Prve informacije o aktualnim građevinskim zahvatima na upravnoj zgradi nekadašnje osječke Svilane u javnosti su se pojavila sredinom veljače kad je investitor, tvrtka Svilana projekt d.o.o. kratko objavila kako je riječ o projektu buduće poslovne zgrade koja će kombinirati ulične lokale i uredski prostor na katu.

Od tada do danas vidljive su promjene uglavnom na dvorišnom dijelu objekta. Skinut je dio krova, zatvoren je jedan dio nekadašnjih prozora i otvoren je stražnji dio konstrukcije radi proširenja južnog dijela kompleksa. Tu su već izgrađeni novi temelji i izlivena je prva betonska deka.

Bivša upravna zgrada jednog od nekoliko osječkih tekstilnih poduzeća nalazi se u Trpimirovoj ulici, a nekadašnje gospodarsko dvorište tvornice zauzima zapravo ugaoni prostor na raskrižju Trpimirove i Drinske ulice. Pročelje glavnog objekta i dalje je derutno. Vidi se kako su demontirane sve instalacije i neki elementi pročelja kod nekadašnjeg glavnog ulaza koji je danas zatvoren armaturama.

Nakon privatizacije društvene imovine, poslije Domovinskog rata, ovaj je prostor proživljavao različite namjene. Zapravo, konzervatori nikada nisu uspjeli upravnu zgradu i kompleks bivše tvornice zaštititi kao spomenik industrijske arhitekture. Neko vrijeme je ondje funkcionirao trgovački centar bivšeg Peveca. Poslije je i bombastično najavljivan veliki Shopping park s dominantnim supermarketom Konzuma u prizemlju i 1.500 parkirališnih mjesta, a sve je trebalo biti gotovo do 2010.

No, s vremenom je u bivšem gospodarskom dvorištu tvornice koja je u Osijeku od osnutka 1926. kontinuirano (od 1930.) proizvodila najtraženije tekstilne tkanine u bivšoj Jugoslaviji – najbolje počelo funkcionirati kao pogon za održavanje svatovskih svečanosti. Jer je u jednom od bivših skladišta niknula moderno uređena svečana dvorana uz logistiku velikog parkirališta.

Foto: Komarilos

Nakon godina svih tih mogućih edukacija, programa u vrtićima i osnovnim školama te nakon podjele najrazličitijih prospekata s uputama o odlaganju i razvrstavanju otpada – opet se dogodi da u najužem središtu grada, u pješačkoj zoni nekome nije bilo teško dovući dvije vreće s miješanim komunalnim otpadom i nagurati ih u uličnu košaru za otpatke! Dakle, netko je doteglio i odbacio kućno smeće u posudu namijenjenu papirićima, eventualno odbačenoj ambalaži iz pekarnice ili kojekakvom smeću koje se pješacima može naći u džepovima.

Ulični redar koji gura trokolicu s posudom za otpad i usput metlom počisti oko tih košara, dakle mora iščupati ove dvije vreće i ubaciti ih u posudu na trokolici i onda će opet taj netko (ohrabren činjenicom da je njegov miješani komunalni otpad počišćen) onda će opet krenuti od početka, nastavit će naguravati pune vreće u uličnu košaru. Tome nema kraja.

S jedne strane ovi što ulične košare zatrpavaju psećim izmetom, a s druge strane ovi koji tu dovlače i natrpavaju kućni otpad. Nikako na zelenu granu, a paralelno Osijek ima jedan od najbolje organiziranih sustava za prikupljanje miješanog komunalnog otpada i za odvojeno prikupljanje korisnih sirovina.

Još samo da pronađemo načina kako educirati i motivirati sirovine iz ove priče da svoje smeće odlažu u svoje kante, za početak.

Foto: Građani Komarilosi

Na Međunarodni praznik rada Grad Osijek organizira tradicionalnu podjelu graha. U petak, 1. svibnja, u 12 sati podjela graha će se organizirati na Lijevoj obali Drave, kod katakombi.

I ove godine grah će kuhati članovi udruge Majstori kotlića Slavonije i Baranje, a bit će pripremljeno 3.000 porcija graha. Uz svaku porciju poslužit će se gužvara i piće.

Praznični ugođaj upotpunit će glazbeni sastav Lege Band.

Za ovu prigodu u gradskom proračunu osigurano je oko 15 000 eura, a u prazničkom druženju sa sugrađanima i podjeli graha sudjelovat će i gradonačelnik Ivan Radić sa suradnicima.

Foto: Borna Jakšić/PIXSELL

Na odjelu s automatiziranim blagajnama u osječkom Intersparu u tom trenutku zapravo uopće nije bila gužva. Od četiri uređaja zauzeta su bila samo dva, ali je jedan od njih programiran i za plaćanje gotovim novcem, pa je iza žene koja je obavljala kupnju u redu stajalo još dvoje kupaca.

Uglavnom, na samonaplatnoj blagajni broj jedan (nazovimo ju tako) sredovječni muškarac lagano skenira proizvode, a odmah do njega na samonaplatnoj blagajni broj dva sredovječna žena obavlja isti posao.

U jednom je trenutku žena dovršila posao i obavila plaćanje, a onda je plaćenu robu lagano ubacila u svoj ruksak. Kako bi što prije osolobodila blagajnu kupcima koji su bili u redu iza nje, hladno je svoj ruksak prebacila na susjednu blagajnu na kojoj je muškarac bio zabavljen skeniranjem artikala. Čim je ruksak spustila među njegove proizvode blagajna je zatiltala i počela u pravilnim razmacima emitirati poruku: “Pomoć dolazi… Pomoć dolazi…”.

Blagajna je u trenutku zaključala daljnji postupak kupnje i muškarac je naprosto poplavio. No, žena koja je prouzročila cijeli taj zastoj je smireno na svom ruksaku (koji i dalje stoji na vagi s proizvodima) nastavila otvarati nekakav pretinac.

– Pa gospođo! Ne možete tek tako spustiti tu torbu meni na vagu! To je vaga, razumijete, sad ste prekinuli cijeli postupak – rekao je kupac.

Žena ga pogleda mješavinom zbunjenosti i nevjerice te se ne da izbaciti iz takta.

– Sve će biti u redu – kaže ona, trudeći se zvučati blago. – Samo još trenutak i gotovo je.

– Ma kakav trenutak!? Kako vam je uopće palo na pamet premještati torbu na drugu blagajnu. Tamo ste kupili, tamo ste trebali dovršiti pakiranje, a ne ovako. Sad ste kod mene prekinuli proceduru.

– Razumijem – kaže ona. – Ali još malo, pa sam gotova – i nastavi povlačiti zatvarač na jednom od pregradaka.

Muškarac se okreće i gleda odakle eventualno stiže ta pomoć koju blagajna neperestano zaziva. Širi ruke i ne može vjerovati da gospođa sad kopa po džepovima jer valjda tamo traži nešto što želi prebaciti u ruksak.

– Ovo stvarno nije u redu. Razumijem da možda niste znali, ali barem da ste se odmah pomaknuli, možda bi onda sve proradilo, ali vi se i dalje uporno ne mičete ni za centimetar – muškarac je sad već bio pri kraju sa živcima, vidjelo se.

– Evo, evo – kaže žena dok ubacuje nekakav komplet ključeva ili nešto slično u džepić ruksaka i zatim povlači zatvarač. – Evo, već je gotovo – zatim prebaci ruksak na leđa i brzo se udalji.

– Svašta – isprati ju kupac pogledom i nastavi čekati pomoć.

Otprilike minutu kasnije stigla je blagajnica i s pomoću ključa stornirala grešku kako bi ovaj mogao nastaviti sa skeniranjem i samonaplatom.

Dakle, samonaplatne blagajne, između ostalih parametara kojima kontroliraju što se doista kupuje i skenira – koriste vagu. Kad kupac postavi robu na jednu stranu, zapravo je sve što namjerava kupiti postavio na vagu. I kad onda skenira jedan po jedan proizvod svaki puta treba voditi računa da ga podiže s jedne vage i nakon skeniranja spušta na drugu kako bi uređaj mogao temeljem prebačene težine kontrolirati proces. Kad mu u pola kupnje netko na početnu ili završnu vagu doda bilo što drugo – sustav će se automatski zablokirati i zatražiti intervenciju blagajnice koja je dužna prekontrolirati zašto je narušen programirani proces.

Uporaba automatiziranih blagajni je zapravo vrlo jednostavna ako se precizno držite uputa. A često je i, u najmanju ruku, vrlo zabavno iz prikrajka gledati kako se neki kupci nepotrebno uzbuđuju ili mentalno opterećuju dok opslužuju stroj. Takvima je možda bolje stati u red kako bi kupnju obavili kod blagajnice. Jer ovako i sebi i drugima rade ozbiljan stres.

Foto: Freepik

Osječka udruga Ne-ovisnost od 2009. upravlja sustavom organiziranog stanovanja za rehabilitirane ovisnike. Njihov model s vremenom su zbog učinkovitosti počeli primjenjivati i drugi koji se bave istim poslom.

Stambena zajednica je, kako se pokazalo, jedini uspješan koncept za povratak u svakodnevicu i stvarni život ljudima koji su završili programe odvikavanja. To je “kuća na pola puta” u kojoj se bivši ovisnici iznova osamostaljuju te, pod nadzorom socijalnih radnica i psihologinja, stječu nove životne i socijalne vještine koje im pomažu apstinirati. Stanuju ovdje od šest mjeseci do godine dana.

Zadnje dvije godine osječka stambena zajednica funkcionira u novom objektu u Ilirskoj ulici. Stanari mogu raditi u zadruzi udruge ili kod drugih poslodavaca. Dozvoljen im je izlazak – radnim danom do 23, a vikendom do 1 sat iza ponoći. Strogo je zabranjen alkohol te drogiranje i kockanje. Ako netko posrne, odmah se vraća u terapijsku zajednicu.

Do sada je kroz ovaj sustav zajedničkog stanovanja prošlo 98 korisnika i znatno je smanjen broj recidivista.

Foto i video: Komarilos