Na nedavnoj dobrotvornoj utakmici NK Osijek – BSK Bijelo Brdo na Opus Areni, u žuto-plavom je dresu desetku na leđima nosio plavokosi prednji vezni Budišin adut momčadi, koja se uspješno natječe u Prvoj nogometnoj ligi Hrvatske. Budući da kažu, kako je taj broj u pravilu sinonim lidera momčadi, nije ga bilo teško primijetiti, a kad smo pogledali zapisnik – zaintrigiralo nas je ime i prezime. Naime, jedan od glavnih pokretača sastava iz Bijelo Brda, na spomenutoj, a i na brojnim prethodnim utakmicama bio je Filip Hrs.

Prezime koje je nekad davno bilo dio kluba, za koji mladi sugrađanin Tomislav Buljubašić u svojoj knjizi „Tempo, Slavija“ tvrdi da je prethodnik sadašnjeg NK Osijek i utemeljena 1916. No, to je bilo nekad davno, dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća, pa otkud sad opet Hrs u osječkom nogometnom okruženju, postoji li ikakva životna poveznica?

U spomenutim vremenima Viktor Hrs, kad je stariji mu brat Antun već dugo igrao nogomet, bio je osnivač i predsjednik Slavije, a njihov najmlađi brat Zvonimir (1905.) postao je standardni prvotimac crno-bijelih i u najvišem razredu ondašnjeg jugoslavenskog nogometa. Sačuvani zapisnici najčešće ga svrstavaju na beka ili centerhalfa, zajedno u sastavu s, primjerice, legendarnim Gustavom Lechnerom-Lembikom. Osim toga, povjesničari su ostavili još jedan važan trag o Zvonimiru Hrsu: bio je, nakon igranja i Drugog svjetskog rata,trener osječkih hazenašica, a nogometnoj abecedi naučio je početkom šezdesetih godina pionire Grafičara u Podgrađu; generaciju u kojoj su bili i kasnije naši poznati igrači Stjepan Čordaš,  Zdravko Rupnik i mnogi drugi.

Sudbina je, potom, tog Hrsa odvela u Rovinj, gdje je1990. i okončao svoj ovozemaljski put. I kako su desetljeća prolazila, to je prezime sasvim iščezlo iz osječkih nogometnih priča. I, eto, sada, poslije jednog cijelog stoljeća, opet Hrs u osječkom nogometnom okruženju. A Bijelo Brdo je dvadesetak kilometara istočnije od objekta Grafičara, gdje smo svojevremeno susretali Zvonimira Hrsa, pravog gospodina u socijalističkim vremenima. Kao da je svom praunuku, odnekud, poslao lokaciju na kojoj će moći uspješno upotpunjavati dosadašnju igračku karijeru i hvalevrijedne ljudske navike!

– Rođen sam u Zagrebu, gdje sam, počeo u Školi nogometa Dinama gdje me trenirao Miro Davidović, nosio sam potom dres Sesveta, Lučkog i Lokomotive pod nadzorom trenera Jukića, Babića i Agića, da bih potpunu igračku afirmaciju kao prednji vezni potražio u Bijelom Brdu gdje sam, eto, već četvrtu sezonu i osjećam se vrlo ugodno –  ispričao je 22-godišnji Filip Hrs hvalivši izdašnog i korektnog klupskog gazdu Jovu Vukovića.

Nažalost, ni on baš nije mnogo znao o davnašnjim precima, uz ostalo Antuna, Franju, Josipa i Zvonimira Hrsa (a bilo ih je još!), pa nas je uputio svom ocu Nenadu, koji bi, logično, mogao više znati o lozi Hrsovih. Tako je i bilo, jer smo saznali da su mu djedovi (a Filipovi pradjedovi!) bili međusobno najbliži rođaci, bratići, a živjeli su u raznim hrvatskim gradovima. I šteta je što su zagubljeni brojni podaci iz davnih vremena, a koje je prikupljao njegov tata Franjo Hrs.

Foto: Privatna arhiva

U 2. kolu SuperSport Superlige Hrvatske, odbojkašice Osijeka gostovale su u Kaštel Sućurcu i odigrale susret s ekipom Marine Kaštela. Nažalost, učenice Miodraga Stojakovića nisu se dobro provele, jer je domaći sastav pobijedio s 3:0 (25:18, 25:18, 25:19) i to nakon samo 76 minuta igre! Podsjećamo, da je osječki prvoligaš u prvom kolu pobijedio Brda Split s 3:2.

U Kaštel Sućurcu, inače, trener Miodrag Stojaković – Miki nije mogao izvesti kompletan sastav, a domaće su djevojke, pak, dokazale igrom da spadaju u sam vrh naše lige, pa je konačan rezultat objektivan. Za ŽOK Osijek igrale su Biljan, Rajndl, Kuna, Šoš, Weinand, Karačić, Marinović, Medić, Jukić i Rukovanjski.

Minulog su vikenda, inače, svoje prvenstvene nastupe imale i preostale tri ekipe ŽOK Osijek. U okviru 2. kolu Prve „B“ hrvatske lige „istok“, u dvorani OŠ Kralja Tomislava u Našicama, odbojkašice ŽOK Osijek II nakon preokreta u 129 minuta dugog susreta uknjižile su pobjedu nad Našičankama s 3:2 (25:27, 25:20, 26:28, 25:11, 15:9) za što zasluge pripadaju i trenerici Renati Korenički, a igrale su: Kolarić Tokić, Budiša, Blažeka, Dragišić, Lizak, Šušnjara, Kerovec, Jurić, Sakić, Bokulić, Vidović i Petrović.

I odbojkašice koje igraju u osječkoj ekipi koja se natječe u Trećoj hrvatskoj ligi Regija „istok“ domaću su utakmicu oplodile s novim bodovima. Naime, u dvorani Gradski vrt ekipa ŽOK Osijek III nije se pokazala kao gostoljubiv domaćin, jer je nadmašila i pobijedila ekipu ŽOK Nova Gradiška s 3:0 (25:21, 25:16, 25:11). Igrale su: Kolarić Tokić, Budiša, Blažeka, Dragišić, Lizak, Šušnjara, Kerovec, Jurić, Sakić, Bokulić, Vidović i Petrović. Utakmicu je, inače, sudio Osječanin Kristijan Bečeheli.

Dugo je bilo neizvjesno u susretu istog natjecanja u Vukovaru, da bi na kraju, u dvorani OŠ „Dragutin Tadijanović“ domaći ŽOK Enna Vukovar III pobijedila ŽOK Osijek IV 3:1 ( 25:12, 18:25, 25:22, 25:12) uz podatak da je sudio Dino Šoš iz Osijeka.

Ilustracija: Komarilos/Magnific AI

U NK Osijek pokazuju da će zaista, u nastojanju da pružaju puno povjerenje najdarovitijim igračima svoje Škole nogometa, nastojati sačuvati na Opus Areni one najperspektivnije. U tom kontekstu, braća Jona (18) i Izak (16) Ježić su u ponedjeljak  sa sportskim direktorom Kennetom Zandvlietom potpisali prve profesionalne ugovore, kojima su se obvezali na vjernost matičnom klubu do ljeta 2028.

Kao što je poznato, u NK Osijek su iz Donjega Miholjca stigli u redove osječkog prvoligaša i već u prvim nastupima među seniorima pokazali talentiranost zbog koje su i pridobili klupsko čelništvo na ovu međusobnu obvezu. Jona je rođen 2008., a Izak 2010. godine i trebali bi vrlo brzo postati značajan oslonac u prvoligaškoj momčadi s Pampasa. Prilikom potpisoivanja ugovora obojica su naglašavali veliku želju da u bijelo-plavom dresu i dalje napreduju, pa možda i do zasad neslućenih visina.

– Posebno sam zahvalan treneru Besooneu na povjerenju, počašććen sam nastupati u Hrvatskoj ligi, dosad su mi se ispunile obje dječačke želje, zaigrao sam za seniore, pa sam postigao i gol, a sljedeća mi je želja da u dresu NK Osijek zaigram u Europi – kazao je Jona, a na to se nadovezao i Izak u sličnom tonu:

– Lijepo je biti u svlačionici s bratom kao najmlađi prvotimac NK Osijek: Mislim da sam se dobro snašao ali sam i svjestan da još moram mnogo raditi na što sam spreman u svakom trenutku. Moram reći da su nam obojici suigrači također velika potpora, pa obećajem da ćemo se boriti kako bismo ispunili želje vjernih navijača.

Sportski direktor Kenneth Zandvliet, pak, istaknuo je zadovoljstvo klupskog čelništva, što prava snaga seniorske momčadi pristiže iz Škole nogometa NK Osijek:

– Iznimno smo sretni što smo ih vezali uz naš klub, Jona ima vrhunsku tehniku i igrač je koji je sve bolji što više igra, pametan u korištenju prostora za napad, a zna odigrati vrlo dobro i samu završnicu. Dok je Izak napredovao nevjerojatnom brzinom, brzo čita igru u svim dijelovima terena, snažan je i pouzdan s loptom, pa smo iznimno sretni što se i on vezao za naš klub s nadom da će pridonositi novim uspjesima naše momčadi.

Foto: Arhiva kluba

Po peti put uzastopce, u sklopu obilježavanja Svjetskog dana mentalnog zdravlja, u Osijeku je održana utrka „Trčimo za mentalno zdravlje“ čija je svrha posve različita u odnosu na slične sportsko-rekreacijske priredbe. Još jednom je uspješni organizator bio Centar za mentalno zdravlje i tjelesnu aktivnost Filozofskog fakulteta u Osijeku u suradnji s Udrugom studenata psihologije Psihos i sportsko-rekreacijskom udrugom Run4fun, a konačne brojke ukazuju na zaključak da je subotnja utrka obalama Drave nadmašila sve prethodne čemu je značajno pridonijelo i osamdesetak istinskih volontera.

Naime, za razliku od svih prethodnih, ovaj put se, osim na pet,trčalo i na deset kilometara, a prijavljeno je 1.186 trkač(ic)a od kojih je njih 873 protrčalo ciljem kod skate parka na lijevoj obali Drave (gdje je bio i start, a trčalo se stazama na obje obale do kraja šetnice u Donjem gradu i natrag) i time zaslužilo kolokvijalni status finišera. Kao nagrade, osim najboljih u ukupnom poretku, medalje za uspomenu na subotnji doprinos plemenitoj misiji priredbe dobile su i trojke najzapaženijih po kategorijama, a osim toga, po troje sveukupno prvoplasiranih ponijelo je na rastanku i darove sponzora.

Bez obzira što to organizatorima nije bilo u prvom planu, vrijedno je istaknuti i pohvaliti upravo najbrže sudionike čiji će subotnji rezultati ostati trajno upamćeni kao podrška „težnji društva u kojem je kretanje pristupačno svima, a briga o mentalnom zdravlju normalizirana i zdravstveno utemeljena i a podržana kroz suradnju institucija, zajednice i stručnjaka“. U tom kontekstu, dakako, i imena po troje prvoplasiranih zaslužuju posebno isticanje i zaslužuju značajnu pohvalu.

Na pet kilometara, u muškoj konkurenciji, pobijedio je Nikola Busić s rezultatom 18:19 minuta, ispred Stipice Bagarića (18:26) i Roberta Novakovića Schuesslera (19:28), a od trkačica prva je bila Danijela Kuna (21:40), ispred Katarine Đak-Skeledžija (22:31) i Sonje Krtić Landeka (22:38).

Dvostruko dužu stazu prvi je istrčao Mario Erdeg u vremenu 37:04 minute, ispred Danijela Ajdučića (38:26) i Gorana Sabolića (40:17), a u ženskoj konkurenciji prvakinja je bila Ivana Petrović (45:59) ispred Nike Markić (46:49) i Vlaste Živković (47:02).

Samo naizgled, riječ je o nešto manje poznatim trkači(ca)ma, pa ipak nije tako! Utrku na pet kilometara, naime, kao pobjednik okončao je Nikola Busić, te nadmašio klupskog kolegu iz vukovarskog Maratona Stipicu Bagarića, kojem je, kao prvaku Hrvatske u trčanju na šest i 12 sati, razvidno utrka bila prekratka (na „samo“ pet kilometara), dok je tim iskusnim ultratrkačima u leđa morao gledati neusporedivo mlađi Robert Novaković Schuessler (sin poznatog osječkog profesora tjelesnog odgoja Armana) u tom društvu bio treći. Istu kilometražu u ženskoj konkurenciji, pak, najbrže je pretrčala prof. Danijela Kuna s Kupresa, prodekanica Filozofskog fakulteta u Osijeku za znanost i međunarodnu suradnju, inače nekad aktivna sportašica koja se sad rekreacijski bavi trčanjem.

Foto: Paris Posavec i Borna Dubravčić/za organizatora utrke

Da se ŽRK Osijek nalazi u doista dubokoj krizi pokazala je i peta uzastopno izgubljena utakmica na startu novog prvenstva Prve hrvatske lige, na parketu sablasno praznog Zrinjevca protiv riječkog Zameta. Pravi izraz za seriju, koja je dobila nov negativni rekord, nije trebalo dugo tražiti: stanje je – zabrinjavajuće! Jer, poslije tri poraza s po deset pogodaka razlike, naišlo je neslavno splitsko izdanje gdje je s trenerom Zoranom Dorićem i njegovim pomoćnikom Zdravkom Lovačem putovalo samo osam djevojaka koje su poklekle s podnošljivih „minus 3“, no  u nedjelju se kompletan dojam dodatno pogoršao. Sad je nov neslavni rekord, s 20:31 (10:16), spušten na „minus 11“ pri čemu je dojam sastava s 14 igračica u zapisniku, još više na parketu, bio poražavajući.

Na trenutak, u samom otvaranju susreta, optimisti oko ŽRK Osijek ponadali su se da je na pomolu „svjetlost na kraju tunela“ , jer se Zamet nije snašao kod 3:1 u 5. i 4:2 u 6. minuti za domaći sastav popunjen do uobičajene i nužne kadrovske razine. Međutim, ubrzo je sve vraćeno u kolotečinu na koju su Dorićeve učenice nažalost već naviknule i one najvjernije navijač(ic)e. Naime, na poluvrijeme se, nakon brzometnih 7:14 u 20. minuti, otišlo s katastrofalnih 10:16, a u nastavku utakmice Riječanke su nastavile mljeti nemoćni domaći sastav u kojem je previše rukometašica čija objektivna kvaliteta nije na prvoligaškoj razini i ne treba čuditi što njihove suparnice lako dolaze do bodova.

Moglo se, čak, dogoditi da Zamet pobijedi i s većom razlikom, jer je vodio i s +13 (18:31) što su Osječanke samo ublažile u samoj završnici. Naravno, u traženju uzroka novom totalnom krahu osječke ekipe, nametnut će se, uz bezbroj početničkih tehničkih pogrešaka domaćih igračica, nekoliko statističkih podataka. U cijeloj utakmici, primjerice, tri osječke golmanice zaustavile su tek devet lopti upućenih na njihova vrata, Štrasser (9), Sejkora (5) i Kettos Csiffary (0) odnosno imale su mizerni učinak od 31 posto. Iz osam sedmeraca postigle su samo četiri pogotka, a u 60-minutnom nadmetanju isključena je tek Tina Samardžić, jednom na dvije minute.

Gošćama uz takav otpor osječkog sastava bilo je lako pobijediti, s tim što su najučinkovitije u napadima bile Brusić s pet, te Svast, Pleše i Šutović po četiri pogotka, dok je na vratima ekipe Matea Hrvatina raspoložena bila plavokosa Krznar s 12, kojoj je još i Leverić pridodala četiri uspješne obrane riječkih vrata.

Inače, sveukupno slabom dojmu nedjeljne utakmice doprinos je dao i sudački par (Ivana Blažeka, Koprivnica i Vedrana Kolarek, Drnje) za koji čak ni namjerno vraćanje lopte u vlastiti „šesterac“ nije bilo obvezno dosuđivanje sedmeraca, pa se osamdesetak gledatelja, pa i Riječana, razišlo zaključivši da je prikazan rukomet ispod prvoligaške razine. No, gošće i njihov trener Mateo Hrvatin zbog toga sigurno baš nisu bili pretjerano zabrinuti, jer su se s novim, lako osvojenim bodovima, učvrstili u vrhu prvenstvene ljestvice!

Inače, za ŽRK Osijek igrale su:  Kettos Csiffary, Štrasser 1, Sejkora, Vinković, Samardžić, R. Milošević, Bakša, Matić Todorić 2 (1), Đelatović 5 (1), Grubišić, Frančić 5 (1), H. Milošević 4 (1), Hodak i Jurčić 3.

Nakon 5. kola, poredak Prve hrvatske lige ima ovaj izgled: Lokomotiva 10 bodova, Podravka 8 (-1),  RK Ivanić i Zamet po 8, ŽRK Bjelovar, Rudar, Dalmatinka i Koka po 6, Zrinski, Split 2010, Marina Kaštela i ŽRK Sinj po 2, te 1234 Virovitica i ŽRK Osijek bez bodova. U sljedećem kolu, Osječanke će biti gošće Marine Kaštela, u subotu, 17. listopada.

Foto: Komarilos