Iz Opus Arene već (pre)dugo stižu vijesti raznih vrsta, koje su i dosad ukazivale na zaključak da NK Osijek vode osobe u čije se sposobnosti sasvim opravdano može i mora sumnjati. Sve je dobilo novu dimenziju imenovanjem Aleksandre Vegh za predsjednicu jer su ubrzo počele stizati nove odluke s neshvatljivim konotacijama. Istina, bilo je promašaja i prije mlade Mađarice, koja se od prvog dana hvali iznimnim obrazovanjem koje je usmjereno na poboljšanje kompletne organizacije rada osječkog prvoligaša, ali najnovija događanja zaista ne slute na dobro. Dapače!

– Ovo je dugoročni projekt kojim želimo djelovati prema najvišim međunarodnim standardima, na terenu i izvan njega, uz pametnije upravljanje resursima i stvarnu posvećenost domaćim talentima – rekla je prije nekoliko dana predsjednica Vegh na konferenciji za novinare. – To znači da naše odjele trebamo povezati u jedan tim, izgraditi vlastite podatkovne i AI kapacitete…

Te rečenice trebale su sugerirati kako će NK Osijek već sljedeće sezone vratiti nekadašnji ugled, ali to je bila figa u džepu. Jer, brzo će se pokazati da je predsjednica uzela sve ovlasti u svoje ruke od kojih je najnovije – opomena pred otkaz glasnogovorniku Mariju Mihiću! Čovjeku koji je desetljećima doslovce živio klub svakodnevno od jutra do mraka, zamjereno je, naime, da „radi protiv kluba“ jer je na službenoj klupskoj stranici objavio da je NK Osijek u prijateljskoj utakmici bez gledatelja na Opus Areni izgubio od mađarskog Paksija.

I sad dolazimo do srži kompletnog događaja, koji će sigurno izazvati duboku klupsku krizu: moraju li NK Osijek napustiti baš svi koji ga vole? Trebaju li s Pampasa otići ljudi kojima je bijelo-plavi klub u srcu? I svi koji su klub zavoljeli dugotrajnim angažiranjem u njegovu radu? Bjelica, Zekić, Radotić, Dedić, sad se prijeti i Mihiću, možda će ispisnicu dobiti i popularni Đole, Zoran Stranjak za pretjerano ispoljavanje ljubavi prema osječkom prvoligašu pa su baš njemu navijači dodijelili svoju tradicionalnu godišnju nagradu?!

Ono što je zabrinjavajuće, svakako, je momentum svih tih događanja, jer se prva kola novog prvenstva igraju prvih vikenda kolovoza, a na Opus Areni se ni ne naslućuje sastav koji bi pod vodstvom Argentinca Bessonea i Nizozemca Zandlieta i njihovih suradnika morali učiniti sve da osječkom klubu vrate srozani ugled. Imaju li valjani plan za to ili će ih na tom putu ozbiljno ugroziti čovjek koji navodno radi protiv klupskih interesa objavljujući građanima i navijačima ono što se zaista dogodilo. Ne, Mario Mihić definitivno nije ništa kriv.

Foto: Borna Jakšić/PIXSELL 

Do početka novog prvenstva Supersport Hrvatske nogometne lige ostalo je manje od mjesec dana i klubovi s naglašenim natjecateljskim ambicijama već su u intenzivnim pripremama, s nekoliko odigranih prijateljskih utakmica u kojima već sastavljaju „kosture“ svojih momčadi. Dinamo, Hajduk, Rijeka… ne skrivaju pritom ni planove za sljedeću sezonu. S Opus Arene, nažalost, stižu zbunjujuće poruke koje nije jednostavno objasniti, pogotovo ako ih se stavi u isti kontekst. Kako, dakle, objasniti poruke koje smo čuli prošlih dana?

„Nismo bili tako loši“ – izjava je novog trenera Federica Bessonea, ni manje ni više, nego poslije 0:4 poraza od mađarskog Paksija, što bi se, zacijelo, moglo (trebalo) protumačiti i da su gosti trebali još jednom „zabiti“ pa bi, valjda, tada sve bilo – odlično?! Dan-dva kasnije, saznajemo da je daroviti napadač Jakov Dedić prodan bundesligašu Hoffenheimu, pri čemu se za neupućene koriste impresivni podaci mladića kojem je tek 17,5, a već je, uz ostalo, bio strijelac hat-tricka u mladoj reprezentaciji protiv ni manje ni više nego vršnjaka uvijek europski jake Španjolske!

„Kada se poklope interes igrača, sportski plan i dugoročni interes Kluba – odgovornost je donijeti odluku koja će biti najbolja za sve strane…“, piše u obrazloženju NK Osijek, bez obzira što se u ovoj priči nekako krijui interesi još nekoga, možda agenata i(li) menadžera. Tko zna, možda je za njih na klupskoj stranici i napisan prijevod na engleskom?!

U protivnom, nekadašnji čelnici NK Osijek iz osamdesetih godina, tek koju godinu nakon osnutka uspješne Škole nogometa u Gradskom vrtu, nisu povlačili poteze u klupskom interesu. U protivnom, i oni bi, kao posve mlade „Vekićeve bebe“, proda(va)li zainteresiranim klubovima-velikanima Šukera, Lulića, Žitnjaka, Čakalića, Cvitanovića, Vlaovića…, a u isto vrijeme dovodili mladiće iz tamo nekih drugoligaških klubova Austrije, Slovenije, pa čak i Andore, pružajući im priliku da u bijelo-plavom dresu izrastu u kvalitetne nogometaše. S tim što je, prethodno, neprijeporno daroviti Dedić napustio Pampas gdje je u seniorskoj momčadi odigrao – 26 minuta! Što dodatno podgrijava zaključak da taj mladić uopće nije dvojio na temu „otići ili ostati“, pogotovo jer ni klupska uprava nije blagovremeno reagirala znajući da Jakovu istječe stipendijski ugovor 2027.   

Dakako da je, u ovom trenutku, bitno objektivno procijeniti što je svekoliko najmudrija odluka. Za „one nekad“ nogometno neprijeporno cijenjene i uvažavane stručnjake, nikad nije bilo dvojbi i nikad nisu dvojili što je najkorisnije u tih godina sličnim situacijama ovim aktualnim, sadašnjim, na samo mjesec dana prije početka prvenstva. Kako i bi kad su odreda na kormilu bili nekad istaknuti Osječani, što je uvijek prevagnulo u korist kluba u kojem su i sami stasali.

Danas situacija nije ni približno ista, pa zato za argentinskog trenera ni 0:4 „nije baš tako loš poraz“! Što li će, onda, biti tek u prvenstvenim okršajima i to još kad i gledatelji budu smjeli pristupiti tribinama.

Priznat ćete: zaista, sve zajedno pomalo djeluje zbunjujuće! Da ne upotrijebimo konkretniji i brutalniji izraz.

Foto: Davor Javorović/PIXSELL

Nakon još jedne košarkaške fešte, u ponedjeljak u dobro ispunjenoj osječkoj dvorani Gradski vrt, košarkaška reprezentacija je odradila svoj posao na najbolji način dominantnom izvedbom protiv Izraela i uvjerljivom pobjedom. Izabranici Tomislava Mijatovića osvojili su tako prvo mjesto u prvoj kvalifikacijskoj skupini i širokog osmijeha čekaju „miješanje“ u kolovozu s drugom skupinom kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Raspored je takav, da nas, za početak, čekaju domaći susret s Latvijom i gostovanje u Nizozemskoj, a nakon toga i ogled s Poljacima. Budući da u taj nastavak Hrvati ulaze s pet pobjeda i jednim porazom, uz bolji međusobni omjer s Njemačkom,  znači da će s čelnog mjesta nastaviti grabiti prema SP-u kojem će 2027 domaćin biti Katar.

Pobjeda u Osijeku nijednog trenutka nije dolazila u pitanje, jer je Hrvatska sve četiri četvrtine rješavala u svoju korist, a time i kompletnu utakmicu. Štoviše, kako je Hrvatska krenula, Izraelcima je prijetilo ozbiljno stradavanje pred oko 3.000 ljudi, jer su Zubac (4), Badžim (3) i Hezonja (2) na početku stvorili sigurno vodstvo od 9:0. Suparnici su, ipak, došli do daha, ali kad su Šarić, Zubac i Hezonja hvatali tri uzastopna skoka kod rezultata 17:4 kao da im život ovisi o tom posjedu, izbornik Mijatović i nije mogao drugo nego razvući osmijeh od uha do uha!

Doduše, nakon toga je uslijedio najlošiji period igre, kada su hrvatski igrači četiri lopte bacili u bunar, a onda dolazimo do sljedećeg problema. Naime, nije bilo teško zaključiti da je Izrael u Osijek stigao u lošijem sastavu nego u onom u Rigi (kada ga je Hrvatska također pobijedila), pa se na kraju, usprkos visoke pobjede, nije moglo dati konačnu, zbirnu procjenu naše selekcije.

Bilo kako bilo, naša je reprezentacija nametnula svoju igru od starta – visinom, jačinom i košarkaškim kvalitetama, na što talentom skromniji suparnik nije mogao parirati. Na kraju, Zubac je u pobjedu ugradio 18 koševa i deset skokova, Šarić 17 poena (+ 11 skokova i 7 asista), a Škara 13 koševa. Kod Izraela je Madar zabio 21, a Ariel 17.

U dobro popunjenoj dvorani Gradski vrt sudili su Martin Horozov (Bugarska), Geert Jacobs (Belgija) i Juozas Barkauskas (Litva).

Na ljestvici kvalifikacijske „E“ skupine, vode Hrvatska i Njemačka s po 11 bodova, Izrael ima 8, a Cipar 6.

Foto: Igor Soban/PIXSELL

U austrijskom Eisenstadtu održan je jak atletski miting, razine Continental Tour Silver (WACT Silver Raiffeisen Austrian), za koji je pozivnicu dobila je i Mia Wild, jedna od najperspektivnijih hrvatskih atletičarki u ovom trenutku. Kao što je poznato, bila je to prilika da najbolja hrvatska trkačica na 100 m s preponama pokaže da osmo mjesto s 13,96 na „Hanžekovićevom memorijalu“ u Zagrebu nije prava slika njenih mogućnosti u ovom trenutku.

Optimistično ozračje osječka studentica potvrdila je ju dva navrata: u skupini je istrčala stazu za 13,26 sekundi, a u finalu bila je još brža i dosegnula odličnih 13,18, što je i njeno najbolje vrijeme sezone. Bez obzira što je u obje utrke vjetar bio malo iznad dopuštene razine, no svakako su ovi nastupi ohrabrujući, budući da se Mia želi, ne samo približiti svom osobnom rekordu od 13,10, nego ga i poboljšati na optimalnoj razini forme.

Kakva je konkurencija bila u Eisenstadtu najbolje svjedoče ostvareni rezultati: 1. mjesto Jamajčanka Megan Simmonds (12,51), drugo sunarodnjakinja Britany Anderson (12,54), a treća Njemica Ricarda Lobe (13,06).

Slavonijaši su minulih dana imali još nastupa na inozemnim natjecanjima, od kojih je najjači bio WACT Challenger u Novom Mestu u Sloveniji gdje je Sara Aščić s preskočenih 1,71 metar uvis zauzela drugo mjesto, dok je u istoj disciplini u muškoj konkurenciji Petar Mikolčević bio peti s 1,90. U Novom Mestu peto mjesto dohvatila je i  Leonarda Patača u skoku u dalj zabilježivši svoj osobni rekord od 5,94 m.

Stadion u Novom Mestu, inače, bio je i poprište natjecanja Balkanskog atletskog prvenstva u mlađejuniorskoj konkurenciji. Sudjelovali su talentirani mladići i djevojke uzrasta do 18 godina iz Armenije, Azerbajdžana, BiH, Bugarske, Crne Gore, Hrvatske, Grčke, Malte, Moldavije, Slovenije, Srbije, Turske i Ukrajine. Hrvatski predstavnici opravdali su očekivanja osvojivši dvije zlatne, četiri srebrne i jednu brončanu medalju.

Sve konkurente nadmašili su Zara Veltruski (16,46 u bacanju kugle) i ženska štafeta 4 x 100 metara (Didović, Dražin, Steinocher i Jelić) s 46,36, a drugo mjesto osvojili su Marko Zrnić skokom od 7,26 u dalj i Lara Jelić na 100 metara. Iz Slavonije-Žito, status reprezentativaca imali su Eva Martinović (zauzela 11. mjesto, s 14,58 na 100 m s preponama) i Nikola Šešum koji, nažalost, nije završio svoj nastup na 400 metara zbog obnovljene ozljede mišića, tzv. „zadnje lože“.

Foto: Arhiva kluba

Nogometni klub Tomislav u Livani smještenoj između Osijeka i Čepina osnovan je 2005. i jedan je od najmlađih u Županiji, ali već ima iza sebe seriju zapaženih uspjeha. „Plemići“ su, iznad svega, ponosni organiziranjem 18. tradicionalnog U-11 turnira limača koji je prije mjesec dana na ŠC Kralj Tomislav okupio buduće nogometaše iz čak deset zemalja i vinuo se na sam vrh srednjoeuropskih turnira tog tipa. No, osim posvećivanja iznimne pozornosti odabiru, školovanju i odgoju mladeži, popularni „plemići“ postižu i solidne uspjehe kao amateri u seniorskoj konkurenciji nadmašujući već niz godina starije i afirmiranije momčadi na našem području.

Naime, početkom ovog desetljeća nastupali su tri sezone u konkurenciji međužupanijskih ligaša, a kad su 2024. shvatili svoje objektivne infrastrukturne i financijske mogućnosti, skrasili su se u Prvoj županijskoj ligi. Kao i lani u ovo doba, Tomislav je osvojio naslov prvaka Prve županijske lige osječko-baranjske. Naravno, zanimljiv je i odgovor na pitanje kako su, kao prvaci, ostali u županijskoj bundesici?

– Procijenili smo da nam je s obzirom na sveukupne klupske mogućnosti preporučljivije ulagati u razvoj infrastrukture i odgoja mladih nogometaša, nego se natjecati u MŽNL – rekao nam je tajnik Vladimir Jerković i dodatno objasnio: – Inače, u proteklu smo sezonu ušli slabašno, a onda u proljetnoj poluetapi došli do nove titule s čak 17 utakmica bez poraza iako nas je svojim umirovljenjem oslabio dugogodišnji kapetan Vedran Nikšić, koji je u NK Osijek unaprijeđen kao trener u Školi nogometa. Budući da u viši rang, razvidno iz istih spomenutih razloga, ne žele ni naši najbliži pratitelji na ljestvici BSK Bizovac i FEŠK Feričanci, u ŽNS odlučeno je da je najbolje rješenje da umjesto tri iz MŽNL ispadnu samo dva kluba, što je spasilo treći sastav s dna međužupanijske ljestvice s najboljom infrastrukturom, Jedinstvo iz Donjeg Miholjca. Rad i treninzi se “vraćaju na naplatu”, te ostvarujemo niz od sedamnaest utakmica bez poraza, te ponavljamo prošlogodišnji uspjeh osvajanja naslova prvaka.

U Tomislavu su, inače, nedavno dodatno osvježili rad svoje škole nogometa, koju je preuzeo Hrvoje Barišić, dugogodišnji djelatnik NK Osijek, tako da u novu sezonu ulaze s pet natjecateljskih kategorija i stotinjak mladih igrača. Seniorska momčad će u nastupajućoj sezoni Prve županijske lige braniti naslov prvaka podmlađena, jer će povjerenje dobiti najdarovitiji kadeti budući da iz objektivnih razloga jedino nemaju juniorski sastav.

– Osim toga, u suradnji s Općinom Čepin, predviđena su velika infrastrukturna ulaganja u ŠC Kralj Tomislav što podrazumijeva teren s umjetnom travom, energetsku obnovu zgrade, ulaganje u terene i  ograde oko objekta – rekao je Jerković s mnogo optimizma.

IGRAO I LUKA MODRIĆ! Najbolji strijelac Tomislava ’25/’26 bio je Matko Roso koji je postigao 19 pogodaka. U Ligi je, inače, sveukupni golgeter postao Marin Pavlović (FEŠK) s 28 pogodaka, a u listu strijelaca upisano je čak 137 nogometaša, s tim što je Roso među njima sedmi strijelac sezone. Za „plemiće“ su zapaženi strijelci bili i Vedran Nikšić (9), Vinicius De Aguilar Lima (9), Tomislav Šorša (9), Filip Kasač (7), Ivano Marić (5)… Dres kluba s Livane tijekom sezone oblačili su i Dino Čugalj, Luka Bilić, Luka Modrić, Igor Kovačević, Domagoj Bilandžija, Bruno Slamić, kapetan Andrej Štetić, Dino Česir, Petar Grabić, Lovro Kozić, Ivan Glogač, Cristian Nascimento, Sven Pandža, Luka Tomas, Filip Vuk, Livio Đordan, Luka Dorić i Roko Bilić. Trenersku je dužnost obnašao Mario Dorić, dok liderski tercet sačinjavaju predsjednik Domagoj Mikulić, tajnik Vladimir Jerković (na slici, predaje poklon golgeteru Rosi), te predstavnik na utakmicama Damir Buljan.

Foto: Arhiva kluba