Prošloga je tjedna poznati osječki novinar i književnik, Drago Hedl, po prvi puta u Osijeku promovirao trilogiju svojih krimi-romana pod nazivom Šutnja. Tipično osječki, romani su prvo stekli slavu izvan Hrvatske, po njima je ekranizirana i poznata visokobudžetna televizijska serija zbog koje u grad dolaze i turisti, da bi tek onda ovdje bila organizirana i promocija knjige. Ipak, puno je mladih Osječana došlo poslušati autora koji je na eurpsku književnu scenu izgurao teme maloljetničke prostitucije i trgovine ljudima. Bila je to prilika i za kraći razgovor.

* Kako se dogodilo da su u Osijek počeli organizirano dolaziti talijanski turisti da bi razgledali dijelove grada u kojima se odvija radnja Vaših romana? 

– Bilo mi je iznimno drago kad me prošle godine nazvao Eugenio Berra, Talijan koji organizira specijalizirana turističke putovanja  i rekao da postoji skupina talijanskih turista koja dolazi u Osijek, želi razgledati grad i susresti se sa mnom. Dva od tri moja krim-romana prevedena su na talijanski i objavljena u izdanju nakladničke kuće Marsilio iz Venecije, a kako se serija Šutnja može vidjeti na platformi HBO, oni koji su je vidjeli ili pročitali knjige, željeli su upoznati grad u kojem je (najvećim dijelom) serija snimljena. I željeli su se susresti s autorom. Oko ovogodišnjeg Uskrsa došla je u Osijek još jedna grupa talijanskih turista. Tako su moji romani i serija na neki način postali promotori grada Osijeka. S obzirom da je serija na HBO-u, da su u njenoj produkciju uz Drugi plan, HRT i ukrajinsku Oll-tv sudjelovali i ZDF i Arte, seriju su vidjeli milijuni ljudi. Nije neskromno ako kaže da takvu promociju u svijetu Osijek još nije imao.

* Vaša Šutnja je zapravo 3u1 (tri romana ukoričena u jednu knjigu) klasik hrvatske krimi literature. Kako se osjećate kad Vam kažu da ste pisac klasika? 

– Romani su zaista doživjeli zavidan uspjeh. Osim što su ekranizirani, što zbog njih u Osijek dolaze turisti, što ih je kritika odlično prihvatila, što je Hrvatski radio dramatizirao sva tri romana u svom Dramskom programu, osim što je talijanski list la Republica 2019. objavio roman Ispovjedna tajna i uvrstio ga među 33 najbolja krimića, osim što je Šutnja promovirana u Rimu i što sam bio pozvan na festival krimića u talijanski grad Senegalia, osim što je predstavljena diljem Hrvatske – od Ploča, Čakovca, Zagreba, Ludbrega… i gotovo svih gradiva u Slavoniji, a prije neki dan, zahvaljujući udruzi PLANTaža, napokon i u mom rodnom gradu, knjiga se izvrsno prodaje i čita u mnogim hrvatskim knjižnicama. Ne znam je li to dovoljno za atribut klasika, ali me veseli da se puno tuga vezano uz Šutnju dogodilo i događa se.

* I dalje živite u Osijeku, pa se nameće pitanje ima li u našem gradskom okruženju i dalje tako velikih tema da ih je moguće pretakati u literaturu koja je u stanju intrigirati svjetsku publiku? 

– Ima još puno tema kojima bih se volio pozabaviti a vezane su uz Osijek. Moj izdavač, nakladnička kuća Ljevak, osobito urednik Nenad Rizvanović, nagovaraju me da vratim u život inspektora Kovača, jednog od glavnih junaka sva tri krimića. Možda to i učinim, imam ideju kako to napraviti. Ali prije toga želim završiti svojevrsnu trilogiju započetu romanima Donjodravska obala (2013.) i Vrijeme seksa u doba nevinosti (2018.), neku vrst poluautobiografije u kojima ispreplićem stvarne događa iz mog života s fikcijom. I ti romani, najvećim dijelom događaju se u Osijeku. Ima dakle tema, pa moram požuriti, jer napunio sam 74 godine života.

* Dvije sezone televizijske serije Šutnja do sada su najveći projekt tog tipa kojemu je cijeli Osijek scenografija – jesmo li sad dobili ono što Split ima kroz Velo i Malo misto, odnosno Dubrovnik s Igrama prijestolja? 

– Osijek se pokazao kao izvrsna kulisa za tv-seriju Šutnja i drago mi je da je grad u kojem sam rođen, u kojem živim i kojem pripadam, dobio svoju televizijsku seriju. Do sada smo nekako bili po strani. Uz serije i mjesta koje ste nabrojali i Rijeka je bila scenografija za sjajnu seriju Novine, Podravina za Gruntovčane i Mejaše… Samo je Osijek nekako ostajao po strani. Drago mi je da je sada i Osijek pokazao kako sjajno funkcionira i kao kulisa za tv-seriju. I volio bih da ne ostane samo na Šutnji.

* Nije neobično da se novinar pojavljuje u književnosti, kao što nije neobično da novinska crna kronika bude nadahnuće krimi literaturi. Što na promocijama savjetujete mlađim čitateljima koji imaju ambiciju pisati a nemaju takvih iskustava?

– I sva tri romana, sada sažeta u jednom tomu Šutnje, nastala su iz novinske crne kronike, tužne, žalosne priče o djevojčicama iz Doma za odgoj djece i maloljetnika, djevojčica iz najranjivije skupine, odrastalih bez roditeljske skrbi i ljubavi. Pisao sam o tome kao novinar Jutarnjeg lista, a kasnije ta strašna priča postala je predloškom za Šutnju. Mladim kolegama koji žele zaploviti u novinarsko-književnike vode preporučio bih da o takvim i sličnim temama progovore glasno. Previše je šutnje u društvu, šutnje koja para uši. Da nije novinara za mnoge ružne stvari, mnoge nepravde, kriminal i korupciju, nikada ne bismo saznali. Ako znamo za neko zlo, a o njemu – zbog vlastitog konformizma, ponekad i zbog osobne koristi – šutimo, postajemo suučesnici, sudionici tog zla. A o takvoj šutnji govori i moja Šutnja.

Foto: Komarilos