Jedan od svojedobno najvećih boraca s istočne tribine stadiona Gradski vrt i dugogodišnji predsjednik navijačke skupine Kohorta, Dalibor Žižanović – Žižo umro je iscrpljen dugotrajnom bolešću 2018. i njegovi su prijatelj u trajno sjećanje odmah napravili spomen-mural na bočnoj fasadi zgrade na Trpimirovoj cesti blizu podvožnjaka. Navijački vođa je na tom prvom muralu bio prikazan kako navija ispred prepune stadionske tribine, u nekoj vrsti sfumato tehnike gdje su se premiješale najsvjetlije nijanse bijelo-plave boje.

Ovih dana mural je obnovljen, odnosno potpuno prerađen i kadar je sad prikazan u negativu s dominantnom crnom bojom. Uz veliku profilnu sliku centralni motiv je Žižanovićev nadimak Žižo unutar kojega su utkani elementi urbanog Osijeka – bastion, tornjevi crkve sv. Mihovila i Vodena vrata u Tvrđi, zatim elegantna vizura pješačkog mosta, stadioni Gradski vrt i Opus Arena te tvrđavski spomenik kugi, šetač i konture konkatedrale. Lijevo i desno su amblemi NK Osijeka i navijača Kohorte.

Žižini prijatelji kontinuirano vode računa da svojedobni uzor generacija navijača ostane vidljivo upisan u identitet suvremenog Osijeka, i rade to jako dobro.

Foto: Komarilos

Gradsko društvo Crvenog križa Osijek započelo je s provedbom tradicionalne, 54. po redu humanitarne sabirne akcije „Solidarnost na djelu“. Akcija je usmjerena na prikupljanje financijskih i materijalnih sredstava za najpotrebitije građane kako bi se ublažilo siromaštvo i smanjila njihova socijalna isključenost u zajednici.

Ovogodišnja akcija u Osijeku provodi se kroz nekoliko aktivnosti, a građani se mogu uključiti donacijom hrane, odjeće i obuće.

Do 10. listopada kampanja „Vaš dar za pravu stvar“ provodi se u Kauflandu, gdje volonteri Crvenog križa građanima dijele letke s popisom potrebnih artikala koje mogu kupiti i odmah donirati u za to predviđene košare. Građani se pozivaju da doniraju namirnice koje čine sastav osnovnog paketa pomoći (brašno, tjesteninu, rižu, šećer, sol, ulje, riblje ili mesne konzerve, juhe u vrećici te marmeladu/džem). Namirnice se, uz poslovnice Kauflanda, mogu predati i izravno u Banku hrane Crvenog križa Osijek (Baranjska ulica 4a) radnim danom od 8 do 14 sati za cijelo vrijeme trajanja humanitarne akcije.

Za potrebe Socijalnog servisa Crveni križ prikuplja očuvanu i čistu zimsku odjeću, obuću, deke i posteljinu, a donacije se primaju u prostorijama Socijalnog servisa u dvorištu Crvenog križa na adresi Šetalište Petra Preradovića 6, uz obveznu prethodnu najavu na broj telefona 031/544-659.

Gradsko društvo Crvenog križa Osijek prikuplja i dijeli humanitarnu pomoć tijekom cijele godine, a akcija Solidarnost na djelu samo je jedan od načina kojim se želi podsjetiti na važnost zajedničke brige o najpotrebitijima.

Ilustracija: Komarilo/Magnific AI

Dugotrajno sušno razdoblje dovelo je do izrazito niskog vodostaja Drave, na rijeka već danima obara nove rekorde. Na pojedinim se mjestima čini da se lako može prehodati s desne na lijevu obalu, a pojavio se čitav niz novih sprudova na kojima uživaju jedino riječni galebovi.

U nedjelju, 4. listopada u 12 sati vodostaj Drave kod Osijeka bio je -207, a tijekom jučerašnjeg dana kretao se od -205 do -203. Najniži je to vodostaj zabilježen otkako je mjerenja, a zbog niskog vodostaja odgođena je i Miholjska regata, kompa od srpnja ne plovi s jedne na drugu obalu Drave.

Zbog ekstremnih suša, vodni se režim potpuno promijenio. Dok smo još prije dvije godine imali situaciju da se zbog visokog vodostaja uslijed jakih kiša Drava izlijevala na lijevu obalu, ove se godine bilježimo nove rekorde, ali u minusu. Situaciju će promijeniti jedino obilne kiše duž vodotoka rijeka, no za sada ih nema na vidiku.

Foto: Komarilos

DOVIK – Dan otvorenih vrata i karijera na FERIT-u po osmi put okuplja studente, tvrtke i sve zainteresirane za nova znanja i razvoj karijere. Ovogodišnje izdanje donosi raznolik program kroz koji će posjetitelji imati priliku upoznati 36 tvrtki i njihove predstavnike, poslušati zanimljiva predavanja, sudjelovati na radionicama te iz prve ruke saznati više o mogućnostima razvoja karijere.

DOVIK je prilika za razgovor s potencijalnim poslodavcima, upoznavanje s aktualnim trendovima i tehnologijama te stvaranje novih kontakata koji mogu biti važan korak prema budućoj karijeri. Održava se 7. i 8. listopada u prostorima Kulturnog centra Osijek (K. Trpimira 2a) i FERIT-a (K. Trpimira 2b).

Foto: DOVIK

Među najpoznatiji bračni par osječkih sportaš(ic)a svakako spada i onaj atletski, Danijele i Damira Černića. Zaljubljeni u trkačke discipline na dugim prugama, što im je odavno postao smisao življenja, bez ustručavanja priznaju da bez atletike više ne mogu iako se Danijela na stadionu Gradski vrt u početku bavila – bacanjem koplja. Baš zato, priča o bračnom paru Černića nije baš sasvim slična nekim drugim sportskim parovima.

– Kao trener srednjih i dugih pruga u AK Slavonija, uvijek sam promatrao sve one koji trče ne bih li prepoznao talente za te naše discipline – prisjeća se Damir Černić (1960.). – I jednom sam prilikom uočio na stadionu djevojku koja je trenirala bacanje koplja, ali je pri tom na treninzima dodatno trčala znatno više od ostalih, a uz to bila je zgodna i simpatična. Nakon mog kratkog nagovaranja promijenila je disciplinu, priključila se našoj skupini što se ubrzo pokazalo kao pun pogodak u svakom smislu. Bila je to Danijela, s kojom sam se počeo intenzivnije družiti a ona se uklopila među klupske trkače tog doba Damira Liovića, Krešu Barića, Andreja Stipetića… nositelje srednjih i dugih pruga u našem klubu.

Na kasniju sudbinu Danijele Šaban (1977.) i Damira Černića odigrao je klupski običaj da ponajbolji atletičari AK Slavonija odrađuju zimske pripreme u Opatiji, gdje su se  njih dvoje sasvim zbližili, zaljubili i do danas su zajedno. Vrlo brzo su se zaručili, a zanimljivo je i mjesto gdje su trajno spojili svoje živote.

– Učinili smo to na Bečkom maratonu! Dakako, čin zaruka nije prošao nezapaženo u austrijskoj metropoli, čiji su mediji ovjekovječili taj događa. U to smo se uvjerili i desetak godina kasnije kad nam je prijatelj, atletičar Milan Eror iz Beča poslao isječak iz njihovih novina posvećen našim zarukama. Osim toga, kako bi sve dobilo atletsko obilježje, na povratku iz Beča dogovorili smo da nam kum bude Darko Vargić, naravno sjajni maratonac i dugogodišnji prijatelj.

Većina uzvanika u svatovima bili su klupske atletičarke i atletičari, ali i natjecatelji iz nekih drugih klubova, s tim što je čak i bend na svadbi bio vezan uz atletiku – Bend Borisa Badovinca-Badovinija. Od tada, Damir u braku ima svo vrijeme maksimalnu potporu supruge Danijele, aktivne trkačice koja je na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu položila sve ispite za voditeljicu „Kids Athletics“, pa je radeći kao trenerica deset godina u matičnom klubu odškolovala više stotina osječke djece zaljubljene u atletiku. 

– Najviše me veseli kad vidim da su neki od njih danas nositelji kvalitete u raznim sportovima, a ne samo u atletici – iskreno će Danijela koja se poslije rada u toj atletskoj školi zaposlila u Dječjem vrtiću, gdje i danas radi.

Rođenje sina Filipa nije promijenilo njihovu svakodnevicu. Oboje su i dalje trenirali, samo što su se prilagodili novim uvjetima.

– Prvo bi Danijela odradila svoj trening u parku kod Iktusa, a ja sam čuvao Filipa, pa bismo se onda zamijenili – opisuje Damir prve godine roditeljske obveze. – Tako je to funkcioniralo, a s obzirom da sam u to vrijeme bio trener atletske vojne izborne vrste imali smo priliku i nekoliko puta godišnje ići na pripreme.U međuvremenu je tada i Filip počeo trenirati atletiku kod trenerice Marijane Sabo, imao je nedvojbeno bolje predispozicije od nas oboje jer je počeo pobjeđivati na svim natjecanjima na kojima je sudjelovao, ali kako se to često događa klupska je politika odlučila maknuti trenericu i sa scene je nestala po meni najbolja generacija mladih atletičarki i atletičara tog vremena, pa s njima i naš Filip. Sve drugo ni do danas se nije značajnije promijenilo, ja sam i dalje trener, Danijela još trči, istina nije to više natjecateljski, ali je redovita.

Ipak, za Černiće, posebice za Damira, novost je bilo realiziranje dugotrajnog nastojanja osnutka kluba za dugoprugaško trčanje rađanjem Maraton kluba Hrvatski sokol 2003. iako je to želio učiniti još 1991. kad se vratio izAustralije želeći osnovati klub pod imenom Maraton klub Hrvatska sokolska Župa Strossmayer, što nije zaživjelo zbog ratnih događanja. Damir je, ipak, uporno nastojao realizirati davnašnju želju.

– Krajem Domovinskog rata u Osijeku nije bilo razumijevanja za našu ideju pa sam s istomišljenicima osnovao AK Žumberak u Sošicama gdje smo doveli sve osječke dugoprugaše i uz nekoliko trkača iz Zagreba postali najjači klub izvanstadionske atletike. Procijenivši tada da je u gradu konačno sazrelo vrijeme za nas, 2003. u suradnji s Miroslavom Čakalićem, poglavarom povijesne Počasne sokolske garde osnovali smo današnji Maraton klub Hrvatski sokol u koji su se vratili gotovo svi osječki trkači na duge staze i sad smo ponovo među najuspješnijim klubovima izvanstadionske atletike u Hrvatskoj – hvali se entuzijast kojeg ste sigurno često viđali tijekom sada već brojnih osječkih travanjskih polumaratona.

I ne samo tada, jer je Damir u raznim razdobljima, dakako uz puno Danijelino razumijevanje i potporu, priređivao i druga trkačka natjecanja, ali tradicionalni Osječki polumaraton njegovo je životno djelo i dobro pamti njegov osnutak.

– U početku nije bilo lako, ali polumaraton je u potpunosti uspio. Nastupili su najbolji hrvatski trkači predvođeni hrvatskim rekorderom Dragom Paripovićem. Kasnije, iz godine u godinu, naš polumaraton raste, počeli su se javljati i sponzori i sad imamo Osječki Ferivi polumaraton na koji, držim, možemo svi u Osijeku biti ponosni.

Sjeća se Damir kako je s Danijelom poslije prvog polumaratona čistio središnji trg.

– Danas sam ponosan što imamo stabilan i kvalitetan organizacijski odbor, kojem stižu i pozivi na konferencije organizatora brojnih svjetskih cestovnih utrka što nas dodatno ohrabruje, pa sve dok sam na nogama i dok imam ovakvu sjajnu ekipu oko sebe i potporu moje supruge nastojat ću skrbiti o opstanku dvadesetak raznih dugoprugaških utrka iako to nije lako, ali kad se radi nešto što se voli nije teško!

Danijela i dalje nadograđuje svoju trkačku karijeru tijekom koje nastupa u raznim disciplinama i to podjednako uspješno. U riznici ima jedanaest seniorskih medalja s državnih prvenstava: na 3.000 metara u dvorani, na 10.000 metara, u polumaratonu, maratonu i planinskom trčanju u kojem je ostvarila najbolje rezultate.

– Nastup za reprezentaciju je san svakog sportaša, pa tako i njen, ostvarila ga je osam puta na po četiri EP i SP u planinskom trčanju, a uz to postavila je i desetak rekorda staze od kojih jedan još uvijek nije nadmašen – priča Damir.

Četiri godine zaredom Danijela je osvajala naslov najbolje hrvatske planinske trkačice što smatra svojim najvećim uspjehom.

Sve to postigli su zahvaljujući sretnom braku u koji ih je spojila – atletika!

Foto: Privatna arhiva