Koje desetljeće ranije bilo je sasvim uobičajeno vlakom putovati na more i tada, kada nismo imali previše izbora, nismo se ni žalili na dužinu putovanja. Danas, kada su nam dostupnija brojna prometna sredstva, a u utrci s vremenom želimo iskoristiti svaku sekundu godišnjeg odmora, na vlak malo tko pomišlja. Ukoliko nemate automobil, prvi izbor će vam zasigurno biti avion, a potom neki Bla-bla car, pa autobus… Vlak kao da ne vozi do obale. A vozi i to tijekom puna dva ljetna mjeseca na direktnoj liniji Osijek – Split (i obratno). Svaki dan.

Istina, vožnja traje dugih 14 sati i to je zapravo najveća mana ovog putovanja. Ostatak možemo ocijeniti vrlo ugodnim iskustvom. Kao prvo, vlak je puno komotnije prijevozno sredstvo od autobusa. Kada vam se tijelo ukoči, jednostavno se ustanete i prošećete. Toalet vam je dostupan, a ako ste na vrijeme rezervirali svoje mjesto, možda vam se posreći (ili vam se već posrećilo) da putujete u spavaćim kolima, pa gotovo cijeli put do Splita prespavate. Ili do Osijeka.

Jer obje linije, Osijek – Split i Split – Osijek, voze uglavnom noću, pa je vrlo vjerojatno da put nećete „ni osjetiti“. Čak i ako ste u kupeu, jer je velika vjerojatnost da će uz vas tu biti još osoba – dvije, nikako šest, budući da linija nije puna k’šipak.

Igrom slučaja isprobali smo ovu vožnju u oba smjera i iskustva su pozitivna. Put do Splita nismo ni osjetili jer smo bili u dobrom, poznatom društvu koje se lako dogovorilo kako će četiri osobe spavati u kupeu. Sjedala su bila rezervirana, a cijelim putem do Splita nitko od „usputnih“ putnika nije ulazio u kupe. Vlak iz Osijeka kreće u 18.44, a u Splitu je u 8.49 sljedeće jutro. Već u 23 sata u kupeu su svi spavali, a buđenje je započelo s prvim zrakama sunca. Iako prozor ima tamno sjenilo, kroz njega ipak dopire svjetlost, pa se oni osjetljiviji na zrake sunca prvi bude. I nakon buđenja zapravo uživate u razgovoru, činjenici da ubrzo stižete na more i pogledu koji se pred vama pruža.

Povratak iz Splita za Osijek – poluprazan vlak, tri poznate osobe u kupeu (rezervirana sjedala) i polazak u 21.37 sati, tako da već praktički nakon smještanja stvari lagano tonete u san. Nakon pregleda karata, spavate sve do Zagreba – odnosno do 6 sati sljedećeg dana. Ako ste ranoranilac, tada će vam povratak puno teže pasti od odlaska, jer do Osijeka imate još nešto više od 6 sati vožnje. No i to, ako ste u dobrom društvu, brzo prođe. Čak i ako putujete sami, vrlo je vjerojatno da ćete upoznati nekoga barem za šačicu razgovora o koječemu.

Ako tek ovih dana planirate odlazak na obalu u pravcu Splita, nemojte odbacivati vlak kao loše prijevozno sredstvo. Vjerujte, isplati mu se dati šansu. Jer osim što je komotniji od, recimo autobusa, cijena karte je doista minimalna – jednosmjerna stoji tek 22,54 eura. Ako ste umirovljenik vozite se besplatno, isto kao i djeca i mladi do 18 godina. Relacija osijek – Split (i obratno) vozi sve do 27. kolovoza.

Foto: Komarilos

Posljedice toplinskog vala najvidljivije su na poljoprivrednim kulturama, ali i Dravi koja obara rekorde niskog vodostaja. Prema mjerenjima, jučer u podne vodostaj rijeke kod Osijeka bio je -177 cm. I dok brojni šetači uživaju u pogledima na sprudove koji su se pojavili čak i na mjestima gdje ih do sada nismo viđali, kupači gotovo prehodaju polovicu rijeke na popularnoj Kopiki.

Kako su izdana brojna upozorenja i ograničenja, ona ne vrijede samo za plovila, već i za kupače. Hodanje po sprudovima može biti iznimno opasno jer samo jedan korak može vas dijeliti od rupe koja vas može iznenaditi. Iako se čini da je kupanje u rijeci za vrijeme niskog vodostaja sigurno, zapravo nije tako. Nizak vodostaj ipak može iznenaditi, jer rijeka je dinamična, mutna i ne možemo vidjeti što se događa ispod površine. Stoga, budite na oprezu.

Foto: Davor Javorović/PIXSELL i David Jerković/PIXSELL

Iako se mnogi sugrađani, unatoč suši, žale na povećan broj komaraca, posebno na području Donjega grada i Juga II, podaci Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije pokazuju kako je brojnost komaraca (na dan 4. kolovoza 2026.) tolika da Grad Osijek nije dobio niti jednu preporuku za tretmanima

I dok je javnost prošle godine redovno izvješćivana o tretmanima, te stanju po pitanju krvopija koje nam zagorčavaju život svakog ljeta, ove je godine održana tek jedna pressica početkom srpnja, na kojoj je rečeno kako nas je „pomazio“ vodostaj, a samim time i zaobišla najezda.

Vidljivo je to i iz posljednjih rezultata brojnosti odraslih komaraca uhvaćenih u klopku – najviše ih je na Halaševu – 155, a najmanje u Centru – tek 2.

Osim niskog vodostaja, svakako su ovom rezultatu doprinijeli i rani tretmani, jer je još 2. ožujka započeo monitoring, a NZJZ je već 10. travnja izdao prvu preporuku za larvicidne tretmane komaraca na našem području.

– Uzorkovanje ličinki tijekom travnja, svibnja i lipnja provodilo se 18 puta na 21 lokaciji. Izvršena su 343 uzorkovanja i izdano sedam preporuka za larvicidne tretmane sa zemlje. Učinkovitost tih tretmana bila je zadovoljavajuća, od 75 do čak 100%. Upravo ti učinkoviti larvicidni tretmani doprinose tome da se ličinke ne razviju u odrasle jedinke – naglasio je početkom srpnja o aktualnostima u mjerama suzbijanja komaraca zamjenik gradonačelnika Dragan Vulin.

I dok smo u vrijeme najveće najezde znali brojati i po 31.000 jedinki komaraca u klopci, trenutni se podaci čine poput šale. Ipak, valja naglasiti kako će komaraca uvijek biti, no nadamo se ne u onoj mjeri u kojoj ne možemo u večernjim satima izaći na otvoreno. Ti su prizori, srećom, iza nas, a ako nas koji i bocne – to je čisto da nas podsjeti na trajni suživot komaraca i Osječanki/Osječana.

KOMARCI „Pomazio“ nas je vodostaj, najezde krvopija nema, do sada obavljena 34 tretmana

Foto: Komarilos

Putnici koji odlaze s perona željezničke stanice Standard, na pruzi kojom vlakovi idu iz Osijeka prema Dalju i Erdutu, u smjeru prema istoku završavaju u travi, povremeno u šikari, odnosno zimi u blatu! Asfalt je izveden tako da se blago spušta s perona, ali se onda naglo prekida. Sudeći prema zatečenom stanju, izgleda da je takvo prometno rješenje tamo na snazi – oduvijek.

Stanica, doduše ima i glavni pješački prilaz stepenicama, odnosno stazom s Vukovarske ulice sa sjevera. No, za pristup s istoka, od Divaltove, nikada nije izveden nastavak asfalta od nekih dvadesetak metara koji bi onda putnicima pješacima omogućio priključak na Divaltovu.

Na zapadnoj strani staničnog perona sve je jasno, tamo nije predviđeno da se kreću pješaci, pa je peron završen i obrubljen, ali na istočnoj strani je po svemu sudeći predviđeno forsiranje šikare i gacanje po blatu.

Inače, stanica je u dosta lošem stanju. Ograde su davno počupane, istrunule, a dijelovi koji su preostali su zahrđali i uglavnom polegnuti. Nadstrešnica se još dobro drži, a staklo na oglasnom panou nije razbijeno. No, prigodno je uništeno crnim autolakom, pa se ne može vidjeti što piše na različitim obavijestima koje su istaknute. Ostali samostalni znakovi i upute su uglavnom blijedi ili potpuno nečitljivi. Jedino je naziv stanice za sada lijepo istaknut i očito svježe očišćen od dugogodišnjeg prebojavanja.

Foto: Komarilos

Jučer je krenulo rušenje zgrada u kompleksu nekadašnje osječke Kožare. Radi se brzo i učinkovito. Snažni strojevi su najprije porušili zgradu u Ulici Jove Jovanovića Zmaja, neposredno uz OŠ Jagode Truhelke, a danas su nastavili i potpuno sa zemljom sravnili sve objekte u nekadašnjem gospodarskom dvorištu u koje se ulazilo kroz glavni ulaz u tvornicu, u Ulici Mije Kišpatića.

Kompleks se, inače, sastojao od poslovnih objekata koji su dvorište zatvarali sa sve četiri strane, a još je postojala i zgrada u sredini. No, takav tlocrt više ne postoji. Sad je ostala stajati samo poznata crvena dvokatnica na uglu Kišpatićeve i Zmaj Jovine koja izgleda zdravo, ali krov je u jako lošem stanju i bit će zanimljivo vidjeti uklapa li se ona u neku buduću graditeljsku viziju ili je samo privremeno ostala netaknuta dok strojevi ne očiste dvorište.

Sve ostale građevine su temeljito porušene i njihove su prednje fasade ili stražnji zidovi u visini od nekoliko metara vjerojatno privremeno ostali stajati jer služe kao ograda trenutnog gradilišta.

Šuta se odvozi velikim kamionima, pa su mnogo toga već raščistili i prolaznici ni nemaju dojam da su u dvorištu ikada i bili nekakvi objekti. Zbog velike količine prašine koja se stvara prilikom rušenja i utovara građevinske šute radnici neprestano vodom polijevaju ruševine. Za sada je takav pristup vrlo efektan, pa na ulicama i nema mnogo prašine.

Poneki građani u prolazu tek zastanu i fotografiraju zgradu u nestajanju, tek toliko da imaju uspomenu na događaj. Ili se opraštaju.

Foto: Komarilos