Poslije nenadana poraza na svom parketu u Zrinjevcu u drugom, rukometaši Osijeka otputovali su na susret trećeg kola u  Metković, otkud je Frano Veraja svojedobno krenuo u svijet kvalitetnog rukometa, s nadom, da bi mogli bar donekle popraviti neočekivani domaći „kiks“ na startu novog prvenstva Paket24 Premijer lige Hrvatske. Štoviše, u subotu navečer razvoj događanja tijekom utakmice s neugodnim domaćinom, neodoljivo je podsjećao na nastup u nedalekom Trogiru gdje su, još u 1. kolu, Osječani u dramatičnoj završnici iznenadili i uspjeli slaviti dragocjenu pobjedu. Na žalost njihovih navijača, ipak, dramatičan rasplet nije bio isti kao onaj trogirski, jer je Metković-Zalmo pobijedio s pogotkom razlike s preporukom svojim osječkim gostima i njihovom učitelju, da povoljan ishod potraže negdje drugdje, možda za tjedan dana u Karlovcu.

A dugo se činilo da su Osječani opet sposobni reprizirati scenarij završnice u Kandijinoj dvorani i iznenaditi svog domaćina, pogotovo jer su, u subotu, čak i prvo poluvrijeme riješili u svoju korist. Ipak, borbeni domaćim rukometaši nisu klonuli duhom, nego su u nastavku razvoj događaja u Gradskoj sportskoj dvorani usmjerili u svoju korist. Na to su najkonkretnije utjecali sjajni vratar Ante Granić s 18 obrana (od 41 upućena udarca gostiju) i raspoloženi strijelac Filip Mažuran.

Usprkos tome, Osječani su uspjeli steći tri pogotka prednosti u 41. minuti (14:17), ali je Metković-Zalmona krilima spomenute dvojice postupno prokrenuo rezultat u svoju koristi i poveo da bi u 58. minuti baš Mažuran postigao posljednji pogodak na utakmici.

Zanimljivo je, da su u preostalom razdoblju mreže mirovala iako su i jedni i drugi imali prilika mijenjanje konačnog rezultata. Slično kao u Trogiru, osječka momčad nijednog se trenutka nije predavala a nakon što su domaći prokockali najidealniju situaciju u rukometu, jer je Lovro Frajhaut obranio Mažuranu sedmerac, osječka momčad u posljednjim sekundama ugrozila je pobjedu Metkovaca kad je Čičak u svom stilu opalio ljevicom, ali je sjajni Granić (o)branio doslovce u posljednjim sekundama.

Za RK Osijek igrali su: Frajhaut 13 (3), Kovačević, Zrno 1, Nedić 2, Čičak 7, Babić 1, Capan, Žulj 1, Banović 1, Čurić 1, Manci-Mičević 2, Mandić, Vašarević 4 (3), Bolanča 3 i Baković. Pred tristotinjak gledatelja u Gradskoj sportskoj dvorani, sudili su Ante Pavić i Mate Torbarina, obojica iz Zadra.

Foto: Arhiva kluba

Ivan Konjik, 61-godišnji član MK Hrvatski sokol iz Osijeka, ostvario je velik uspjeh na atletskom prvenstvu veterana održanom prošlog tjedna u rumunjskoj Craiovi gdje se, prema neslužbenim podacima, tijekom četverodnevne priredbe zajedno s gostima natjecalo gotovo tisuću atletičarki i atletičara iz 16 europskih država. Nekadašnji aktivni član osječke Slavonije, naime, u kategoriji M60 osvojio je tri zlatne i jednu srebrnu medalju dokazavši po tko zna koji put neprijepornu srednjeprugašku kvalitetu, ali i neuništivu želju za dugotrajnošću atletske karijere.

Najduže će umirovljeni djelatnik Hrvatske policije i pripadnik specijalne policije u Domovinskom ratu svakako pamtiti utrku na 800 metara, u koju je ušao kao novi hrvatski veteranski rekorder budući da je u kolovozu na mitingu u Leibnitzu istrčao 2:28,54. Jer, u iznimno dramatičnoj završnici Konjik je osvojio „zlato“ popravivši austrijski rezultat za nepune tri sekunde – 2:25,61! Tko se imalo razumije u atletiku, zna procijeniti o kakvom se Konjikovom podvigu radi.

S tim dostignućem, inače, postao je vlasnik čak pet hrvatskih rekorda u pojedinačnim i štafetnim utrkama veterana, što je dostojno iskrenih čestitki poklonika „kraljice sportova“.

Sjajnu formu osječki je trkač, na ponos svih „sokola“ predvođenih liderom Damirom Černićem, dokazao i na 400 metara gdje je također kao pobjednik protrčao kroz cilj staze na stadionu u Craiovi također s novim osobnim, dakako veteranskim, rekordom od 1:04,61.

Osim pojedinačne dominacije, koja ga je uvrstila među najzapaženije sudionike tog prvenstva, Ivan je dao, kao najznačajniji dio hrvatskih kvarteta, značajan doprinos i u utrkama štafeta čime je osobnu riznicu povećao za po još jedno „zlato“ i „srebro“. Naslov prvaka Balkana osvojila je naša štafeta 4×400 (4:18,18) u kojoj su još bili hrvatski veterani Jerković, Samac i Grgić, a na 4 x100 metara Hrvati su zauzeli drugo mjesto (59,99) u sastavu izmijenjenom samo zbog nastupa Horvatića umjesto Samca. Dakako, izvješće iz Craiove bilo bi nepotpuno, kad ne bismo istaknuli Renatu Novosel (55) kojoj je pripalo čak pet zlatnih medalja i Matu Mezulića (45) s četiri zlatne i jednom srebrnom medaljom.

Ivana Konjika, pak, poslije neponovljivog četverodnevnog boravka i nastupa u Rumunjskoj, tri zlatna, jedna srebrna medalja, te spomenuti rekord, prisnažio je samopouzdanje uoči sljedećeg predstavljanja europskoj atletskoj javnosti. Naime, već za samo tri tjedna na rasporedu mu je novi veliki izazov. U španjolskom gradu Vigo bit će održano Europsko prvenstvo za pripadnike policije, gdje će Konjik otputovati s mnogo ambicija želeći još jednom razveseliti svoje sve brojnije poklonike.

Foto: Privatna arhiva

Komisija za veteranski nogomet HNS-a, po drugi put uzastopce organizirala je prvenstvo veterana Hrvatske na osječkoj Opus Areni. Rekordnih 45 momčadi, podijeljenih u glavni (24) i pozivni dio (21), u petak je odigralo prvih 30 utakmica kad su posljednje, na prirodnoj i umjetnoj travi pomoćnih terena komfornog stadiona na Pampasu, igrane i u ponoć, a taj festival neuništive ljubavi prema nogometu, koji se igra već 26. put, nastavlja se u subotu i završava u nedjelju. 

Raspored drugog i završnog dijela turnira, kad će igrati po dvije najuspješnije momčadi iz osam skupina glavnog i sedam pozivnog dijela turnira, koje odišu i osjećajem nostalgije, nudi brojne zanimljivosti nastupa oldboysa rođenih 30. lipnja 1990. i kasnije.

Među njima je i Gibarac ’95 iz Čepinskih Martinaca, (ne)službeni zastupnik Osječko-baranjske županije s nizom nekad poznatih osječkih nogometaša i malonogometaša. Među inima, V. Babić, J. Pranjić, Duvančić, Čavar, Kajfeš, Ižaković, Dakić i drugi. U petak je, naime, naš sastav pobijedio Tomislav Drnje s 2:0 i VNK VG Boys Velika Gorica s 4:0, našao se u društvu 11 najboljih sastava pozivnog dijela prvenstva, pa se Gibarčani s pravom nadaju zapaženom konačnom plasmanu. Završnica je zakazana za nedjelju, 27. rujna, kad će se igrati obje polufinalne, te utakmica za treće mjesto, dok će finale početi – točno u podne.

Međutim, ovo će prvenstvo sigurno privući više gledatelja nego sva prethodna, jer se organizator pobrinuo ponuditi, kako igračima svih momčadi tako i zainteresiranim gledateljima, nesvakidašnju poslasticu. Naime, Nenad Stražanac, nekadašnji igrač donjogradske Olimpije i suradnici Komisije za veteranski nogomet HNS-a, osigurali su gledanje utakmice Češka – Hrvatska koja se u subotu u 20,45 igra u Pragu! 

– Osigurali smo link izravnog prijenosa koji će sve momčadi i zainteresirani gledatelji moći izravno pratiti kod Opus Arene – dojavio je Stražanac. – Postavit ćemo veliko platno iza zapadne tribine prelijepog stadiona na Pampasu! Raspored veteranskog prvenstva, pak, predviđa sve četiri četvrtfinalne utakmice nakon uzbuđenja susreta Lige nacija, pa će se, tako, nogomet opet igrati na Pampasu i u ponoć.

Dakako, pristup tom nesvakidašnjem događaju je besplatan, a nekima će zasigurno probuditi uspomene na lanjski kvalifikacijski trijumf Modrića &comp. također nad Česima (5:1) kad se, dakako, igralo na glavnom travnjaku Arene.

(Na glavnoj fotografiji: Momčad Gibarac ’95)

Foto: HNS

Malo tko je u Osijeku, nakon što je sastav Frane Veraje na startu novog prvenstva Paket24 Premijer lige Hrvatske donio oba boda iz Trogira, i pomišljao da će se Čakovčani tako brzo pobrinuti da u Zrinjevcu „spuste na zemlju“ osječke rukometaše. Štoviše, ni danima nakon nenadanog poraza (25:30) nije jednostavno objasniti što se dogodilo Frajhautu, Nediću, Oršoliću, Vašareviću… u drugih pola sata nakon što su do predaha u svlačionici držali simetričnih 12:12?

– Priznajem svoju pogrešku, nisam dobro pripremio momčad nakon što su samo nekoliko dana prije s trogirskog gostovanja donijeli bodove i pritom se psiho-fizički ispraznili – objektivan je trener Veraja. – Jednostavno, priprema za taj izazovni susret, protiv neugodnog suparnika, nije odrađena dovoljno kvalitetno.

Raspored početka Lige B u prvom dijelu državnog prvenstva 2026./2027., što može još više zabrinuti pristalice RK Osijek, nimalo ne ide na ruku mladićima iz Zrinjevca. Već u subotu, 26. ovoga mjeseca (18) bit će gosti u Metkoviću, a tjedan kasnije, u 4. kolu, igrat će u Karlovcu protiv domaćina koji je zasad bez boda. Za neupućene, Metković-Zalmo u prva dva bio je gost, izgubio u Čakovcu i pobijedio u Karlovcu, pa je zajedno s Osječanima u društvu četiri kluba koji su u prva dva nastupa osvojili po dva boda. 

– Govorio sam i prije prvenstva da će svaki gostujući uspjeh značiti vrlo mnogo, isto kao i „kiks“ na domaćem parketu, bar kad je u pitanju ambicija igranja u drugoj polusezoni u ligi za prvaka – glasno će razmišljati Veraja minulih dana. – Zato su predstojeća gostovanja itekako značajna, posebice subotnja, jer se metkovićki prvoligaš osnažio povratkom Jerkovića, a sigurno će nam probleme stvarati i odlični vratar Grgić. Ipak, budući da smo se tijekom tjedna rekuperirali i pripremili za taj susret, osobno vjerujem u pobjedu.

Momčad neće biti kompletna jer će zbog obiteljskih obveza izostati prošle subote najbolji igrač, mladi Borna Oršolić, ali zato na ovo putovanje idu i senatori Domagoj Nedić i Tomislav Babić, čije iskustvo je često na gostovanjima bilo itekako značajno za konačan ishod.

S koliko su ozbiljnosti shvatili u RK Osijek pokazuje i činjenica da su prema Dalmaciji otputovali već danas.

Foto: Arhiva kluba

Bilo je godina kad je rađanje novih klubova u osječkoj sportskoj obitelji bila sasvim prirodna pojava. Međusobno prijateljstvo igrača upotpunjeno bezgraničnim entuzijazmom, najčešće, rađalo je ideju o stvaranju klub(ov)a. Zajednička je bila mladalačka želja da se iz gledališta, dakle iz navijačkih skupina, zakorakne na teren i isprobaju pojedinačne sportske sposobnosti, a ovih smo dana pronašli fotografiju Vladimira Šplajta snimljenu u bivšem Parku kulture, sada Perivoju kralja Tomislava.

– Klub se zvao RK Osijek. Nekolicina nas je, prije, treniralo u Elektri, ali kako nismo dobili priliku za napredovanje osnovali smo 1973. svoj klub u čemu su nam pomogli Petar Zec, Tomislav Kovačević i Ilija Bačvanin. Prvo smo se natjecali u Gradskoj ligi, gdje su suparnici bili nama slični, objektivno istih mogućnosti, pojedinačnih i momčadskih, a ulazak u viši stupanj, u Općinsku ligu održao nas je na okupu i sljedećih godina do 1980. kad smo prestali zbog nedostatka financija za osnovne troškove – kaže Zvonko Polih jedan od tadašnjih igrača.

Uspomene iz vremena djelovanja tog kluba vraćaju u misli starijim sugrađanima i još nekoliko klubova, čije ni trajanje ni rezultati nisu bili na razini Metalca, Elektre i Grafičara, čiji su rukometaši privlačili najviše gledatelja osobito na međusobne oglede. No, činjenica je, da su osječku obitelj muškog rukometa jedno vrijeme povećavali prije svih Olimpija, pa Veteran, Metalac II, Mursa, „Feđa Milić“, Rukometna škola, Slavonac, te Čepin i Josipovac. Ono što ih je krasilo, osim ljubavi prema rukometu, svakako je svjetonazor klasičnog amaterizma, bez obzira na neke zapaženije uspjehe, od kojih u ovoj priči izdvajamo da je RK Osijek uznapredovao sve do Međužupanijske lige.

Junaci naše nesvakidašnje priče iz prošlosti su Edin Skokić, Zdravko Ciganović, Željko Vekić, Zvonko Polih – Onkili, Tomislav Trojan, Željko Kolundžić, Ivica Polih – Ita, Nikola Balajić i Damir Iža. A kad je klub prestao djelovati, u sportu su aktivni, na terenima i dvoranama, ostali kao suci Ciganović iIta Polih, s tim što je potonji među sugrađanima ostao najpoznatiji. Bio je osamdesetih godina i tehniko u ŽRK Olimpija kao suradnik poznatih Krunoslava Pintara i Ivice Marinića, ali ga se posebno pamti kao predsjednika navijačke skupine Kohorta i to još iz vremena odigravanja utakmica u Gradskom vrtu. Ostali su se zadovoljili čestim susretima i nostalgičnim prepričavanjem dogodovština vezanih ponajviše uz događaje u vrijeme igranja za taj skromni klub.

U tom je kontekstu, dakako, bio i ostao izuzetak Skokić, zbog neponovljive i neshvatljive storije još iz igračkih dana:

– Jednostavno, Edin je u petak, uoči vlastita vjenčanja, otišao u nepoznatom smjeru prema Bosni i nikad se više nije vratio, a nismo doznali ni kako – ni zašto, uz smijeh će dodati Zvonko Polih.

Naslovna fotografija: Nekadašnji RK Osijek – Edin Skokić (6), Zdravko Ciganović (10), Željko Vekić (11), Zvonko Polih – Onkili (2), Tomislav Trojan (4), Željko Kulundžić(1), Ivica Polih – Ita (8), Nikola Balajić (3) i Damir Iža (12)

Foto: Privatna arhiva