Lege
ANDREJ PANDUREVIĆ Kapetan MNK Osijek Kandit objašnjava zašto je sad Zrinjevac uvijek pun
Naše ambicije ne skrivamo, to je finale i ove sezone te pobjeda u finalu
Doigravanje prvenstva Prve hrvatske malonogometne lige 2024./2025. osječki ljubitelji nogometa na malom prostoru, već godinama futsala, zauvijek će pamtiti kao godinu kad je propuštena idealna prilika da naslov prvaka dođe u Grad na Dravi. Makarani su, međutim, u dramatičnom raspletu doigravanja bili s(p)retniji, a osječkim „haklerima“ ostala je nada da već u (n)ovoj sezoni taj propust nadoknade na najbolji način. O svemu tome, kao i o njegovoj sada već dugoj i plodonosnoj igračkoj karijeri, razgovarali smo s kapetanom momčadi Andrejom Pandurevićem čiji je životni put klasični pokazatelj kako se uz usklađivanje svih obveza može baviti sportom, ali i ispunjavati sve obiteljske obveze.
– Rođen sam u Osijeku, odrastao sam i djetinjstvo proveo na Jugu 2, gdje sam završio osnovnu školu („Tin Ujević“), dok sam srednjoškolsko obrazovanje prošao u Trećoj gimnaziji. Potom sam apsolvirao Ekonomski fakultet u Osijeku, zaposlen sam u jednoj osječkoj tvrtki, imam obitelj, suprugu Josipu Paulu koja mi je nedavno, na radost mojih roditelja Željke i Davora koji su postali baka i djed, podarila kćerčicu Mariju. Moram priznati da nije ni malo lako sve uskladiti, doslovno mi je svaki dan posložen u minutu, pri čemu značajnu ulogu igra supruga, koja je također bila izvrsna sportašicai, u svemu me podržava i upotpunjuje. Naravno, u svemu, moram zahvaliti i voditelju na poslu, te kolegama koji su mi puno puta izašli u susret.

* Kad si, gdje i s kim krenuo u ovaj sport? Jesi li imao stalnu klapu iz kvarta? Možda imaš nekog od tadašnjih suigrača s kojim igraš i danas?
– U malonogometni kontakt prvi put sam došao na ulici, s prijateljima iz kvarta, dane i dane provodili smo na betonskim igralištima širom Juga 2, što je bilo vrijeme koje ne bih mijenjao za ništa. U nekako ozbiljniji mali nogomet uveo me moj prijatelj Saša Voldin s kojim sam prvi put uvježbao malonogometne akcije i kretnje, a nakon toga smo krenulii zajedno na turnire. Saša mi je u jednom dijelu karijere bio i trener u Futsal klubu Osijek te sam pod njegovim vodstvom u sezoni 2022./2023. postao najbolji strijelac Prve hrvatske malonogometne lige. Naravno, i danas je futsal naša nezaobilazna tema.
* Kojih se turnira najradije sjećaš? S kim si igrao i s kim si najbolje surađivao? Jesi li kao klinjo gledao osječke turnire Zimsko i Ljetko? Pamtiš li neke najčuvenije osječke „haklere“?
– Kao i većina futsal igrača u Hrvatskoj, prvo sam krenuo igrati malonogometne turnire, prvo su to bili turniri u mlađim kategorijama, a kasnije naravno i seniorski, kao klinac sam obožavao gledati Zimko i Ljetko, pa su me ti turniri sasvim privuki malonogometnim izazovima. Sjećam se da sam kao mali išao u Sokolski dom i Zrinjevac kako bih gledao tada najbolje osječke „haklere“, te kako bih uživao u partijama Dražena Čavara u dresu Skripte, da bih s njim kasnije postao suigrač više sezona u MNK Osijek. Odigrao sam puno malonogometnih turnira, ali najviše mi se urezao u pamćenje „Ljetko“ iz 2011. kad sam, kao 18-godišnjak, bio dio momčadi koja je u polufinalu pobijedila Skriptu, tada pojam malonogometne nepobjedivosti u Osijeku.
Stvarno me lijepe uspomene vežu za malonogometne turnire i jako drago mi je što sam ih proživio i odigrao.
* Kad i kako si se „prešaltao“ na futsal, misliš li da se sad igra bolje i ljepše jer je igrač manje upolju?
– Na futsal sam se prebacio lako, jer mi uvijek više odgovarao mom načinu igre. Naime, futsal donosi više brzine, dinamičnosti, kretanja i trčanja bez lopte. Nezahvalno mi je uspoređivati vremena, ali mislim da se sada igra potpuno drukčije nego prije, pa iako ne kažem da je to bolje, ali je, jednostavno, napredovalo kao i sve drugo. U početku sam futsal igrao paralelno s malonogometnim turnirima, prvo je to bila MNK Kenta Commerce u Županijskoj ligi, onda dolazi epizoda u MNK Ricarduu 1. i 2. gradskoj malonogometnoj ligi, a sve se odvijalo u razdoblju između mojih 16 i 19 godina. U to vrijeme sam redovito išao na utakmice MNK Osijek VBK kojeg su predvodili Goran Dakić, igrač nevjerojatnog poteza koji je dvoranu znao podići na noge i Gordan Duvančić, moj sadašnji prijatelj i trener, kojem sam iznimno zahvalan i na čijem sam primjeru naučio kako se uz rad, pravilnu i studioznu pripremu može doći do dugoročnih ciljeva koje si postaviš. Puno puta tijekom tjedna se i nakon toliko godina čujemo, te analiziramo i komentiramo svakodnevne situacije sa terena.
* Sudbina je htjela da te siječnja 2013. legendarni Marin Smoje pozove u MNK Osijek, gdje je bio trener…
– Objeručke sam to prihvatio i s Marinom razvio izvanredan odnos, te isto tako naučio puno stvari pa sam, eto, već 13 godina član istog kluba. Priznajem da te ’13 nisam ni mogao zamislit da će iza mene, u 13-godišnjoj karijeri, biti tristotinjak utakmica u dresu MNK Osijek, sada Osijek-Kandita.
* Prošle ste sezone zamalo ostali bez naslova prvaka Hrvatske, sad ste u sličnoj situaciji (Dinamo iz Zagreba, Olmissum iz Šibenika imaju po 28, MNK Rijeka 27, a osječki prvoligaš 26), vjerojatno tinja nada o konačnom trijumfu?
– Izgubili smo lani u „majstorici“ od Novog Vremena iz Makarske. Šteta, bila je to finalna serija za pamćenje, Zrinjevac je bio krcat, atmosfera naelektrizirana, nama je to bilo prvi put pa je samim tim bilo i posebno. Ove sezone smo u situaciji da se borimo za sam vrh tablice u regularnom dijelu Hrvatske lige. Naše ambicije ne skrivamo, to je finale i ove sezone, pobjeda u finalu. Ne volim prognozirati unaprijed, Liga je jako izjednačena, u puno se klubova dobro radi i ulaže značajna financijska sredstva.
Naše je samo da idemo utakmicu po utakmicu, a cilj svi znamo!
* Momčad vodi Talijan, a igra nekoliko stranaca, misliš li da je to dobro ili ne, odnosno bi li Osijek mogao do velikih uspjeha da nema Brazilaca, Talijana, Portugalaca?
– Trener stručnjak Carmine Tarantino donio nam je nova znanja, pa smo uz njega sigurno dodatno napredovali ubacivši u našu igru puno novosti, zbog čega smo mu zahvalni jer nam je sigurno približio europski način razmišljanja o futsalu. I momčad je internacionalizirana, svi igrači koji su nam se priključili donijeli su svaki svoje, različite karakteristike. Bez njih, siguran sam, naš klub i grad ne bi mogao do ovih uspjeha isto kao i bez financijske injekcije našeg generalnog sponzora. Strani su igrači pritom donijeli novu dimenziju igre u našu ligu, te smo mi Hrvati napredovali uz njih, kao i oni uz nas. Isto tako mislim da svaki futsal klub u Hrvatskoj, a pogotovo naš, godinama prepoznatljiv baš po tom da mora pronalaziti prostore za razvijanje mladog domaćeg igrača, što je budućnost na koju moramo misliti i još važnije na tomu i raditi.

* Nedavno je naša reprezentacija postigla zapažen uspjeh, iz osječkog kluba samo je Sekulić pozvan, jesi li se možda i ti nadao pozivu?
– U svojoj karijeri sam nastupio 28 puta za reprezentaciju Hrvatske na što sam iznimno ponosan, s tim što sam posljednji put odjenuo najdraži dres prije pet godina. Dogodilo se to u trenucima kad sam, uz futsal, počeo i raditi, moje su obiteljske, poslovne i klupske obveze prevelike da bih maštao u tom smjeru. Dakako, navijač sam naše futsal reprezentacije i ne propuštam nijednu njenu utakmicu, a na ovaj posljednji trijumf sam i ja ponosan, jer je to povijesni uspjeh svih nas u tom sportu. Nedavno sam Sekuliću i rekao kako nismo ni svjesni još kakav je to uspjeh.
* Vratimo se senzacionalnom trijumfu Osijek Kandita sa 6:0 protiv aktualnog prvaka. U subotu, u 20,30, gosti ste Dinama, vjerujete li u pun pogodak i u metropoli?
– Osobno, tih pola tuceta Makaranima nije posebno veliko iznenađenje, jer je u futsalu lako moguće doći do takvih rezultata, a i dobro znam kvalitetu i širinu našeg rostera. Novom se izazovu, protiv Dinama, jako veselimo! Protiv njih su utakmice uvijek nekako drukčije, sam je po sebi to poseban protivnik koji inspirira, a njihov stil igre tjera na dodatno razmišljanje i koncentraciju tijekom cijele utakmice.
S Dinamom očekujemo čistu egal utakmicu, a nadamo se pobjedi s kojom bismo se jako približili prvom mjestu u regularnom dijelu sezone.
* Kako je igrati pred velikim brojem gledatelja, što je sad čest slučaj u Zrinjevcu?
– Nekako je to već postalo normalno, tijekom igračke karije prošao sam i da igram pred dvadesetak ljudi, pa do dana kad su me tražili „kartu više“ za utakmicu. Za mene je osječka publika najbolja što postoji, u Zrinjevcu se osjećam kao kod kuće, bila dvorana puna ili prazna. Hvala im na tome što nas sve ove godine podržavaju, to je svim igračima, a pogotovo domaćim dečkima jako puno značilo sve ove godine.
Foto: MNK Osijek Kandit
Poznati Osječani
VINKO PEJIĆ Poznati radijski maher ima novi roman, odlučio je dobrano provjetriti Osijek
Pokazuje kako se velike društvene promjene uvijek najjače osjete na životima običnih ljudi
Novi roman poznatog osječkog radijskog voditelja Vinka Pejiće Dani što idu unatrag dobrano protresa Osijek i njegovu gradskost te na dnevni red postavlja vječitu temu o tome je li prije bilo bolje nego danas i kako zapravo danas možemo vidjeti što će se s gradom događati u budućnosti.
Vinko se godinama u radijskom eteru dokazivao kao voditelj koji dobro razumije problematiku urbaniteta. Pred radijski je mikrofon, u ovisnosti o formatu i namjenama emisija, praktički dovodio najširu moguću publiku i s njima, iz pozicije građanina, javno propitkivao stanje gradskosti. Iz naizgled neozbiljnih tema gradio je preozbiljne stavove o tome kako se građani prilagođavaju javnim regulama da bi stimulirali razvoj grada, a ujedno i kako je taj razvoj od mnogih koji su se ni krivi ni dužni ovdje rodili ili odnekud dotepli – učinio građane.
U osvrtu na roman, književni kritičar Goran Rem je između ostaloga napisao: “Nestvarni stvarnosni roman Dani što idu unatrag je pomalo neočekivano i iz drugog plana – žestok, usprkos najoporijoj mogućoj melankoliji”, zatim “Roman provjerava i provjetrava pitanje o tome tko ili koje skupinsko Što ide kamo kada je u pitanju stanje urbaniteta” i konačno izravno i jasno “Čitati taj roman i eufemistično odjebati sve agresivne skupine, to nam je primiti kao poruku”.
Knjiga je u izdanju osječkog ogranka Matice Hrvatske izašla ovih dana (srpanj, 2026.), a više o romanu, za koji Rem kaže da “piše i fine erotske citate najnovovalnijih slika”, Vinko objašnjava izravnim radijskim rječnikom.

* Kako si uopće došao na ideju književno proučavati grad kao proces koji ide unatrag?
– Roman Dani što idu unatrag nastao je promišljanjem o gradu, mladosti i vremenu u kojem živimo. Radnja je smještena u Osijek bliske budućnosti, grad koji se suočava s društvenim promjenama zbog kojih se čini kao da ne ide naprijed, nego se vraća unatrag. To nije roman o nekoj dalekoj i nestvarnoj distopiji. Naprotiv, pokušao sam zamisliti što bi se moglo dogoditi kada bi određeni procesi koje već danas primjećujemo postali još izraženiji.
* Kako si odabrao likove kroz koje pričaš priču?
– U središtu priče nalaze se dvojica mladića koji pokušavaju pronaći svoje mjesto u takvom svijetu. Oni nisu heroji u klasičnom smislu riječi. Griješe, lutaju, zabavljaju se, zaljubljuju, bježe od problema i pokušavaju razumjeti sebe. Kada ih okolnosti uvuku u priču o krađi vrijednog muzejskog eksponata, njihova osobna potraga za slobodom postaje i borba protiv sustava koji ih želi oblikovati prema vlastitim pravilima. Jedan od najvažnijih likova romana zapravo je sam Osijek. Stara gradska jezgra, njezine ulice, prolazi i trgovi nisu samo kulisa događajima. Htio sam da grad postane aktivni sudionik priče, prostor u kojem se sudaraju prošlost i budućnost, sloboda i kontrola, nada i razočaranje.
* Kakav unutrašnji motor te pokreće dok pišeš, što ti je važno?
– Važno mi je bilo pokazati kako se velike društvene promjene uvijek najjače osjete na životima običnih ljudi. Zato ovaj roman nije samo priča o politici ili društvu. Prije svega, to je priča o prijateljstvu, odrastanju i potrebi da čovjek sačuva vlastiti glas čak i onda kada ga okolina pokušava utišati.
* Tebe, dakle, nisu utišali. Što misliš kako će tvoj uknjiženi radijski glas doživjeti publika?
– Naslov Dani što idu unatrag može se shvatiti na različite načine. On govori o vremenu koje kao da se vraća unazad, o društvu koje zaboravlja vlastitu budućnost, ali i o osobnoj čežnji za nekim jednostavnijim vremenima. Vjerujem da svatko od nas ponekad ima osjećaj da se svijet kreće u smjeru koji nije očekivao. Ne očekujem da će svi čitatelji ovu knjigu doživjeti na isti način. Neki će u njoj vidjeti priču o mladosti, neki društvenu kritiku, neki triler, a neki ljubavno pismo jednom gradu. Upravo u tome i jest ljepota književnosti – kada knjiga počne živjeti vlastiti život u rukama čitatelja.


Foto: Komarilos i promo
Lege
NK TOMISLAV LIVANA Još jednom prvaci Prve županijske Osječko-baranjske lige
Već niz godina nadmašuju starije i afirmiranije momčadi na našem području
Nogometni klub Tomislav u Livani smještenoj između Osijeka i Čepina osnovan je 2005. i jedan je od najmlađih u Županiji, ali već ima iza sebe seriju zapaženih uspjeha. „Plemići“ su, iznad svega, ponosni organiziranjem 18. tradicionalnog U-11 turnira limača koji je prije mjesec dana na ŠC Kralj Tomislav okupio buduće nogometaše iz čak deset zemalja i vinuo se na sam vrh srednjoeuropskih turnira tog tipa. No, osim posvećivanja iznimne pozornosti odabiru, školovanju i odgoju mladeži, popularni „plemići“ postižu i solidne uspjehe kao amateri u seniorskoj konkurenciji nadmašujući već niz godina starije i afirmiranije momčadi na našem području.

Naime, početkom ovog desetljeća nastupali su tri sezone u konkurenciji međužupanijskih ligaša, a kad su 2024. shvatili svoje objektivne infrastrukturne i financijske mogućnosti, skrasili su se u Prvoj županijskoj ligi. Kao i lani u ovo doba, Tomislav je osvojio naslov prvaka Prve županijske lige osječko-baranjske. Naravno, zanimljiv je i odgovor na pitanje kako su, kao prvaci, ostali u županijskoj bundesici?
– Procijenili smo da nam je s obzirom na sveukupne klupske mogućnosti preporučljivije ulagati u razvoj infrastrukture i odgoja mladih nogometaša, nego se natjecati u MŽNL – rekao nam je tajnik Vladimir Jerković i dodatno objasnio: – Inače, u proteklu smo sezonu ušli slabašno, a onda u proljetnoj poluetapi došli do nove titule s čak 17 utakmica bez poraza iako nas je svojim umirovljenjem oslabio dugogodišnji kapetan Vedran Nikšić, koji je u NK Osijek unaprijeđen kao trener u Školi nogometa. Budući da u viši rang, razvidno iz istih spomenutih razloga, ne žele ni naši najbliži pratitelji na ljestvici BSK Bizovac i FEŠK Feričanci, u ŽNS odlučeno je da je najbolje rješenje da umjesto tri iz MŽNL ispadnu samo dva kluba, što je spasilo treći sastav s dna međužupanijske ljestvice s najboljom infrastrukturom, Jedinstvo iz Donjeg Miholjca. Rad i treninzi se “vraćaju na naplatu”, te ostvarujemo niz od sedamnaest utakmica bez poraza, te ponavljamo prošlogodišnji uspjeh osvajanja naslova prvaka.
U Tomislavu su, inače, nedavno dodatno osvježili rad svoje škole nogometa, koju je preuzeo Hrvoje Barišić, dugogodišnji djelatnik NK Osijek, tako da u novu sezonu ulaze s pet natjecateljskih kategorija i stotinjak mladih igrača. Seniorska momčad će u nastupajućoj sezoni Prve županijske lige braniti naslov prvaka podmlađena, jer će povjerenje dobiti najdarovitiji kadeti budući da iz objektivnih razloga jedino nemaju juniorski sastav.
– Osim toga, u suradnji s Općinom Čepin, predviđena su velika infrastrukturna ulaganja u ŠC Kralj Tomislav što podrazumijeva teren s umjetnom travom, energetsku obnovu zgrade, ulaganje u terene i ograde oko objekta – rekao je Jerković s mnogo optimizma.

IGRAO I LUKA MODRIĆ! Najbolji strijelac Tomislava ’25/’26 bio je Matko Roso koji je postigao 19 pogodaka. U Ligi je, inače, sveukupni golgeter postao Marin Pavlović (FEŠK) s 28 pogodaka, a u listu strijelaca upisano je čak 137 nogometaša, s tim što je Roso među njima sedmi strijelac sezone. Za „plemiće“ su zapaženi strijelci bili i Vedran Nikšić (9), Vinicius De Aguilar Lima (9), Tomislav Šorša (9), Filip Kasač (7), Ivano Marić (5)… Dres kluba s Livane tijekom sezone oblačili su i Dino Čugalj, Luka Bilić, Luka Modrić, Igor Kovačević, Domagoj Bilandžija, Bruno Slamić, kapetan Andrej Štetić, Dino Česir, Petar Grabić, Lovro Kozić, Ivan Glogač, Cristian Nascimento, Sven Pandža, Luka Tomas, Filip Vuk, Livio Đordan, Luka Dorić i Roko Bilić. Trenersku je dužnost obnašao Mario Dorić, dok liderski tercet sačinjavaju predsjednik Domagoj Mikulić, tajnik Vladimir Jerković (na slici, predaje poklon golgeteru Rosi), te predstavnik na utakmicama Damir Buljan.
Foto: Arhiva kluba
Lege
VLAKOM NA MORE Osječani se već i vraćaju s Jadrana, vlak do Splita vozi svaki dan
Iz Osijeka polazi u 18.44, a u Splitu je u 8.49 – vozite se do obale 14 sati
Prošle je subote prvi sezonski noćni vlak za Split krenuo iz Osijeka, pa svi oni koji tračnicama žele stići do obale, ali i nazad, mogu to učiniti svaki dan sve do 27. kolovoza. Da je interes za vožnju vlakom velika, iako traje 14 sati, svjedoče i prvi „povratnici“ koji se već vraćaju s ljetovanja.
Interes je najveći za spavaćim kolima, odnosno vagonom za spavanje, za koji je osim rezervacije potrebno platiti i korištenje posteljine. No ako danas odete rezervirati svoju kartu za spavaća kola mogli bi se razočarati. Jer, karte za „spavanje“ planu jako brzo, pa svakako računajte da svoje mjesto u spavaćim kolima rezervirate minimalno tri tjedna prije planiranog putovanja.
Velikom interesu u prilog ide i činjenica što djeca, učenici, redovni studenti, umirovljenici, osobe starije od 65 godina te osobe s invaliditetom ostvaruju pravo na besplatan prijevoz uz važeću pametnu karticu. Jedino moraju platiti rezervaciju mjesta od 1,06 eura, odnosno 9 eura u trokrevetnom odjeljku vagona za spavanje, 13 eura u dvokrevetnom, te 25 eura u jednokrevetnom.


I odrasle osobe vlakom putuju jeftinije, a od Osijeka do Splita ćete kartu u jednom pravcu platiti 22,54 eura. Karte su 40% jeftinije, a ako ih kupujete online dobijete i dodatnih 10% popusta
Vlak iz Osijeka polazi u 18.44, a u Split stiže u 8.49 sati sljedećeg jutra. Vozi preko Virovitice, Bjelovara, Zagreba, Knina, te iz Perkovića stiže za Split. Povratni vlak iz Splita polazi u 21.37 sati, a u Osijek u 12.15 sati.
Vožnja je duga, ali veći dio je noću, pa ako „ugrabite“ svoj odjeljak u vagonu za spavanje veći dio puta biste mogli – prespavati.

Foto: Komarilos
Lege
150 GODINA LIPE Moćni zbor od 90 članova pjevao je repertoar od klasike do popa i rocka
Iz okrilja poznatog zbora je 1904. nastao Hrvatski Sokol, a onda 1907. i HNK u Osijeku
U dvorani Franjo Krežma osječkog Kulturnog centra održan je svečani koncert kojim je obilježena 150-ta obljetnica rada Hrvatskog pjevačkog društva Lipa.
– Oni su među najvećim ambasadorima Osijeka. Teško je nabrojiti sve nagrade, priznanja i odličja koje su osvojili diljem svijeta za zborsko pjevanje, a posebno je fascinanta činjecia da djeluju u kontinuitetu čak 150 godina. Kad pogledate, od 193 države članice Ujedinjenih naroda svega njih 50 je starije od 150 godina. Dakle, tih 150 godina rada Lipe je stvarno vrijedno isticanja. Oni čuvaju nešto što je važno i za Osijek i za Hrvatsku – rekao je prije koncerta osječki dogradonačelnik Dragan Vulin.

Također, istaknuo je da je upravo iz okrilja HPD Lipa 1904. nastao Hrvatski Sokol, a nekoliko godina kasnije i Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku (1907.).
Dirigentica Valerija Fischbach, koja je u Lipi aktivna 37 godina, kazala je kako zbor izvodi šaroliki program hrvatskih autora i starijih suvremenih autora te Mozartova djela. Najavila je i kako je za potrebe obljetničkog koncerta pripremljen nastup moćnog zbora od 90 članova jer su za tu prigodu, uz 50 stalnih članova, okupili i pjevače iz prethodnih generacija.
– Mi vam pjevamo sve živo, i pop i rock, i za široke mase. I danas smo napravili presjek svega što je bilo uspješno unazad nekih petnaestak godina. Imamo četiri bloka. U prvom će se predstaviti dječji zbor, u drugom imamo klasični program, u trećem program domaćih autora i na kraju živahni pop/rock – rekla je Fischbach. – Ovo je veliki jubilej, velika je čast i ponos biti dio generacije koja slavi ovu obljetnicu.

Foto: Grad Osijek
Lege
MAGANIĆ Jedan od najboljih osječkih rukometaša iz Zrinjevca, preko Zagreba ide u Dugo Selo
Marko je dres raznih selekcija RK Osijek nosio čak 12 godina
Ono što se već duže vrijeme naslućivalo, pa i nije previše iznenadilo osječke ljujbitelje rukometa, konačno se i dogodilo. Naime, RK Osijek ostaje bez jednog od svojih najboljih igrača Marka Maganića, lijevog vanjskog koji već duže vrijeme nastupima u Paket24 Premijer ligi Hrvatske skreće pozornost na svoj neporeciv potencijal – postao je članom najboljeg hrvatskog kluba RK Zagreb.
Štoviše, taj 20-godišnji lijevi vanjski još je prošlog ljeta potpisao za „zagrebaše“, pa je kao posuđen igrač prvenstvo ’25/’26 sjajno odradio u osječkom prvoligašu. Ovih dana, pak, već je ostvarena i kombinacija po kojoj će Maganić u narednoj sezoni braniti boje RK Dugo Selo te će osim u nacionalnom prvenstvu nastupati i u Europskoj ligi.
Maganić se bavi rukometom još „od malih nogu“, kad je kao osmogodišnjak počeo svladavati rukometnu abecedu pod nadzorom osječke rukometne legende Hrvoja Privšeka, što znači da je dres raznih selekcija RK Osijek nosio čak 12 godina. Prije tri godine, pak, Frano Veraja prepoznao je Markovu darovitost, prerastao je u prvotimca i dostigao status reprezentativca i prije nekoliko dana vratio se s priprema naše najbolje juniorske selekcije pošto je ranije bio i u mlađejuniorskoj. Taj prirodni put razvoja, eto, odveo je Maganića u redove najboljeg hrvatskog kluba, što ujedno znači i da će RK Osijek iduće sezone biti znatno oslabljen.
Jednom prigodom povjerio se suigračima, prijateljima i novinarima:
– Moram se zahvaliti svima u RK Osijek što su mi pružili mogućnost što sam 12 godina, ustvari, živio rukomet, pa iza mene ostaje toliko prelijepih godina mog odrastanja. Svi zajedno smo i slavili pobjede i prolazili kroz teške trenutke, a sveukupno smo stvarali nezaboravne uspomene. No, sada je došao trenutak rastanka, putevi nam se razilaze, ali će mi ovaj klub zauvijek ostati u srcu, a na sportskom polju želim mu mnogo uspjeha.
Marko Maganić potpisao je s RK Zagreb četverogodišnji ugovor tijekom kojeg će, uvjereni smo, još jedan rođeni Osječanin postati najnoviji izdanak osječke škole rukometa u kojoj su ranije, uz spomenutog Privšeka, u raznim razdobljima stasali i Bambir, i Ivandija, i Ćurak, i Bičanić, i Boban, i Kuduz, a o Katici Ileš da i ne govorimo, i mnogi drugi. Maganić je, inače, student prve godine Kineziološkog fakulteta u Osijeku, ali će, kako je rekao, jednostavno uskladiti sportske i studentske obveze kao i mnogi vrhunski sportaši prije njega.
Foto: Arhiva kluba
-
Šećerana16 sati od objaveICOLA Poznati osječki navijač i branitelj na inicijativu Kohorte dobiva dostojanstven grob
-
Šećerana2 dana od objaveSHELL Sve spremno za otvorenje nove benzinske postaje na Čepinskoj kod izlaza na obilaznicu
-
SPEEDWAY2 dana od objaveRASULO Ženski rukometni klub Osijek ostao je bez cijele prve ekipe, otišlo je 9 igračica
-
SPEEDWAY2 dana od objaveOSIJEK – RIZASPOR 1:3 Izgubili su zadnju pripremnu utakmicu uoči početka domaćeg prvenstva
-
SPEEDWAY1 dan od objaveDEČKI IZ PODGRAĐA Rukometaši Grafičara iznikli su iz sindikalnog sastava bivšeg Litokartona
-
Kovinar13 sati od objaveDONJI GRAD Ruše zgradu kompleksa nekadašnje osječke Kožare u Ulici Jove Jovanovića Zmaja
-
Klopa2 dana od objaveSLANI VAFLI Isprobajte zdraviju verziju s tikvicama, odlična je kao doručak ili večera
-
Mobilia18 sati od objaveRADI SE Uređenje pješačkih staza u parku s dječjim igralištem na Trgu Augusta Šenoe
-
SPEEDWAY12 sati od objaveIgračke promjene u NK Osijek u namjeri odmaka od sezone koju svi žele što prije zaboraviti
