Kao što je poznato, ono što se u subotu dogodilo u splitskim Gripama, nikad ranije nije u osječkom rukometu, a vjerojatno i mnogo šire. Naime, u prvenstvenoj prvoligaškoj utakmici ŽRK Osijek nastupio je sa svega osam igračica, od kojih su dvije bile vratarke. Usprkos tomu, Split 2010 uknjižio je bodove tek u samoj završnici i to s Osječankama podnošljivim rezultatom (32:29), ali situacija u kojoj se našao ŽRK Osijek, nakon što je ljetos ostao bez čak devet prvotimki koje su taj potez objašnjavale financijskom krizom kluba iz Zrinjevca, odrazio se drastično već u prva četiri kola novog prvenstva prve hrvatske lige. Naime, osječke rukometašice su posljednje na ljestvici i to bez boda, isto kao i ekipa 1234 Virovitica.

Kraći razgovor s trenerom Zoranom Dorićem, nakon povratka ekipe iz Dalmacije, nametnuo se sam po sebi.

* O suboti?

– Vjerujem da Vam je poznata situacija kroz koju naš klub prolazi, a bili ste i na posljednjoj domaćoj utakmici i vidjeli u kakvim okolnostima trenutno funkcionira seniorska ekipa. Financijske posljedice svega što se događalo najviše se osjećaju baš na seniorskom pogonu, jer ekipa još nije kompletirana i iz tjedna u tjedan radimo s malim brojem igračica. No, unatoč financijskim poteškoćama, već duže pokušavamo pronaći mogućnosti i rješenja za popunjavanje igračkog kadra, ali takve stvari jednostavno zahtijevaju vrijeme. Uoči gostovanja u Splitu, k tomu pogodile su nas i viroze i ozljede, tako da smo na put morali krenuti s osam igračica!

* O igračicama?

– Što se njih tiče, moram i mogu im čestitati. Nakon dugog putovanja, praktično bez mogućnosti zamjena igračica tijekom igre, borile su se do posljednje minute i držale domaću ekipu u egalu doslovce do same završnice. Bez obzira na konačan rezultat (32:29), a poslije svega doživljenoga, mogu biti ponosan na njih i na ono što su pokazale u Splitu.

* O budućnosti?

– U ovom trenutku radimo sve što možemo da nekako izvučemo ovu situaciju. Koliko znam, svi su subjekti u gradu obaviješteni o svemu, a koliko postoji volje i želje da se konkretno pomogne , iskreno, više ne znam!

Dorić je bio vrlo iskren, s tim što je očito ipak sačuvao ono malo optimizma koje u sebi nosi svaki sportaš i pedagog. Vrlo brzo saznat ćemo nije li to njegovo nadanje, u spas od onoga o čemu nismo ni željeli razgovarati, ustvari, bez ikakva temelja?! Jer, ŽRK Osijek je trofejni osječki klub sa 72-godišnjom tradicijom, koja je ispunjavana brojnim uspjesima na domaćoj i ino-sceni, što bi morao biti apel svima koji mogu da mu pomognu na bilo koji način kako se ne bi dogodilo ono što mu prijeti. Da se ne ugasi.

(Na naslovnoj fotografiji: Gore je današnja ekipa, a dolje ekipa iz 2024.)

Foto: Arhiva kluba

Tužno je bilo čak i onim malobrojnim domaćim navijači(ca)ma promatrati nastup rukometašica Osijeka u velikoj dvorani Gripe, u susretu 4. kola Prve hrvatske lige, protiv domaćeg Splita 2010. Jer, kad se vidjelo da trener Zoran Dorić ima na raspolaganju samo osam djevojaka (!?) od koji su Štrasser i Sejkora branile, pitanje pobjednica nije se postavljalo.

Istina, oba sastava ušla su u susret s ništicom u koloni bodova iz prva tri nastupa, ali je bilo teško i pomisliti da bi zdravstvenim i osobnim poteškoćama oslabljena osječka ekipa može pružiti ozbiljniji otpor, što se i dogodilo.

U prvom poluvremenu osječke su rukometašice čak i povele u 18. minuti s dva pogotka prednosti (9:11), ali bio im je to posljednji trzaj u nadmetanju s poglavito brojnijom splitskom ekipom. Kako je vrijeme odmicalo, rezultat se povećavao, dakako u korist domaćih, koje su imale i 23:17 u 38. minuti, ali Osječanke nisu isticale bijelu zastavu. Štoviše, predvođene sjajnom Petrom Frančić, uspjele su i osporiti pobjedu domaćima došavši u 55. minuti na samo 29:28, ali su potom, sve do kraja, još samo jednom zatresle domaću mrežu i potpisale kapitulaciju koja je Splićankama donijelo prve bodove u ovom prvenstvu.

Za ŽRK Osijek igrale su Štrasser 6 (1) i Sejkora 7 (1) na vratima, te Samardžić 1, Matić Todorić 2, Đelatović 6, Frančić 11 (5), H. Milošević 4 i Hodak 5. Za Split 2020 najviše pogodaka postigle su Ana Frandelić 10 (1) i Anđela Mihaljević 7.

Susret su sudili Marko Čorić i Kristijan Njavro, oba iz Dubrovnika.

Poslije 4. kola, osječke su rukometašice na posljednjem mjestu bez boda, a u subotu bi im u Zrinjevac trebao doći riječki Zamet. Naravno, bude li trener Dorić uspio skupiti dovoljno djevojaka za utakmicu.

Ilustracija: Komarilos/Magnific AI

Slično trijumfu na otvaranju nove prvenstvene sezone Paket24 Premijer lige Hrvatske, kad su u iz Trogira odnijeli bodove furioznom igrom u samoj završnici, rukometaši Osijeka slavili su pobjedu i u subotu navečer u „gradu na četiri rijeke“! Učenici Frane Veraje pokazali su da imaju karakter, jer su prethodne dvije utakmice izgubili, pa je osvajanje dva boda u Karlovcu, protiv istoimena domaćina, zaista dokaz potencijala sadašnje generacije osječkog muškog rukometa i potencijal trenera Veraje.

U rezultatskoj reprizi sraza u Kandijinoj dvorani, tijekom prvog poluvremena karlovačka momčad bolje je otvorila susret i stekla u 25. minuti čak pet pogodaka prednosti (12:7), ali se osječka momčad nije predavala, štoviše činilo se da je tek tada uhvatila radnu temperaturu što joj je omogućilo poravnanje rezultata na semaforu što je bio i rezultat na kraju poluvremena. Primivši samo još četiri, osječki su rukometaši preko Oršolića, Vašarevića i Čurića po dva pogotka, te Manci-Mičevića, Bolanče i Nedića otišli na odmor u svlačionicu s neriješenih 12:12.

A onda je, opet kao u Trogiru, domaći sastav održavao rezultatski remi, čak osam puta na semaforu je svijetlio simetričan rezultat, ali samo do 48. minute. Nakon toga „furija s Drave“ nametnula je svoj način igre i preplavila HRK Karlovac postigavši do kraja devet (Oršolić, Vašarević i Čurića po dva, te Manci-Mičevića, Bolanča i Nedić po jednim pogotkom) pokazala da je kvalitetnija momčad potvrdivši time i prognozu svog trenera. Podsjećamo, prije odlaska na put, Veraja je kazao:„Mi smo favoriti“.

U Karlovcu su za RK osijek igrali Frajhaut (sedam obrana), Capan, Kovačević, Zrno, Nedić 1, Babić 1, Žulj 4, Čurić 4, Manci-Mičević 3, Mandić 1, Vašarević 9 (3), Bolanča 1, Oršolić 6 i Baković. Pritom je bitno posebno pohvaliti Karla Vašarevića, jer je u devet pogotka utkao i (sva) tri izvedena sedmerca, ubojitog Bornu Oršolića za stopostotno šutiranje (6) na suparnička vrata, vratara Lovru Frajhauta za sedam obrana od 28 udaraca, kao i Bornu Manci-Mičevića osobito za učinak u obrambenim zadatcima.

Sudili su Filip Skenderović (Bregana) i Dominik Trčak (Samobor).

Poslije 4. kola, u Ligi B prvog dijela prvenstva 2026./2027., s po osam bodova vodi HRK Gorica, iza nje su, s po šest, Sesvete Triglav osiguranje Metković-Zalmo i MRK Čakovec, dok je RK Osijek na petom mjestu s četiri boda s tim što su slabiji učinak dosad imali RK Sisak, MRK Trogir i HRK Karlovac. U 5. kolu, rukometaši Osijeka će u subotu ugostiti u Zrinjevcu rukometaše Siska.

Foto: ZOS

NK Osijek u subotu prijepodne organizirao je prijateljsku humanitarnu utakmicu u kojoj su „bijelo-plavi“, trenutno trećeplasirani u Supersport HNL-u ugostio sastav BSK-a iz Bijelog Brda, najbližeg susjeda prvoligaša u Osječko-baranjskoj županiji, koji je stanku u prvenstvu Prve nogometne lige dočekao na visokom, četvrtom mjestu. Domaćin je nastupio u kombiniranom sastavu, jer Federico Bessone nije mogao računati na igrače koji su upravo tijekom stanke participirali u raznim, poglavito mladim reprezentativnim selekcijama Hrvatske, ali i Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije. Zato je Argentinac sa španjolskom putovnicom bio prisiljen pridodati preostalim prvotimcima skupinu najtalentiranijih juniora, a takva kompilacija naišla je na snažan otpor „žuto-plavih“ i utakmica je, iako rezultat nije bio u prvom planu, završena uspjehom gostiju – 1:1 (0:0).

„Bijelo-plavi“ su dominirali u prvom poluvremenu, ali se već u tom dijelu susreta moglo zapaziti maksimalno organiziran način obrane osječkog trenera Igora Budiše. Dapače! Nakon što su u prvih 45 minuta Bessoneovi izabranici ozbiljno prijetili, a najveće prilike imali su Tunjić čiji je opasan udarac Kovačić obranio dok je Barić glavom uputio loptu u vratnicu, neposredno prije odlaska na predah Svraka je zamalo promašio Maleničin okvir.

Poslije mnogo promjena u oba sastava, BSK je početkom drugog poluvremena zamalo poveo kad je Tochukwu opasno zaprijetio Ćurčiji ali se pričuvni vratar u tom trenutku istaknuo obranom. No, u 78. minuti baš je Ćurčija bio taj, koji je „zakuhao“ situaciju na travnjaku podsjetivši pacerskom pogreškom na jednog njegovog prethodnika koji se pojavio na Opus Areni bez mnogo razloga i pokazao da mu na Pampasu i nije mjesto. Ime mu nije potrebno ni spominjati, jer su ga osječki ljubitelji nogometa dobno zapamtili! U subotu ga je reprizirao također pridošlica Nikola Ćurčija, jer je pri jednom naizgled bezazlenom istrčavanju s gola, u 78. minuti, „poklonio“ loptu suparničkoj devetnaestici Robertu Retyju, a ovaj ju jednostavno plasirao u prazna vrata – 0:1!

Ipak, do potpunog iznenađenja nije došlo jer je u 89. minuti, poslije akcije iz koje se zatresla Dizdarova mreža,  čak ostala kratkotrajna dvojba tko je bio strijelac. Na kraju, pogodak za konačnih 1:1 pripisan je Armandu Leoneu. Povezivanjem podataka o postizanju pogodaka, došli smo do kurioziteta koji nam nije izmakao: strijelac gostiju Rety mađarski je internacionalac, a na drugoj strani za izjednačenje zaslužni su i asistent Portugalac i realizator Meksikanac! 

Nažalost, uvjereni smo da su organizatori te dobrotvorne utakmice, odigrane po lijepom, sunčanom vremenu, očekivali da će na stadion doći ipak više gledatelja od službeno priopćenih 678 (po tri eura), jer bi time i iznos namijenjen pomoći Udruzi „Pobjede“, koja skrbi o napuštenim životinjama u osječkom Azilu, bio značajniji jer je unaprijed bilo poznato da će toj udruzi biti darovana polovica sveukupnog prihoda. U subotu je, međutim, čak  i južna tribina na kojoj utakmice prate kohortaši, zjapila prazna, na što doista nismo navikli.

Za NK Osijek igrali su: Malenica, Kruiver, Hasić, Ljubojević, Heister, Petrusenko, Farkaš, Tunjić, Cantero, Tomašević i Barić. U drugom poluvremenu: Ćurčija, Prekodravac, Janjić, Jelenić, Lipovac, Sabo, Mikolčić, Bakti, Tadić,Balelo i Leon.

Evo i popisa Budišinih učenika: Kovačić, Grubišić, Blažević, Svraka, Matas, Drga, Rešetar, Ihejiofor, Benić, Župan i Šainović, a u nastavku i Dizdar, Bilić, Ćubel, Korov, Hrs, Lozić, Jakovljević, Tochukwu, Rety i Nemet.

Susret je, inače, sudio Dario Bel iz Osijeka, a sljedeći nastup, dakako u kompletnom sastavu, momčad osječkog prvoligaša ima u subotu na istom stadionu protiv pulske Istre 1961.

Foto: FB Udruge Pobjede

Igor Vukadinović Poki, nekadašnji vozač BMX bicikla i današnji sudac u disciplini BMX freestyle,  jedan je od pionira ekstremnog sporta u Osijeku. Naravno, kao i u drugim sportovima, nakon natjecateljske, sama se po sebi nametnula ideja o posvećivanju karijeri suca.

– Još tijekom karijere vozača uvijek sam si govorio da u budućnosti želim raditi nešto što je povezano s BMX-om, što se i dogodilo2016. Naime, FISE Svjetski kup došao je u Osijek, bio sam ozlijeđen, pa sam na našu priredbu „uskočio“ kao sudac! Bilo je to moje prvo veliko natjecanje koje sam sudio i odmah sam se pronašaou tome, odlično sam se osjećao i vidio da imam potrebno znanje da se tomu posvetim. Dakako, kako sam postao sudac, moja BMX natjecateljska karijera polako blijedjela, prestao sam se natjecati i sasvim se posvetio suđenju u kategoriji BMX freestyle. Naravno, BMX sam nastavio voziti rekreacijski, jer mi je to, jednostavno, postao način života – kaže Igor.

Sudačka je karijera mladog Osječanina u međuvremenu promovirala među najbolje na svijetu o čemu svjedoče brojni pozivi za koje se malo zna čak i u Osijeku. 

– Sudim BMXfreestylenatjecanja, koja se održavaju u skate-parkovima. Postoje i druge discipline u BMX-u, kaoFlatland, Street, Dirt jump i Vertkategorija. Popis arbitriranja tijekom minulih 11 godina doista je šarolik, jer sam sudio doslovno sva najveća natjecanja na svijetu, poput Olimpijskih igara u Tokiju 2020 (2021), kao i sva Svjetska prvenstva,većinu Europskih prvenstava i niz Svjetskih kupove. Iza mene su i ostala razna natjecanja u Europi, Sjevernoj i Južnoj Americi, Saudijskoj Arabiji, Japanu i Kini, gdje često putujem kako bih sudio njihova nacionalna natjecanja. Prepoznali su moj rad i kvalitetu, pa me često zovu da budem glavni sudac. Uprosjeku sam tamo po pet puta godišnje, što mi je iznimno drago i prava čast biti glavni sudac u tako velikoj i moćnoj državi kao što je Kina.

A da je Igor doista „faca“ na kineskim natjecanjima, potvrdio je ne tako davno  ljubimac osječkih nogometnih navijača Aljoša Vojnović, voditelj marketinške službe Pannonian Chalengea izjavivši da je „kineska reprezentacija došlau Osijek na Challenge zbog Igorove suradnje s Kinezima.“

– Da, to je istina, Kinezi su u Osijek došli trenirati u našem skate-parku tijekom priprema za Svjetski kup u Francuskoj. U dobrim sam odnosima s glavnim trenerom u Kini i s ostalim članovima kineske BMX reprezentacije. Predložio sam im da dođu kod nas jer je u Osijeku jedan od boljih skate-parkova u Europi i da se kod nas mogu odlično pripremiti za nastupe u Europi, pa i da, dakako, sudjeluju na našem Pannonian Challengu. Tako smo proljetos imali priliku gledati uživo curu koja je osvojila zlatnu medalju na OI u Parizu ’04. Sretan sam što su Kinezi bili oduševljeni Osijekom, kako gradom tako i našim skate-parkom, pa će nas vjerojatno opet posjetiti sljedeće godine.

Ovih se dana Poki vratio iz Kine u koju ga, vrlo brzo, opet vodi put zbog novih obveza među brojnim prijateljima stečenim u velikoj azijskoj zemlji.

– Kina je nevjerojatna država, sustavno napreduje i tamo možete sve očekivati. Od krcatih milijunskih gradova, do zapuštenih sela gdje gotovo živi tek par ljudi. Doista, ta velika zemlja puna je i prepuna paradoksa i zanimljivosti. Jako mi se sviđa, no moram priznati ne i njihova hrana kojoj se ne bih mogao prilagoditi. Totalno je drukčija od naše slavonske kuhinje, ali uvijek se nađe nešto i po mome ukusu.

Do sada je, kaže, u Kini bio 30 puta!

– Uvijek me veseli jer svaki puta vidim i doživim nešto novo, drukčije. Inače, završio sam za vodoinstalatera u Strojarsko-tehničkoj školi u Osijeku, iako senikada nisam pronašao u tom poslu. Naime, vlasnik sam obrta, također se bavim izradom i postavljanjem skate-parkova po svijetu za jednu francusku tvrtku. Uz to, dio sam organizacijskog tima našeg Pannonian Challenge već niz godina, a 2021. sam položio za biciklističkog trenera i jedno sam vrijeme vodio BMX školicu u Osijeku, što sam morao prekinuti zbog opisanih sudačkih obveza. Znate, veseli me povratak u trenerskevode, ali to sad mora malo pričekati. Vrlo brzo opet putujem u Kinu!

Danas 36-godišnji Osječanin, eto, živi svoj san zbog BMX bicikla, što u djetinjstvu nije ni pomišljao, o čemu često promišlja na ovaj način:

– Naravno, da mi je netko kao malom nekad predviđao da ću toliko putovati svijetom i suditi najboljim vozačima bicikla na svijetu, rekao bih mu da se šali, ali, eto, hvala Bogu, i dalje živim svoj san. Puno su mi na ovom putu pomogli roditelji, mama i tata, jer trebalo je to sve nekako isfinancirati dok sam bio maloljetan i nisam zarađivao, pa sam im neizmjerno zahvalan jer sam svjestan da bez njih ništa od ovoga ne bi bilo moguće. Tata me, naime, često vozio na natjecanja i bio moja najveća potpora, dakako uz sestru Maju i mamu Željku.

Foto: Privatna arhiva