Najznačajniji i najpraktičniji komentari vezani za kvalitetu i općenito komociju u radu s novim sustavima i elementima gradnje i završnih radova mogu se dobiti kad materijal u realnim okolnostima krenu koristiti majstori. Upravo tako je bilo u praktikumu Izolirkinog Edukacijskog centra kad su dobrovoljci krenuli navlačiti Isomatov silikonsko-silikatni završni fasadni malter, a kasnije i dekorativni akrilni malter u obliku paste koji u finišu izgleda kao granit.

“Mastan je, ali blag”, “Dobro se drži”, “Ide brzo”, “Velika je razlika ako radiš metalnim ili plastičnim alatom”, “Jako fino za raditi”, “Dobro leži”, “Ovako je lako kad ga razvlačiš vodoravno, ali se osjeti da bi dobro prianjao i kad radiš vertikalno” – to su neki od izravnih zaključaka ljudi iz prakse dok prvi puta rade s fasadnim sustavima koje su im tek nekoliko minuta ranije prvi puta predstavili u teorijskom dijelu edukacije.

Slično je bilo i kad su krenuli praktično raditi i s akrilnom emulzijskom bojom za vanjsku uporabu za koju je proizvođač Isomat deklarirao da je u potpunosti suha za 1 do 2 sata, u ovisnosti o vanjskoj tempreraturi.

Majstori fasaderi i soboslikari brzo otkrivaju prednosti materijala ili glasno upućuju na eventualno neočekivane efekte, ali ih edukatori brzo korigiraju. U moru sličnih rješenja koja su na tržištu, odnosno na policama ponuđena gotovo paralelno jedna pokraj drugih – svatko ističe prednosti svoje linije, ali praktične usporedbe i služe tomu da bi korisnici utvrdili što se najbolje uklapa u nihov sistem rada, a da istovremeno financijski i vizualno odgovara i investitorima.

Isomatovi sustavi vanjske toplinske izolacije, fasadne žbuke, ljepila i slojeva protiv pukotina te vanjske i unutarnje boje i zaštite površina imaju dojmljive karakteristike u praksi. Za početak, ako gradite, spremate se graditi ili ste u poziciji nekome preporučiti fasadna rješenja, provjerite karakteristike njihovih proizvoda iz linije Thermosystem – Classic, Premium, Flex, XPS ili Wool – u najmanju ruku puno ćete novoga naučiti.

Foto: Komarilos

Riječ je o materijalu koji je nastao miješanjem kvarcnog pijeska, cementa, vapna, vode i aluminijskog praha. YTONG je razvijen početkom prošloga stoljeća u Švedskoj i prve kuće koje su njime sazidane normalno stoje i u upotrebi su i danas. Materijal je istovremeno dovoljno elastičan, lagan i čvrst. Iznimno je kvalitetan izolator, a investitori ga cijene jer lakši blokovi imaju bolju toplinsku izolaciju i obrnuto.

U praksi to znači da će kuće i stanovi zidani blokovima od porastog betona zimi biti brže zagrijani, a ljeti brže rashlađeni. Istovremeno, blokovi su paropropusni i nisu gorivi.

U ovisnosti o idejama projektanta u praksi se mogu nabavljati blokovi različite težine, od 350 do čak 650 kg po kubičnom metru, a za neke posebne projekte moguće je naručivati i gotove unutarnje pregradne panele koji će u određenim formatima biti isporučivani iz tvornice. Sve ovisno o tome je li riječ o gradnji vanjskih ili unutarnjih nosivih zidova, unutarnjim pregradnim pločama, blokovima za vertikalne serklaže, U ili L elementima, armiranim montažnim nadvojima ili bijelim stropovima. Kod nas se na kontinentu uglavnom zida blokovima od 40 cm, a u Primorju s blokovima od 30 cm.

Naročito je živo bilo u Izolirkinoj radionici kad su okupljeni majstori pratili stručnjaka koji je praktično prezentirao tehnike zidanja YTONG blokovima. Tim uigranih majstora može tijekom pet radnih dana sazidati 100 kvadrata kvalitetnog zida. Norma je uzidati jedan kvadrat za oko 20 minuta.

Osnovne upute su: prvi red postaviti na temeljnu ploču, prvo postaviti kutne blokove i između njih potegnuti špagu i raditi iznimno rijedak malter po mogućnosti sa specijaliziranom alatkom koja idealno raspoređuje debljinu smjese po cijeloj širini bloka.

Objašnjena je i tehnika povezivanja unutrarnjih pregradnih zidova. A u kutnim blokovima predviđene su praznine za vertikalno armiranje i zalijevanje betonom.

YTONG bijeli strop teži do 150 kg po kvadranom metru, a kad se tome pridoda informacija da klasični armiranobetonski strop teži i više od 400 kg po kvadratu – svatko može sam izračunati koliko je to olakšanje za noseće zidove tijekom godina.

Ukratko, kad jednom postavite prvi red na temeljnu ploču tijek zidanja nalikuje igri s velikim lego kockama – jednostavno je planirati instalacije, a uz primjenu tankoslojne žbuke (kojom se može i strojno žbukati) bez mrežica i termoizolacijskih ploča, priča o radu s ovim materijalom postupno se razvija sve ozbiljnije. Postoji praktično rješenje za svaki naknadni problem ili odgovor na pitanje koje je netko možda zaboravio postaviti u fazi planiranja.

Trenutno u svijetu više od 3.000 tvornica proizvodi blokove od porastog betona. To je glavni materijal za gradnju u zemljama koje oskudijevaju glinom. Kod nas, iako graditelji tradicionalno naginju radu s opekom – ovaj se materijal za gradnju koristi od kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća. I postojan je kao i prvoga dana.

Foto: Komarilos

Sva trojica majstora prijavljenih za natjecanje u gradnji zida Wienerbergerovim sustavom Porotherm Profi uspjeli su šest blokova poslagati i učvrstiti poliuretanskim ljepilom Dryfix za manje od minute! Bilo je to finale praktičnog dijela usavršavanja u Izolirkinom edukacijskom centru, a nijanse od nekoliko sekundi razlike u brzini dobrovoljaca još su fascinantnije kad se uzme u obzir da su se sva trojica s tim sustavom gradnje susreli praktički prvi puta.

Velika brzina zidanja bila je glavna tema i prvog dijela praktične edukacije na kojoj je Profi sustav gradnje prezentiran kao jednostavan, suh i čist te tri puta brži od klasičnog zidanja. Prvi red se, doduše, slaže na malter (1,5 do 2 cm) i odmah nakon toga do izažaja dolazi ubrzanje u postupku zidanja.

Uz kupljene blokove poboljšanih zvučnih i toplinskih karakteristika dolazi i ljepilo s jamstvom proizvođača da će nakon 25 do 30 minuta svaki uzidani blok biti nopomičan. Naravno, uz uvjet da je ljepilo postavljeno na 5 centimetara od ruba bloka i da je štrafta debljine 3 centimetra.

Svaka je boca Dryfix ljepila dovoljna za 6 kvadratnih metara zida, a ako zbog rada na nižim temperaturama ili zbog nesigurnosti majstora bude potrošeno više ljepila – proizvođač će putem trgovca vrlo brzo o svom trošku isporučiti dodatne količine potpuno besplatno, kako investitor ili izvođač ne bi imali dodatnoga troška prilikom rada s njihovim sustavom zidanja.

Naročito je bilo zanimljivo upoznati se s ukupnim troškovima zidanja, s obzirom da su Porotherm Profi blokovi skuplji od klasičnih. No, u svim troškovnim segmentima takav je sustav u konačnici zapravo znatno jeftiniji. Proizvođač je izračunao da je u odnosu na klasičnu AB konstrukciju zidanje Porotherm Profi blokovima čak 17% povoljnije.

U razradi takve argumentacije može se čuti da timovima zidara na terenu, zbog upotrebe suhog ljepila, nije potreban radnik na mješalici, a ni radnik koji do zidara kolicima dostavlja gotovi malter. Zatim, 10 boca Dryfix ljepila zamjenjuje čak 10.000 litara maltera, a to je u praksi gotovo nevjerojatna ušteda.

Kad se tome dodaju podaci o nepotrebnom cementu, vodi, pijesku, vapnu i električnoj energiji za mješalicu – uštede samo rastu. Osim toga, nije potrebno posebno pripremati gradilište i naročito nakon završetka posla nije potrebno nikakvo posebno čišćenje, pa se ovdje dodano pridodaju i podaci o značajnoj uštedi vremena.

• Prednosti zidanja Profi i Izo Profi sustavima
• 20 – 40% manje materijala
• 3 puta brži postupak zidanja
• 30% ušteda kod energetske učinkovitosti
• 70% manje brige kod održavanja
• 100% sigurnost od potresa i požara
• 150 godina trajnost

Wienerbergerov Profi sustav ima i savršeniju verziju bloka Izo Profi kod kojega je u šupljine opeke utisnuta kamena vuna, pa sve što je uz pomoć tog sustava izgrađeno istovremeno bude i izolirano. Jedino se kod Izo Profi sustava ljepilo ne nanosi u dva nego u četiri reda, pa je tu potrebno izgubiti par dodatnih sekundi prilikom ugradnje svakog bloka. No, s obzirom da su blokovi već izolirani u finalu gradnja tim sustavom omogućuje tanje zidove, odnosno veću kvadraturu objekata.

Na našem području najpopularniji modeli Profi i Izo Profi bolokova su s oznakama 32 i 38. Uz to, postoje i gotovi elementi za horizontalnu i vertikalnu serklažu, pa i taj dio posla ide znatno brže. Zidove je nakon izgradnje potrebno prekriti najlonom kako bi bili zaštićeni od prodora vode. Odnosno, nakon zidanja potrebno je što prije obaviti žbukanje kako bi zidovi bili zaštićeni. I to je sve. Jednostavno, brzo, suho, čisto i efikasno.

Foto: Komarilos

Odvodne kanalice postavljaju se na mjestima na kojima je potrebno prikupiti i odvesti oborinsku vodu, a najčešće je to u pješačkim zonama, na kolnicima i parkiralištima, ali i oko kuća, u dvorištima, na terasama, prilazima garažama, odnosno mjestima koja nemaju dovoljno pada kako bi voda nesmetano otjecala.

Voda ne bi smjela ići na nogostup, mora se voditi u sabirnik pa u kanalizaciju. Ukoliko je površina koja se opločava u ravnini, ona se mora spustiti kako bi otjecala voda, odnosno treba napraviti pad s jedne i druge strane. Odvodne kanalice postavljaju se u prethodno iskopane kanale s betonskom podlogom kako bi se spriječilo zadržavanje vode. Uglavnom se za površine oko kuća ili one preko kojih ne prelazi teret (teški kamioni) postavljaju PVC kanalice, dok su se za ostale površine preporučuju betonske.

Za kvalitetno postavljanje kanalica podloga mora biti dobro nabijena, postavljaju se u beton, pa se nakon toga oko njih slažu opločnici ili postavlja asfalt. Prilikom postavljanja treba voditi računa da kanalica ne bude viša od opločnika/asfalta jer će se tako oštetiti, a i neće moći prikupljati vodu.

Prilikom ugradnje potrebno je odrediti pravilnu veličinu iskopa i dimenzije cjevovoda za spajanje na sustav odvodnje uz pravilno planiranje pada terena prema kanalici. Rešetka kanalice mora biti 3 do 5 mm niža od okolne površine (asfalta, opločnika ili betona) kako bi voda nesmetano ulazila u sustav.

Kvalitetne kanalice su otporne na mraz, soli za odleđivanje i kemikalije, no potrebno ih je održavati, odnosno redovito čistiti jer to je ključno je za sprječavanje poplava i očuvanje infrastrukture. Najvažnije čišćenje je u jesen, neposredno nakon opadanja lišća, ali i nakon otapanja snijega u proljeće kad treba ukloniti nakupljeni pijesak i sol.

Prvi korak je uvijek ručno ili strojno uklanjanje krupnog otpada (lišće, grane, plastika) s rešetki, dok se visokotlačnim peračima ispire taloga i mulj iz kanalice. Potrebno je i redovito prazniti košare u sabirnim oknima jer njihovo začepljenje zaustavlja odvodnju a onda kanalice nemaju svrhu zbog koje su postavljene.

Foto: Freepik

Keramičke pločice su neizostavne na zidovima kupaonica i kuhinja, te na podovima. Sve češće se nalaze i u dnevnim boravcima budući da su pogodne za podno grijanje. Razne boje, dezeni i imitacije drveta keramičkim pločicama danas daju sasvim drukčiji izgled. Stvar je ukusa za kakvu će se kupac odlučiti.

Kvalitetan majstor keramičar investitora će prilikom dogovora upoznati sa svim fazama rada, te potrebnim materijalom. Važno je naglasiti da se zidne pločice mogu postavljati samo na zid, budući da su mekše i lakše dolazi do pucanja, dok podne mogu biti postavljene i na pod i na zid.

S posebnim oprezom treba birati pločice za vanjske prostore, kao što su terase, jer te pločice moraju obavezno biti prilagođene zimskim uvjetima – protuklizne i otporne na niske temperature.

Trenutno su u trendu velike keramičke pločice od 120 x 60 centimetara na više. Iako se na prvu čini kako su takve pločice jednostavnije za postavljanje, to nije tako. One su puno teže i zahtjevnije za rad.

Prije postavljanja pločica najvažnije je dobro pripremiti podlogu. Ona mora biti ravna, čista, suha i čvrsta kako bi se pločice mogle lijepiti. Potrebno je ukloniti prašinu, masnoću i ostatke starog ljepila, ukoliko je riječ o prostoru koji se renovira. Neravnine je potrebno izravnati samonivelirajućom masom. Nakon postavljanja, niti jedna pločica ne smije biti šuplja, odnosno „zvoniti“ kada kucnete o nju.

Ako je ispod pločice puno ljepila i ona ne zvoni, znači da je dobro postavljena. Na tako postavljene pločice mogu se bez problema lijepiti nove pločice, pa se neki investitori prilikom renoviranja odlučuju na tu opciju, koja je u konačnici i nešto jeftinija, budući da nema troška skidanja starih pločica. Lijepljenje novih pločica na postojeće koje su šuplje bilo bi samo „maskiranje“ i u konačnici nekvalitetno napravljen posao. Stoga kvalitetni majstori uvijek savjetuju skidanje starih „šupljih“ pločica. Postoje posebne emulzije koje se nanose kod postavljanja pločice na pločicu jer onda ljepilo bolje prianja i pločice je moguće brže postavljati.

Isto tako, postavljanje pločica nikada se ne bi smjelo raditi bez prethodnog temeljnog premaza. On osigurava dobro prianjanje i dugotrajnost. Temeljni premaz je najčešće korišten premaz koji se nanosi prije ljepila, a ujednačava upojnost podloge i poboljšava prianjanje ljepila.

Vanjske pločice moraju izdržati kišu, mraz, sunce i temperaturne promjene i zato se razlikuju od unutarnjih. Takve su pločica tvornički zaštićene i ne trebaju nikakvu dodatnu zaštitu. Postavljaju se na terase, balkone, vanjske stepenice, ulaze u kuću, te okućnice i staze.

Kod postavljanja pločica važan je i izbor fuga, jer one nisu samo estetski dio, nego omogućuju širenje materijala, štite od vlage i produžuju vijek pločica. Danas se najčešće koriste fleksibilna fuge, a investitori biraju boje, čiji je izbor dosta veliki. Fugir mase sada su puno kvalitetnije i dugotrajnije, kao i boje. No većina keramičara preferira sivu fugir masu, svjetliju ili tamniju, a ujedno je ona najlakša za održavanje. A kada je održavanje pločica u pitanju – pranje vodom, uz dodatak  malo deterdženta i malo octa za sjaj najbolje je rješenje.

Foto: Freepik