Novi roman poznatog osječkog radijskog voditelja Vinka Pejiće Dani što idu unatrag dobrano protresa Osijek i njegovu gradskost te na dnevni red postavlja vječitu temu o tome je li prije bilo bolje nego danas i kako zapravo danas možemo vidjeti što će se s gradom događati u budućnosti.

Vinko se godinama u radijskom eteru dokazivao kao voditelj koji dobro razumije problematiku urbaniteta. Pred radijski je mikrofon, u ovisnosti o formatu i namjenama emisija, praktički dovodio najširu moguću publiku i s njima, iz pozicije građanina, javno propitkivao stanje gradskosti. Iz naizgled neozbiljnih tema gradio je preozbiljne stavove o tome kako se građani prilagođavaju javnim regulama da bi stimulirali razvoj grada, a ujedno i kako je taj razvoj od mnogih koji su se ni krivi ni dužni ovdje rodili ili odnekud dotepli – učinio građane.

U osvrtu na roman, književni kritičar Goran Rem je između ostaloga napisao: “Nestvarni stvarnosni roman Dani što idu unatrag je pomalo neočekivano i iz drugog plana – žestok, usprkos najoporijoj mogućoj melankoliji”, zatim “Roman provjerava i provjetrava pitanje o tome tko ili koje skupinsko Što ide kamo kada je u pitanju stanje urbaniteta” i konačno izravno i jasno “Čitati taj roman i eufemistično odjebati sve agresivne skupine, to nam je primiti kao poruku”.

Knjiga je u izdanju osječkog ogranka Matice Hrvatske izašla ovih dana (srpanj, 2026.), a više o romanu, za koji Rem kaže da “piše i fine erotske citate najnovovalnijih slika”, Vinko objašnjava izravnim radijskim rječnikom.

* Kako si uopće došao na ideju književno proučavati grad kao proces koji ide unatrag?

– Roman Dani što idu unatrag nastao je promišljanjem o gradu, mladosti i vremenu u kojem živimo. Radnja je smještena u Osijek bliske budućnosti, grad koji se suočava s društvenim promjenama zbog kojih se čini kao da ne ide naprijed, nego se vraća unatrag. To nije roman o nekoj dalekoj i nestvarnoj distopiji. Naprotiv, pokušao sam zamisliti što bi se moglo dogoditi kada bi određeni procesi koje već danas primjećujemo postali još izraženiji.

* Kako si odabrao likove kroz koje pričaš priču?

– U središtu priče nalaze se dvojica mladića koji pokušavaju pronaći svoje mjesto u takvom svijetu. Oni nisu heroji u klasičnom smislu riječi. Griješe, lutaju, zabavljaju se, zaljubljuju, bježe od problema i pokušavaju razumjeti sebe. Kada ih okolnosti uvuku u priču o krađi vrijednog muzejskog eksponata, njihova osobna potraga za slobodom postaje i borba protiv sustava koji ih želi oblikovati prema vlastitim pravilima. Jedan od najvažnijih likova romana zapravo je sam Osijek. Stara gradska jezgra, njezine ulice, prolazi i trgovi nisu samo kulisa događajima. Htio sam da grad postane aktivni sudionik priče, prostor u kojem se sudaraju prošlost i budućnost, sloboda i kontrola, nada i razočaranje.

* Kakav unutrašnji motor te pokreće dok pišeš, što ti je važno?

– Važno mi je bilo pokazati kako se velike društvene promjene uvijek najjače osjete na životima običnih ljudi. Zato ovaj roman nije samo priča o politici ili društvu. Prije svega, to je priča o prijateljstvu, odrastanju i potrebi da čovjek sačuva vlastiti glas čak i onda kada ga okolina pokušava utišati.

* Tebe, dakle, nisu utišali. Što misliš kako će tvoj uknjiženi radijski glas doživjeti publika?

– Naslov Dani što idu unatrag može se shvatiti na različite načine. On govori o vremenu koje kao da se vraća unazad, o društvu koje zaboravlja vlastitu budućnost, ali i o osobnoj čežnji za nekim jednostavnijim vremenima. Vjerujem da svatko od nas ponekad ima osjećaj da se svijet kreće u smjeru koji nije očekivao. Ne očekujem da će svi čitatelji ovu knjigu doživjeti na isti način. Neki će u njoj vidjeti priču o mladosti, neki društvenu kritiku, neki triler, a neki ljubavno pismo jednom gradu. Upravo u tome i jest ljepota književnosti – kada knjiga počne živjeti vlastiti život u rukama čitatelja.

Foto: Komarilos i promo

U kazališnoj sezoni 2025./2026. u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića održano je 238 programa. Prema izvješću iz kazališta, u dvorani i na gostovanjima te festivalima odigrali su 205 predstava iz premijernog i repriznog programa, druga kazališta gostovala su s 13 predstava, aodržano je i 19 ostalih programa.

Na svim programima u protekloj godini bilo je 40.717 gledatelja. U Kazalištu su izvedene 173 predstave s 28.642 gledatelja, a na festivalima i gostovanjima izvedene su 33 predstave, a pogledalo ih je 5.891 gledatelj. Na gostovanjima drugih kazališta i ostalim programima bilo je 6.184 gledatelja.

“Sezonu su obilježile zapažene koprodukcije i autorski projekti: „Zmaj” (r. Dražen Ferenčina) – upečatljiva ljetna koprodukcija s OLJK-om, HNK-om u Osijeku i Kulturnim centrom; poetična i vizualno očaravajuća predstava „Balonom iznad Kapadokije” autorica i redateljice Tamare Kučinović; „Mala Bee bee” prema tekstu i u režiji Maje Martinek – blagdanska miljenica publike koja je s 52 izvedbe bila najizvođeniji naslov sezone; „Anica i Danica” – svečana obnova klasika Marije Đuričkove u režiji Petronele Dušove, te vizualno raskošna koprodukcija s GK “Joza Ivakić” iz Vinkovaca „Mali princ” redatelja Dražena Ferenčine. Na kraju sezone izveli smo predstavu kojom ćemo započetni novu sezonu – kultni klasik Ivana Kušana “Lažeš Melita” u režiji Paola Tišljarića” – stoji u kazališnom izvješću.

Osvojili su i četiri strukovne nagrade – Gordan Marijanović proglašen je najboljim glumcem na 4. slavonskom KaFe-u za ulogu Vraga u dječjem mjuziklu Postolar i vrag, a predstava Balonom iznad Kapadokije trijumfirala je na 19. Festivalu Mali Marulić u Splitu osvojivši tri nagrade: Tamara Kučinović za najbolji originalni dramski tekst i najbolju režiju, a Gordan Marijanović za najbolju mušku ulogu.

Foto: Dječje kazalište Branka Mihaljevića

Nova sezona HNK u Osijeku započinje opernom jednočinkom Stanac s kojom gostuje HNK u Zagrebu i manifestacijom Kazališni rujanski klik u kojoj će biti ponuđeno 6 najtraženijih predstava po cijeni ulaznice od 6 eura.

STANAC Jakov Gotovac, jedan od naših najvećih opernih skladatelja, pedesetih je godina prošlog stoljeća oživio Držićevu Novela od Stanca. Predstava igra u četvrtak, 3. rujna u 20 sati, pod dirigentskim vodstvom maestra Josipa Šege u režiji Hrvoja Korbara.

Lakovjerni seljak Stanac nađe se u renesansnom Dubrovniku usred pokladne noći i povjeruje u nemoguće. Prevaren od veselih maškara prerušenih u vile, proći će put od naivnog sna do buđenja uz pjesmu i smijeh!

DOK ZVIJEZDE NE PADNU Izvanredna i napeta drama Dok zvijezde ne padnu autorice Beth Steel u režiji Saše Broz donosi snažnu priču koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

POP-ROCK RAPSODIJA Koncert Pop-rock rapsodija u izvedbi solista, orkestra i benda Opere HNK-a u Osijeku pod dirigentskom palicom Mladena Tutavca donosi vrhunski doživljaj u kojem se spajaju strast rocka i elegancija klasike.

GOSPODAR MUHA Moćna i provokativna drama Gospodar muha, nastala prema kultnom romanu Williama Goldinga i u režiji Vanje Jovanovića donosi priču o skupini dječaka izgubljenih na pustom otoku i njihovom brzom poniranju u divljaštvo.

DVA U JEDAN Kaos, zamjene identiteta, muževi i žene koji se neplanirano pojavljuju, osoblje hotela stranog podrijetla koje ne vlada engleskim jezikom… Dva u jedan je hit vodvilj Raya Cooneyja u režiji Olje Đorđević u kojem naopako kreće sve što je moglo, po Murphyjevu zakonu.

GROFICA MARICA Raskošna i duhovita opereta Emmericha Kálmána, Grofica Marica u režiji Damira Lončara, već nakon prve izvedbe osvojila je publiku. Opernim ansamblom HNK-a u Osijeku ravna Vladimir Piskunov.

MARATONCI TRČE POČASNI KRUG Sjajna glumačka postava, vrhunski humor, britka satira, neodoljiva teatralnost… Maratonci trče počasni krug kultna je komedija Dušana Kovačevića, u režiji Olje Đorđević, koja je oduševila publiku, kako u matičnom kazalištu tako i na gostovanjima te ne prestaje puniti gledališta.

Foto: HNK u Zagebu i vizual

Osječko Dječje kazalište Branka Mihaljevića je 9. srpnja zaključilo kazališnu sezonu premijerom predstave Lažeš, Melita prema romanu Ivana Kušana. Melita je 12-godišnja zagrebačka djevojčica, a predstava počinje školskim zvonom.

Prema press informaciji pristigloj iz kazališta:

U režiji Paola Tišljarića te u dramatizaciji Marijane Fumić, ovo je scensko čitanje zadržalo Kušanov humor, toplinu i razigranost.

Lažeš, Melita prenesena je na scenu s puno poštovanja prema izvorniku, uz suvremen ritam, vizualnu atraktivnost i svježinu. Uspješna sinergija režije, dramatizacije, scenografije, kostimografije, rasvjete, videoprojekcija, glazbe i izvrsno uigranoga glumačkoga ansambla nije mogla drukčije rezultirati, nego predstavom koja od prvoga do posljednjega trenutka zabavlja.

Okosnica scenografije Irene Kraljić velika je pomična drvena konstrukcija. Dominira pozornicom, ali i razdvaja i povezuje scenski prostor. Horizontalne drvene obloge vizualna su “barijera”, no s obzirom na to da propušta svjetlo, promjenom boje i intenziteta mijenja atmosferu radnje. Zbog transparentnosti scenografija ima dubinu, a prostor kontinuum (dio iza konstrukcije je kao neki drugi plan, supostoji, stalno je “prisutan”).

Jedna od najvećih kvaliteta Tišljarićeve režije dobar je ritam predstave i filmska dinamika. Brojni kratki prizori nižu se prirodno i bez naglih rezova. Prijelazi između scena gotovo su neprimjetni, tempo je konstantan pa kao da nema prekidan radnje ili promjene prostora. Odnosno, pokazao je da kazališna sredstva mogu polučiti efekte kao na filmu.

Kristina Kovačević kao Melita nosi najveći glumački teret, ali mu je pristupila s lakoćom i sigurno, svjesna i neizbježnih usporedbi s kultnom televizijskom adaptacijom i legendarnom interpretacijom naslovne junakinje. Umjesto imitacije, izgradila je svoju Melitu, razigranu, duhovitu, uvjerljivu i emocionalno iskrenu, pa je i lik svjež i autentičan.

Grgur Grgić kao Nenad publiku je osvojio dječačkom zaigranošću. Potpuno se prepustio komičnim situacijama i fizičkoj glumi. Gordan Marijanović još je jednom potvrdio izniman komičarski talent, oblikujući oca Branka kao toploga, pomalo nespretnoga i beskrajno simpatičnoga obiteljskog čovjeka.

Areta Ćurković u ulozi slikarice Ankice Poklepović bila je suptilna, odmjerena, ali izrazito upečatljiva, potvrdivši da za snažan scenski dojam ne trebaju nužno velike i nametljive geste.

Ivana Vukićević, Tena Milić Ljubić i Srđan Kovačević uvjerljivo su izgradili svoje likove koji su temelj Melitinih obiteljskih i prijateljskih odnosa, a predstava je time dobila potrebnu toplinu i prirodnost. Aleksandra Colnarić autoritativnom, ali nenametljivom interpretacijom profesorice Vadovec zaokružila je Melitin svijet.

Foto: Kristijan Cimer/za DK Branka Mihaljevića

U Dječje kazalište Branka Mihaljevića stiže predstava koja dokazuje da je mašta apsolutno nepobjediva, a stvarnost… pa, malo precijenjena. Premijerom predstave „Lažeš Melita“ Dječje kazalište Branka Mihaljevića u velikom stilu zaključuje sezonu 2025./2026. i otvara vrata novoj sezoni 2026./2027.!

Premijera kultnog klasika Ivana Kušana  „Lažeš Melita“ u režiji Paola Tišljarića održat će se u četvrtak, 9. srpnja u 20 sati. Ulaznice možete kupiti na blagajni Kazališta od 8 do 15 sati, a zbog velikog zanimanja publike rezervacije nisu moguće. Ne brinite, jer ako ne ugrabite svoje za premijeru, „Lažeš Melita“ bit će predstava kojom će „malo“ kazalište započeti u rujnu svoju novu kazališnu sezonu.

Dramatizaciju nove predstave potpisuje Marijana Fumić, za scenografiju je zaslužna Irena Kraljić, kostime je osmislila Ana Mikulić, glazbenu podlogu Žarko Dragojević, video projekcije Miran Brautović, a rasvjetu Igor Elek.

Na sceni lažu i maštaju Kristina Kovačević, Ivana Vukićević, Gordan Marijanović, Grgur Grgić, Tena Milić Ljubić, Srđan Kovačević, Areta Ćurković i Aleksandra Colnarić.

Foto: Dječje kazalište (plakat predstave)