Nešto poslije 11,30 sati u ponedjeljak, na odjelu delikatesa u velikoj samoposluzi nedavno otvorenoj na zapadnom izlazu iz Retfale prema Višnjevcu, dvojica muškaraca kupuju pečenu piletinu i glasno komentiraju kako je zbilja povoljna ponuda akcijske mortadele s pistacijama za 7,5 eura po kilogramu.

Treći kupac nekoliko metara dalje razgleda ponudu u rashladnim vitrinama i kad je vidio da su ova dvojica preuzeli svoje pakete s piletinom krene i sam prema delikatesnom pultu. Neko vrijeme ondje stoji proučavajući izložene nareske dok djelatnica nekoliko metara dalje nešto slaže na pomoćnom stolu. Potom žena stane naspram njega na unutrašnjoj strani pulta i kupac joj kaže kako bi htio 20 dkg te akcijske mortadele s pistacijama.

– Ne radimo – kaže žena i gura po površini pulta nekakav stalak na kojemu je istaknuta tekstualna poruka. – Upravo mi je završila smjena.

– U redu, u redu – kaže kupac. – Pričekat ću onda vašu kolegicu.

– Nema kolegice – odgovori mu ona.

– Mislim na kolegicu iz nove smjene – kaže kupac. – Pa će mi ona narezati.

– Nema nikoga u sljedećoj smjeni. Ne radimo više. Evo, lijepo vam tu piše – pokazuje prodavačica na stalak s informacijom na kojemu doista piše da je odjel delikatesa zatvoren.

Kupac kratko proučava informaciju na stalku koji mu je stavila pred oči i nastavlja:

– Pa dobro, nije valjda da vi meni sad nećete narezati tih 20 dkg salame?

– Nažalost, ne mogu. Smjena je gotova, sve mi je u pranju, ne stignem – odgovori prodavačica i dalje stoji uz pult iako ne namjerava narednu minutu ili dvije potrošiti na posluživanje.

Kupac se okrene na peti i ode. To je najgore što se može dogoditi u maloprodajnom objektu. Da se kupac odluči doći baš vama, da u moru maloprodajnih ponuda odabere baš vašu, da se zaputi do vaše prodavaonice, tamo parkira, uđe, razgleda ponudu, odluči se za točno određenu robu i da ga onda otpilite poput klinca koji još nije svladao abecedu. A upravo se to dogodilo.

Kasnije, na blagajni, dvojica kupaca komentiraju tu situaciju. Jedan od njih potuži se i blagajnici. No, ona samo odmahuje glavom kao da je to normalno i kaže: “Nemamo radnika” te nastavi kako će se odjel delikatesa opet otvoriti kad se ovi vrate ili kad dođu novi radnici, nije baš bilo razgovijetno.

Doista, vani, ispred prodavaonice, stoji veliki i uočljivi natpis kako traže radnike. Mesare, prodavače, voditelje… Dakle, ima posla za one koji žele raditi. Ako žele.

Foto: Freepik

Kako je Ukop započeo distribuciju uplatnica za godišnju grobnu naknadu na osječkim grobljima tako su značajan dio tih uplatnica šokirani građani krenuli objavljivati na društvenim mrežama ili ih proslijeđivati u medije jer se u pojedinačnim situacijama radi o poskupljenjima od 150 i 200 posto, a kako stvari stoje neki će proći još gore.

Na internetskoj stranici Ukopa od 13. travnja 2026. dostupan je novi Cjenik godišnje grobne naknade kojega je član Uprave tog društva, Vedran Novokmet, kako stoji, donio 7. travnja 2026. temeljem Odluke Nadzornog odbora od 3. travnja 2026. i prethodne suglasnosti gradonačelnika Ivana Radića.

NOVE KATEGORIJE Prema novom Cjeniku sve su grobnice na osječkim grobljima prema veličini razvrstane u četiri kategorije te je za svaku od tih kategorija određena jedinstvena cijena. Ukratko, u IV. su kategoriji tzv. dječje grobnice i kazete za urne (veličine do 2 kvadrata) čija je cijena sada 50 eura, u III. kategoriji su jednostruka grobna mjesta (od 2 do 4 kvadrata) s cijenom od 70 eura, u II. kategoriji su dvostruka grobna mjesta (od 4 do 6 kvadrata) s cijenom od 90 eura i u I. kategoriji su višestruka grobna mjesta (više od 6 kvadrata) s cijenom od 120 eura godišnje.

NEKADA Stari Cjenik, koji više nije dostupan na Ukopovoj internetskoj stanici, bio je temeljen na cijeni po kvadratnom metru svakog pojedinog grobnog mjesta koja je iznosila 53,9 kn, odnosno kasnije 7,16 eura po kvadratu. Kako tvrtka raspolaže preciznim izmjerama za svako grobno mjesto, na računima su građani mogli vidjeti cijenu po kvadratu i precizan broj kvadrata svoje grobnice čiji je umnožak davao konačnu cijenu.

Osim toga, stari Cjenik nije kategorizirao grobnice na ovaj način nego je podrazumijevao postojanje različitih vrsta grobnih mjesta – grobnica, okvir s pločom i humak. Uz to, cijene nisu bile iste na gradskim grobljima i na grobljima u prigradskim naseljima koja su također pod upravom tvrtke Ukop.

SADA Konačno, za grobnicu na, primjerice, Novogradskom groblju, veličine 5,5 kvadratnih metara ranije se plaćalo (5,5 x 7,16) točno 39,38 eura u dvije godišnje rate, a danas takva grobnica spada u II. kategoriju i ima jedinstvenu godišnju cijenu od 90 eura, također plativu u dvije rate. Dakle, umjesto 40 eura, sad se plaća 90 eura. I to je cijela mudrost.

Primjeri odnosa starih i novih cijena koje šalju građani su i drastičniji. Gospođa koja ima grob na groblju Donji grad ističe kako je do prošle godine plaćala 22,34 eura u dvije rate, a sad je dobila 70 eura u dvije rate. Ili, drugi primjer, prošle godine je grobna naknada bila 35,8 eura u dvije rate, a sad je 90 eura u dvije rate.

Povećanje cijena je zapravo šokantno i slanje uplatnica s novim iznosima bez da je prethodno provedena neka javna kampanja u kojoj će biti objašnjeno što slijedi, zašto i kako – građani ne mogu protumačiti drukčije nego da je riječ o šok-terapiji. Kad je cijena toliko porasla da naprosto otupite i prihvatite jer se iza tako značajnog povećanja sigurno kriju jaki argumenti.

POVIJEST BOLESTI A jaki argumenti su sljedeći. Plaćanje godišnje grobne naknade određeno je Zakonom o grobljima iz 1998. i u Osijeku je prvi puta grobna naknada na taj način obračunata 1999. Od tada, pa do danas ta je početna cijena uvećana samo jednom, i to 2010. za 20 posto. Nakon toga cijena godišnje grobne naknade nije se više mijenjala ili, što bi rekli stručnjaci, nije usklađivana. Ako je u tom razdoblju postojao eventualni manjak prihoda u poslovanju Ukopa, njega se vjerojatno pokrivalo subvencijama iz gradskog proračuna. A razlog zbog kojeg su sad povećane cijene vjerojatno leži u činjenici da takve subvencije više nema.

Istoga dana, 7. travnja 2026., donešena su još dva nova cjenika – Cjenik naknade za dodjelu grobnog mjesta i Cjenik pogrebnih komunalnih usluga. No, te su cijene barem do sada, zbog šok terapije cijenama grobne naknade, prošle ispod radara. Ako nekoga tješi, novi cjenici su prije objave prošli javno savjetovanje, samo što to nitko nije primijetio.

Foto: Komarilos

Zadnjih dana intenzivirani su radovi na izgradnji kompleksa nove benzinske postaje kod izlaza s Ulice Sv. L. B. Mandića (Čepinska) na južnu obilaznicu. Riječ je o parceli koja se nalaz odmah pokraj ostataka izgorjele zgrade nekadašnjeg Getroa, nasuprot kompleksu Panturista. Stariji Osječani prisjetit će se kako je to prostor kojim je nekada dominirala popularna gostionica Zagreb.

Zgrada buduće postaje već je skoro gotova, a ovih dana na gradilištu se izvode radovi podzemnih instalacija kojima će biti umreženi spremnici i agregati za točenje goriva. Od radnika na gradilištu moglo se saznati kako se radi o benzinskoj postaji iz lanca Shell. Ovo je njihova prva maloprodajna postaja u Osijeku.

Foto: Komarilos

Najava jednostranog raskida ugovora o koncesiji za obavljanje dimnjačarske djelatnosti, koja je jučer emitirana iz osječke gradske uprave, i dalje je najvažnija tema na kavicama u gradskim kafićima i naročito u pojedinim medijskim rukavcima društvenih mreža. I kako stvari stoje, podrška građana po tom pitanju je gotovo aklamativna.

Kad je gradonačelnik svojedobno odlučio iz ruku koncesionara preuzeti djelatnost premještanja vozila (Pauk služba) u startu nije bilo posebno značajnih reakcija jer velika većina vozača ne čini prekršaje zbog kojih bi završila u “paukovoj mreži”, pa nisu posebno doživljavali činjenicu da će taj posao nadalje raditi gradsko poduzeće.

Potom je odlučeno da će iz ruku koncesionara gradsko poduzeće preuzeti i poslove organizacije i naplate parkiranja. S obzirom na postojeći i stalno rastući fond parkirališnih mjesta i činjenicu da svaki građanin već i površnom matematikom može procjenjivati prihode takve djelatnosti – ova je odluka utjecala na postupno sazrijevanje spoznaje da zarada od organizacije i naplate parkiranja može značajno podebljati prihode gradskog sustava i tako izravno utjecati na smanjenje subvencija iz gradskog proračuna u neke druge komunalne djelatnosti. Drugim riječima, Osječani su lagano osvijestili da Grad ima resurse iz kojih može dodatno prihoditi novac potreban za razvoj komunalnih standarda i dugoročno za rast. I da je potpuno logično kako će te potencijale i iskoristiti.

U slučaju najnovije odluke o koncesiji za dimnjačarsku djelatnost – najvjerojatnije će odluka o cijeni usluge biti zadnja stvar o kojoj će građani razmišljati. Ovdje je gradonačelnik zapravo odlučio popeglati kaos koji je kod te vrste usluga nastao nakon izmjene nekih odredbi vezanih primarno za potrošače plina. Ljudi su, naime, godinama investirali u sustave plinskih instalacija jer nisu imali mogućnost spajanja na sustav gradskog grijanja, bilo im je nepraktično ložiti primjerice na drva ili loživa ulja, a struja je bila preskupa. Potom je prilikom ugradnje kod suvremenijih tipova plinskih bojlera bilo potrebno usklađivati dimovodne sustave i krenulo je ono što danas možemo nazvati nukleusom odluke o otkazu koncesinaru za dimnjake.

Nitko se nije trudio jasno i transparentno, od slučaja do slučaja, obrazložiti međusobne nadležnosti državne tvrtke koja isporučuje plin, lokalnog koncesionara za dimnjačarske poslove, privatnika koji su izvodili radove na instalacijama, grupacija stručnjaka koji su izrađivali projekte za te instalacije i zatim onih koji su bili nadležni odobravati takve projekte. Gradom su kružile priče kako su zbog specifičnih situacija neka domaćinstva bila isključena iz sustava opskrbe plinom, a takve su teme postupno pronalazile put i do govornice Gradskog vijeća.

Formalno, ovaj je puta kao razlog mogućeg raskida ugovora istaknuta nova, viša cijena usluge za građane koju Grad nije odobrio. No, zapravo se problematika u tom sektoru već dugo dinsta na uštrb građana.

Treća odluka aktualnoga gradonačelnika Ivana Radića koja se odnosi na raskid suradnje s koncesionarima jasno, dakle, komunicira kako osječko gradsko vodstvo nije zadovoljno radom i učinkovitošću onih kojima je privremeno dozvoljeno upravljati određenim gradskim resursima. A vodstvo nije zadovoljno zato što građani nisu zadovoljni kako su tretirani. I iz te je perspektive ova odluka potpuno logična.

Kad se do kraja ogole sve okolnosti u kojima se dogodila i najnovija najava odluke o jednokratnom otkazivanju ugovora o koncesiji za obavljanje dimnjačarske djelatnosti – onda ovdje vidimo jedan potpuno novi smjer upravljanja gradom. Smjer koji primarno teži optimizaciji svih komunalnih djelatnosti te jasno i nedvosmisleno komuniciranje. Građani moraju znati što plaćaju, zašto to plaćaju, zašto toliko plaćaju, kakve su njihove obveze, u kojim rokovima moraju biti riješeni njihovi zahtjevi ili problemi, tko je za to nadležan i kome se mogu obratiti.

GOTOVO JE Grad raskida ugovor o koncesiji s Dimnjakom jer su povećali cijene protivno ugovoru

Konačno, za ovakve je odluke, poglavito u osječkim okolnostima, potrebna hrabrost – jer se uvijek miješate u interesne mreže “koje ovdje egzistiraju puno prije vas”. Nadalje, potrebna je sigurnost da u sustavu imate suradnike koji će moći izgurati promjenu načina rada i samouvjerenost da će građani imati razumijevanja da je potrebno vrijeme u kojemu ćete promijeniti okoštale okolonosti i da će to na kraju nagraditi podrškom na sljedećim izborima.

Mladi osječki gradonačelnik i do sada je donosio odluke koje su u tim trenucima zvučale iznenađujuće, a ponekad i potpuno neočekivano. No, dugoročno je njihov značaj za Osijek toliko važan da bi bilo dovoljno da je tijekom cijelog jednog mandata donio samo, recimo, tu jednu odluku koja građanima olakšava. Ipak, treba biti oprezan i pričekati kako će cijela ova priča s dimnjačarskom djelatnošću biti i praktično realizirana. No, počelo je baš kako treba.

Foto: Komarilos

Tijekom najvećih dnevnih pritisaka na osječka parkirališta, obišli smo neke od garaža u središtu i širem središtu grada – Eurodom, Autobusni kolodvor i Kappa centar. Između 12 i 13 sati u svim tim garažama bilo je slobodnih parkirnih mjesta, što smo i fotodokumentirali.

Namjera nam nije promovirati pojedine destinacije za komercijalno parkiranje, pa namjerno ne donosimo cijene satnog ili dnevnog parkiranja nego samo informaciju o slobodnim parkirališnim pozicijama.

Također, u središtu grada uz naplatu još ima prostora za parkiranje na parkiralištu (dijelu Rupe) uz Esseker centar, na velikimm naplatnim parkiralištima u Županijskoj 21 te u Reisnerovoj ulici (sjeverna strana, na poziciji nekadašnje Šibicare).

Foto: Komarilos