izazvao dosta nepotrebnih i neshvatljivih trzavica na Pampasu, naime, osječki prvoligaš u slovenskoj Lendavi zabilježio je prvu ovoljetnu pobjedu (opet u Sloveniji) protiv azerbajdžanskog prvoligaša Neftcija s 1:0. Uslijedile su utakmice na Opus Areni, u kojima su „bijelo-plavi“ svladali novog mađarskog prvoligaša sa slavnom poviješću Honved (2:1) i u srijedu susjeda Cibaliju iz Vinkovaca, člana Prve hrvatske lige s 3:0.

Bez obzira što ni toj utakmici nisu nazočili gledatelji, ostat će zapisano da su strijelci bili Balelo (9), Barić (54) u Omerović (66). Argentinski trener Bessone ukazao je povjerenje čak 21 igraču, među kojima su bila i nekolicina novajlija pristiglih posljednjih tjedana u NK Osijek. Protiv Cibalije, za NK Osijek nastupili su: Ćurčija, Jovičić (Mustafić), Mersinaj (Vrbanac), Jelenić (Kolarik), Kalem, Petrusenko (Vrbančić), Bakti (Mikolčić),  Ježić (Farkaš), Bukvić (Dolček), Ljatifi (Omerović) i Balelo (Barić, Leon).

Kao i u svim prethodnim pripremnim ogledima, važnije je od rezultata bilo daljnje pružanje prilike svim igračima i provedba određenih taktičko-tehničkih zamisli, što je sve češće tumačenje koje možete čuti na Opus Areni. Stručni stožer, naime, kroz treninge i slične provjere „nastoji stvoriti što potpuniju sliku o trenutačnim mogućnostima i stanju svakog pojedinca, ali i funkcioniranju momčadi u cjelini.“ No, ono što se, u takvom Bessonovom opredjeljenju, navijačima osječkog kluba nije baš svidjelo, usprkos najavama da će se ubuduće značajnije povjerenje nego dosad davati mladićima iz Škole nogometa na Pampasu, to što su pridošli nogometaši opet imali značajniju početnu minutažu. Naime, prepoznatljivo je da su tek u drugom poluvremenu ulazili i Vrbanac, i Mikolčić, i Kolarik, i Farkaš, i Barić…

Zacijelo, to je bio i posljednji takav slučaj, jer je do početka prvenstva i nastupa u Velikoj Gorici, preostalo samo devet dana a predviđena je još samo „generalna proba“, u subotu protiv turskog prvoligaša Rizaspora još jednom u Sloveniji, u okolici Ljubljane.

Foto: Arhiva NK Osijek

U prostoru Tenis centra Osijek, u Perivoju kralja Tomislava, otvoren je međunarodni teniski turnir First Slam. U programu predstaljanja projekta i otvorenja natjecanja sudjelovala je i proslavljena osječka tenisačica Donna Vekić.

– Djeca su iz sedam država Europe danas u Osijeku, na turniru za djecu do 9 godina. Po prvi puta u životu će igrati na sva naša četiri javna terena koja su nazvana po četiri Grand slam turnira. Nadam se da će uživati sklapati nova prijateljstva – rekla je Donna.

Sjetila se kako je svoj prvi meč izgubila 6:0/6:0 i rekla kako se nada da ih porazi neće obeshrabriti nego dati motivaciju za dalje.

– Naš prvi cilj i moja prva želja je da se što više djece počne baviti tenisom. Iza mene je par teških mjesece i morala sam naporno da tako kažem kopati da bih ponovo osvojila trofej WTA. Nakon toga mi je Wimbledon bio razočaranje, ali uspjela sam prijeći preko toga i idemo dalje u Kanadu, pa Ameriku. Uvijek sam sama sebi stvarala veliki pritisak i imala velika očekivanja od sebe. Ali jednostavno sam takva.

Županica Nataša Tramišak rekla je kako je Donna naša ambasadorica Osijeka i Osječko-baranjske županije već dugi niz godina.

– Zadovoljstvo mi je da imamo ovakve događaje koji potiču djecu i mlade na sport i promoviraju tenis, i nastavit ćemo ih podupirati.

Izaslanik osječkog gradonačelnika, Igor Panđić rekao je kako se nada da će svih 44 mala natjecatelja odnijeti najbolje uspomene iz Osijeka te da će se jednom vratiti posjetiti grad.

Na otvorenju se pojavio i Dragan Primorac, kandidat za predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora.

– Pitanje izvrsnosti nije pitanje slučajnosti, to je pitanje odabira. A ljudi koji su pokrenuli ovaj turnir su odabrali izvrsnost i želio bih da sutra među ovom djecom imamo nove Ivaniševiće i Donne Vekić – rekao je Primorac.

Govorio je i o kandidaturi za šefa HOO-a.

– Ja sam bio sportaš, osvajao sam medalje, bio sam trener, posložio sam sustav sporta koliko je to bilo moguće kao ministar… ja ovu kandidaturu gledam isključivo kao utakmicu koja se igra na sportski način. Onaj tko skupi najviše glasova taj će pobijedili. U sportu smo naučili ponekad i na nesportski udarac, a imate uzrečicu: “Moj oprost je njima najveća kazna”.

Foto: OBŽ

Ne tako davno opisivali smo bogatu nogometnu karijeru Mateja Kasača (1940.), igrača i trenera čije je ime duboko utisnuto u povijest najvažnije sporedne stvari na svijetu u Osijeku. Saznali smo, da je pričao o čovjeku koji je nosi dres najboljeg slavonsko-baranjskog kluba pod sva tri imena pod kojim je nastupao (Proleter, Slavonija, NK Osijek), na što je, nadogradivši impresivnu karijeru, zajedno s iskusnim Andrijom Vekićem 1977. obnašao trenersku dužnost prigodom povratka osječkog kluba u Prvu saveznu ligi, i to poslije čak 21 godine čekanja.

Lucidnogveznjaka rođenog inače u Bošnjacima, trenirali su Fahrudin Tasludžić, Franjo Rupnik, Antun Kasa, Mladen Kašanin, Andrija Vekić i Franjo Pazmanj, a on je tijekom karijere, koristeći pritom i iskustva stečena u radu sa svojim učiteljima, upošljavao niz sjajnih strijelaca u Gradskom vrtu. Zamišljamo koliko bi, samo, osječki ljubitelji nogometa uživali gledajući ne samo Kasačeva proigravanja, nego i neumoljive realizacije nezaboravnih golgetera iz grada na Dravi! Rudić, Werner, Stokić, Joza Gutzmirtl, Katić, Zejnilagić… itekako su znali cijeniti i uvažavati suradnju s današnjim umirovljenikom.

Ovih dana, međutim, u ruke nam je dospjela fotografija, koja do kraja upotpunjuje Matinu kompletnu biografiju, jer pokazuje trenutak kad taj izuzetni sportaš na centru travnjaka stadiona Gradski vrt – posljednji put kao kapetan otpozdravlja suparniku uoči utakmice. Vrlo je zanimljivo i to, što se Mato, u prugastom plavo-bijelom dresu, rukuje s Petrom Nadovezom, jednim od najboljih nogometaša splitskog Hajduka, kasnije također trenera svog Hajduka, po čemu je vrlo sličan Kasačevoj životnoj priči. Tog poslijepodneva, naime, dok je NK Osijek još bio drugoligaš, Splićani su doputovali u Osijek na Kasačev oproštaj, a jedan je od razloga bio činjenica da se Nadoveza upoznao i sprijateljio s Kasačem u čestim susretima na Višoj trenerskoj školi u Zagrebu. Nogomet je, i tada, pokazao moć sklapanja prijateljstava među ljudima iz raznih područja.

Zanimljive su, poglavito starijim Osječanima, i ostale osobe na fotografiji, jer je posve lijevo Petar Lončarić, tada još mladi stoper NK Osijek koji je kasnije stekao afirmaciju nastupajući i tri sezone za zagrebački Dinamo. Glavni sudac te revijalne utakmice, u sredini, bio je prof. Stevan Lazić, godinama ravnatelj Treće gimnazije u Tvrđi, a jedan od pomoćnika Antun Knežević-Cuko. Od osoba na fotografiji, inače, živ je još samo Matej Kasač, dok je, primjerice, Nadoveza preminuo u ožujku 2023. ostavivši iza sebe i po tri osvojena državna prvenstva i kupa u dresu hajdukovaca. I niz prijatelja koje je stekao na nogometnim travnjacima i oko njih, među inima i osječkog velemajstora Kasača kojem je jednom davno poželio što dužu mirovinu koju Mata i proživljava okružen brojnom obitelji.

Foto: Privatna arhiva