I dok su se po naseljima obnavljala i gradila nova dječja igrališta, ovo u strogom centru grada, na Vijencu Jakova Gotovca, nikako da dođe na red. Vole ga i roditelji i djeca, najviše ljeti jer je u debeloj hladovini, daleko od prometnica.

Uz nekoliko sprava – ljuljačke, vrtuljak i njihalice, ovdje je i tobogan te dva velika pješčanika. Iako je sve više djece na igralištu dolaskom proljeća i toplog i lijepog vremena sve više, u ova se dva pješčanika baš i neće naigrati. Jer, pijeska gotovo da i nema, a pješčanik je pun suhog lišća. Do neke temeljit obnove bilo bi dobro barem dosipati pijeska, da djeca mogu uživati u igri.  Jer njima je i to dovoljno.

VIJENAC J. GOTOVCA Dječje igralište u debeloj hladovini izgleda zapušteno i puno smeća

Foto: Građani Komarilosi

Metalne ograde, identične onima u Strossmayerovoj ulici, postavljene su i oko zelenih otoka u Radićevoj, te oko zelenih površina u Gundulićevoj ulici. Riječ je o dvije novoobnovljene ulice, od kojih je radićeva dobila nove zelene otoke sa ukrasnim grmljem i biljem, gotovo identično Strossmyerovoj.

U Gundulićevoj je pak dosta zelenih površina koje su se nakon rekonstrukcije vodoopskrbne i kanalizacijske mreže postavljanjem metalne ograde uz kolnik željele zaštititi od kotača nepropisno parkiranih vozila.

Foto: Komarilos

Igra u Drvengradu, jednom od omiljenih dječjih igrališta u gradu, za jednu je majku i njezino dijete prošla neugodno. Na spravi, odnosno ljuljački za osobe s invaliditetom dijete se ozlijedilo na sajli kojom se povlači priliko m ljuljanja.

Ta je sajla omotana špagom, no dotrajala je, pa na nekoliko mjesta iz nje vire tanke žice, gotovo oku nevidljive, ali vrlo oštre i na njih se malena ruka lako može porezati.

– Sajla je ispucala točno na mjestu gdje ju djeca povlače kad se ljuljaju. Naravno, dijete se ubolo, ozljeda nije strašna, no ovo je upozorenje za sve roditelje koji s djecom dolaze na igralište – ističe majka koja je fotografirala dotrajalu sajlu.

Inače, za održavanje dječjih igrališta na području Gradske četvrti Tvrđa u ovoj je godini planirano 15.454,00 eura.

Foto: Građani Komarilosi

Staza za trčanje i brzo hodanje na lijevoj obali, na potezu od pješačkog mosta do gotovo ZOO vrta duga je 1271 metar i napravljena je 2009. godine. Svakodnevno ju koriste brojni trkači i šetači, rekreativci i roditelji s djecom. U ljetnim je mjesecima odlična za rekreaciju jer se proteže kroz debelu hladovinu.

Drveni most, koji se nalazi na sredini staze, već je duže vrijeme bio izvan funkcije. Raskliman i pun rupa, još od prošle je jeseni na njega postavljen znak zabrane prelaska, no građani su ga svejedno prelazili. Čak se na jednoj od sjednica Gradskoga vijeća početkom godine povuklo pitanje mostića, pa je najavljeno kako će most uskoro u sanaciju.

A ona je praktički gotova – odnosno kompletno novi mostić od hrastovine uskoro će biti u potpunosti otvoren za prelazak. Kako je stari, uklonjeni most bio izrađen od jelovine, ovaj bi hrastov trebao potrajati puno, puno duže.

Foto: Komarilos

Nekadašnja Svačićeva, danas Ulica Julija Knifera, na svom najjužnijem dijelu uz OLT, te dijelu uz Campus na istočnoj strani ima označena parkirališna mjesta. Sve ostalo je zelena površina koja je s godinama postala parkiralište.

Dijelovi ulice na sjevernoj su strani već raskopani i puni blata i vode nakon kiše, no središnji je dio zapadne strane ulice prostrana zelena površina. Još uvijek s travom, no ako se praksa parkiranja nastavi, vrlo će brzo izgledati kao i ostali razrovani dijelovi.

Tijekom prijepodneva i ranog popodneva ovdje je automobil do automobila, mahom je riječ o vozilima registarskih oznaka drugih gradova, pa je za pretpostaviti da je riječ o ljudima koji idu u bolnicu na pregled ili pak studentima koji ne žive u gradu. Kako god bilo, ova bi se praksa trebala prekinuti – bilo kažnjavanjem, pa da zeleni otoci ostanu zelenima ili pretvaranjem ove površine u obilježena parkirna mjesta. Ovakvo uništavanje površine zapravo nema smisla, a ako se ne sankcionira na vrijeme, ovdje bi ubrzo mogao nastati blatnjavi kaos.

Foto: Komarilos