Iako se u principu ne bavimo političkim strankama i njihovim idejama, osim ako nisu vezane za grad, ovo je tema o kojoj se u cijeloj zemlji pa tako i Osijeku rijetko i nerado govori. Jedna je politička stranka zatražila od Sabora da se ukine, odnosno prestane obilježavati 22. lipnja, Dan antifašističke borbe. Za njih, ali i neke druge stranke, povijest Hrvatske je počela 1990., a ništa se prije toga nije dogodilo.

U udžbenicima za osnovnu školu o Drugom svjetskom ratu piše se na pol stranice, a bivša država kao da nije postojala. Iako se antifašizam spominje u preambuli Ustava Republike Hrvatske, a i prvi hrvatski predsjednik bio je partizanski general, te su činjenice precrtane flomasterom iz svijesti mnogih građana i političara, a povijesni revizionizam iz devedestih „urodio“ je rušenjem 2.964 spomenika u cijeloj zemlji.

Samo u Osječko-baranjskoj županiji srušeno je 201 spomen obilježje čime je duboko sjećanje na sve žrtve antifašista i antifašistkinja, koje su pružale otpor nacistima i njihovim domaćim slugama. Mnogi su Osječani išli u osnove škola koje su se nekad zvale po Milici Križan i Nikoli Demonji ili gimnazije nazvane po Sari Bertić, braći Ribar, Božidaru Maslariću i Vladimiru Nazoru, a kako se sad izjašnjavaju o svojim školama njihovo je demokratsko pravo, agnostici ili ateisti. Sve im to Ustav ove države jamči, ali istovremeno ne dopušta bilo koji oblik diskriminacije. Kako to u praksi izgleda vidimo svaki dan.

Na današnji dan, 14. travnja, Osijek obilježava osamdesetu obljetnicu oslobođenja grada od četvrtogodišnje fašističke okupacije. Pred spomen kosturnicu u parku kralja Tomisava vjerojatno će navratiti i politički predstavnici i pokloniti se žrtvama, neki možda i s figom u džepu.

Inače, okupacija grada počela je u travnju 1941., rušenjem sinagoge u Županijskoj ulici i nastavljena ubojstvima i deportacijama u logore smrti osječkih Židova, Srba ali i Hrvata koji su pružali otpor fašističkom teroru.

U rano jutro, 14. travnja 1945. u Osijek su ušle partizanske jedinice i oslobodile ga. I to je povijesna činjenica.

Foto: Komarilos

Kako se bliži Uskrs, najveći katolički blagdan, osječki umirovljenci su se probudili iz zimskog sna i nešto uskomešali. Kao da su prave važni. Država će im dati svima po 50 eura uskrsnice, a tu su i one gradske koje su ove godine povećane za čak 70 posto. Tako će penzioneri koji imaju do 200 eura penzije dobiti čak 120 eura od Grada, pa tako sve do onih koji imaju mirovine do 500 eura – njima slijedi 60 eura.

Ali ni to nije sve, u travnju slijedi isplata uvećanih mirovina za čak tri posto plus zaostaci za siječanj i veljaču, tako da će se starčići teško pomučiti dok to sve zbroje. U danima kad dolaze prospekti trgovačkih centara ustaju se u 5 ujutro i čekaju ih. Onda na brzinu prelistaju, hvataju ona kolica na dva točka za pijac i trk od jednog do drugog trgovačkog centra.

U jednom su čokoladni zeke jeftinji, u drugom dječje pidžame, u trećem lažne barbike (a izgedaju kao prave), a kineski autići i kamiončići samo što nisu badava. Letaju tako po cijeli dan od centra do centra i propuste čak i omiljenu seriju, jedva stignu na „Gospodina savršenog“.

Peglaju kartice kao pijani Amerikanci, treba poklone za unuke uhvatiti što prije jer brzo to ode. Za to vrijeme supruge im kod kuće skupljaju ljuske od luka za farbana jaja i smišljaju menje za blagdan. Nema više vanilin kiflica, londonera, oblatnih, kojekakvih orehnjača, makovnjača, puslica, breskvica, pita i ostalih retro slastica. Sad se gleda KitchenTV i zapisuju se recepti za kolače.

Evo, npr. jednog jednostavnog i jeftinog iz Bojanine radionice kolača. Za biskvit vam trebaju lješnjaci, orasi, bademi (obavezno tostirani), pola žlice brašna, amareto, 64 jaja, korica limuna i tako još neki sitni dodaci. Kreme su već malo kompliciranije. Sigurno niste znali, ali više nema samo crne, mliječne i bijele čokolade. Sad imamo rubi, karat i gold, i u svaku kremu ide druga vrsta. Uz 5,6 kilograma razne čokolade, tu je i jedno 5 kilograma maslaca, 10 litara slatkog vrhnja, ali najvažnija stvar je da u jednu od tih krema ide sečuanski papar, u drugu čili, a u treću cvjetovi lavande. Sad nismo baš zapamtili kojim redosljedom, ali vi to sve smućkajte i dobit ćete čaroliju okusa, mirisa i boja.

Nije dakako umjesno šaliti se na račun najranjivije kategorije građana (kojoj i ja pripadam), ali u ovoj zemlji svi se s njima šale. Od političkih stranaka koje im, budući da su lokalni izbori pred vratima obećavaju kule i gradove, do njihovih predstavnika koji se kao suncokreti okreću prema strani koja će ih bolje ugrijati, a o Vladi da i ne govorimo. Tutnit će im po 50 eura, taman za malo veće domaće pile. Netko će reći „bolje išta nego ništa“ ili „oni nisu nikad zadovoljni“. No, oni koji danas brinu o umirovljenicima, dakako, neće doživjeti takvu bijednu starost, a društvena, socijalna i zdravstvena skrb neće im biti problem jer su se za sebe pobrinuli.

Foto: Freepik

Naziv Eseker potječe iz Austro-Ugarske, ali teško da danas ima itko živ rođen u tom vremenu. No, ipak svi smo mi Osječani, odnosno Esekeri, a mi stariji koji smo ovdje rođeni, odrasli, odškolovali se, zaposlili, odradili svoje i otišli u mirovinu danas smo vrlo nostalgični prema gradu kakav je nekada bio. Sjećamo se Radničkog doma, discoteke u Želji, Bijele lađe, stare Name, trgovina s pultovima, kupanja na Garnizonu ili u Zimskoj luci, tržnice na kojoj su se kupovali živi pilići, Sjenjaka na kojem je bila ledina i mnogih drugih detalja, trendova i urbanih legendi koje su ovaj grad činile ugodnim mjestom za život.

Zbog toga se često mi najstariji nađemo u raspravamo koje traže uzrok nečemu što nas godinama neprekidno vrijeđa, primjerice već više od trideset godina izuzetno nas vrijeđa društvena stigma „Osijek-grad slučaj“. U redu, neki događaji u ratnom i poratnom razdoblju ne mogu se zaboraviti, niti se mogu obrisati gumicom, ali treba li osječku mladost opterećivati prošlošću, umjesto da i njima stvorimo uvjete za ugodan život? Treba li ih poticati na diskrimnaciju prema drugima i drugačijima, na ksenofobiju, netoleranciju i druge oblike nasilja ili im upirati misli prema budućnosti koja bi svakako trebala biti ljepša od one koju su čekali i koju danas možda žive njihovi roditelji?

Svako malo u medijima se otvara tema o Osijeku koji je kao grad slučaj. Ovih dana dočekali smo presudu za onog policajca koji je ubio mladu djevojku. Tijekom suđenja, sjećate se, često se spominjalo da je Osijek grad slučaj, upravo i zbog tog događaja. S druge strane, neki dan, na međunarodni Dan žena koji se obilježava u cijelom svijetu – sugrađane koji su krenuli na Noćni marš za prava žena gađali su jajima, a mladići koji još ne znaju kako se koristi aparat za brijanje ženama u povorci su vikali: „Nećete ubijati hrvatsku djecu“. Kasnije, u reakcijama na izvještaje o tom osječkom Noćnom maršu za Dan žena „komentatori“ na društvenim mrežama su sudionice marša nazivali partizanskim okotima, tifusarkama i femi kujama te su ih slali da marširaju preko Drine. Zamislite, u Osijeku, danas.

I da zaključimo, Esekeri nisu slučajevi. I grad u kojemu živimo nije zaslužio takav tretman samo zato što ovdje povremeno na površinu isplivavaju pojedinci koje roditelji nisu naučili razlikovati dobro od zla. To nisu Osječani, a nisu ni građani – to je korov društva koji trebaju plijeviti oni koji su za to plaćeni.

Foto: Freepik

Da smo mi penzioneri (to smo već sto puta napisali) najsiromašnija, zdravstveno i socijalno najranjivija kategorija društva ne samo u Osijeku već i u cijeloj državi – da smo malo pametniji, lukaviji ili da nam ima tko držati ljestve, lako bi se obogatili. Zašto bi mi gurali kupus po trgovačkim centrima, raznosili pizze po gradu, skupljali plastične boce po kontejnerima ili peglali po tuđim kućama? Treba samo znati pisati programe za EU fondove i pokupiti novce, a dok glavna europska istražiteljica Laura Kovesi kroz ovu gužvu krupnijih riba konačno i dođe do nas – nit love nit nas!

Ne treba biti lakom, idemo na sitno. Tko će ti uostalom dati novac da se baviš vinogradarstvom ili nekom drugom granom poljoprivrede kad se ne možeš sagnuti ni kad ti nešto ispadne. Jedna je osječka firma uzela novac iz EU fondova tvrdeći da će sa pet, šest zaposlenih izumiti strašan poljoprivredni stroj, koji će biti od velike koristi poljoprivrednicima. Nakon 5,6 godina „izumili“ su šukare na četiri kotača, koje ne služe baš ničemu a izgledaju kao da ih je Grunf napravio. Lauri se izum nije svidio, grohotom se nasmijala i sad traži od te firme da vrati novac.

Istovremeno, na drugom kraju grada, Udruga umirovljenih inovatora već danima zasjeda u jednom privatnom stanu na nepoznatoj adresi i smišlja što bi to mogli izumiti i ponuditi tržištu a da je još neviđeno. Ima među njima i onih koji nisu u trendu, jedna baba recimo gleda na nekom programu „Vatrene kovače“ pa bi izrađivala srpove, sablje i sjekire a to je već davno izumljeno. Neki inovatori shvaćaju da smo odavno prepoznati kao turistički grad pa bi skupljali kamenje i izrađivali „čončike“ a flomasterom pisali „Pozdrav iz Osijeka“. Glupo.

Budući da u gradu već imamo one neke panele na koje se lijepe komarci, najbliže pametnoj inovaciji je gospođa koja ima završenu cijelu osnovnu školu i koja predlaže da nešto slično napravimo za hvatanje smrdljivih martina. Ove ih je godine zaista bila prava najezda a internet nudi neka primitivna rješenja.

Usudila sam se na jednom sastanku javiti za riječ i predložiti da se za savjet obratimo pravim “stručnjacima„ za prijevare EU fondova, ali od toliko imena prevaranata teško je izdvojiti jedno. Osim toga, kakve su sreće, kad bi penzioneri i napravili neki inovativni projekt za koji trebaju sitne novce, sigurno bi baš njima prvima zakucali na vrata i „vrati koko što si pozobala“. S ovima što uzimaju velike novce, ipak ide sporije.

Foto: Freepik

Kad čitate pojedine domaće portale, morate to raditi nekim redom. Najprije pročitate horoskop, pa onda koji je znak najškrtiji, koji najosvetoljubiviji, koji najskloniji tračevima, prevarama i ostalim nepodopštinama… To učinite da biste takve ljude mogli eliminirati iz života. Evo, primjerice, lavove će mučiti nesanica, a strijelci su već počeli štedjeti za ljetovanje.

Nakon toga idu Nostradamusova i baba Vangina predviđanja, pa savjeti kako očistiti rernu i skiniti masne fleke s odjeće, a odmah iza toga i neki recept za kolač za koji vam ne treba skoro ništa.

Nakon toga pogledate kako sad izgleda Justin Bieber, a i bivša misica Ivana Paris strašno je propala. Savjeti za modu i ljepotu nama penzionerkama jako su važni, sigurno pojma niste imali da je metalik boja laka za nokte sad jako popularna. Za više detalja upratite tko je kako bio obučen na zagrebačkoj špici. Tu odmah možete vidjeti i tko je s kim bio i tko je s kim razgovarao. Ne možete ostati  neinformirani o tako važnim temama.

Onda idemo na savjete o zdravlju. Šta će vam liječnik kad o svim bolestima i načinu liječenja možete pročitati i, još bolje, kupiti učinkovite lijekove po vrlo povojnim cijenama. Volite li sport, sve ćete naći na portalima, ne morate uopće gledati utakmice, ne morate ni gledati „Gospodina savršenog“, “Kumove“, “Život na vagi“, “Sjenke prošlosti“ i ostale domaće vrlo popularne serije, što se jučer dogodilo, ujutro pročitate.

Nikako ne propustite ni jako šaljive viceve o malom Perici ili plavuši. E, sad dolazimo do malo škakljivijh tema a tiču se ne samo vaše intime nego i svih svjetski važnih osoba. Jedna je tiktokerica objavila savršen recept o tome kako da osvojite frajera u 45 sekundi. Pažljivo slijedite upute. Najprije ga kratko pogledajte i skrenite pogled. Onda ga drugi put pogledajte i malo duže ga gledajte direktno u oči. Poslije toga uopće ga više nemojte gledati i on će vam prići za točno 45 sekundi.

Ako vas slučajno zanima zašto je Osijek prema popisu stanovništva između 2011. i 2021. izgubio 10,3 posto stanovnika, kako su prošli izbori u Njemačkoj, eventualno nešto o ratovima koji se vode u svijetu, o inflaciji, cijenama, osječkoj mladosti i starosti bez perspektive te koliku plaću ima guverner Narodne banke, zašto bi se Europska unija mogla podijeliti na dva bloka i tako još neke sitnije stvari – morate se više potruditi da iskopate takve informacije.

Foto: Freepik