U petak će na svoje doći osječki ljubitelji klasičnih opera, jer im je ansambl Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku pripremio „La Traviatu“, jednu od najizvođenijih opera Giuseppea Verdija, nastalu prema libretu Francesca Maria Piave nadahnutim dramom „Dama s kamelijama“ Alexandra Dumasa ml.

Tragična je to priča temeljena na stvarnim nadahnućima o malograđanštini, osuđivanju i izopćavanju pod krinkom lažnog morala, glazbeno-scensko kazivanje o „zabludjeloj“, kako glasi doslovan prijevod naslova ove opere u tri čina o pariškoj kurtizani Violetti Valery. Budući da je ta sjajna opera posljednji put u Županijskoj 9 izvođena još 2007. godine, nov projekt HNK pobudio je veliko zanimanje Osječana kojima će, u kratkom vremenskom razdoblju, biti ponuđeni prvo premijera, u petak, 28. ovoga mjeseca, te poslije toga još sedam izvedbi uzastopce tijekom ožujka i travnja.

Redatelj predstave je Hrvoje Korbar, a dirigent naš Osječanin sa zagrebačkom adresom Krešimir Batinić. Violetu Valery u alternaciji igraju Vesna Đurković, Andrea Paić i Katarina Toplek Horvat, Floru Bervoix Gordana Kalmar, Marija Ostrugnjaj i Kristina Owais, Anninu Danijela Božičević, Ilijana Korać Teklić i Katarina Šarić, Alfreda Germonta igrat će u alternaciji po predstavama Stevan Karanac, Kristijan Marušić, Ladislav Vrgoč i Matic Zakonjšek kojem će to biti studijska uloga, Giorgio Germonta naizmjence će tumačiti Robert Adamček, Dalibor Hanzalek i Leon Košavić, a Visconte di Letorieresa Matic Zakonjšek i Zvonimir Ivanović. Ostale uloge tumačit će Predrag Stojić, Karlo Miličević, Blaž Galojlić, Davor Solanović i Tomislav Moržan.

Premijera najnovije osječke „La Traviate“ bit će u petak, 28. ožujka u 20 sati, kad će početi i subotnja izvedba te Verdijeve bezvremenske opere. Sljedećega tjedna predstave će biti igrane u ponedjeljak (19 sati), utorak, srijedu i četvrtak, a taj ciklus zaokružit će izvedbe u ponedjeljak i utorak, 7. i 8. travnja od 18 sati.

Foto: Kristijan Cimer/HNK Osijek

Nakon slavonskog klasika „Sokol ga nije volio“ legendarnog Ladimirevčanina Fabijana Šovagovića, dramski ansambl HNK u Osijeku pripremio je sugrađanima predstavu posve drukčijeg sadržaja. Riječ je o drami „Gospodar muha“ Williama Geralda Goldinga, britanskog dobitnika Nobelove nagrade za književnosti.

Njegova drama govori o svijetu u trenutku izbijanja nuklearnog rata tijekom kojeg zrakoplov kojim se djeca sklanjaju s poprišta smaka svijeta doživljava nesreću i pada na tropski, nenastanjen otok. Dječaci se moraju (samo)organizirati, izgraditi si skrovišta, pronaći hranu i vodu. I baš tu počinju uvid u trajno, civilizacijski ušutkivane prave odlike ljudske prirode, u njezino divljaštvo i nemilosrdnost.

Režiju potpisuje Vanja Jovanović, adaptaciju Patrik Gregurec i Vanja Jovanović, a glume Vedran Dakić, Antonio Jakupčević, Duško Modrinić, Miroslav Čabraja, Ivan Ćaćić, Aljoša Čepl, Matko Duvnjak Vujić, Dominik Karaula i Mirko Ilibašić.

Osječani će predstavu moći prvi put vidjeti danas (petak, 7. ožujka), kao i večer kasnije (19 sati), a najnovija osječka premijera dominirat će programom HNK u Osijeku i sljedeći tjedan jer će izvedbe biti u ponedjeljak, utorak, četvrtak i zaključno u petak, 14. ožujka.

Redateljska je zamisao da se gledatelji tijekom izvedbe predstave nalaze na pozornici, a s obzirom na brojnost pretplatnika svih premijera HNK – prva će premijerna izvedba biti u petak, a druga u subotu.

No, osječki kazalištarci posvećuju pozornost i Danu žena, pa će u petak, 8.ožujka osječki ljubitelji glazbe moći uživati u prigodnom koncertu koji će biti izveden u svečanom foyeru na prvom katu zgrade u Županijskoj 9. Termin je zanimljiv, u 11 sati, a ulaz za gledatelje je – besplatan!

Foto: HNK

Orao, Baba Jaga, Vodeni car i mnogi drugi zanimljivi likovi odvest će vas na put u čarobni svijet mistične slavenske mitologije. Nova predstava Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića, Vasilisa Premudra, danas će biti premijerno izvedena na „malim“ daskama, a od nedjelje, 2. ožujka (u 10,30 sati) bit će na redovnom repertoaru.

Kao i svaka klasična bajka, Vasilisa Premudra, kroz lepezu zanimljivih likova, priča uzbudljivu priču o vječnoj borbi dobra i zla. Ova bajka afirmira različitost na brojne načine, a klizni i promjenjivi identiteti otvaraju mogućnost reinterpretacije i čitanje bajke u novom ključu, potičući djecu na prihvaćanje različitosti u suvremenom društvu. Uzbudljiva fabula, koja počinje ratom životinja i prati fantastično putovanje Vasilise i Ivanuške, najmlađe će gledatelje ostaviti bez daha.

Predstavu je režirao Paolo Tišljarić, autorica teksta je Marijana Fumić, scenografkinja Irena Kraljić, kostimografkinja Ana Mikulić, autor glazbe Žarko Dragojević, oblikovatelj rasvjete Tomislav Maglečić, autor video projekcija Miran Brautović, te asistent redatelja Goran Guksić.

U velikoj ansambl predstavi sudjeluje devet glumaca – Areta Ćurković (baba Jaga), Goran Guksić (car), Tena Milić Ljubić (carica; carica Zlatnica: mačak), Grgur Grgić (Ivan Carević – Ivanuška), Gordan Marijanović (Vodeni car), Ivana Vukićević (Vasilisa Premudra), Srđan Kovačević (orao; pas), Lidija Helajz (carica Bakrenica; vrata; sluga Vodenog cara) i Inga Janjanin (carica Srebrnica; vrana).

Foto: Dječje kazalište

Do kraja ovoga tjedna na sceni našeg HNK će u razmaku od samo tri dana biti ponuđena dva atraktivna gostovanja. Naime, danas (srijeda, 26. veljače) u produkciji Gradskog kazališta mladih iz Splita bit će izvedena komedija „Zakon Zagore“, a prvog dana ožujka, također od 19 sati, Molierov „Don Juan“ u izvedbi ansambla Narodnog pozorišta „Toša Jovanović“ iz Zrenjanina.

Predstave Splićana i Zrenjaninaca dolaze na osječku scenu poslije premijere baleta „Jela“, dok dramski ansambl završava pripreme za premijeru „Gospodara muha“.

„Zakon Zagore“ autora i redatelja Ivana Lea Leme „raspliće identitetske pletere grada Splita i splitske publike… na tzv. vlaškom dijalektu, ljubavnu priču Ante i Anđelije“, smještenu u razdoblje od 1945. do 2023.
Lik Anđe, koja danas ima 93 godine a prošla je u životu svašta, u šest životnih razdoblja glume Lidija Florijan, Ana Gruica Uglešić, Mia Vladović, Nada Kovačević, Ivana Gudelj i Andrea Mladinić. Igraju i Matija Grabić, Ivo Perkušić i drugi.

Molierov „Don Juan“ i danas ostaje moćan lik, sukobljen s okruženjem koje ga sputava, ali istodobno je izgubljeniji nego ikad prije i malo je toga romantičnoga ostalo u njemu. Putuje svijetom, luta i bježi, ali ono što ga okružuje nadmašilo ga je svojim besmislom. Don Juanu prokletstvo ne znači ništa – jer u svijetu teološki obilježenom zlom, pakao je već uspostavljen na ovom svijetu, zapisao je redatelj Igor Vuk Torbica (1987. – 2020.). Igraju Ivan Đorđević, Dejan Dedić, Sanja Radišić, Dejan Karlečik, Miljan Vuković, Zvonko Gojković, Prvoslav Zakovski, Jovan Toracki, Edith Tot, Jelena Šneblic…

Foto: HNK Promo

Foyer HNK u Osijeku bio je premali za više od 200 građana koji su se u srijedu, 12. veljače okupili na promociji knjige “Matija” poznatog osječkog istraživačkog novinara Drage Hedla. Neuobičajeno za književni program, zbog nedostatka prostora dio publike pratio je promociju iz prostora kazališnog kafića, a neki su čak ostali sjediti u predvorju te izlaganja autora i prezentera slušali preko internog razglasa.

A onda, nakon otprilike 80 minuta programa, prodane su praktički sve knjige koje je osoblje Knjižare Nova dopremilo u HNK, pa su posjetitelji u dugom redu i 30 minuta strpljivo čekali kako bi im se autor potpisao i kako bi s njim razmijenili pokoju riječ. Ovakvo što u Osijeku do sada definitivno nikada prije nije viđeno.

Hedl je na početku svoga izlaganja rekao kako mu je trebalo više od šest godina da se odluči pisati o tragediji svoje obitelji.

– Kao novinar ne bih pisao o samoubojstvu neke osobe, no ovo je moja osobna priča koju sam odlučio ispričati zato da bi ljudi kojima se to dogodilo, a dogodilo se nažalost velikom broju ljudi nego što sam to ranije pretpostavljao, ovo je knjiga i za njih, da shvate kako u toj boli nisu sami i da iz te boli nekako treba izaći. Ja iz nje nisam izašao, ona je još uvijek tu. I nema dana da se ne sjetim Matije, jer on je uvijek bio prisutan u mom i životu njegove majke. To je vrlo iskrena priča, nisam mogao biti iskreniji nego što sam bio i suptilnije analizirati odnos oca prema sinu. Tako sam isto analizirao odnos moga oca prema meni i moga oca prema svom ocu. Na žalost, zaključak knjige nije po mene baš slavan i dobar. Matija je bio bolji sin nego što sam ja bio svom ocu. I ja sam imao na neki način boljeg oca nego što ga je imao Matija. Otkako je knjiga objavljena, puno mi je ljudi reklo da će više računa voditi o tome da svojoj djeci kažu što žele, da neće ništa ostavljati za sutra, da budu s njima u bližem kontaktu – rekao je Drago Hedl.

Psihijatrica dr. Katarina Dodig-Ćurković rekla je da joj je knjiga Matija u nekoliko navrata nuđena na čitanje iz pozicije osobe koja već više od 20 godina radi posao koji radi i koja se davno uvjerila da svaka obitelj ima svoju tragediju i svoju priču, samo neke su ispričane, a neke nisu nikada. Knjiga je, rekla je, toliko pitka, bez patetike, brutalno iskrena, jer trebate najdublji dio sebe ogoliti i pokazati ljudima oko vas.

– Još uvijek nisam naučila što reći roditelju kada mu se dijete ubije i koja je to riječ koja ga može utješiti. Mene je jedna majka pitala: „Jel’ bi bilo lakše da je stradao u prometnoj ili preminuo od onkološke bolesti? Kao da bi mi bilo lakše…“. To su ti okovi u kojima se danas nalaze obitelji čija su djeca počinila suicid, a okolina je vrlo često gruba i ne mazi ih. Knjigu sam doživjela ne samo kao način destigmatizacije suicida, jer mi smo takvo društvo, vrlo licemjerno, gdje je najlakše sve staviti pod tepih, već i kao knjigu ljubavi – naglasila je dr. Dodig-Ćurković, napominjući kako je pisanje knjige moralo imati i terapijsko djelovanje, pokušati razumjeti što ste kao roditelj mogli, a niste učinili ili što ste propustili.

Književna kritičarka i prevoditeljica Jagna Pogačnik naglasila je kako je iznimno teško čitati, a jednako tako i govoriti o knjizi Matija. Ističe četiri pojma koja bi stavila uz ovu knjigu – hrabrost, snaga, tuga i razotkrivanje.

– Dokumentaristički dio knjige ima gotovo trilerski naboj, dok je drugi dio meka, lirska proza u kojoj se uobličava Matijina biografija, od njegovog rođenja, djetinjstva, odrastanja… To je knjiga detalja i koliko god ona bila Matijina biografija, tu se zapravo ispisuje autobiografija kroz dnevnik. Pravo, dnevničko ja koje se do kraja razotkriva i preispituje svoje poteze – naglasila je Pogačnik.

Pisac Davor Špišić pričao je o dva kolosijeka romana koji se isprepliću.

– Prvi je njegova borba koja traje već 40 godina, uvijek i isključivo dokumentaristički, željezno činjenični novinarski način tragajući za istinom i pravdom, nikada ne podliježući nikakvim nagađanjima. To što on radi sada mu se vratilo kao najgori, ili rekao bih kao najblagoslovljeniji bumerang da prođe još jednom kroz tragediju koja ga je zadesila. Osnovna novinarska pitanja mora da su u tih 37 dana u njemu zvonila kao nekakav pakao za koji nije znao hoće li imati snage. Nevjerojatno je s kojom količinom snage i hrabrosti neviđene u životu, Drago ispisuje ove stranice bez trunke patetike, bilo kakvog osvetoljubivog žara i skretanja s puta i to je nešto što je fascinantno – rekao je pisac Davor Špišić.

– Koliko god mi čitali i pokušavali podvući neke rečenice, točno osjećamo koliko se emocija prelijeva izvan rubova knjige. Meni je knjigu bilo najjednostavnije staviti u kontekst suvremene proze i reći kako je konačno sazrjelo vrijeme da neke stvari ne stavljamo pod tepih, kako emocija nije slabost već nešto što treba pokretati sve oko nas. Kada bih cijelu knjigu stavila u okvir, rekla bih da je ona jedna crna kutija jednog teškog teksta, teškog dokumentarizma. Ali ta kutija ima svoje šibice. Kada se zapali šibica dolazi toplina i svjetlost, a život sa Matijom je svjetlost. Ti detalji izazivaju emociju – naglasila je akademkinja Helena Sablić Tomić.

Moderator pomocije, novinar Dario Topić na kraju je Hedlovo iskustvo iscjeljenja kroz pisanje, razinu fizičke i emotivne boli u tekstu te krovnu stvaralačku tezu da se njemu u životu “više ništa strašnije ne može dogoditi” stavio u kontekst iskustva rock pjevača Nicka Cavea koji u knjizi “Vjera, nada i krvoproliće” na gotovo isti način progovara o prokletstvu suicida koji je počinio i njegov sin.

– Među hrvatskim novinarima postoji prešutni kodeks da se u medijima ne izvješćuje o slučajevima suicida upravo iz respekta prema članovima obitelji koji nastavljaju živjeti u traumama. No, posljedica toga je da se iza svakog slučaja suicida otvaraju nevjerojatne ulične priče, nadogradnje, izmišljanja, odnosno ogovaranja kojima se u javnosti podgrijavaju najrazličitije teorije o razlozima zbog kojih si je netko oduzeo život. I takav javni pogovor ipak onda dodatno traumatizira obitelj. No, Hedl je s tolikom preciznošću opisao sve okolnosti Matijina odlaska, a zatim si postavio i odgovorio na sva pitanja koja uopće možete i zamisliti. Tako da tu više nema nikakvog prostora za uličnu improvizaciju – rekao je Topić.

Foto: Borna Jakšić/PIXSELL