Potkraj prošlog vikenda, u dvorani Zrinjevac, po 21. put odigran je tradicionalni Međunarodni božićni rukometni turnir za veteranke i veterane, koji su zajednički organizirali osječki muški i ženski veteranski klubovi. Prisjećajući se, prije svega, uspomena na sjajno i pomalo nostalgično ozračje iz prijašnjih okupljanja u predblagdanskom prosinačkom razdoblju, koje u pravilu stvore Osječani i izvan parketa, ovaj put sudjelovalo je devet momčadi veterana i šest ekipa veteranki iz Hrvatske i Srbije, koji su u petak i subotu odigrali sveukupno 27 utakmica.

Natjecateljski su najbolji bili bivši rukometaši iz Čakovca i nekadašnje zagrebačke rukometašice. Dakako, Čakovčani za svoj trijumf najviše zasluga mogu pripisati vrataru Nikoli Kovačiću, koji je, nakon turnira, proglašen i najboljim među vratnicama Zrinjevca. Zapaženu ulogu odigrali su i osječki veterani, koji su izborili nastup na završnom turniru terceta najboljih, koji su razigravali za konačan poredak jednostrukim bod sustavom.

Čakovčani su u ta dva nastupa postigli pun pogodak i s četiri uzastopne pobjede prometnuli se u nadmoćnog prvaka natjecanja, ispred Beograđana predvođenih golgeterom kompletnog turnira Branimirom Popovićem, a osječki veterani morali su se zadovoljiti zauzimanjem zapaženog, trećeg mjesta. 

• Veterani – rezultati
• Čakovec – Rekreativo 8:7
• Osijek – Čakovec 9:11
• Rekreativo – Osijek 8:6

• Veterani – poredak
• 1. Čakovec
• 2. Rekreativo (Beograd)
• 3. VRK Osijek
• 4. ZG Pool I (Zagreb)
• 5. Novi Sad
• 6. ZG Pool II
• 7. Cetinka (Trilj)
• 8. Gardens (Petrijevci) 9. Nova Gradiška

U konkurenciji veteranki prednjačile su Zagrepčanke koje nisu iznevjerile i naziv sastava pod kojim su igrale (Old But Gold), koje su, nakon dvije sigurne pobjede, nastavile s uvjerljivim izdanjem i u finalu deklasiravši bivše rukometašice iz Kutine. One su, za razliku od prijatelja iz Čakovca, u svojim redovima imali najbolju strijelkinju Anetu Benko. Osječke veteranke, pak, našle su se u situaciji da subotnjim ogledom sa zagrebačkim Stativama, izbjegnu fenjer u čemu su bez poteškoća i uspjele.

• Veteranke – rezultati
• za 5. mjesto: Osijek – Stative 8:3
• za 3. mjesto: Brod – Brze & žestoke 4:9
• za 1. mjesto: Old But Gold – Moslavina 11:1

• Veteranke – poredak
• 1. Old But Gold (Zagreb)
• 2. Moslavina(Kutina)
• 3. Brze & žestoke (mix sastav turnira)
• 4. Brod (Slavonski Brod)
• 5. ŽVRK Osijek 6. Stative (Zagreb)

Završna večer, koja je i ovom prilikom protekla u vrhunskom prijateljskom ozračju, gdje su se i evocirale uspomene na „Dobra stara vremena“ (hit Novih fosila je himna turnira), proglašeni su i darivani najbolji pojedinci tog jedinstvenog turnira. To su vratar Nikola Kovačić (Čakovec), strijelac Damir Bilonić (Cetinka) i igrač (MVP) Branimir Popović (Rekreativo), odnosno vratarka Andrea Hrga (Brze & žestoke), strijelkinja AnetaBenko (Old But Gold) i igračica Marina Lacković (Moslavina).

(Na glavnoj fotografiji: Sastav VŽRK Osijek)

Foto: VRK Osijek

Nekadašnjeg trenera košarkaša Osijeka, Slobodana Jurkovića odlikovao je predsjednik Zoran Milanović i to je s razlogom vrhunac njegove dugogodišnje karijere posvećene košarci.

Kako je napisano u obrazloženju, Jurković je „odlikovan Redom Danice Hrvatske s likom Franje Bučara za dugogodišnji predani trenerski rad na području hrvatskog ženskog košarkaškog sporta, te osobiti doprinos ostvarenju vrhunskih rezultata na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima.“

Rođeni Delničanin u sportu je više od šest desetljeća, a mnogi tvrde da je upravo on,  kao trener, ostavio traga u najvećem broju klubova, ne samo u nas jer je osim Zagreba, Karlovca, Dubrovnika, Slavonskog Broda, Osijeka… bio iznimno cijenjen i u vrijeme kraćih djelovanja u Austriji i Češkoj.

Uostalom, budući da je aktualni, danas 78-godišnji predsjednik ŽKK Folka Borovje, kao vrhunski sportski djelatnik godinama bio i u muškoj košarci, podrazumijeva se i to da je Jurković, ustvari, stručnjak koji je svoja znanja stečena dijelom i u SAD-u ne samo u  sustav sporta grada Zagreba (zbog čega ga je za odlikovanje i nominirao gradski košarkaški savez hrvatske metropole) već implementirao i u sportski sustav nacionalne razine. I baš u tom dijelu opisivanja Jurkovićeva doprinosa košarci na nacionalnoj razini, skriven je razlog što smo pronašli našu značajnu obvezu podsjećanja na onaj njegov dio karijere proveden u – Osijeku.

Jura je sedamdesetih godina, zajedno sa Željkom Pavličevićem, bio mladi i ambiciozni pomoćnik legendarnog Mirka Novosela pod čijim nadzorom je zagrebačka Cibona upravo bila na početku trasiranja puta prema ubrzano dostignutim europskim vrhovima. No, kad je 1981. stigao poziv Boška Strajnića iz Grada na Dravi, da preuzme vođenje SKK Osijek (tada puni naziv Studentski košarkaški klub Osijek) Jurković nije dvojio, jer je izazov bio maksimalan. Naime, osječka košarka nikad, do tada, nije bila zastupljena na ondašnjoj nacionalnoj razini, što je bio magnet kojem nije odolio. I postigao je ono što je zacrtao kao važan dio karijere, a istodobno donio Osječanima ono što su dugo, dugo čekali.

Nezaboravne su, naime, uspomene na svibanjsko slavlje osječkih košarkaša i klupske logistike 1982. kad su Šmit, Lešina, Dražen Dogan, Kordić, Jocić, Mehić… (pro)slavili uvrštenje u Drugu saveznu ligu. Tamo gdje osječka košarka do Jurina dolaska u grad nikad nije bila i kad je baš taj podvig bio start sustavnog uspona osječkih košarkaša čiji je stručni stožer Jura predvodio četiri sezone postavivši mu čvrste temelje suvremenog „basketa“.

Foto: Ured PRH i privatna arhiva  

Iznimno dramatičnu završnicu imala je nedjeljna utakmica 13. kola „B“ skupine Paket24 Premijer hrvatske lige, između osječkih i porečkih rukometaša, na parketu Sportske dvorane Zrinjevac. Nakon svega, na kraju, RK Osijek i RK Poreč osvojili su po bod – 28:28(12:14) – što je bio i najrealniji ishod susreta.

Gosti su, naime, češće vodili, ali uglavnom s minimalnom razlikom, da bi u 48. minuti drugi put na utakmici imali i tri pogotka prednosti (22:25), koje su zadržali i sve do deset minuta prije kraja (24:27) kad je Osječanima zaprijetila ozbiljna opasnost od novog poraza.

No, baš su tada Verajini učenici pokazali karakter, nisu se predavali, uz potporu bučnih navijača zaigrali su brzo, borbeno i učinkovito, što je suparnika čini se sasvim iznenadilo. Kako je vrijeme odmicalo, porečka se prednost topila nakon uzastopnih pogodaka Vašarevića, Čička i Kovačevića, da bi u posljednjoj minuti robusni pivot Babić doveo osječki sastav i u vodstvo od 28:27!

Ipak, gostujuće desno krilo Leo Rušnjak u posljednjim je sekundama postavio konačan, simetričan ishod te prave sportske drame! Inače, najučinkovitiji igrač nedjeljne utakmice bio je Marko Bajan, Rušnjakov suigrač na suprotnom, lijevom krilu (7), dok je Rušnjak postigao pet. 

Za RK Osijek igrali su: Frajhaut, Šarić, Kovačević 2, Zrno, Čičak 5, Babić 6, Banović 1, Čurić, Mandić 1, Maganić 4, Vašarević 6 (2), Javorček, Bolanča 1, Oršolić 2 i Bolanča.

Pred stotinjak gledatelja sudili su Matija Brodić i Matija Hodžić, oba iz Zagreba. Inače, uoči posljednjeg, 14. kola po skupinama u prvom dijelu prvenstva, nastup u Ligi za prvaka osigurali su Nexe (24 boda), RK Sesvete (22) i RK Dugo Selo (16). Iza njih plasirani su: 4. RK Poreč 13, 5. RK Osijek 10, 6. Metković-Zalmo 9, 7. Zamet 6 i 8. Moslavina 4 boda. U 14. kolu, rukometaši Osijeka će 13. prosinca biti gosti Metkovića-Zalmo. 

Foto: Arhiva kluba

Ovo sramotno izdanje je dosad najveći domaći poraz NK Osijek otkako se utakmice igraju na Opus Areni. Smail Prevljak, 30-godišnjak rodom iz Konjica u Bosni i Hercegovini koji je najveći dio igračke karijere proveo u inozemstvu i tek je kratko vrijeme novi centarfor Istre 1961, u nedjelju navečer praktično je sam uneredio osječku momčad!

Naime, nakon što je u prvom poluvremenu postigao hat-trick za nevjerojatno vodstvo Puljana od 3:0, u nastavku utakmice bio je dvaput i asistent, Frederiksenu i Lawalu, koji su zaokružili debakl svog domaćina „petardom“ nešto ranije neznatno ublažnom počasnim pogotkom Hrvoja Babeca.

Dakako, već potkraj utakmice, a naročito poslije nje, uslijedila je statističarska potraga koja je, ipak, pronašla u povijesti jedan još teži poraz NK Osijek otkako je HNL-a – 2002. u Gradskom vrtu, NK Zagreb tada državni prvak Cice Kranjčara slavio je protiv jedne sasvim druge generacije osječkog prvoligaša čak sa 6:1! No, ostaje neprijeporno i da je nedjeljno „vatreno krštenje“ na Pampasu doista zaslužilo – bezbroj pohvala kompletnoj Istri 1961 i osobito Prevljaku, koji je od novinara zaslužio čistu desetku!! A Sopićev sastav? Sad je svima pokazao da ga, doista, čeka vrlo grčevita borba za spas od ispadanja u niži stupanj natjecanja.

– Sram me, iz dubine duše me sramota posebice zbog onoga u prvom poluvremenu – bila je prva izjava Željka Sopića nakon nedjeljne blamaže. – Mogu se samo ispričati navijačima, a za našu igru ne postoji nikakvo opravdanje, nema nikakve isprike. Rekao sam im da u svakom trenutku na terenu moraju dati sve od sebe, ali ako mi to moramo stalno naglašavati, bez obzira igraš li 90 minuta ili manje, onda smo u nekom krivom filmu!

Pa, što se, ustvari te hladne nedjeljne večeri događalo na Opus Areni koju pohodi sve manje gledatelja? Na isti način Puljani su u kratkom vremenskom razmaku čak triput zatresli mrežu Marka Malenice, ubacivanjem lopte robusnom Prevljaku, koji je kao pravi rutiner pogađao mrežu.

0:1 U 17. minuti iskusni Lončar „nanjušio“ je nestabilnost osječkog stoperskog para, doturio loptu Prevljaku, koji je po zemlji pogodio desni kut – 0:1.

0:2 I dok se gledatelji još nisu oporavili od prvog, Prevljak im je priredio i drugi šok u 27. minuti. Opet ga je proigrao Lončar, a Smailov šut pokušao je Malenica obraniti, no šut je bio presnažan i lopta se od njegovih ruku  otkotrljala u mrežu za 0:2.

0:3 I, da situacija već počne poprimati oblike blamaže, Prevljak se pobrinuo i u 44. minuti kad je netko od domaćih „prodao“ loptu Heisteru, ovaj krenuo korak-dva po tko zna koji put sasvim praznom lijevom krilu Istrina napada, školski centrirao do Prevljaka, a ovaj svoj hat-trick za 0:3 zaključio točnim udarcem s 14-15 metara u desni kut!

Pokušavao je Sopić utjecati na  odnos snaga na travnjaku, već u 30. minuti u igru su ušli Matković  i Hasić što je donekle utjecalo i na promjenu sustava, da bi, shvativši da je „vrag odnio šalu“, tijekom predaha između dva poluvremena ukazao povjerenje još i Mikolčiću i Mersinaju, ali pomoći više nije bilo.

0:4 Čak je vrlo brzo u nastavku (49.) gost povisio na 0:4! Sada se Prevljak prometnuo u dodavača proigravši Frederiksena, ovaj je utrčao u šesnaesterac s desne strane, prvo se „lažnjakom“ oslobodio pratitelja, a onda s desetak metara iskosa pucao po zemlji u „malu mrežicu“ na suprotnoj vrati Maleničina gola – 0:4.

1:4 NK Osijek ipak je stigao ublažiti debakl u 59. minuti. S desnog krila lijepo je centrirao Omerović, a u skoku pred vratima nekadašnjeg suigrača sada pulskog vratara Kolića najviše je bio Babec i zatresao mrežu za 1:4. Ono što je u tom trenutku malo podsjetilo na prvo poluvrijeme, bio je onaj jak Omerovićev udarac po zemlji u desni kut koji je Kolić neutralizirao. Nešto slično dogodilo se i u završnici kad se opet istakao Kolić obranivši snažan i precizan Matkovićev udarac s 25 metara prema desnom kutu.

1:5 No, tada je već na semaforu pisalo gotovo nevjerojatnih 1:5, jer je u 73. minuti Prevljak suptilno kombinirao s Lawalom a tamnoputi Istrin veznjak nije imao milosti, lako i jednostavno matirao je Malenicu koji će sigurno dobro zapamtiti nedjeljnu večer i teško objašnjivu „petardu“!

Dakako, nije teško zaključiti da navijači NK Osijek nisu skrivali bijes, pa su s dosta sarkazma izvikivali i „šampioni, šampioni“, ili „ole, ole“ na dodavanje domaćih igrača kad oni nisu imali nikog kao zapreke, a osim uprave i direktora Čohara „na red“ su došli i igrači s dobro poznatim “igrajte, p…“

Kohorta je već poslije 0:4 napustila svoje mjesto na južnoj tribini, pa igrači poslije susreta nisu ni imali kome otići na uobičajeni pozdrav. Slika za rastanak koja je sve govorila.

Za NK Osijek, inače, igrali su: Malenica, Guedes (od 46. Mersinaj), Jelenić, Mkrtchyan (od 30. Hasić), Cvijanović (od 30. Matković), Babec, Jugović, Čolina (od 56. Jurišić), Bukvić (od 46. Mikolčić), Omerović i Jakupović.

Pred 2.734 gledatelja sudio je, kao i uvijek nesigurni „ljubimac“ osječkih navijača Igor Pajač iz Sv. Ivana Zeline.

Foto: Davor Javorović/PIXSELL

Prvenstvo Paket24 Premijer rukometne lige Hrvatske nastavlja se ovog vikenda utakmicama 13. kola. Svakako jedna od najzanimljivijih utakmica u Ligi „B“ prvog dijela natjecanja bit će osječka, u nedjelju u Sportskoj dvorani Zrinjevac, gdje će RK Osijek ugostiti rukometaše Poreča.

Sraz istih suparnika, u rujnu u porečkom SC Veli Jože završen je uvjerljivom pobjedom domaćina (28:23), pa učenici Frane Veraje u nedjelju imaju priliku, pred svojim navijačima, uzvratiti istom mjerom.

Uoči nedjeljne utakmice, inače, Porečani su na ljestvici iza favoriziranog terceta (Nexe, Sesvete Triglav osiguranje i RTK Dugo Selo) s 12 bodova, dok je RK Osijek odmah ispod njih, na petom mjestu, s tri boda manje. Zanimljivo je, svakako, i to što su nedjeljni osječki suparnici izgubili prethodne tri utakmice uzastopce, s tim što su osječki rukometaši pružili jak otpor velikim favoritima iz Našica i Sesveta izgubivši samo s po jednim pogotkom zaostatka.

– Mi smo ohrabreni baš tim posljednjim utakmicama, šteta što dobru igru nismo i oplodili kojim bodom, jer nam sada nedostaju još dva boda kako bismo realizirali naše planove – rekao je trener osječkog prvoligaša Frano Veraja. – Očekujem dobru utakmicu i našu pobjedu, bez obzira što ćemo opet biti hendikepirani neigranjem iskusnog Domagoja Nedića čija ozljeda koljena zacijelo zaziva operacijski zahvat.

Nakon nedjeljne utakmice, koja počinje u 19 sati, rukometaše Osijeka u ovoj kalendarskoj godini očekuje još samo gostovanje u Metkoviću, protiv Metković-Zalma, za tjedan dana, 13. prosinca.

(Na glavnoj fotografiji: David Čičak i Karlo Vašarević)

Foto: Arhiva kluba