Znate li što je senzor? E, to vam je ono malo crno što se, otkako je počelo Svjetsko prvenstvo u tri američke države, nalazi u lopti za koju se od prvog dana, uz ostalo, piše i priča da – juri brže nego sve one prije nje! To malo crno sada je sasvim zamijenilo suce koje, jednostavno, treba ukloniti sa stadiona gdje događanja na travnjaku prati već dobro ustoličeni aparat VAR čije najčešće neshvatljive odluke mijenjaju značajne sudačke odluke. Jer, nije gol kad to dosudi sudac, nego – VAR!

Senzor je, saznali smo u prvim jutarnjim satima petka, procijenio da je naš Martinović dotaknuo kosom(?!) loptu i njome poslužio Gvardiola u zaleđu, pa on nikako nije mogao „zabiti“, nego je to moralo biti poništeno. Da, trebalo je poništiti ono najvažnije u nogometu, a što smo svi mi mulci koji volimo najvažniju sporednu stvar na svijetu, što se u ljudskom organizmu zove emocija, veselje, ili kako već hoćete. Dakle, treba uništiti ono što su, osim na stadionu u Kanadi, tako spontano ispoljili naši igrači, stručni stožer i na desetine tisuće navijača iz svih krajeva svijeta, nego i stotine tisuća Hrvata u domovini, na trgovima, ulicama, domovima!

Pokazalo se da VAR nije dovoljno ubojit u kontriranju sudačkim odlukama (dakle i očima), pa im sad treba i senzor. Službeno je to protumačeno ovako: “Kosa se smatra dijelom tijela samo  ako utječe na kretanje ili putanju lopte.”

To je vjerojatno samo u slučajevima značajnog kontakta s većom količinom kose poput – punđe na vrhu glave! Ima li Martinović punđu; je li bilo značajnog kontakta njegove glave s loptom prije nego je došla do Gvardiola, a ovaj zatresao mrežu za itekako značajnu promjenu rezultata utakmice Svjetskog prvenstva; bi li VAR reagirao da odjednom nema tog još jednog novog „pomoćnika“ zvanog senzor (da bi mnogi razumjeli, na engleskom je to dio Connected Ball Technology, a radi na frekvenciji od 500 Hertza…); a čini se važnim i pitanje: kako bi sudac, VAR i senzor reagirali da se cijeli slučaj dogodio pred vratima Livakovića?

Dopuštamo si to posljednje pitanje kao pristrano, jer bi danas cijela Hrvatska možda slavila prolaz među najboljih 16 na Globusu. Možda je posljednjih godina zemlja koja je odnosila kući medalju za medaljom, nenadano poremetila planove FIFA-e, pa je „rampu“ na putu novog podviga trebalo montirati već u prvoj rundi nokaut-faze. Ako je odgovor potvrdan, bitno je bilo koristiti kao alat famozan senzor, čija upotreba će biti lako prepoznatljiva na nekom sljedećem FIFA-natjecanjem gdje je bitno krojiti dio plasmana.

Bilo kako bilo, Infantino i prokleti senzor ovaj su put uspjeli u svojoj podmukloj nakani, ali nam nisu mogli sasvim oteti golemo slavlje zbog sjajne partije Vatrenih o kojoj će se dugo, dugo pričati s mnogo oduševljenja. Zbog igre koja je, usprkos i zbog svega, Livakovića, Kovačića, Modrića, Perišića, Pašaliću…u noći s četvrtka na petak vinula u planetarne nogometne visine. Samo što Matanoviću savjetujemo da se ošiša sasvim na kratko, možda na ćelavo.

Foto: Magnific

U Posedarju, mjestu i općini Zadarske županije, u subotu je održano 8. finale Hrvatskog veslačkog kupa na kojem su se predstavili mladići i djevojke iz 16. naših klubova. Ovaj put, naslov sveukupnog prvaka osvojio je Mornar (Split) čijim veslači(ca)ma je pripalo šest prvih, te po jedno drugo i treće mjesto odnosno 54 osvojena boda. Na drugo mjesto plasirao se osječki Iktus s 42, a iza „narančastih“ plasirali su se Trešnjevka (Zagreb) s 32, VK Karlovac je četvrti s 31, Jadran (Zadar) s 20 bodova i ostali.

Osječani su veslali u nekompletnom sastavu, bez nekoliko vrlo perspektivnih mladića i djevojaka, što se odrazilo na Iktusove pojedinačne i sveukupni klupski učinak. Zanimljivo je da nijedna Iktusova posada nije u subotu prva prolazila kroz cilj, a na drugo mjesto plasirali su se samaca juniora (Patrik Jazbinšek), kadetski četverac na pariće (Borba Sekulić, Marko Vondrak, David Slunjski i Maks Mihaljević), dvojac bez kormilara mlađih juniora (Marko Milojković i Luka Vondrak), seniorka u samcu (Nela Puškadija), seniorke u dvojcu na pariće (Donata Elez i Iva Bošnjak), samac seniora (Karlo Paunović), dvojac na pariće seniora (Luka Grgić i Filip Higi), kao i seniorski dvojac bez kormilara u sastavu Erik HackenbergerKutuzović i Sergej Sekulić.

Foto: Arhiva kluba

Kuglanje u Osijeku ima bogatu tradiciju, a desetljećima je pripadao krugu naših najuspješnijih sportskih aktivnosti iza kojih su ostale impresivne brojke o učinku osječkih klubova na domaćoj i europskoj sceni. Štoviše, osječki su kuglači svojim uspjesima donijeli Osječanima puno veselja promoviravši svoj grad širom Europe. Reprezentativci Miroslav Liović, Branislav Bogdanović, Mario Mušanić, Zoran Prodanović, Matko Bulka, Damir Fučkar, Velibor Majerus… trajno su upisali svoja imena u osječku sportsku povijest a kako je to zlatno razdobljeu posljednje vrijeme prekinuto, nova vodeća struktura u Kuglačkom klubu Osijek odlučila je obnoviti djelovanje s mladima koje bi trebalo biti početak obnavljanja osječkog vrhunskog kuglanja.

Prošlog tjedna organiziran je na kuglani Pampas prvi petodnevni besplatan ljetni kuglački kamp„Pampika 2026” za djecu od sedam i više godina, s ciljem promoviranja i privlačenja mladih u kuglanje. Upoznati djecu s ljepotama tog sporta i tako ponovno masovnije oživjeti kuglačku školu po kojoj je KK Osijek (bivši Konikom Osijek) bio nadaleko poznat i u Hrvatskoj, ali i u Europi. S promjenom u upravljačkoj strukturi kluba i dolaskom novoga predsjednika Darija Radoša, na čelu „mlađe upravljačke garde”, postavljenisu novi ciljevi i ambicije: vratiti mladež na kuglanu Pampas i vratiti KK Osijek konkurentnost, početi opet stvarati ugledni, europski KK Osijek koji će opet biti u vrhu Hrvatske lige i stalni sudionik europskih natjecanje.

– Ponosni smo na podatak da se na naš poziv prošlog tjedna na „Pampiku 2026“ odazvalo 42 djece, od čega 20 djevojčica i 22 dječaka, što smatramo za kuglanje ogromnim uspjehom – rekao je na završetku tog projekta predsjednik Radoš. – Iz tog kampa, u najavi, imamo gotovo svu djecu koja bi se željela upisati u Školu kuglanja KK Osijek i okušati se u ovom sportu. Početak te škole predviđen je za kraj kolovoza i(li) početkom rujna, a objava o početku specifičnog sportskog školovanja bit će postavljena na društvenim mrežama.

Inače, djeca koja su pohađala ljetni kamp „Pampika 2026“ nagrađena su prigodnim diplomama, medaljama i majicama sa službenim logom tog okupljanja. Posebni gosti škole kuglanja bili su i vrhunski osječki kuglači i treneri, jednom riječju – osječke kuglačke legende.

Školu su posjetili i  Zoran Prodanović, Mario Liović, te trener Zdenko Sušac, kao i aktivni igrači KK Osijek Marko Tomić i Matija Tutnjević, čije je predstavljanje dječacima i djevojčicama izazvalo pravo oduševljenje.

Djecu su prvim  kuglačkim hicima podučavali aktivni kuglači(ce) Ines i Marko Tomić, Matija Tutnjević, Zvonimir Lugarić i Vanja Ret, te trener Zdenko Sušac, a posljednjeg dana kampa organiziran je odlazak na bazene i zasluženo osvježenje. U KK Osijek se nadaju, da je „Pampika 2026“ označila početak renesanse osječkog kuglanja čiji su nekadašnji klupski i pojedinačni uspjesi zlatnim slovima upisani u povijest osječkog sporta.

Foto: Arhiva kluba

Utakmicom protiv vršnjaka iz Ukrajine, u ponedjeljak je na Europskom nogometnom prvenstvu u Walesu počela U-19 reprezentacija Hrvatske. Izbornik Siniša Oreščanin na to je natjecanje poveo i trojicu darovitih mladića iz NK Osijek: vratara Mateja Grahovca, stopera Ivana Kolarika i napadača Ivana Barića. Tijekom pripremnog i kvalifikacijskog razdoblja među odabranima bio je i najmlađi među njima Jona Ježić, za kojeg Oreščanin nije našao mjesto među putnicima za Wales.

Reprezentacija Hrvatske povela je u 22. minuti, kad je Osječanin Barić realizirao dosuđeni kazneni udarac, ali se na poluvrijeme otišlo s neriješenih 1:1 kad je Grahovca matirao Bogdanov u 26. minuti. Utakmica je u drugom dijelu okončana trijumfom Ukrajinaca s 3:1 (1:1), jer su pogotke za „žuto-plave“ postigli Kaliuzhuyi u 48. i Lyusin u 55. minuti. Od mladih osječkih nogometaša protiv Ukrajinaca nije nastupio Kolarik, a Barić je zamijenjen u 58. minuti.

U drugoj utakmici 1. kola skupine „B“, reprezentacija Italije pobijedila je odgovarajuću selekciju Srbije s 2:0. Inače, nakon utakmice s Walesom u Bangoru, hrvatske juniore očekuju još dvije u skupini: s Italijom, 2. srpnja i sa Srbijom tri dana kasnije.

Foto: David Jerković/PIXSELL

Od svih amaterskih nogometnih klubova u Osijeku, još jednom, u najvišem stupnju natjecanja nastupao je sastav Športskog nogometnog kluba (ŠNK) Višnjevac, iz prigradskog naselja koje prema posljednjem popisu stanovništva broji nešto manje od sedam tisuća ljudi. Naime, višnjevački nogometaši natjecali su se u Međužupanijskoj ligi Osijek-Vinkovci, s 15 konkurenata, što je, ustvari, četvrti stupanj hrvatskih nogometnih natjecanja.

– Sve do samog kraja sezone bili smo u igri za drugo mjesto, međutim zbog prevelikog broja ozlijeđenih igrača u završnici nismo mogli izdržati ritam konkurenata – ukratko je prokomentirao minulu sezonu ambiciozni predsjednik Ivan Barišić. 

Za ŠNK Višnjevac u sezoni 2025./2026., pod nadzorom trenera Marija Amidžića, igrali su: Filip Jakovljević i Borna Sabolić (vratari), Bojan Gvozdenović, Pavo Grgić, Ivan Lončarević, Gordan Jelić, Matej Kurilj, Luka Ivković, Marko Pavlović, Bruno Stubičar, Marin Knežević, Robert Knežević, Vedran Goluža, Tomislav Ognjenčić, Ivan Gelo, Matej Lugarić, Luka Nađ, Tin Rebrina, Fran Jakobović, Filip Pandžić, Nikola Šafar, Marko Liović i Roberto Marić.

Golgeter natjecanja, iskusni Igor Priji „zabio“ je u dresu prvaka Mladosti iz Vođinaca čak 31 pogodak, a najviše pogodaka za višnjevačkog međužupanijskog ligaša u sezoni 25./26. postigao je Luka Nađ (7). Na klupskoj listi iza njega su Matej Lugarić (6) i Ivan Gelo(5). Što se tiče seniorske momčadi, za sljedeću sezonu već je zacrtano da će treneru Amidžiću pomoćnik biti Roberto Marić.

Višnjevčani su primjerno organizirana sportska udruga, koja skrbi i o svojim najmlađim sumještanima, ali i o – veteranima. Potonji su, štoviše, u tek završenoj sezoni osvojili naslov prvaka s bivšim nogometašima baranjskih klubova (Osijek nema veteransku ligu!) a ističu se i nastupima na malonogometnim turnirima. Što se mladeži tiče, redovne treninge i nastupe imaju limači, (pred)početnici i mlađi pioniri, svi bez imperativa natjecateljskihpodviga.

– Nakon što smo protekle sezone imali u natjecanju i kadetsku momčad ukomponiranu s odgovarajućim dječacima NK Vardarac, u nadolazećem će prvenstvu naši kadeti nastupati samostalno jer imamo dovoljan igrački kadar za taj uzrast pa nam od kadrova mladeži nemamo mogućnost za oformljenje juniora – nadodao je predsjednik Barišić.

Za kraj, treba istaknuti da je nedavno održana je i redovna Skupština na kojoj su klupskim čelnici opet dobili dosadašnji mandat: predsjednik Ivan Barišić, dopredsjednici Ivan Gelo i Roberto Marić, tajnik Perica Mihaljević i Nikola Šafar, voditelj Škole nogometa.

Foto: Arhiva kluba