Pitanje je namijenjeno samo onima, koji će za sebe reći da dobro poznaju dugogodišnja rukometna zbivanja u Osijeku, što se posebice odnosi na nastupe naših rukometašica: Što povezuje Stanislava Šuperinu, Žarka Jaklinovića, Ljubomira Miloševića, Antu Kostelića, Ivicu Nikolića i Zdenka Kordija?

Ima, doista, onih kojima pitanje nije preteško, jer smo nanizali imena i prezimena trenera osječkih rukometašica, od osnutka Grafičara ’54 kad je trener bio čuveni Šuperina, a od 1968. i promjene imena u ŽRK Osijek najbolje osječke rukometašice trenirala su još samo petorica nabrojanih, svatko u svom razdoblju, još dok se rukomet igrao na otvorenom (u Parku kulture, sada Perivoju kralja Tomislava), a od ’73 u sadašnjem hramu rukometa i malog nogometa – Zrinjevcu.

Prema rezultatskim ostvarenjima, nedvojbeno, svi zaslužuju iskreni naklon, a svi nabrojani, bez ikakvih ograničenja, pridonijeli su (iz)gradnji iznimno bogate tradicije.

No, danas je na sceni samo još – Kordi. U neke druge prostore, nažalost, odavno su otišli i Šupe i Jaklec i Miloš, Gips i Nika za trajno su življenje izabrali Zagreb odnosno Kanadu… S nama je, još, samo aktualni lider struke ŽRK Osijek.

Rođen 1960., rukometni vratar u Elektri i RK Osijek, a kao trener – zaslužujepar excellence titulu. Zašto baš sada, u trenutcima kad ŽRK Osijek ima složenu zadaću očuvanja prvoligaškog statusa?

Osječka Kobra,što mu je dugogodišnji nadimak poglavito među rukometnim prijateljima, naime, za razliku od svih prethodnih godina, radeći kao trener ne samo u ŽRK Osijek, posljednjih mjeseci u vrijeme utakmica osječkog prvoligaša ili je tek dio stožera koji usmjerava igru Osječanki ili ga – na klupi u vrijeme utakmica niti nema.

Osječka Kobra,što mu je dugogodišnji nadimak poglavito među rukometnim prijateljima, naime, za razliku od svih prethodnih godina, radeći kao trener ne samo u ŽRK Osijek, posljednjih mjeseci u vrijeme utakmica osječkog prvoligaša ili je tek dio stožera koji usmjerava igru Osječanki ili ga – na klupi u vrijeme utakmica niti nema.

Prije nekoliko mjeseci nije tajio da ima zdravstvenih poteškoća, pa ga na nekoliko nastupa njegovih učenica nije ni bilo, sada je opet tu, ali naše primisli o Zdenkovim planovima o približavanju mirovine – postaju sve naglašenije. Štoviše, on to ne priznaje, ali ne krije li se baš to iza ovih rečenica:

– Ja sam sportski direktor-trener, šef stručnog stožera kluba, a Zorana Dorića uključio sam rujna prošle godine s ciljem da ga uvedem u trening i vođenje seniorske ekipe, što sam postupno i proveo, kao što i još uvijek provodim – opisuje Kordi, koji će u travnju obilježiti okrugli 66. rođendan.

– Stjecajem okolnosti, imao sam krajem jeseni i u posljednje vrijeme nekih zdravstvenih poteškoća, pa zbog toga nisam bio u mogućnosti prisustvovati nekim utakmicama. Sa Zoranom, kao i s ostalim članovima stožera, Bornom Wertagom i Zdravkom Lovačem, sve provodimo planski i dogovorno, uz moje stalno prisustvo, nadzor i neprekidnu komunikaciju. Cilj mi je pripremiti i uvesti kolegu Zorana u samostalno vođenje seniorske ekipe, a da ja sve više i postupno preuzmem savjetodavnu ulogu.

Onima koji ga dobro poznaju, ne samo kao trenera nego i kao čovjeka, slušajući ga pomalo će se stegnuti oko srca, jer je razvidno da se bliži rastanak. Što znači, da će osječka plejada vrhunskih sportskih stručnjaka, a napose rukometnih trenera, ostati siromašnija za doista veliko ime.

Kordi je, naime, profesor Tjelesnog odgoja, vlasnik EHF Pro Masters Coach licence, trenirao je i Podravku, i Nexe, bio je u Čakovcu, Virovitici, Samoboru, kao i u Mađarskoj i na Kosovu, od 2003. do 2005. vodio je kao izbornik žensku seniorsku reprezentaciju Hrvatske, s tim što su ga HRS i SN 2015. proglasili najboljih rukometnim trenerom Hrvatske.

Zaključak se nameće sam po sebi: oni koji s njim u Zrinjevcu surađuju imaju privilegiju učiti od najboljega, nadamo se da će to i iskoristiti. Iako je, isto tako nepobitno: osječku Kobru teško će biti nadomjestiti.

Foto: Osobna arhiva

Dan uoči Uskrsa, ljubiteljima nogometa u gradu na Dravi servirana je dosad najgorča moguća „čestitka“ – blamaža na stadionu u Maksimiru. Vodeći sastav državnog prvenstva, naime, u 28. kolu igrom je deklasirao i ponizio NK Osijek nanijevši mu dosad najveći poraz otkako je HNL-a – 7:0 (3:0)!! Poslije četiri utakmice bez poraza i primljenog pogotka u otprilike 400 minuta igre, u subotu se u Zagrebu mreža Marka Malenice zatresla u 21. minuti poslije spektakularnog udarca Stojkovića, ali u tom trenutku malo tko je mogao naslutiti da će „modri“ isto učiniti u još šest navrata i razgaliti svoje brojne navijače. A baš se to dogodilo jer su nadahnuti i rastrčani mladići u plavom znalački kaznili posve indisponirane goste iz grada na Dravi.

No, sagledavajući svo subotnja događanja, mogli bismo se zapitati kakav bi bio rezultat da Akere nije, u 15. minuti pokazao da su u pravu oni koji sumnjaju da je trebao naći svoje mjesto na Pampasu. Omerović ga je uposlio u klasičnu „kontru“, Nigerijac je pobjegao svojim čuvarima, našao se usamljen oči u oči s vratarom Filipovićem i onda – „debelo“ promašio okvir! Tko zna, da je poslao loptu na pravo mjesto, dinamovcima sigurno ne bi bilo jednostavno doći i do pobjede, a kamoli do sedmice! Ovako…

Poslije udarca iz kuta, lopta je izbijena na 17-18 metara od gola NK Osijek, gdje ju je dočekao Stojković i sjajnim volej udarcem smjestio u lijevi gornji kut – 1:0! Nedugo nakon toga Malenica je spasio svoja vrata nakon što je prvi put bljesnuo Beljo, čiji je udarac kapetan osječke momčadi skrenuo u gredu od koje se odbila u polje. No, bila je to samo najava „oluje“ Kovačevićeva sastava, jer je Galešić zatresao mrežu ali pogotka nije bilo jer je pomoćna sutkinja Sanja Rođak-Karšić opravdano signalizirala zaleđe, ali zato ništa nije bilo upitno u 31. minuti. Ovaj put je Stojković bio asistent dijagonalno uposlivši Vidovića, ovaj se na 13-14 metara lijevo u šesnaestercu namjestio i iskoristivši Guedesovo kašnjenje u postavljanju bloka i efektno „kopirao“ mjesto na kojem je Stojković postigao prvi pogodak. Konačan rezultat prvog poluvremena(u kojem gosti nijednom nisu uputili loptu u suparnički okvir!) postavio je Zajc kojem je po travi zdesna loptu doturio na 15 metara od Maleničinih vrata, a Slovenac kao vrhunski profesionalac pucao nisko u lijevi kut za 3:0. Dinamo je u drugom poluvremenu, koristeći neprekidno bodrenje Bad Blue Boysa sa sjeverne tribine, stalno prijetio Malenici i – postigao još četiri pogotka! Na fintu Bakrara prisilni branič Bukvić reagirao je neoprezno zakačivši suparnikovu nogu, a Beljo je, šutiravši iz kaznenog udarca u lijeve rašlje, dokazao da je opravdano vodeći na listi strijelaca prvenstva. Dogodilo se to u 58. minuti, da bi samo tri minute kasnije Vidović oštrim udarcem iskosa slijeva u bliži kut „probio“ Malenicu za 5:0. Kovačevićev subotnji jocker Hoxha u 69. minuti odlučio se, na sebi svojestven način, desnom nogom s ruba šesnaesterca šutirati, na putu prema vratima Beljo je petom promijenio smjer putanje lopte, što je zavaralo Malenicu i na semaforu je zasvijetlio već sramotan rezultat od 6:0. Ali ni to nije bio kraj, jer je Mišić, bez milosti prema klubu čiji je dres nekad nosio, postigao rijetko viđen pogodak poslavši loptu poluvisoko u desni kut za konačnih 7:0.

Ipak, za razliku od prvih 45 minuta, Radotićevi su izabranici u drugom poluvremenu dvaput pokušali ublažiti debakl. U 60. minuti Petrusenko je uputio jak udarac s 25 metara, što je domaći vratar ukrotio, a Filipović je isto učinio i potkraj utakmice, u 84. minuti, kad je Omerović bio precizan šutiravši prema lijevom donjem kutu. Nažalost, osječki sastav nije uspio doći ni do počasnog pogotka, pa je u subotu doživio najveći poraz kluba u HNL-u.

Dinamo – NK Osijek 7:0(3:0)

NK Osijek: Malenica, Guedes, Mersinaj(od 77. Kolarik), Jelenić, Bukvić, Petrusenko, Bubanja, Mikolčić(od 46. Teklić), Akere (od 46. Matković), Omerović i Jakupović (od 62. Čolina). Pred 9.109 gledatelja, po lijepom i sunčanom vremenu, sudio je Ivan Vukančić iz Benkovca.

Strijelci: 1:0 Stojković(21), 2:0 Vidović(31), 3:0 Zajc (42), 4:0 Beljo(59 – 11m), 5:0 Vidović (63), 6:0 Beljo (69), 7:0 Mišić(82). 

Prva čista sedmica

Konačan rezultat prisilio je kroničare da potraže podatke o najbrutalnijim katastrofama osječkog nogometa. U prvenstvu HNL-a, koja se igra još od 1992. godine, dosad je NK Osijek najveće katastrofe doživio početkom devedesetih godina na istom stadionu gdje i u subotu, s tim što je tada zagrebački klub nosio ime Croatia. Tako su „plavi“ porazili NK Osijek 23. svibnja 1993. sa 6:1, a sljedeće godine, 12. lipnja ’94. bilo je – 7:1. Prevedeno, to znači da je subotnji debakl apsolutno najteži u HNL-u.

Budući da će ljubitelje nogometa zanimati i katastrofe Osječana u natjecanjima klubova s prostora bivše države, utjehu će im donijeti dva rezultata. NK Osijek je, naime, u sezoni 1978./1979. poražen u Novom Sadu od Vojvodine sa 7:0, a nekadašnji Proleter(kasnije Slavonija, pa NK Osijek) 18. travnja 1954. na stadionu Kraj Plinare u Splitu izgubio je od Hajduka s 8:0 kad su strijelci bili Božo Broketa 4, Frane Matošić 3 i Bernard Vukas 1.

Radotić: „Nismo se planirali samo braniti“

-Čestitke Dinamu,izuzetno nas je izdominirao u svim segmentima igre, kazao je nakon utakmice Tomislav Radotić, trener NK Osijek. – Naša momčad bila je neprepoznatljiva i morat ćemo vidjeti zašto. Kad momčad igra kako mi danas, onda je odgovornost vjerojatno – na treneru. Ovaj poraz ostavit će dosta toga na meni kao treneru, nadam se da će biti dobra škola. Pripremajući se za susret plan nije bio da se branimo, no treba respektirati igru i snagu Dinama. Pokušali smo zatvoriti linije dodavanja, u kojima je Dinamo fantastičan, no nedostatak svega, u srednjoj i zadnjoj liniji. Moram biti iskren, nije mi ideja gledati HNK Vukovar, gledamo prema naprijed. Okrenuti smo ekipama ispred nas, to nam je fokus, idemo s pripremiti za utakmicu s Riječanima…

Foto: Josip Regović/PIXSELL

kao i zbog činjenice da u subotu poslijepodne na Maksimiru neće moći računati na kartoniranog Mejiu, a u prva tri „kruga“ aktualnog prvenstva su doživjeli tri poraza od naše najjače momčadi, nogometaši s Opus Arene ne pokazuju previše respekta uoči još jednog sraza s „modrima“.

K tomu, i lista ozlijeđenih je poduža, s tim što će neki od njih, vjerojatno, ipak dobiti dio utakmice da se predstave Zagrepčanima. Sigurno je da neće moći zaigrati Barišić, Jurišić i Karačić, a upitni su mladi reprezentativci Matković i Mikolčić, a otprije su „izvan stroja“ Vrbančić, Šopov i Toure.

Dakako, na potajno optimistično raspoloženje utječu rezultati u posljednja četiri kola, otkako je na kormilo stručnog stožera stigao Tomislav Radotić, u kojima su igrači NK Osijek bez poraza osvojili osam bodova a pritom Marko Malenica nijednom nije kapitulirao!

– Ne vidim razloga zašto tu utakmicu ne bismo čekali s veseljem da možemo testirati naše stvarne mogućnosti, bile su prve Radotićeve riječi na uobičajenoj konferenciji za novinare, u petak prijepodne na Opus Areni. – Dinamo je naša najbolja momčad, forma im je na vrhuncu, ali volio bih da su Zagrepčani svjesni da smo mi NK Osijek! Ne želim davati pretenciozne najave, nego želim samo da naši igrači izađu na teren spremni pretočiti u utakmicu ono što smo radili na treningu. Ako želimo zadržati taj segment, koji je funkcionirao dobro, a to je faza obrane, zaista – želimo igrati na Maksimiru. Ne, ne idemo se nadigravati s Dinamom, ali moramo težiti onome što radimo na treningu, pa ćemo time i sebi olakšati fazu obrane.

Novinari su postavili pitanje o sada već dugotrajnim i posljednjih dana intenziviranim, medijskim najavama o zanimanju Dinama za darovitog Antona Matkovića, na što je Radotić također imao mudar odgovor:

-Bila bi upitna inteligencija svih nas, da ne kužimo o čemu se radi! Nadam se da i Matković to shvaća, jer bi njegova najbolja reakcija bila da na Maksimiru postigne tri gola, tako poveća svoju vrijednost i ode u neki jaki europski klub.

Na to se moglo iz novinarskog auditorija čuti podsjećanje na odlazak neponovljivog Davora Šukera na Maksimiru neposredno nakon što je s dva pogotka kreirao senzacionalni trijumf generacije NK Osijek s kraja devedesetih godina…

Zanimljivo je da je trener bijelo-plavih, za razliku od prijašnjih presica, priznao da „ima praktično definiran sastav“ za subotu, ali – ipak ga je i ovom prilikom zatajio.

– Bez obzira na velik broj izostanaka, već sam sastavio momčad, rekao je Radotić. –  Priključili smo neke mlade igrače s kojima dobivamo jednu novu vrstu energije, pa očekujem dobru prezentaciju i dobru utakmicu.

Ne preostaje nam ništa drugo, nego da se „poigramo“ trenera i pogađamo možebitno početnu jedanaestoricu: Malenica, Guedes, Jelenić, Hasić, Petrusenko, Bubanja, Čolina, Teklić, Bukvić, Akere i Jakupović. Dakako, s klupe bi. Ne budu li starteri,  u igru mogli ulaziti Kolarić, Mersinaj, Jovičić, Barić, Ježić…

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Još od osnutka kluba, za Božić davne 1975., u Košarkaškom klubu Mursa glavna je orijentacija posvećenost odgoju vlastitih igračica. U tom se pogledu ništa nije promijenilo ni poslije nešto više od pola stoljeća djelovanja, na što nas je podsjetio uspjeh najnovijih nasljednica nekadašnjih „malenih“ (što je nadimak prvih Mursinih generacija) na završnom turniru prvenstva Hrvatske za pretkadetkinje.

Naime, u konkurenciji četiri najbolje hrvatske ekipe sastavljene od igračica uzrasta do 15 godina, minulog vikenda u dvorani OŠ Ivane Brlić-Mažuranić u Virovitici, učenice trenera Gorana Kramarića i Zvonimira Tucakovića po drugi put uzastopce postale su viceprvakinje.

U prvoj utakmici, mlade Osječanke nadmašile su Ragusu iz Dubrovnika sa 63:52 (10:15, 9:13, 22:29, 22:15), a drugog dana, u finalu suparnik im je bio sastav Folka Borovje iz Zagreba koji je pod vodstvom nekadašnje reprezentativke Korane Longin Cvitan bio bolji od domaće KK Virovitice (79:74).

Nedjeljno finale pripalo je Zagrepčankama, iz kluba čiji predsjednik je Slobodan Jurković – Jura, poznat Osječanima po uspješnoj četverogodišnjoj epizodi trenera košarkaša Osijeka, sada već davnih osamdesetih godina. Folka Borovje nadmašilo je pretkadetkinje Murse s 57:49 (11:10, 17:12, 13:19, 16:8) za prvo, dok je Ragusa porazilo Virovitičanke (79:48) za osvojeno treće mjesto.

Osječku ekipu je do drugog naslova viceprvaka pretkadetkinja ovaj put (kao nasljednica Pie Petre Pirić) vodila Bruna Jurajić postigavši na mjestu playa u prvoj utakmici 22, a u finalu čak 25 koševa.

Osim nje, za Mursu su u Virovitici igrale Ana Gradašević, Sara Rimac, Erika Kuridža, Nina Kovač, Eva Vrbošić, Ana Culek, Sarah Richard, Lorena Prološčić-Radman i Nika Opačak. Nastupi nove nadolazeće zvijezde osječke i hrvatske ženske košarke uvrstilo je Brunu u najbolju petorku prvenstva, što je, prema Tucakovićevim riječima, ona apsolutno zaslužila.

Foto: KK Mursa

Nakon što su eliminirali ŽRK Osijek u osmini finala Hrvatskog kupa, i drugi put u razmaku od samo osam dana, rukometašice Rudara pobijedile su u Labinu osječkog prvoligaša, ovaj put uvjerljivije i za bodove u okviru 21. kola Prve hrvatske lige.

Ove srijede, iako su igrale u kompletnijem sastavu od prethodno spomenutog, Osječanke su sasvim podbacile i nisu pružile obećani otpor, pa je konačan rezultat 34:25 (20:16) jedan od najuvjerljivijih poraza osječkog prvoligaša u sezoni 2025./2026.

Rezultatska neizvjesnost, štoviše, nije uopće dugo trajala. Izuzme li se onih 0:1 (Josipović, u 2.) gošće više nijednom nisu bile u vodstvu, da bi već u 21. minuti svima posta(ja)lo jasno da će bodovi ostati u SC Franka Milete jer je semafor pokazivao uvjerljivu prednost domaćih „labudica“ – 14:9.

Na kraju prvog poluvremena Labinjanke su imale vodstvo od četiri pogotka razlike, a u nastavku nisu dopuštale indisponiranim Osječankama da im se ozbiljnije približe. Kako bi i mogle, kad su gošće prvi put zatresle mrežu Labinjanki tek u 42. minuti, kad je Rea Kruljac „zabila“ za 25:17! Štoviše, kako je vrijeme odmicalo, raslo je i domaće vodstvo koje je prvi put iznosilo 11 razlike u 53. minuti (31:20), što je ponovljeno u završnici još triput, a konačni zvuk sirene sa semafora začuo se u trenutku kad je (opet) Kruljac kreirala konačan rezultat – 34:25.

Za ŽRK Osijek u srijedu su u Labinu na vratima bile Borac (6) i Ledenčan (2), a u polju su igrale Josipović 2, Hren 4, Kruljac 5, Pajić 5, Ćaleta, Jozanović 4, Javorić 1, Matić Todorić 1, Đelatović, Grgić 1, Vrdoljak 1 i Hodak.

U domaćem sastavu (vratarke Crnjak 8 i Kovačević 2 obrane) najviše pogodaka postigle su Jajčević 10 (3), Mikolić 7 i Benezić 5, susret je pratilo oko gledatelja, a sudili su Alan Muranović i Damir Štifanić iz Poreča.

Poslije 21. kola, na ljestvici Prve hrvatske lige i dalje vodi Podravka, sada s 42 boda, ispred Lokomotive Zagreb s 38 (-1), a slijede: ŽRK Bjelovar 28, Dalmatinka 27, Zrinski 27, Rudar 23, Koka 21 i Split 2010 s 20 bodova, dok donji dio predvodi devetoplasirani ŽRK Osijek s 18 bodova, a prate ga ŽRK Sesvete s 15, Zamet s 14, ŽRK Sinj s 13, Brod sa 6 (-1) i Dugo Selo ’55 bez bodova.

– Čestitam Rudaru,  mi smo došli pružiti što bolji otpor, ali nismo bili pravi – kazao je nakon utakmice Zoran Dorić, trener osječkog prvoligaša. – Onih čak 20 pogodaka u prvom dijelu skupo nas je koštalo i govori da smo loše odigrali obranu, a imali smo možda 50 posto šuta, pa je to, svakako, utakmica koju treba što prije zaboraviti.

Mia Jozanović je dodala:

– Nažalost, nismo pokazale ono što objektivno znamo i možemo, ni ono što smo uvježbavale i trenirale. Nadam se, da ćemo nešto i naučiti iz tog poraza, pa se idemo odmoriti i pokušati završiti sezonu na što bolji način.

Sljedeće kolo igra se poslije Uskrsa, utakmicama 22. kola, u subotu i nedjelju, 18. i 19. travnja s tim što će Osječanke ugostiti Lokomotivu Zagreb koju trenira rođeni Osječanin Silvio Ivandija.

Foto: Arhiva kluba