Malonogometna momčad Novo Vrijeme, u petak navečer u GSC Makarska, pobijedila je Osijek Kandit, u prvoj utakmici finala futsal prvenstva Hrvatske u sezoni ’24./’25 – s 5:3 (3:1). Tako su Makarani poveli u seriji koja će se igrati do tri dobivene pobjede i promovirati novog prvaka, a sljedeći susret istih suparnika bit će, opet na istome mjestu, već u ponedjeljak, 26. svibnja.

Na krilima svojih bučnih navijača, makarski „ljubičasti“ već u prvom poluvremenu stekli su tri pogotka prednosti, iako je već u 4. minuti Jeremy Bukovec doveo goste u vodstvo. Makarani su ubrzo pokazali stvarnu vrijednost i s četiri pogotka u preostalih 16 minuta prvog dijela otišli na odmor apsolutno zadovoljni ostvarenim. Strijelci su bili Vitor Lima u 6. minuti za izjednačenje, ljubičasti su imali idealnu priliku u 12. minuti kad je Cassemiro uzdrmao vratnicu, onda su ključni trenuci naišli u 17. minuti, kobnoj za Osječane. Naime, Klemen Duščak je pogodio Ditanovu mrežu, a nije prošlo ni pedesetak sekundi kad je i Arnon Cassemiro, u „kontri“ s trojicom igrača nasuprot jednom osječkom, prizemnim udarcem s devet metara svladao Ditona (kroz noge!), te postavio rezultat prvog poluvremena od 3:1.

Bodreni svojim navijačima makarski su „hakleri“ povisili rezultat vrlo brzo, u prvih pet minuta nastavka na nedostižnih 5:1. Naime, strijelac je u 23. minuti bio Jonhn Lennon (!), a Toni Jelavić dvije minute kasnije pa je katastrofa gostiju bila na pomolu. Ipak, Tarantinov sastav, zaigravši s vratarom-igračem u polju sredio je svoje redove i ublažio poraz kad su, egzekucijom pred vratima Boškovića, pogotke postigli Nejc Hozjan u 38. i Bukovec u 40. minuti. I potonji je ponovio način Cassemirove realizacije, kroz Boškovićeve noge postavio konačnih 5:3.

Za Osijek Kandit igrali su: Ditano, Šalaj, Henrique, Duvančić, Hozjan, Jamičić, Mijić, Pandurević, Damjanović, Dener Micoski, Sesar, Jurišić i Petrušić. Pred oko tisuću gledatelja sudili su Jelić, Babić i Duvnjak.

Osječka futsal ekspedicija nakon utakmice zadržala se u Dalmaciji, gdje će se pripremati za drugi susret u istoj dvorani.

Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

Među najiščekivanijim mečevima na zagrebačkoj reviji profesionalnog boksa „Grand Boxing Croatia“ bio je i onaj između Osječanina Luke Prtatljačić i Čeha Emila Zgyge. Bio je to debi dvostrukog hrvatskog prvaka i osvajača brončane medalje na lanjskom Europskom prvenstvu u Beogradu, koji je za protivnika u svom predstavljanju na profesionalnom ringu u teškoj kategoriji (+91) dobio 19-godišnjeg Čeha Emila Zgyugu.

Robusni Osječanin, burno pozdravljen velikim brojem navijača, poglavito onih iz njegova kvarta Juga 2 u Osijeku, nije imao puno vremena za pokazati svoj neprijeporni potencijal, jer je borbu riješio u svoju korist tehničkim nokautom u prvoj rundi.

Nadao sam se dužem meču, kad je Čeh posrnuo samo što mu nisam rekao: „Ustani, pa da nastavimo“.

Već u ranoj fazi meča Luka je uputio dva dobra lijeva aperkata u tijelo nižeg suparnika, a potom daljnjim udarcima držao Zgyugu na distanci. Istina, pokušavao je Čeh širokim krošeom ugroziti hrvatskog Gunnera, no bilo je i više nego vidljivo i jasno kako to Luki ne predstavlja problem i da sve eskivira bez poteškoća. Uslijedila je njegova dominacija da bi nešto nakon prve minute trajanja borbe član BK Osijek pritisnuo Zgyugu, serijom udaraca ga (is)pogađao u glavu, nakon čega je Emil pokleknuo, a nedugo potom, i prije nego je sudac i počeo brojati knock-down, iz češkog je kuta doletio bijeli ručnik u znak njegove predaje i prve profesionalne pobjede Luke Pratljačića!

– Dobro sam se pripremio, posebice zbog ovih rukavica od deset unci u koje sam jedva uvukao svoje šake – ispričao nam je Pratljačić na povratku u Osijek. – Nisam želio ništa riskirati, izgled profi boksača može prevariti, ali kad sam čuo podršku mojih vjernih navijača krenuo sam kako je zamišljeno. No, itekako sam zadovoljan, s ovih 1:0 sam etabliran među svjetske profi teškaše i s trenerom Matkovićem i mojim timom dogovarat ću što i kako dalje. Trenutno mi je u prvom planu priprema za Svjetsko prvenstvo u rujnu gdje također imam velike ambicije – kazao je Pratljačić, prvi put u ringu bez majice, uz bezgraničnu zahvalu brojnim navijačima koji su u Zagreb stigli ne samo iz Osijeka, među kojima se još jednom učvrstio kao istinski boksački ljubimac.

Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Osječki nogometni prvoligaš u prvenstvu Superasport HNL-a 2024./2025. zauzet će sedmo mjesto, što svakako nije učinak kojim će se bilo tko na Opus Areni i oko nje mogao ponositi. Ipak, posljednju će utakmicu u ovom prvenstvu, u nedjelju na Opus Areni (17), zacijelo doći promatrati velik broj ljubitelja nogometa, jer će se „bijelo-plavima“ suprotstaviti Istra 1961, jedno od najugodnijih iznenađenja prvenstva, koja još ima realne mogućnosti skončati na četvrtom mjestu i tako steći pravo igranja u kvalifikacijama za UEFA Konferencijsku ligu. Dakle, na mjestu koje su si uoči prvenstva „rezervirali“ u gradu na Dravi.

– Nikako se ne mogu pomiriti s činjenicom da nam posljednja utakmica ne znači ništa u smislu onoga gdje želimo biti i, priznajem, to me već duže vrijeme najviše boli – kaže Simon Rožman, trener NK Osijek. – No, na takav rasplet umnogome je utjecalo sve ono što nam se događalo, kao što je veći broj ozljeda i izostanaka igrača, ali sigurno bi ipak bilo nerealno da dobijemo baš sve utakmice u posljednjih šest, sedam kola, iako mi je žao što nismo nastavili pobjednički niz kad sam preuzeo momčad.

Rožman je pritom naglasio i da je na nekim utakmicama nastupilo i dosta „rovitih“ igrača i onih na granici ozljeda. Zbog svega:

– Zahvala ide baš onima koji su igrali i nezaliječeni, pod blokadama, a da su ipak pokazali zajedništvo u svemu što nas je pratilo. Rekli smo da želimo stabilizirati momčad, osloniti se na igrače koji ostaju, a znamo da će biti i dosta onih koji će napustiti klub. Mislim da imamo dobar preduvjet za start nove sezone u kojoj će se u rosteru sigurno naći i nekolicina mladića iz juniorskog sastava, kao što je, primjerice, Farkaš koji se već istakao u Varaždinu, ali s njima treba postupati planski, ne smije im se neka utakmica određivati s imperativom „jesi ili nisi“.

Rožman je, razvidno, već u planovima za nadolazeću sezonu, ali će se brzo vratiti k razmišljanjima o nedjeljnom oproštaju od osječkih kibica u srazu s Istrom 1961.

– Želim da odigramo na optimalnoj razini, dobro znamo kao igraju Puljani,nema tu nekih nepoznanica – reći će slovenski stručnjak. – Računat ću samo na potpuno zdrave i spremne, uvjeren sam da dečki razumiju što nam znači oproštaj od ove sezone i vjerujem da će dati svoj maksimum. Ne tajim i to da će neki mladići dobiti šansu, jer želimo vidjeti kako se snalaze u tim ulogama. Volio bih da budemo na visokoj razini i na taj način završimo prvenstvo.

O početnom sastavu i ovaj put je nezahvalno nagađati, jer je popis ozlijeđenih zaista velik, što daje pravo onima koji nagađaju da bi, primjerice, od prve minute u nedjelju mogli zaigrati i Farkaš, Cvijanović i(li) Živković. Zanimljivo je da će utakmicu na Pampasu suditi, kao i onu nedavnu s Lokomotivom, Ante Terzić iz Podstrane.

Foto: Sasa Miljevic/PIXSELL

Hrvatski boksački savez ovogodišnje pojedinačno državno prvenstvo za mlađeseniorski uzrast odlučio je prirediti od 22. do 25. ovoga mjeseca u Sportskoj dvorani „Danijel Rehak“ u Vukovaru. Prijavljeno je sveukupno 127 boksača iz svih naših kluba, s tim što će se njih 56 natjecati po težinskim kategorijama U-23 (rođenih od 2000. do 2006.), dok je 71 natjecatelj prijavljen za prvenstvo mladića rođenih 2007. i(li) 2008.

Boksački klub Osijek predstavit će u gradu-heroju dvojicu najtalentiranijih mladića, Matu Jukića u kategoriji do 65 kg među mladićima rođenim ’07/’08, te Leona Frančića u U-23 konkurenciji. Dakako, posebnu će pozornost osječke, kao i cjelokupne hrvatske boksačke javnosti, privući nova prezentacija iznimno darovitog Jukića u čijoj je kratkoj karijeri već upisano nekoliko zapaženih rezultata. Bio je i juniorski i mlađeseniorski prvak Hrvatske do 63,5 kg što mu je omogućilo predstavljanje i na EP mlađih seniora u Poreču, kao i na SP u Armeniji.

Mato imponira agresivnim boksom i najčešće završava mečeve nokautom suparnika, što mu je donijelo ulogu favorita i na predstojećem prvenstvu (do 65 kg) u dvorani „Danijel Rehak“ gdje nastupa sa željom da obrani naslov prvaka u svom uzrastu. U BK Osijek, dakako, očekuju i zapažen učinak Leona Frančića u U-23 konkurenciji i to u kategoriji do 80 kg.

(Na glavnoj fotografiji: Mato Jukić s trenerima) Foto: Arhiva kluba

Ono u što je vjerovao samo Robert Špehar i njegove učenice ostvarilo se u srijedu poslijepodne na stadionu ŠRC Kamen Ingrad u Velikoj. Naime, ekipa višestrukih hrvatskih prvakinja, u kojoj više nema čak osam bivših prvotimki i nositeljica igre, a pod vodstvom proslavljenog kapetana NK Osijek, zapamćenog na vrhuncu karijere kao golgetera prvenstava Hrvatske i Belgije(!) – pobijedila je u finalu Kupa Hrvatske ekipu splitskog Hajduka i donijela pokal HNS-a u svoj grad na Dravi.

Oni koji su pratili finale pamtit će ga po nesvakidašnje dramatičnom raspletu, u kojem je Hajduk poveo s 2:0, osječke su nogometašice izjednačile, pa je sveukupni pobjednik dobiven boljim izvođenjem dodatnih jedanaesteraca kad su Osječanke bile s(p)retnije za konačnih ŽNK Osijek – Hajduk 7:6 (2:2, 0:2)! Pokal HNS-a po 20. put pripao je osječkom klubu i to poslije osmogodišnjeg „posta“ u tom natjecanju.

Početak susreta, međutim, nije nagovještavao takav ishod, jer je Andrea Grebenar u 4. minuti pogodila osječku mrežu, a nedugo nakon toga (15.) strijelac je bila i Branka Bagarić. Preokret se mogao naslutiti u 48. minuti kad je Nina Brnčić, poslije ubacivanja lopte s lijeve strane, nespretno pogodila vlastitu mrežu – 1:2. Tada su Špeharove djevojke zaigrale mnogo agresivnije i opasnije, što su ubrzo i oplodile izjednačujućim pogotkom Tereze Bednarove (50.) fantastičnim udarcem s 18 metara u same rašlje!

U preostalom razdoblju obje su ekipe imale prilike za pobjedu, ali kako su mreže do kraja mirovale – prišlo se izvođenju „penala“. Prvo su zatajile Živković za ŽNK Osijek i Bakalar za Hajduk, da bi uslijedili pogoci Petković za ŽNK Osijek i Bukač za Hajduk, no nakon sigurne Maričić i 2:1 uslijedila su dva promašaja, po jedan za svaku ekipu, pa je Grebenar poravnala na 2:2. Drama je dostizala vrhunac jer su Porter i Cox bile nepogrešive za osječku, a Dulčić i Pedić za splitsku ekipu (4:4). Za novo vodstvo ŽNK Osijek hladnokrvna je bila Ivanova, ali u posljednjem udarcu teret odgovornosti utjecao je na promašaj 17-godišnje splitske golmanice Ane Ristovski koja se odlučila šutirati s „bijele točke“ ali ju je pročitala Ariana Anastasiadis i svojom obranom izazvala neopisivo veselje kompletne osječke ekspedicije na veličkom stadionu.

Za ŽNK Osijek igrale su: Anastasiadis, Bednarova, Žuljević (od 25. Maričić), Đukić, Porter, Živković, Ivanova, Petković, Cox, Chuyvalkina i Garcia.

Neopisivo je, nakon susreta, sretan bio i kreator najnovijeg uspjeha osječkog ženskog nogometa, pod čijom je palicom u rekordno kratkom vremenu niknula ekipa dostojna pobjednica Kupa:

– Pripremao sam cure za to govoreći im stalno da u Kupu nema popravaka kao u prvenstvu i takav se pristup isplatio – kazao je popularni Šole nakon što se ostvarilo ono što je potajno priželjkivao znajući da u finalu neće moći računati ni na oboljelu dugogodišnju najbolju golgetericu Lige Lorenu Balić. – I, eto, sada  ta emocija koja je izašla na vidjelo, kako su se djevojke veselile, kako su slavile, iza toga stoji puno treninga i odricanja. To su djevojke koje su došle s raznih kontinenata, napustile svoju obitelj, posvećene su totalno nogometu, takvo što zaslužuje sav respekt. I kad im oko vrata zasja zlato, to je za njih najveća nagrada. Te djevojke ne igraju za neke novce, nego iz ljubavi, a odriču se puno više od nekih koji zarađuju milijune u muškom nogometu. Osam godina je ŽNK Osijek čekao na Kup Hrvatske i ove djevojke su ga uzele. Ovo je, mislim, filmska priča sa sretnim završetkom – nadahnuto je zaključio Robert Špehar.

Foto: Arhiva kluba