Dvije najčešće opcije fasadne izolacije su stiropor i vuna. Iako obje imaju svoje prednosti i mane, još uvijek se oko 80% investitora odlučuje za fasadnu izolaciju stiroporom. I to zbog cijene, koja je puno niža u odnosu na vunu. Ukoliko planirate novu izolaciju na postojećem ili novom objektu, u obzir bi trebali uzeti nekoliko faktora, poput budžeta, klime u kojoj živite, ali i željene energetske učinkovitosti.

Stiropor je kod nas i dalje najzastupljeniji materijal fasadne izolacije. Riječ je o ekspandiranom polistirenu, jeftinijem od kamene vune. Osim toga, stiropor se lako obrađuje i montira, što u konačnici smanjuje troškove rada. Ima odlična toplinska svojstva, čime štedi energiju u zimskom periodu, ne upija vlagu, što u konačnici smanjuje rizik od razvoja plijesni. Za razliku od kamene vune, ima slabiju zvučnu izolaciju, nije otporan na visoke temperature, a sama proizvodnja stiropora ima veći utjecaj na okoliš. Osim toga, stiropor se ne reciklira lako i ekološki je manje prihvatljiv.

Za razliku od stiropora, kamena vuna ima odličnu zvučnu izolaciju, vrlo je otporna na visoke temperature, što može biti bitno za sigurnost zgrade u slučaju požara. Izrađuje se od prirodnih materijala, poput kamena i može se reciklirati. Učinkovitija je u vlažnim uvjetima i ne upija vlagu. „Mana“ joj je viša cijena od stiropora, što u konačnici povećava ukupne troškove. Zahtjevnija je za ugradnju, a ukoliko se ne ugradi pravilno može doći do smanjenja njezine učinkovitosti.

Iako kamena vuna postaje sve popularnija i češće se koristi, još uvijek je stiropor prvi izbor većine investitora. Ako su vam prioritet cijena i brza ugradnja, tada je stiropor bolji izbor. Ukoliko želite bolju zvučnu izolaciju, vatrootpornost i ekološki prihvatljiv materijal, kamena vuna je bolja opcija. Dakle, na investitoru je da odluči što mu je važno – dugoročnost i energetska učinkovitost ili niži trošak i brža ugradnja.

S obzirom na globalne trendove – održivost, energetsku učinkovitost i sigurnost, kamena vuna ima sve veće šanse za dominaciju tržištem izolacijskih materijala u budućnosti. No, stiropor će i dalje biti vrlo prisutan na tržištu, posebno u projektima koji imaju niži budžet ili manju potrebu za vatrootpornošću i zvučnom izolacijom. Dakle, u budućnosti će se korištenje kamene vune povećavati, no stiropor će i dalje biti prisutan u većini komercijalnih i stambenih objekata.

Stiropor, vuna i oprema

Foto: Freepik

U Izolirkinom Edukacijskom centru za majstore krenuo je novi niz kasnoljetnih radionica i već na prvoj, koju su vodili stručnjaci iz Ceresita, bilo je natprosječno puno pitanja iz prakse. Očigledno je tema u okviru koje su se edukatori koncentrirali na završne radove na fasadama – u ovom trenutku naprosto broj 1.

Najprije su prezentirali poliuretansko ljepilo za stiropor i druge termoizolacijske ploče koje se primjenjuje na podloge kao što su drvo, beton, bitumen, pocinčane ploče, keramičke ploče, OSB ploče ili staklo. Ljepilo se može koristiti na temperaturama do -10°C, ali je uvijet da podloga nije zaleđena, odnosno da je ljepilo prije uporabe bilo na sobnoj temperaturi.

Jače je i čvršće od klasičnih cementnih ljepila, ali je važno pravilno rasporediti smjesu na podlogu, otprilike dva centimetra ljepilo treba biti udaljeno od svake strane ploče i širina namaza treba biti minimalno dva centrimetra. Neki su majstori na praktičnoj edukaciji probali štedjeti na materijalu, pa je trebalo popravljati. Dakle, treba se držati pravila 2 i 2 centimetra.

Polaznici su dobili uvid i u koristan rad sa šablonama koje olakšavaju nanošenje završnih slojeva koji imitiraju zid od cigle, betona, drveta, kamena ili granita. U praktičnom dijelu edukatori su na zid nalijepili jednokratnu šablonu idealnog rasporeda cigala u zidu i zatim pokazali kako se nanosi materijal. Potrebno ga je u dva sloja utiskivati u šablonu, a majstori koji su isprobavali preporučene tehnike konstatirali su kako im je materijal – super.

Još bolje, ako ne potroše cijelo pakiranje, dovoljno je da masu prekriju najobičnijom kuhinjskom folijom i kasnije kad ju ponovo otvore onda će odmah biti spremna za uporabu. Također, prezetirane su i tehnike intervencije špahtlicama po nanešenom završnom sloju i vizualni su rezultati doista bili impresivni. No, najbolji efekt su postigli kad su odlijepili jednokratnu šablonu i kad je na fasadi ostao samo završni materijal, odnosno zid sa savršeno izvučenom i čistom geometrijom praznina između imitacije cigala.

Dodatno, naročito je fascinantan rad sa smjesom putem koje je moguće raditi imitacije većih ploha koje, nakon bojanja, nalikuju drvenim oblogama, i to u bojama kakve poželite. Prema interesu majstora koji su se nudili i osobno sudjelovati u prezentaciji bilo je jasno zašto je to trenutno Ceresitov proizvod koji se u Hrvatskoj najviše traži.

Uglavnom, prah se miješa s vodom, potom se nanosi i zagladi na zidu, pa se u konačnici koristi silikonska šablona za utiskivanje reljefa drvenih godova. Genijalno i jednostavno. Nakon što se reljef osuši ide bojanje, a tijekom te faze moguće je nanositi, miješati i kombinirati tonove po vlastitom izboru što onda dovodi do doista impresivnih vizualnih rezultata.

Majstor se prilikom rada koristi samo jednom šablonom kojom može utiskivati godove na oko 130 kvadrata površine, nakon toga se šablona istroši. Da bi se dobili posebni efektni, šablonu treba koristiti na način da se svaki sljedeći red počinje od druge pozicije ili se okreće naopako ili već kako odgovara autoru reljefa. Potrebno je boju nanositi u dva sloja, a da bi bila postojana prvu ruku je potrebno nanositi deblje.

Prezentirana rješenja čine se jednostavnima za upotrebu u svakodnevnom poslu i baš su zbog toga izmamila stvarno veliki broj komentara, svi su željeli probati, uključiti se i dati svoj doprinos. A najviše se to pokazalo prilikom bojanja reljefa s imitacijom drveta. Praktički nije bilo majstora koji se u toj tehnici nije okušao. I svima se činilo da im taj posao ide od ruke i da je svaki pojedinačni finalni uradak bio iznad očekivanja. Dakle, vrijedilo je doći na edukaciju.

Foto: Komarilos

Stari zidani dimnjaci znali su se često zaštopavati, događalo se da bi u njima gorjela nataložena smola, pa bi onda često i pucali. No, danas tržištem dimnjaka dominiraju uglavnom gotova rješenja za dvije vrste dimanjaka – onih na kruta goriva, često puta pričuvnih dimnjaka koji se u zgradama grade za slučajeve da nenadano bude prekinuta opskrba toplinom iz primarnog sustava grijanja (plin, struja, gradsko grijanje) i drugi su dimnjaci za plinska trošila. I u jednom i u drugom slučaju, odluka o vrsti i veličini dimnjaka je rezultat prethodnog izračunavanja i projektiranja, a na izvođačima je da stručno ugrade dobavljeno rješenje.

I upravo tu se najčešće događa problem jer je na tržištu velika potražnja za građevinskim izvođačima, a stručna građevinska radna snaga je sve deficitarnija. Zbog lakomosti poslodavaca, oni koji danas rade često preuzimaju na sebe i poslove za koje nisu posebno educirani ili, pak, nemaju dovoljno iskustva. Mnogi od njih često imaju volju, imaju čak i neko predznanje, ali generalno se ne bi trebali upuštati u gradnju dimnjaka barem bez prethodne edukacije od strane proizvođača.

SLIJEDITI UPUTSTVA Stoga, ukoliko planirate gradnju, svakako se s budućim izvođačem posebno posavjetujte oko ugradnje dimnjaka i kasnije vodite računa da njegovi ljudi tijekom obavljanja posla temeljito slijede uputstva proizvođača koja dolaze uz isporučeni dimnjak. Posebice je to važno kod plinskih dimnjka koji su zahtjevniji jer su keramički (ne šamotni).

NE UZIDAVATI U KONSTRUKCIJU Nadalje, prilikom zidanja objekta podrazumijeva se da je i ugradnja dimnjaka sastavni dio roh-bau izvedbe, bez obzira što je dimnjak moguće graditi paralelno sa zgradom ili ga ugrađivati naknadno. U svakom slučaju, prilikom gradnje je potrebno voditi računa da se dimnjak ne uzidava u konstrukciju. Koliko god će, iz stručne perspektive, ova konstatacija izgledati smiješnom jer bi se to trebalo podrazumijevati – u praksi se često događa suprotno. Zbog toga je ovu vrstu posla potrebno kontrolirati i voditi računa da se oko dimnjaka ostavlja proširenje od minimalno dva centimetra. Dimnjak ne smije biti upet, nikako ne smije biti zazidan i dodirivati se s tvrdom konstrukcijom jer se on prilikom upotrebe, uslijed topline i hlađenja, širi i skuplja, pa bi mogao popucati ukoliko je uzidan s tvrdom konstrukcijom. U takvim slučajevima dim će prodirati na sve strane.

PROJEKTIRANA VISINA Također, visina dimnjaka je iznimno važna. Projektanti će to precizno izračunati prema tablicama proizvođača i toga se izvođači trebaju pridržavati. Dimnjak ima prirodni uzgon prema gore, ali tu je cijeli niz okolnosti koje utječu na njegovu ukupnu visinu, od toga koliko je trošila na njega priključeno do toga koliko je udaljen od zadnjeg priključka, sve su to važne činjenice.

NE VIŠE OD TRI METRA DNEVNO A kad smo kod visine, tu je i zlatno pravilo za izvođače – ne smije se zidati više od tri metra dimnjaka dnevno zato što je to skoro tona tereta naslagana praktički u sat vremena, pa je potrebno omogućiti vrijeme da se materijal stegne. I onda sutra nastaviti.

Svi dimnjaci koji su danas ponuđeni na tržištu zadovoljavaju aktualne norme i propise, barem u minimalnom smislu. No, mnogo je detalja zbog kojih se u konačnici može imati loše iskustvo s nekim rješenjima. Primjerice, kod dimnjaka koji imaju tanke keramičke cijevi zna se dogoditi da će one pucati ako nešto bušite (kako biste, primjerice, montirali bojler), a to nikako ne možete vizualno procijeniti prilikom odabira. Naravno, može i majstor pogriješiti. Zato je najbolje već prilikom dogovora s izvođačima pokazati veliki interes za temu ugradnje dimnjaka jer ćete tako i kod njih postići veću pozornost spram potencijalnih problema. Naravno, prethodno iznešene činjenice mogu vam pomoći u razgovorima i dogovorima.

Foto: Freepik

Među soboslikarima kola maksima prema kojoj zapravo ne postoji loša boja, nego je riječ o više ili manje kvalitetnim bojama. Naravno, o kvaliteti ovisi i cijena.

DILEMA ZBOG CIJENE Kad se u prodavaonici nađete u dilemi jer vam eventualno nije jasno zbog čega je neka određena boja čak i tri puta jeftinija od ove druge koja je, moguće je, na polici smještena odmah pokraj – treba vam biti jasno kako ćete trebati možda i četiri puta više te jeftinije boje da biste postigli jednaku kvalitetu završno obojanoga zida.

– U pravilu, boje koje su jeftinije ne mogu apsorbirati više pigmenta kako biste dobili željeni ton boje, a kod skupljih boja je to moguće. Ili da potpuno pojednostavim, kvalitetnom, dakle skupljom, bojom bit će dovoljno zid premazati jednom ili najviše dva puta kako biste dobili željeni efekt, a kod manje kvalitetnih boja nemojte računati da ćete proći ispod minimalno tri premaza, a vjerojatno i četiri, i onda opet možda nećete biti jednako zadovoljni – kaže majstor koji je dugo godina u ovom poslu i rado svoje klijente savjetuje kakve materijale, odnosno boje, treba kupiti i pripremiti prije početka posla.

UKUPNI TROŠKOVI Naravno, kad su u pitanju troškovi soboslikarskih radova onda nije dovoljno računati samo cijenu boje nego i cijenu rada majstora koja neće biti ista ako isti zid premazuje jednom, dva, tri ili četiri puta. U tom grmu zapravo leži zec.

Preporuka je manje kvalitetne boje koristiti za bojenje zidova u, primjerice, garažama, vikendicama, potkrovljima ili nekim sporednim prostorijama koje je potrebno osvježiti, ali nije nužno da završni efekt bude spektakularan.

– Osim toga, ako je baš potrebno do u detalj voditi računa o troškovima, moguće je isplanirati bojenje tako da prvi temeljni sloj bude obavljen povoljnijim bojama, a onda se završni sloj izvodi vrhunskim skupljim bojama – kaže majstor.

SISTEM ISTOG PROIZVOĐAČA Profesionalci će uvijek savjetovati da se sav posao obavlja materijalima istog proizvođača, odnosno da se (bez obzira na eventualno akcijsku cijenu) ne odlučujete kupovati boju jednog proizvođača za temeljni premaz, a onda boju iz potpuno druge proizvodnje za završni efekt. Jednako je i kod, primjerice, rada na uređivanju fasada. Nije logično kupovati mrežicu jednog proizvođača, stiropor kod drugoga, zatim ljepilo kod trećeg i konačno boju četvrtog proizvođača. Zapravo, profesionalci će se vrlo rijetko odlučiti prihvatiti odraditi posao s takvim materijalima, koje je klijent eventualno nabavio ranije, iz jednostavnog razloga što vam na tako izvedene radove naprosto neće moći dati nikakvo jamstvo.

Prilikom razgovora s majstorima vrlo brzo ćete dobiti informacije o tome koje su boje i proizvođači boja na tržištu zapravo tzv. zakucavači. Odnosno, koji materijali uz pravilnu uporabu jamče najkvalitetnije odrađen posao. A prilikom odabira potrebno je voditi računa čak i o mirisu koji boja naknadno ostavlja, o tome može li se i do koje mjere razrijediti i koliko se uspješno može tonirati.

– Puno ljudi griješi već u startu jer kad nazovu majstora zanima ih samo cijena po kvadratu, a često uopće ne žele razgovarati o tome kakva iskustva majstor ima s određenim bojama i s kojim bojama najviše radi, a to bi ih trebalo najviše zanimati jer već kroz kratak razgovor na tu temu mogu znatno uštedjeti. No, naravno, ima i onih koji se jave prije nego što počnu bilo što plarnirati kako bi se raspitali o činjenicama vezanima za posao i materijale, a tek onda zatraže ponudu. To bi, recimo, bio pravi put – tvrdi majstor.

Inače, soboslikari najviše posla imaju u razdoblju od travnja do listopada, dakle sad je vrhunac njihove sezone. Ali ako je riječ o manjim ili jednostavnijim zahvatima, kao što je recimo održavanje stubišta, rado će taj posao prihvatiti i tijekom siječnja, veljače i ožujka.

Sad kad sve znate, imate još više od dva mjeseca za kvalitetnu organizaciju i izvedbu ovog često stresnog posla.

Foto: Freepik

Krovna šindra fleksibilan je krovni sustav koji udovoljava svim zahtjevima dugotrajnosti krovne obloge. Njezina glavna prednost je mala težina koja dodatno ne opterećuje krovište. Stoga je odličan izbor za sve one koji na svom objektu traže lagani pokrov, te kod objekata koji imaju veliki raspon greda i nosača. Puno je bolji izbor od lima jer ne provodi zvuk i ne stvara buku.

Talijanska šindra oduvijek je bila na staklenom voalu, središnjem sloju koji je najvažniji za postojanost, trajnost i dimenzionalnu stabilnost pokrova. Ranijih godina kod nas se mogla pronaći i kanadska šindra koja nije pogodna za naše podneblje. Te su šindre puno kraće trajale zbog temperaturnih razlika koje se događaju – bilo kada su u pitanju godišnja doba ili dnevne izmjene temperature. Za razliku od kanadske šindre, talijanska je postojana upravo zbog staklenog voala zatvorenog između dva sloja bitumena.

U ponudi je više klasa koje se razlikuju u težini staklenog voala. Odličan je materijal kada se postavlja na velikim rasponima krova, budući da je lagana. Može se postavljati gotovo i na okomita krovišta. Svi oblici i svi nagibi su dozvoljeni i moguće ih je izvesti. Pogodna je za postavljanje u svim podnebljima, a na našem je tržištu prisutna više od 30 godina.

Postavljanje šindre, kao i drugih pokrova, uvijek je najbolje prepustiti majstorima s iskustvom jer kada se pravilno i kvalitetno postavi na krovu može bez problema stajati i tri desetljeća. Pojedini proizvođači šindre daju punu garanciju od 10 godina na sami materijal, a neki ograničenu što znači da se svake godine smanjuje određeni postotak vrijednosti. No, najvažnije je zapamtiti – bez obzira na garanciju, najvažnije je dobro ju i pravilno postaviti.

Šindra ima brojne prednosti – ima jako dobru zaštitu od vjetra i dobro podnosi čak i jake udare. Granulat koji joj daje boju je keramiziran i boja je zaštićena od UV zraka pa voda brže odlazi s nje i štiti ju od eventualnih prljavština poput mahovine. Nema dodatne elemente – sve se radi od istih listova na nagibima i završecima spoja. Lijepljene točke na listovima su udvostručene zbog vjetra, a ljepilo je na mjestima gdje se čavla, pa je proboj osiguran i ne prolazi voda. Šindra se prilagođava svakom obliku i nagibu i otporna je na vremenske uvjete (tuča, snažni vjetrovi).

Ojačanje u staklenom voalu šindri pruža maksimalnu otpornost, izuzetnu mehaničku čvrstoću, otpornost na trganje od čavlanja i atmosferskih uvjeta uz minimalno održavanje.

Foto: Freepik