Connect with us

Lege

VLASTA DRAGUŠICA Baka petoro unučadi već 17 godina uspješno vodi naš judo klub Mladost

Kad sam se prihvatila tog posla rad u klubu je bilo nešto što je trebalo i meni, ali i klubu

Objavljeno

.Dana

Judo je u Osijeku lani proslavio značajan jubilej, 60. obljetnicu, impresivnu tradiciju koju bez prestanka njeguje klub imenom Mladost. Tijekom tih više od šest desetljeća, usprkos povremenim nezavidnim uvjetima za rad, iznjedrio je bezbroj sjajnih judaš(ic)a o kojima su, u raznim razdobljima, skrbili i istaknuti volonteri čiji je doprinos ugledu osječkog sporta najčešće prolazio kolokvijalno rečeno ispod radara. No, da su mladostaši zaista sredina dostojna značajnih priznanja uvjerili su se Osječani 2014. kad je Hrvatski olimpijski odbor toj amaterskoj udruzi, prigodom obilježavanja njenog 50. rođendana dodijelio svoje najveće priznanje „Nagradu Matija Ljubek“, što je upotpunjeno i Nagradom Osječko-baranjske županije.

U svojstvu predsjednice Mladost već 17 godina vodi Vlasta Dragušica (1959.), rođena je u Osijeku, pohađala je OŠ Boris Kidrič (sada Vijenac) i Gimnaziju Braća Ribar, a diplomirala na Pravnom fakultetu. Uz impresivan 37-godišnji staž u Studentskom centru, u kojem je posljednjih 20 godina bila tajnica, radni vijek okončala je u istom uredu u kojem je i počela kao srednjoškolka, radom u Muzičkoj omladini. Da, a gdje je tu judo?

– U sport me kao učenicu osnovne škole usmjerio atletski zanesenjak prof. Branislav Cvijanović, kao trkačica imala sam dobre rezultate u sprintu, pa kad sam postala članicom AK Slavonija preuzeo me trenirati čuveni Miljenko Rak – prisjeća se Dragušica, „iznimno aktivna predsjednica JK Mladost“ kako su je jednom titulirali što je izazvalo među koleg(ic)ama zabunu jer je netko u novinama pogrešno pročitao da je – atraktivna!! – Srednjoškolske obveze udaljile su me iz atletike, ali je ostala ona usađena ljubav, u školi i klubu.

Ekipa iz 1973.

– Pakosnici će prokomentirati da sam u klub ušla „preko veze“! – kaže Dragušica. – Mlađa kćerka Kristina trenirala je judo (sada ima crni pojas 2. DAN) kod trenera Željka Damjanića. Osim toga, Jelena Vuković Gotal tada je bila studentica i naša najbolja judašica, a kasnije i šogorica moje starije kćeri. Ona je Kristinu vozila na treninge, čak  i u SOS Dječje selo u Ladimirevcima, pa je jednom predložila upravi kluba da bih „baš ja bila odlična predsjednica“, iako sam bila svjesna da će to za mene biti nešto posve novo. Jer, organizacija rada nije mi bila nepoznanica, ali što se tiče sportskih specifičnosti nije mi bila jača strana. Znate, tako je ostalo i do danas, pa se ne petljam u stručni rad trenera, ali zato organizacija svega u klubu (rasporeda treninga, prezentacija juda, druženja, „Memorijala Josipa Potneka“, dopisa, sastanaka i svega ostalog) ne može proći bez mene.

I nije Vlasta zanimljiva samo zbog neuobičajeno dugog staža sportske djelatnice u što nas je uvjerila opisavši svoju nedvojbeno zanimljivu životnu sudbinu:

– Umojoj sam maloj obitelji bila jedinica, ali su mi dvije sestrične Vesna Vrbošić i Renata Gašpar oduvijek kao prave – sestre. Naime mama Magdalena i njena sestra Katarina udale su se za dvojicu braće Iliju i Draguna, svi četvoro bili su zaposleni u tada jakom LIO-u, a živjeli smo zajedno, u istim zgradama, prvo na Vukovarskoj ulici, a kasnije na Sjenjaku, pa sam u djetinjstvu imala društvo za igranje, tako da baš i nisam tipična jedinica.

– Kako su naši roditelji uvijek sve dijelili, brinuli se o nama radeći u istoj firmi, susjedi nikada nisu znali tko je čija supruga i tko je čije dijete! Danas naših roditelja više nema, ali koliko su bili vezani najbolje svjedoči to što su odlučili ostati zajedno i nakon smrt, pa su pokopani u istoj grobnici u maminoj i tatinoj rodnoj Tenji, te maminom i tetinom rodnom mjestu, a tatinom i strikinom (nikada ga nisam zvala tetak) mjestu odrastanja. Njih dvojica su iz Kupresa, a stjecajem okolnosti oženili su dvije „švabice“ iz Tenje!

– U našoj obitelji to je druga generacija da su dva brata oženila dvije sestre! Naime, još tamo 1800. i neke godine, moja prabaka Kata imala je dvije kćeri (jedna je bila moja baka Ana) i vrlo rano je ostala udovica. U ono je vrijeme  bilo pravilo da udovica ostavi djecu obitelji pokojnog muža, a ona je slobodna i može otići. Tako se moja prabaka udala za čovjeka s dvojicom sinova, pa kada su njene dvije kćeri bile za udaju, dogovorila je njihovu udaju za sinove svog drugog muža! Baka mi je, inače, često govorila: “A moj sinko, imala sam u jednoj osobi i mamu i svekrvu.”. Za mene je moja prabaka bila jako hrabra i domišljata žena kad je prije toliko godina uspjela vratiti svoje kćeri i ponovno živjeti s njima. Naravno da su ta dva dogovorena braka uspjela i da su ostali zajedno sve do smrti.

Baka sam petoro unučadi, starija Ivana ima trojicu sinova, od kojih je jedan judaš, drugi nogometaš, a treći je još mali; mlađa Kristina ima dvije djevojčice, od kojih starija pleše u „Wingsicama“ i pjeva u „Zumbićima“, a mlađa je još mala. Inače, iako iznimno brojna, naša je obitelj složna, vesela i uvijek spremna za pomoći.

No, kako Vlastu tretiraju u judaškoj obitelji?

– Kad sam postala predsjednica Mladosti, nisam više bila sanacijska upraviteljica SCO i imala sam iza sebe razvod braka – prisjeća se i nastavlja: – Svi u klubu su me od prvog dana prihvatili i odlično smo surađivali. Uvijek sam se bavila društveno korisnim radom i rad u klubu je bilo nešto što je trebalo i meni, ali i klubu.

Najljepše klupske uspomene?

– Osim uvodno spomenutih nagrada, uvijek su mi najljepše uspomene vezane uz „Memorijal Josipa Potneka“ i svih 17 organizacija tog turnira. Puno priprema, organizacije, pisanja molbi i  zamolbi, izvještaja i dogovaranja, slaganja strunjača, zajedništva. Eto, jednom smo tako čak morali čekati da završi „Koncert 100 violina“ u dvorani Jug, pa smo tek u 2 sata iza ponoći počeli postavljati strunjače i sve pripremati za jutarnje natjecanje. Nakon što smo sve priredili za turnir, otišli smo kući, otuširali se i vratili spremni da cijeli dan provedemo u dvorani sa svojim članovima i prijateljima judašima.

17. Memorijal Josipa Potneka

Je li judo za osječku mladež prilika za kvalitetno ispunjavanje slobodnog vremena?

– Mislim da je, trudim se odgovoriti na svaki telefonski poziv jer nikad ne znate ne krije li se iza poziva za trening u nekom 5-6 godišnjem djetetu neki budući vrsni judaš, koji će to ostati do kraja svog života. Ali nije samo moja aktivnost važna, nego i svih trenera, roditelja i djece, jer samo u suradnji svih u klubu dajemo priliku i sebi i drugima.

Do kada misli ostati uz judo?

– Za sada su mi dvije stvari najvažnije. Jedna je brinuti se o dvoje najmlađih unuka dok ne krenu u vrtić, a druga važna stvar je da moj klub ponovno postane nositelj kvalitete u osječkom judu. Što znači da očekujem odlične sportske rezultate naših članova. Uz to, rado bih da mlađi članovi preuzmu vodstvo kluba.

Ispiti 2025.

Foto: Osobna arhiva

Lege

PRIZNANJE DAROVITIM ODBOJKAŠICAMA Nika Kuna i Lucija Šoš pozvane u kadetsku reprezentaciju

U sastavu su koji će zastupati našu zemlju na MEVZA natjecanju Europskog prvenstva u rujnu u Mariboru

Objavljeno

.Dana

Objavio

Nedavni brojni uspješni nastupi darovitih osječkih odbojkašica na natjecanjima državne razine nisu ostali nezapaženi. Naime, u petak je iz Hrvatskog odbojkaškog saveza, na adresu ŽOK-a Osijek, stiglo značajno priznanje dvjema perspektivnim Osječankama kao nedvojben dokaz njihova potencijala, ali i kvalitetna rada u tom klubu. S neskrivenim ponosom, vijest je priopćio Slobodan Hegyi, dopredsjednik tog osječkog kluba.

Na širem popisu U-20 reprezentacije Hrvatske našle su se i Nika Kuna i Lucija Šoš, koje je Saša Ivanišević, izbornik te državne vrste uvrstio za sastav koji će zastupati našu zemlju na MEVZA natjecanju Europskog prvenstva u Mariboru, od 23. do 27. rujna. Kuna igra primača, a Šoš je korektor, s tim što su obje bile istaknute u ekipi osječkog kluba koji je ove godine osvojila naslov kadetskih prvakinja Hrvatske. Štoviše, na završnom turniru državnog
prvenstva Lucija je proglašena najboljom (MVP) igračicom turnira

Nika Kuna prilikom dodjele nagrade

Bolji poznavatelji sportskih prilika u gradu na Dravi zacijelo su zapamtili da je Lucijin otac Dario bio vrstan, prvoligaški odbojkaš (danas priznati liječnik, specijalist plastične kirurgije glave i vrata), dok je Tomislav Kuna kao mladić igrao nogomet u više klubova (i NK Osijek!) pa sportske aktivnosti tih dviju obitelji dokazuju da, doista, „jabuka ne pada daleko od stabla“!   

Foto: Arhiva ŽOK Osijek

Nastavi čitati

Poznati Osječani

VINKO PEJIĆ Poznati radijski maher ima novi roman, odlučio je dobrano provjetriti Osijek

Pokazuje kako se velike društvene promjene uvijek najjače osjete na životima običnih ljudi

Objavljeno

.Dana

Objavio

Novi roman poznatog osječkog radijskog voditelja Vinka Pejiće Dani što idu unatrag dobrano protresa Osijek i njegovu gradskost te na dnevni red postavlja vječitu temu o tome je li prije bilo bolje nego danas i kako zapravo danas možemo vidjeti što će se s gradom događati u budućnosti.

Vinko se godinama u radijskom eteru dokazivao kao voditelj koji dobro razumije problematiku urbaniteta. Pred radijski je mikrofon, u ovisnosti o formatu i namjenama emisija, praktički dovodio najširu moguću publiku i s njima, iz pozicije građanina, javno propitkivao stanje gradskosti. Iz naizgled neozbiljnih tema gradio je preozbiljne stavove o tome kako se građani prilagođavaju javnim regulama da bi stimulirali razvoj grada, a ujedno i kako je taj razvoj od mnogih koji su se ni krivi ni dužni ovdje rodili ili odnekud dotepli – učinio građane.

U osvrtu na roman, književni kritičar Goran Rem je između ostaloga napisao: “Nestvarni stvarnosni roman Dani što idu unatrag je pomalo neočekivano i iz drugog plana – žestok, usprkos najoporijoj mogućoj melankoliji”, zatim “Roman provjerava i provjetrava pitanje o tome tko ili koje skupinsko Što ide kamo kada je u pitanju stanje urbaniteta” i konačno izravno i jasno “Čitati taj roman i eufemistično odjebati sve agresivne skupine, to nam je primiti kao poruku”.

Knjiga je u izdanju osječkog ogranka Matice Hrvatske izašla ovih dana (srpanj, 2026.), a više o romanu, za koji Rem kaže da “piše i fine erotske citate najnovovalnijih slika”, Vinko objašnjava izravnim radijskim rječnikom.

* Kako si uopće došao na ideju književno proučavati grad kao proces koji ide unatrag?

– Roman Dani što idu unatrag nastao je promišljanjem o gradu, mladosti i vremenu u kojem živimo. Radnja je smještena u Osijek bliske budućnosti, grad koji se suočava s društvenim promjenama zbog kojih se čini kao da ne ide naprijed, nego se vraća unatrag. To nije roman o nekoj dalekoj i nestvarnoj distopiji. Naprotiv, pokušao sam zamisliti što bi se moglo dogoditi kada bi određeni procesi koje već danas primjećujemo postali još izraženiji.

* Kako si odabrao likove kroz koje pričaš priču?

– U središtu priče nalaze se dvojica mladića koji pokušavaju pronaći svoje mjesto u takvom svijetu. Oni nisu heroji u klasičnom smislu riječi. Griješe, lutaju, zabavljaju se, zaljubljuju, bježe od problema i pokušavaju razumjeti sebe. Kada ih okolnosti uvuku u priču o krađi vrijednog muzejskog eksponata, njihova osobna potraga za slobodom postaje i borba protiv sustava koji ih želi oblikovati prema vlastitim pravilima. Jedan od najvažnijih likova romana zapravo je sam Osijek. Stara gradska jezgra, njezine ulice, prolazi i trgovi nisu samo kulisa događajima. Htio sam da grad postane aktivni sudionik priče, prostor u kojem se sudaraju prošlost i budućnost, sloboda i kontrola, nada i razočaranje.

* Kakav unutrašnji motor te pokreće dok pišeš, što ti je važno?

– Važno mi je bilo pokazati kako se velike društvene promjene uvijek najjače osjete na životima običnih ljudi. Zato ovaj roman nije samo priča o politici ili društvu. Prije svega, to je priča o prijateljstvu, odrastanju i potrebi da čovjek sačuva vlastiti glas čak i onda kada ga okolina pokušava utišati.

* Tebe, dakle, nisu utišali. Što misliš kako će tvoj uknjiženi radijski glas doživjeti publika?

– Naslov Dani što idu unatrag može se shvatiti na različite načine. On govori o vremenu koje kao da se vraća unazad, o društvu koje zaboravlja vlastitu budućnost, ali i o osobnoj čežnji za nekim jednostavnijim vremenima. Vjerujem da svatko od nas ponekad ima osjećaj da se svijet kreće u smjeru koji nije očekivao. Ne očekujem da će svi čitatelji ovu knjigu doživjeti na isti način. Neki će u njoj vidjeti priču o mladosti, neki društvenu kritiku, neki triler, a neki ljubavno pismo jednom gradu. Upravo u tome i jest ljepota književnosti – kada knjiga počne živjeti vlastiti život u rukama čitatelja.

Foto: Komarilos i promo

Nastavi čitati

Lege

NK TOMISLAV LIVANA Još jednom prvaci Prve županijske Osječko-baranjske lige

Već niz godina nadmašuju starije i afirmiranije momčadi na našem području

Objavljeno

.Dana

Objavio

Nogometni klub Tomislav u Livani smještenoj između Osijeka i Čepina osnovan je 2005. i jedan je od najmlađih u Županiji, ali već ima iza sebe seriju zapaženih uspjeha. „Plemići“ su, iznad svega, ponosni organiziranjem 18. tradicionalnog U-11 turnira limača koji je prije mjesec dana na ŠC Kralj Tomislav okupio buduće nogometaše iz čak deset zemalja i vinuo se na sam vrh srednjoeuropskih turnira tog tipa. No, osim posvećivanja iznimne pozornosti odabiru, školovanju i odgoju mladeži, popularni „plemići“ postižu i solidne uspjehe kao amateri u seniorskoj konkurenciji nadmašujući već niz godina starije i afirmiranije momčadi na našem području.

Naime, početkom ovog desetljeća nastupali su tri sezone u konkurenciji međužupanijskih ligaša, a kad su 2024. shvatili svoje objektivne infrastrukturne i financijske mogućnosti, skrasili su se u Prvoj županijskoj ligi. Kao i lani u ovo doba, Tomislav je osvojio naslov prvaka Prve županijske lige osječko-baranjske. Naravno, zanimljiv je i odgovor na pitanje kako su, kao prvaci, ostali u županijskoj bundesici?

– Procijenili smo da nam je s obzirom na sveukupne klupske mogućnosti preporučljivije ulagati u razvoj infrastrukture i odgoja mladih nogometaša, nego se natjecati u MŽNL – rekao nam je tajnik Vladimir Jerković i dodatno objasnio: – Inače, u proteklu smo sezonu ušli slabašno, a onda u proljetnoj poluetapi došli do nove titule s čak 17 utakmica bez poraza iako nas je svojim umirovljenjem oslabio dugogodišnji kapetan Vedran Nikšić, koji je u NK Osijek unaprijeđen kao trener u Školi nogometa. Budući da u viši rang, razvidno iz istih spomenutih razloga, ne žele ni naši najbliži pratitelji na ljestvici BSK Bizovac i FEŠK Feričanci, u ŽNS odlučeno je da je najbolje rješenje da umjesto tri iz MŽNL ispadnu samo dva kluba, što je spasilo treći sastav s dna međužupanijske ljestvice s najboljom infrastrukturom, Jedinstvo iz Donjeg Miholjca. Rad i treninzi se “vraćaju na naplatu”, te ostvarujemo niz od sedamnaest utakmica bez poraza, te ponavljamo prošlogodišnji uspjeh osvajanja naslova prvaka.

U Tomislavu su, inače, nedavno dodatno osvježili rad svoje škole nogometa, koju je preuzeo Hrvoje Barišić, dugogodišnji djelatnik NK Osijek, tako da u novu sezonu ulaze s pet natjecateljskih kategorija i stotinjak mladih igrača. Seniorska momčad će u nastupajućoj sezoni Prve županijske lige braniti naslov prvaka podmlađena, jer će povjerenje dobiti najdarovitiji kadeti budući da iz objektivnih razloga jedino nemaju juniorski sastav.

– Osim toga, u suradnji s Općinom Čepin, predviđena su velika infrastrukturna ulaganja u ŠC Kralj Tomislav što podrazumijeva teren s umjetnom travom, energetsku obnovu zgrade, ulaganje u terene i  ograde oko objekta – rekao je Jerković s mnogo optimizma.

IGRAO I LUKA MODRIĆ! Najbolji strijelac Tomislava ’25/’26 bio je Matko Roso koji je postigao 19 pogodaka. U Ligi je, inače, sveukupni golgeter postao Marin Pavlović (FEŠK) s 28 pogodaka, a u listu strijelaca upisano je čak 137 nogometaša, s tim što je Roso među njima sedmi strijelac sezone. Za „plemiće“ su zapaženi strijelci bili i Vedran Nikšić (9), Vinicius De Aguilar Lima (9), Tomislav Šorša (9), Filip Kasač (7), Ivano Marić (5)… Dres kluba s Livane tijekom sezone oblačili su i Dino Čugalj, Luka Bilić, Luka Modrić, Igor Kovačević, Domagoj Bilandžija, Bruno Slamić, kapetan Andrej Štetić, Dino Česir, Petar Grabić, Lovro Kozić, Ivan Glogač, Cristian Nascimento, Sven Pandža, Luka Tomas, Filip Vuk, Livio Đordan, Luka Dorić i Roko Bilić. Trenersku je dužnost obnašao Mario Dorić, dok liderski tercet sačinjavaju predsjednik Domagoj Mikulić, tajnik Vladimir Jerković (na slici, predaje poklon golgeteru Rosi), te predstavnik na utakmicama Damir Buljan.

Foto: Arhiva kluba

Nastavi čitati

Lege

VLAKOM NA MORE Osječani se već i vraćaju s Jadrana, vlak do Splita vozi svaki dan

Iz Osijeka polazi u 18.44, a u Splitu je u 8.49 – vozite se do obale 14 sati

Objavljeno

.Dana

Objavio

Prošle je subote prvi sezonski noćni vlak za Split krenuo iz Osijeka, pa svi oni koji tračnicama žele stići do obale, ali i nazad, mogu to učiniti svaki dan sve do 27. kolovoza. Da je interes za vožnju vlakom velika, iako traje 14 sati, svjedoče i prvi „povratnici“ koji se već vraćaju s ljetovanja.

Interes je najveći za spavaćim kolima, odnosno vagonom za spavanje, za koji je osim rezervacije potrebno platiti i korištenje posteljine. No ako danas odete rezervirati svoju kartu za spavaća kola mogli bi se razočarati. Jer, karte za „spavanje“ planu jako brzo, pa svakako računajte da svoje mjesto u spavaćim kolima rezervirate minimalno tri tjedna prije planiranog putovanja.

Velikom interesu u prilog ide i činjenica što djeca, učenici, redovni studenti, umirovljenici, osobe starije od 65 godina te osobe s invaliditetom ostvaruju pravo na besplatan prijevoz uz važeću pametnu karticu. Jedino moraju platiti rezervaciju mjesta od 1,06 eura, odnosno 9 eura u trokrevetnom odjeljku vagona za spavanje, 13 eura u dvokrevetnom, te 25 eura u jednokrevetnom.

I odrasle osobe vlakom putuju jeftinije, a od Osijeka do Splita ćete kartu u jednom pravcu platiti 22,54 eura. Karte su 40% jeftinije, a ako ih kupujete online dobijete i dodatnih 10% popusta

Vlak iz Osijeka polazi u 18.44, a u Split stiže u 8.49 sati sljedećeg jutra. Vozi preko Virovitice, Bjelovara, Zagreba, Knina, te iz Perkovića stiže za Split. Povratni vlak iz Splita polazi u 21.37 sati, a u Osijek u 12.15 sati.

Vožnja je duga, ali veći dio je noću, pa ako „ugrabite“ svoj odjeljak u vagonu za spavanje veći dio puta biste mogli – prespavati.

Foto: Komarilos

Nastavi čitati

Lege

150 GODINA LIPE Moćni zbor od 90 članova pjevao je repertoar od klasike do popa i rocka

Iz okrilja poznatog zbora je 1904. nastao Hrvatski Sokol, a onda 1907. i HNK u Osijeku

Objavljeno

.Dana

Objavio

U dvorani Franjo Krežma osječkog Kulturnog centra održan je svečani koncert kojim je obilježena 150-ta obljetnica rada Hrvatskog pjevačkog društva Lipa.

– Oni su među najvećim ambasadorima Osijeka. Teško je nabrojiti sve nagrade, priznanja i odličja koje su osvojili diljem svijeta za zborsko pjevanje, a posebno je fascinanta činjecia da djeluju u kontinuitetu čak 150 godina. Kad pogledate, od 193 države članice Ujedinjenih naroda svega njih 50 je starije od 150 godina. Dakle, tih 150 godina rada Lipe je stvarno vrijedno isticanja. Oni čuvaju nešto što je važno i za Osijek i za Hrvatsku – rekao je prije koncerta osječki dogradonačelnik Dragan Vulin.

Također, istaknuo je da je upravo iz okrilja HPD Lipa 1904. nastao Hrvatski Sokol, a nekoliko godina kasnije i Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku (1907.).

Dirigentica Valerija Fischbach, koja je u Lipi aktivna 37 godina, kazala je kako zbor izvodi šaroliki program hrvatskih autora i starijih suvremenih autora te Mozartova djela. Najavila je i kako je za potrebe obljetničkog koncerta pripremljen nastup moćnog zbora od 90 članova jer su za tu prigodu, uz 50 stalnih članova, okupili i pjevače iz prethodnih generacija.

– Mi vam pjevamo sve živo, i pop i rock, i za široke mase. I danas smo napravili presjek svega što je bilo uspješno unazad nekih petnaestak godina. Imamo četiri bloka. U prvom će se predstaviti dječji zbor, u drugom imamo klasični program, u trećem program domaćih autora i na kraju živahni pop/rock – rekla je Fischbach. – Ovo je veliki jubilej, velika je čast i ponos biti dio generacije koja slavi ovu obljetnicu.

Foto: Grad Osijek

Nastavi čitati

Najlaćarnije