Novi trener osječkog nogometnog prvoligaša, Federico Bessone, 42-godišnji Argentinac sa španjolskom putovnicom, u utorak je predstavljen osječkim novinarima na posebnom skupu u Opus Areni. Trener koji je od rujna 2025. godine proveo na klupi ljubljanske Olimpije ima iza sebe zanimljiv put nogometnog stručnjaka. Započeo ga je u Andori, gdje je Inter d’Escaldesom osvojio i titulu i Superkup, a potom je prešao u Atletic d’Escalades s kojim je također bio državni prvak i za to bio proglašen najboljim trenerom sezone. Preuzeo je nakon toga Santa Colomu protiv koje je i NK Osijek svojedobno igrao nekoliko europskih utakmica. A s kojim je Bessone bio uspješan u kvalifikacijama Konferencijske lige kad je priredio iznenađenje eliminiravši banjalučki Borac prakticirajući različite sustave i formacije na terenu, te tražeći od svojih igrača napadački i atraktivan nogomet.

Prethodno, novi trener NK Osijek imao je zanimljivu igračku karijeru u  Španjolskoj, gdje se školovao i razvijao u prestižnoj akademiji Barcelone La Masia, a zatim u Espanyolu B i Gimnasticu, da bi najbolje igračke dane, ipak, proveo u Engleskoj. Igrao, je za Swansea, Leeds, Charlton, Swindon Town, Oldham i Millwall, a jedno je vrijeme proveo „preko velike bare“ u SAD-u, u redovima Kansas Cityja.

– Odrastao sam u La Masiji i volim kad mi momčad ima loptu u nogama i stalno traži posjed. Tako je bilo i kad sam bio igrač u Španjolskoj i Engleskoj – opisao je Bessone samoga sebe. – Razvijao sam se pod utjecajem velikih trenera kao što su Paul Sosa, Robert Martinez, Michael Laudrup, JoanFrancesco Ferera i(li) Gabri Garcia. Uvijek sam nogometu i kao trener pristupao s ambicijom i željom da postignem velike stvari – završio je izlaganje novi šef stručnog stožera osječkog prvoligaša.

Ključne ideje Bessone donosi na temelju svog jasnog nogometnog identiteta i profesionalnog igračkog iskustva. Usmjeren je na performance i razvoj igrača, sa snažnim naglaskom na izgradnju tima i međusobnog povjerenja. Vrlo mu je bitna usredotočenost na svakog pojedinca kroz razumijevanje individualnih potreba i uloga, na prilagodljiv i fleksibilan način, a bez gubitka temeljnih principa. Traži od svoje momčadi što veći posjed lopte, u najboljim uvjetima i na protivničkoj polovici, gdje želi što prije i učinkovitije prebaciti težište igre, čineći to momčadski, po linijama. Voli pustiti igru da se razvija, ali i kontrolirati tempo upravo kroz posjed. U defanzivnom dijelu cilj mu je natjerati protivnika da što manje vremena provodi pred našim kaznenim prostorom, dok u napadu teži biti što jednostavniji i okomitiji. Na svakom dijelu terena mu je bitno ostati kompaktan, također biti intenzivan i proaktivan. Svojim igračima često govori da je važno pokazati hrabrost i osobnost s loptom, preuzimati inicijativu na terenu. Podrazumijeva se i da mu je jako važno zadržati strukturu i disciplinu momčadi u svim fazama igre.

Foto: NK Osijek

Prošlog vikenda Plivački klub Medveščak, u sklopu proslave 80. godišnjice postojanja, na bazenskom kompleksu Svetice organizirao je 40. jubilarni međunarodnhi miting „Zlatni medvjed“. Riječ je o jednom od najvećih i najdugovječnijih plivačkih natjecanja u Hrvatskoj.

Već prvog dana na Sveticama je zablistao 20-godišnji Osječanin Luka Čarapović, koji je u utrci na 100 metara leđno isplivao novi mlađeseniorski rekord Hrvatske od 54,99 sekundi. I to ovaj put nije bilo sve od izvrsnog Osječanina. Naime, nakon što je prvog dana srušio taj mlađeseniorski rekord Hrvatske na 100 metara leđno, drugog dana Čarapović je postavio i novi mlađeseniorski rekord plivajući na 50 metara leđno s vremenom 25.42 sekunde, potvrdivši opet status jednog od najvećih talenata hrvatskog plivanja.

– Posebno sam zadovoljan utrkom na 50 metara leđno. Bila je dosta zahtjevna jer je između utrka bilo vrlo malo vremena za odmor, ali mislim da smo odradili dobar posao. Ovo možda nije moj najbolji plasman, ali sigurno sam bio najsvježiji dosad, s obzirom na sve utrke koje smo isplivali. Mislim da je start bio jako dobari da nam je ovo odlična priprema te odličan uvod u Europsko prvenstvo u Parizu. Ima još prostora za napredak, posebno u nekim tehničkim detaljima i na startu. Nadam se da ćemo do sljedećeg natjecanja popraviti ono što treba – rekao je Čarapović.

Foto: Arhiva kluba

U vremenu blago rečeno skromnih izdanja amaterskih nogometnih klubova u Osijeku, tijekom kompletne minule sezone i potom u kvalifikacijama, uspješnim nastupima i konačnom realizacijom svojih planova izdvojio se jedan od najstarijih u gradu na Dravi. Naime, NK Elektra osnovan je davne 1930. godine, tijekom gotovo jednog stoljeća razni su naraštaji skretali pozornost na svoje potencijale uvrštavajući se i u najviši regionalni rang, prema čemu je prvi iskorak ostvario ove godine sastav koji se po mnogo čemu razlikovao od ostalih, a što je okrunio i uvrštenjem u viši stupanj natjecanja.

Različitost „crveno-crnih“ u odnosu na konkurente i njima sličnih klubova odnosi se i na koncept stremljenja prema višem stupnju, a potom i na nesvakidašnji igrački kadar koji je klasična kombinacija iskustva i mladosti. Naime, Elektra je ne tako davno sklopila dogovor o suradnji s Akademijom Krpan&Babić iz čijih redova je crpila školovane mladiće koji već igraju u kadetskom i juniorskom sastavu u Drugoj ligi Hrvatske, koji su u seniorskom sastavu značajno osnaženi s nekolicinom iskusnih i dokazanih igrača spremnih nadmetanja u amaterskoj sredini.

Budući da su se, osim nekadašnjeg hrvatskog reprezentativca Marka Babića, u kompletan projekt priključili još trojica nekadašnjih „bijelo-plavih“ Alen Šundalić kao predsjednik, Valentin Babić – Tinta kao trener s nekoliko i odigranih utakmica, te Mario Vratović o čijim je, također, igračkim vrijednostima suvišno pričati i(li) pisati. Sjajno su se uklopila još nekolicina iskusni(ji)h nogometaša kao što su Zvonimir Lendić, Filip Radovanović, Fran Čolić…, i tako ukomponirana sredina koju je najjednostavnije dočarao Vratović:

– Milina je biti u toj sredini, u koju sam stigao nakon što sam već gotovo odlučio objesiti kopačke o klin. Imamo atmosferu kakva se samo može poželjeti, a naša je superiornost, kojom smo došli do uvjerljiva osvajanja naslova prvaka i uvjerljiva prolaza kroz kvalifikacije, plod su sustavnog i stručnog rada što se za većinu suparnika nije moglo reći – kaže Vratović hvaleći pritom dugogodišnjeg suigrača Tintu kao „čovjeka koji je u svakom trenutku spreman pomoći prijatelju“.

Predsjednik Šundalić, pak, izdvaja značenje uloge Marka Babića, ne samo zbog dogovora o suradnji s njegovom akademijom, nego i zbog konkretna doprinosa u koncipiranju projekta temeljenog na punom povjerenju perspektivnih nogometaša i potom zalaganja u njegovoj realizaciji. Jer, i juniorsko-kadetski dio Elektre već ima zapaženu ulogu u drugoligaškom natjecanju na nacionalnoj razini, a sve je kulminiralo ulaskom u Prvu županijsku osječko-baranjsku ligu.

– Ovo je prvi korak, vjerujemo da ćemo nastaviti s uspinjanjem, jer je sve što smo ostvarili u sezoni 2025./2026. najbolji dokaz da smo na pravom putu, optimist je predsjednik Šundalić.

Za neupućene još ćemo jednom ponoviti najvažnije podatke o Elektri, kao prvaku Druge županijske lige Osijek. Naime, „elektraši“ su u prvenstvu odigrali 20 utakmica, pobijedili u 16, a uz tri remija samo su jednom izgubili na Mačkamami od gradskog rivala Murse (1:2), što im je donijelo 61 bod (s gol-razlikom 68:20), odnosno točno deset više od viceprvaka, upravo spomenute momčadi iz Industrijske četvrti. Uslijedile su dvije kvalifikacijske utakmice s NK Zelčin, prvakom Županijske lige Valpovo, kroz koje su se Osječani doslovce prošetali s 3:0 na gostovanju i rekordnih 12:0 na travnjaku “Kraj Drave“.

U svojim redovima, Elektra ima i nadmoćnog golgetera kompletnog prvenstva Zvonimira Lendića, s 22 pogotka, a „zabijali“ su i Antonio Tomas (7), Filip Radovanović (6), Fran Nekić (5), Ivan Korman (3), Borna Krauz – Drašković (3), Leon Žugec (3), Ivan Haber (2), Luka Subašić (2), Marin Ezgeta (2), Lovro Anić (2), Aleksandar Vida (2) i Leon Omerović (2), te po pogodak Mile Jurjević, Andrej Kovačić, Fabijan Babić, Mario Vratović, Robert Bratić i Andrej Šormaz. K tomu, u Zelčinu, u kvalifikacijskom susretu, pogotke su postigli Radovanović, Lendić i Korman, a tuce na igralištu „Kraj Drave“ kreirali su Lendić 4, Radovanović 3, Luka Šimek 2, Ivano Parlov, Arsen Čočaj i Fabijan Babić.

Tijekom prvenstva, Valentin Babić (u prvim kolima trener je bio Banić) imao je na raspolaganju i ove igrače: Žitnjak, Šekerović, Buković, Vladetić (sve vratari), Adriano Jozić, Mihovil Kekez, Andrija Kerovec, David Mak, Matej Marošević, Srđan Uglješić, Zvonimir Mršo, Adam Tomoković, Rafael Lajtman, Fran Periškić, Jakov Petrović i Rajmond Kolegjeraj.

LENDIĆ 27 U 19 Golgeter sezone Zvonimir Lendić je 22 pogotka postigao igrajući na 17 utakmica, a kad se pridoda još pet kvalifikacijskih pogodaka, eto doista impresivnog učinka – 27 (19). Na 19 utakmica igrao je Fran Čolić, na 18 Borna Krauz-Drašković, na 17 Mario Vratović.

Foto: Lucija Trampus/za NK Elektra

Na Mišinom brdu, između Aljmaša i Erduta, nekoliko sati prije utakmice u Dallasu, našlo se u srijedu, nesvakidašnje društvo. U pažljivo uređenoj vikendici Srećka Škondre, naime, poslije mnogo godina okupilo se desetak nekadašnjih košarkaša donjogradske Olimpije, kluba čije je djelovanje trajalo nešto više od desetljeća potkraj postojanja bivše države. Za to su, ustvari, postojala samo dva razloga od kojih je jedan opisan u monografiji „Olimpija simbol Donjeg grada“ posvećenoj tom sportskom društvu iz najistočnijeg dijela Osijeka, a drugi je pokojna osoba čije je ime, i na tom okupljanju nekadašnjih „olimpijaša“, u svim razgovorima izazivalo neprijeporno divljenje.

S međunaslovom „Povijesni 5.6.1981.“, dakle, prije koji dan više od točno 45 prohujalih godina, u monografiji je opisano oduševljenje koje je u Donjem gradu izazvala pobjeda njihovih košarkaša protiv velikog favorita i gradskog rivala SKK Osijek u finalu kupa Slavonije i Baranje (85:83). Sliku, koja na najbolji način ilustrira euforiju onih koji su priredili tu senzaciju, dodajemo i uz ovaj tekst, jer njome s visoko uzdignutim rukama dominira kreator tog događaja – Slobodan Novaković.

Prerano preminuli osječki košarkaški fanatik, naime, bio je trener čije su zasluge za prosperitet dinamične igre pod obručima ostale neizbrisive i u drugim klubovima, koji su ga itekako željeli vidjeti u svojim sredinama. Trebali ste, naime, slušati razgovore sudionika tog okupljanja u Škondrinoj vikendici i na livadi oko nje, u kojima skoro nijedan nije mogao zaobići uspomene na Dedija i brojne anegdote vezane uz tog čovjeka koji je imao na skupu svog „zastupnika“, najstarijeg sina Marina. Danas uspješni odvjetnik (nekima poznat i kao sudionik brojnih kvizova, pa i onih na HTV-u) čak i stasom je slikoviti podsjetnik na svog oca, čiji se život nažalost prerano ugasio veljače 2009., nakon što je već sproveo u djelo osnutak kluba Olimp u Tenji, mjestu gdje je proveo posljednje godine svog života.

Dugo se s neskrivenim simpatijama prepričavala i neuspunjena Dedijeva želja, da mu Bog daruje petorku mladića pa da osnuje svoj – obiteljski klub! No, nakon Marina, Tvrtka, Ivana i Luke, supruga i majka Ljerka Novaković (nažalost, također nedavno preminula), donijela je na svijet – Ivanicu.

Pod Novakovićevim trenerskim vodstvom („tehniko“ mu je bio Stjepan Marković), inače, Olimpijin su dres nosili na Mišinom brdu prisutni Ivan Barišić, Mario Barjaktarić, Robert Moguš, Željko Šapina, Goran Čorić, Zlatko Benc, Gordan Šestić, susretljivi domaćin Srećko Škondro i Dedijev sin Marin, da bi im se naknadno priključili Željko Bastalić i Miroslav Jocić.

Bela i boćanje, nakon sjajnog roštilja i konzumacije raznovrsnih pića, upotpunili su sate obogaćene prisjećanjima na nezaboravne mladalačke uspomene, pa je brzo stiglo i vrijeme za razilaženje uoči TV prijenosa sa Svjetskog prvenstva.

I kad je stigao kraj jednom od susreta, koji po nepisanom pravilu dokazuju da je sport, uz ostalo, i aktivnost u kojoj se stječu neraskidiva, trajna prijateljstva. Što je na Mišinom brdu lako prepozna(va)o i jedan od gostiju kojeg su Škondrini nekadašnji suigrači s radošću dočekali, jer je na novinskim stupcima prije četiri desetljeća (po)pratio i momčad Olimpije i Slobodana Novakovića.

(Na glavnoj fotografiji: Gordan Šestić, Robert Moguš, Bero Blažević, Željko Šapina, Srećko Škondro, Goran Čorić, Zlatko Benc, Mario Barjaktarić, Drago Kerže i Marin Novaković)

Foto: Privatna arhiva

Iako se powerliftingom službeno bavi od veljače ove godine, iza 22-godišnje Osječanke Dore Toša, inače studentice psihologije, već su značajni rezultati.

Na nedavno održanom Bjelovar Record Breakres natjecanju oborila je državni juniorski rekord u kategoriji do 57 kilograma!

Iako je odnedavno u ovom sportu, zadnje tri i pol godine rekreativno ide u teretanu. I to je bilo presudno za njezinu odluku i ulazak u powerlifting.

– Prije godinu i pol sam shvatila da mi je fora dizati malo teže kilaže. Počela sam eksperimentirati i to baš nije išlo, pa sam stupila u kontakt s trenerom Markom Kuzmićem iz varaždinskog kluba Galacticos i u veljači sam zapravo počela ozbiljnije trenirati – započinje Dora priču o svom uspjehu.

Već u ožujku nastupila je u Zadru na državnom juniorskom prvenstvu, a početkom lipnja na Bjelovar Record Breakres natjecanju  koje uključuje natjecatelje svih dobnih skupina.

– Osvojila sam treće mjesto u kategoriji do 57 kilograma. Natjecanje se sastoji od tri discipline – čučanj, bench i mrtvo dizanje. Svaki natjecatelj ima tri pokušaja, a nakon makar jednog uspješnog pokušaja plasira se na tablicu. Na čučnju sam podigla 135 kg, na benchu 67,5 kg, a na mrtvom dizanju 155 kg iz trećeg pokušaja i oborila državni juniorski rekord u kategoriji do 57 kilograma! – ponosno ističe Dora, koja se kao mlađa okušavala u raznim sportovima. Kratko je trenirala plivanje, a najviše se zadržala u streljaštvu. No kada je krenula u teretanu, stvorila se jedna potpuno neočekivana ljubav.

– Prvobitni  cilj mi je bio da izgledam lijepo i da se oblikujem. Onda se to pretvorilo u želju da napredujem, da živim zdravije i da se posvetim sebi. Kako sam sve više napredovala u teretani morala sam podizati veće kilaže. Onda sam primijetila da mi više nije toliko važno izgledati si lijepo, nego mi je važnije biti snažna, imati snage. Tada sam se odlučila za powerlifting – priča i kaže kako je u ovom sportu više muškaraca, ali mu se u zadnje vrijeme priključuje i sve više žena.

Okolina ju podržava, obitelj je uz nju u potpunosti, a njezini su ciljevi vrlo optimistični. U ovom bi trenutku, kaže, htjela sve.

– Trenutno je u planu državno natjecanje u open kategoriji u studenom, a onda ćemo vidjeti što dalje. Treniram četiri puta tjedno, treninzi su dosta specifični. Prehrana čak i nije nešto posebno, moram paziti na unos određenih makronutrijenata radi oporavka i snage, ali što se tiče izbora hrane bitno je birati kvalitetnu hranu što zbog treninga, što zbog zdravlja općenito. Ali da nešto moram izbjegavati, to ne. Od ožujka, odnosno prvog natjecanja kada sam imala premalo kilograma do ovog sam trebala dobiti na kilaži. Tako da je cilj bio jesti više – nastavlja Dora, dodajući kako su joj obroci umjereni. Za doručak to zna biti gris s voćem ili tortilja s jajima. Ručak je uvijek domaća mamina kuhinja, a za večeru su nekada sendviči, nekada wok ili pečena piletina s krumpirom i povrćem.

– Volim eksperimentirati s receptima koje pronađem na internetu. Ugljikohidrati su na prvom mjestu kako bih imala snage, energije i kako bi se oporavljala. Proteini su isto jako važni i onda masti.

Uglavnom sve svoje obaveze – fakultet i treninge „natrpa“ u prijepodne, jer voli kada su joj kasno poslijepodne i večer slobodni.

– Meni je i dalje rekreacija nešto u čemu uživam. Treniram u Fitness centru Central, s trenerom komunikaciju imam online. Powerlifting to omogućuje, jer sve ono što trener treba vidjeti ja na treninzima snimim i pošaljem mu i onda on daje sugestije – ističe Dora.

Foto: Privatna arhiva