Kad je trener Federico Bessone uoči gostovanja NK Osijek u Zagrebu, protiv Lokomotive u 12. kolu Supersport HNL-a, hrabro rekao da momčad „ide po pobjedu“, samo najveći optimisti su mu vjerovali. No, nedjeljni sraz po jakoj kiši, hladnom vremenu i teškom, raskvašenom travnjaku Maksimira, pokazao je da se argentinski stručnjak nije ni šalio, a niti je – pogriješio! Naime, nakon sedam tjedana, odnosno točno 50 „sušnih“ dana, momčad s Pampasa zabilježila je pobjedu, šestu ove sezone i – zasjela na treće mjesto na prvenstvenoj ljestvici. Ljepše najave za nadolazeći susret s vodećim Hajdukom, sljedeće nedjelje na Opus Areni (15), zaista nismo mogli poželjeti!

Usprkos neigranju nekolicine prvotimaca, „bijelo-plavi“, koji su se pred sablazno praznim tribinama Maksimira predstavili u pričuvnoj, crnoj opremi, iznenadili su svog domaćina hrabrom i ofenzivnom igrom, postigli dva pogotka, pa se već poslije prvog poluvremena naslućivao i konačan rasplet na zadovoljstvo nekolicine navijača NK Osijek koji su kisnuli na južnoj tribini.

Gosti su poveli u 7. minuti kad je udarac Leona zaustavila greda, ali se lopta odbila u polje pred Tunjića, koji se odlučio na udarac s više od 20 metara i lopta je okrznula blok Gurlice i završila u lijevom kutu! Bio je to prvi gol 20-godišnjaka u osječkom dresu, a asistencija je upisana darovitom Farkašu.

Štoviše, „lokose“ je vodstvo i hrabra suparnička igra itekako zbunila, pa su do kraja poluvremena primili i drugi pogodak! A dogodilo se to po sličnom „scenariju“ kao kod prvog, jer je, opet, prethodno Meksikanac imao veliku priliku povisiti rezultat ali ga je nadmudrio domaći vratar Posavec. Naime, potkraj iste, 39. minute, kroz domaću se obranu probio Ljatifi, gurnuo ulijevo do Kalema, čiji je idealni centaršut Farkaš spremno i spretno okončao pogotkom. I njemu je to, kao i Tunjiću, bio prvi pogodak za NK Osijek u prvoligaškom natjecanju!

Domaći trener Nikica Jelavić u predahu između poluvremena uveo je na travnjak Mirka Marića, nekad golgetera osječkog kluba, koji se pokazao kao pravi „jocker s klupe“ u 60. minuti. S desnog krila centrirao mu je Katić, a Marić je pokazao još jednom da nije „zaboravio zabijati“, a nakon egzekucije, matiravši odličnog Malenicu, zanimljivo, nije slavio pogodak. Sjetivši se, zacijelo, vremena provedenog u Osijeku. Do kraja susreta „lokosi“ su svim silama nastojali izjednačiti, njihovi su napadi međutim bili stihijski i jalovi, dok se u tim trenucima postavljalo pitanje zašto su gosti tek rijetko kretali u „kontre“? I kad je susret, praktično, bio završen – posve sami su u polju Zagrepčana ostali „rezervisti“ Mustafić i Balelo, s tim što je strijelac, također prvi put u osječkom dresu, bio potonji Portugalac. Dogodilo se to u trećoj minuti tzv. sudačke nadoknade vremena (sudio je Marko Crnojević iz Novske) za – konačnih 1:3 (0:2) i prekid u pobjedama sušnog razdoblja NK Osijek na maksimirskoj kiši.

Za NK Osijek igrali su: Malenica, Kruiver, Kolarik, Jelenić, Kalem, Petrusenko, Farkaš (od 90. Barić), Ljatifi (od 69. Bakti), Cantero (od 46. Posavec), Tunjić (od 90. Mustafić) i Leon (od 89. Balelo).

Foto: Slavko Midzor/PIXSELL

Anonimni je fotograf svojedobno na čašici razgovora zatekao šestoricu istaknutih sportskih djelatnika u osječkom nogometu u pedesetim i(li) šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Slijeva, na fotki su Mirko Vladetić, Dušan Komadinović, Mijo Kiš, Dušan Petrović, Andrija Vekić i Antun Kasa, a budući da je sigurno malo onih koji ih pamte dok su živjeli, bitno je o svakom napisati rečenicu-dvije.

Neponovljivi čika Andrija (drugi zdesna) i danas se često spominje kao utemeljitelj Škole nogometa u NK Osijek (1982.) i trener koji je (u suradnji s mnogo mlađim Matom Kasačem) vodio „bijelo-plave“ kad su se 1977., nakon 21 godine čekanja, vratili na prvoligašku mapu bivše države. Dodatno, manje je poznato da je baš on, usprkos činjenici da je bio u generaciji sa slavnim Franjom Rupnikom, postigao najviše pogodaka za Proleter u prvoligaškim pedesetim godinama (’53-’56).

Desno je do njega Antun Kasa, također „prvoligaš“ tog vremena koji je odigrao i jednu utakmicu u dresu splitskog Hajduka! Trajnu uspomenu na njegov trenerski opus pamte igrači Metalca koji su 1969. uplovili u drugoligaške vode (tri sezone u istom stupnju natjecanja s NK Osijek!) pod Tončikinim stručnim vodstvom („tehniko“ je bio Milan Arambašić-Taraba) o čemu i danas s ponosom pričaju preživjeli prvotimci tadašnjih „crno-bijelih“ isto kao što bi to činili i oni kojih više nema – Kratil, Šimleša, Mikulica, Sabljak, Grevinger…

Nasmiješeni gospodin s brčićima,treći slijeva, je Mišika Kiš čije ime možete pronaći u zapisima o momčadi(ma) Proletera i Slavonije potkraj pedesetih i početkom šezdesetih, s tim što mu je najjači adut bio (kao pravi recept i za uspjeh današnjih trenera!) davanje maksimalnog povjerenja mladeži, što je pokazivao nadahnuto trenirajući i nekadašnji „plavi tim“ Proletera! Posljednja je desetljeća proveo u dalekoj Australiji gdje je i preminuo (ni ostali više nisu među živima), a kći Štefanija (Haber Kiš) i danas kao baka obogaćena nizom nogometnih uspomena skrbi o dvojici potomaka u dresu osječke Elektre.

Kao trener u manjim sredinama, pak, zapamćen je Dušan Petrović (treći zdesna), u regiji poznat po nadimku Duka a u jednom od naših najstarijih klubova (današnja Valpovka) pamte ga kao sjajnog stratega „zelenih“ tijekom šezdesetih godina. Pomislit ćete da u taj sekstet ne pripadaju dva gospodina sasvim lijevo, jer jedini u tom društvu nisu osjetili „kruh sa sedam kora“, ali je to promišljanje samo onih koji nisu sasvim involvirani u način bilo kojeg sportskog, pa i nogometnog društva. Didana je, naime, u igračkoj karijeri naprasno zaustavila teška ozljeda, zbog koje je posljedice prepoznatljivo osjećao u svakom pokretu do kraja života, ali je i mirovinu dočekao u administraciji Nogometnog središta Osijek, s tim što je bio najdugovječniji organizator turnira „Tri kornera – penal“.

Konačno, bez ikakva razloga i posljednji (prvi slijeva) je čika Mirko čije je znalačko obnašanje dužnosti tajnika u općinskim nogometnim udrugama zasluži(va)o i priznanja s regionalnih i još višim nogometnim udrugama.

Naši današnji treneri i sportski djelatnici u nogometu trebaju itekako žaliti što, u svom svakodnevnom djelovanju, nemaju mogućnosti koristiti znanje i iskustvo svojih prethodnika! Doduše, možda i žale što u nekom trenutku nisu imali sreće barem prisluškivati nogometne razgovore ove ekipe.

Foto: Privatna arhiva

Umjesto da po drugi put ove sezone, pobijede MRK Trogir i tako otklone sva strahovanja u nastavku sezone, rukometaši Osijeka u subotu su u Zrinjevcu nenadano poklekli od suparnika kojem su na početku prvenstva Lige B Paket 24 Premijer lige Hrvatske odnijeli bodove s četiri pogotka razlike. Ovaj put, poslije izuzetno uzbudljive i dramatične igre tijekom svih 60 minuta, Osječani su dopustili učenicima Željka Čagalja da uzvrate na isti način i pobijede s 27:26 (15:15), što ih je dovelo u situaciju da u svaki sljedeći izazov uđu opterećeni imperativom pozitivnog rezultata.

A da su i subotnji sraz dočekali psihički opterećeni, vidjelo se u drugom poluvremenu i nadasve u samoj završnici, kad su prokockali sve što su većim dijelom igre uspješno gradili. Naime, u posljednje četiri minute utakmice domaćin je ušao s vodstvom od 25:23 i ništa nije naslućivalo rasplet kakav smo potom vidjeli. Jer, zbog vlastite konfuzije, te samo jednog pogotka do kraja (Nedić), a uz istodobno četiri kapitulacije Lovre Frajhauta, učenici Frane Veraje potpisali su neočekivanu kapitulaciju s najminimalnijim mogućim rezultatom. U junaka utakmice, u posljednjoj minuti, prometnuo se stasiti trogirski golman koji je dvaput uzastopce (o)branio udarce Osječana.

Dakako, mora se primijetiti, kako je RK Osijek nastupio znatno oslabljen neigranjem suspedniranog ljevaka Davida Čička, a da jedna nevolja ne dolazi sama vidjelo se sredinom drugog poluvremena kad je parket s bolnom grimasom zbog ozljede mišića napustio Borna Manci Mičević i to u trenucima kad je njegov doprinos itekako nedostajao u obrambenim zadacima i pred naletima brzonogih Trogirana koji se nijednog trenutka nisu predavali, što ih je na kraju i nagradilo.

Za RK Osijek igrali su: Frajhaut (7), Capan, Kovačević, Zrno 3, Nedić 1, Babić, Žulj 1, Višević, Banović, Čurić 6, Manci Mičević 2, Mandić 3, Vašarević 5 (1), Bolanča 3, Oršolić 2 i Baković. Za MRK Trogir,  pak, kao najbolji strijelci u momčadi, po četiri pogotka postigli su Radnić, Bradarić-Šuljo, Tokić i Čajić.

Nakon 8. kola, u Ligi B vodi HRK Gorica sa 16 bodova, slijede Sesvete Triglav osiguranje s 14, Metković-Zalmo s 9, RK Čakovec s 8, RK Osijek sa 6, MRK Trogir s 4 (-1), RK Sisak s 4 i RK Karlovac s 1 (-1) bodom. U 9. kolu, 14. studenoga RK Osijek igrat će u Čakovcu, a sedam dana kasnije na Zrinjevcu protiv sastava Metković-Zalma.

Foto: Arhiva kluba

Bez obzira što su u tri uzastopne domaće utakmice osvojili samo bod a nadali se da će uknjižiti svih devet, u redovima osječkih „bijelo-plavih“ ne prepoznaje se zabrinutost. Ili je to, ipak, taktika trenera Federica Bessonea u nastojanjima da sačuva toliko potreban mir i optimizam uoči nedjeljnog gostovanja u Zagrebu. Naime, u nadolazećem 12. kolu SuperSport Hrvatske nogometne lige, njegove izabranike očekuje nastup u Maksimiru protiv uvijek neugodne Lokomotive.

– Mi smo vrlo mlada momčad, u tranziciji, pa nam  je najviše potrebno strpljenje što  je raspoloženje koje zasad i „stanuje“ na Opus Areni, pa budući da su dečki i ovaj tjedan radili slušajući moje kritike i sugestije, što me ohrabrilo da mogu poručiti navijačima da idemo u Zagreb po pobjedu!

Nedvojbeno, vrlo ambiciozno u trenucima kad se ni u logističkom prostoru kluba na obali Drave baš ne mogu pronaći uporišta za taj (pre)veliki optimizam. Štoviše, za mnoge je nenadani prestanak suradnje sa sportskim direktorom Kennethom Zandvieltom samo potvrda razjedinjenosti dviju bitnih klupskih komponenata, a kad se još ionako jalovom 50-dnevnom rezultatskom nizu bez pobjede pridodaju nagomilane ozljede prvotimaca, teško se prikloniti Bessoneovom (navodnom?) naglašenom optimizmu.

– Mikolčić već duže muku muči s ligamentima,Vrbančić je zadobio vrlo nezgodan udarac igrajući za mladu reprezentaciju i sigurno neće nastupiti u nedjelju,  Jona Ježić i Dolček također su upitni, na Hasića na mogu računati jer je slomio ruku, a Bukvića moramo odmoriti poslije onog neugodnog pada na tlo u igri s Rudešom kad je i napustio igru već u njenom otvaranju.

Objektivno, Bessoneu baš u opisanoj situaciji nije lako, ali vjera u vlastiti rad i igrački potencijal i dalje su temelj na kojem gradi vjeru u pobjedu.

– Činjenica je, da u mini-seriji na našem terenu nismo osvojili ono čemu smo se nadali, možda smo ipak zaslužili više od boda, ali mislim da smo sada u trenutku određene pozitivne prekretnice u kojoj nam je potrebno strpljenje – kazao je Bessone. – Shvaćam da je to navijačima teško prihvatiti, jer strahuju da se ne ponovi ono što su prošli prethodnih sezona. Baš zato želim promijeniti stavove i kod navijača i kod igrača, da bismo do kraja mogli pokazati svoju osobnost u igri i da bismo vratili navijače na tribine.

Na kraju je Bessone podsjetio da se na nogomet uglavnom gleda kroz prizmu rezultata, ali da kod procjene mogućih postignuća treba uvažiti i objektivne okolnosti.

– Nisam čarobnjak nego trener koji svojim dečkima daje sve što zna i ima. Svjestan sam da moramo nekad i potpuno mijenjati način igre što je proces koji traje. Ipak, usprkos svim poteškoćama o kojima sam govorio, ostajem optimističan, jer dečki žele učiti i primaju sugestije. Naravno da, u takvoj situaciji, ne mogu obećati na kojem ćemo se mjestu na ljestvici naći, ali ću definitivno dati cijeloga sebe da budemo što bolji.

Na ljestvici vodi Hajduk s 23 boda, ispred Dinama s 22 (-1), HNK Varaždin ima 18, a četvrtoplasirani NK Osijek 17 bodova koliko i NK Rijeka s utakmicom manje.

Ogled 12. kola, između Lokomotive i NK Osijek, igra se u nedjelju, 1. studenoga u 18 sati, a sudit će Marko Crnojević iz Novske.

Dakako, nije na odmet spomenuti stav Kohorte, koja je odlučila da ne putuje organizirano u Zagreb, jer se utakmica igra na blagdan Svih svetih. A u kojem će sastavu „bijelo-plavi“ istrčati na maksimirski travnjak, uvjereni smo, neće znati ni trener Bessone sve do nedjeljnog poslijepodneva!

Foto: Igor Soban/PIXSELL

Utakmicama 8. kola ovog vikenda počinje druga runda prvog dijela rukometnog prvenstva Hrvatske u Paket24 Premijer ligi. Za one, koji upravo u subotu imaju presudni ogled, svakako, spada i RK Osijek u Ligi „B“, jer će ishod drugog ovosezonskog susreta s RK Trogir, kako je to često isticao trener Frano Veraja, usmjeriti osječku momčad u preostalim nastupima prije doigravanja.

Jer, mjesto u elitnoj skupini Lige za prvaka, zasad, vjerojatno su osigurali samo vodeći HRK Gorica (14) i Sesvete Triglav osiguranje (12), a svi drugi tek trebaju usmjeriti svoje mjesto u natjecanju za konačan poredak.

Razloga za optimizam u redovima Osječana ima „koliko vam srce želi“, a najvažniji je dojam iz gostovanja u Trogiru, otkud su Verajini učenici donijeli oba boda (28:20). Dakako, repriza bi znatno pridonijela optimizmu Osječana uoči preostalih šest susreta.

– Nikako ih ne smijemo podcijeniti – kazao je uoči ugošćavanja trogirske momčadi iskusni, standardno pouzdani pivot Tomislav Babić. – Istina, imaju samo dva boda, istina je da smo ih pobijedili na njihovom parketu, ali imaju i oni svoje adute. No, mi smo se dobro pripremili, svjesni smo koliko nam subotnja utakmica znači, pa nametnemo li od prve minute svoj ritam i budemo li se držali dogovora iz svlačionice, vjerujem da ćemo uz podršku naših navijača doći do željenih bodova.

Utakmica RK Osijek – RK Trogir igra se u subotu, 31. listopada u Zrinjevcu, a početak je u 18 sati.

(Naslovna fotografija: Trener Frano Veraja u time-outu daje savjete)

Foto: ZOS