Direktor osječkog Gradskog prijevoza putnika, Darijan Rudan, vjerojatno je jedina osoba na menadžerskoj funkciji u Osijeku i šire koja već mjesecima kontinuirano podnosi najveći zamislivi pritisak javnosti, zatim pritisak obveza spram rokova za provođenje različitih segmenata megaprojeta Modernizacije javnog gradskog prijevoza i konačno pritisak očekivanja potpuno uljuljkanog radnog establišmenta u tvrtki koja kapilarno kadrovski funkcionira kao da nikada nije izašla iz socijalizma.

Praktički nema dana za predah. Jutros se (ponedjeljak, 24. ožujka) jedan njihov autobus na redovitoj liniji u Vukovarskoj ulici zabio u drugi njihov autobus koji je ondje stajao na semaforu, pa je dvadesetak ozlijeđenih putnika zatražilo pomoć u bolnici. Prošloga četvrtka došlo je do požara u novoj transformatorskoj stanici u Vrtu Jagode Truhelke i jedno vrijeme cijeli kvart nije imao struje, a i tramvaji su stajali. Dan/dva prije toga došlo je do spuštanja dijela naponske mreže u Europskoj aveniji, pa je novi tramvaj bio prisiljen spustiti pantograf (trolu) i na baterijski se pogon vratiti u remizu. Prije nešto više od mjesec dana nadomak bolnice se tramvaj na redovitoj liniji gotovo prevrnuo bočno na cestu nakon što je došao u kontakt s korpom bagera s kojim su ondje radnici radili na iskopu za novu tramvajsku stanicu – tada je također jedan dio putnika zatražio pomoć u bolnici. Prethodno je zabilježeno nekoliko izlijetanja tramvaja iz tračnica. A još ranije o trošku izvođača ponovljeni su radovi na pruzi i cesti u dijelu Županijske ulice kako bi iznova pravilno izveli instalaciju odvodnje.

Paralelno, ipak su više ili manje unutar rokova dovršeni radovi na rekonstrukciji i izgradnji novih dijelova pruge uz stalno negodovanje građana, poglavito vozača koji smatraju da radovi predugo traju. No, kad u svibnju završe posao u Strossmayerovoj, onda će doista biti gotovo sve što je u nadležnosti GPP-a i megaprojekta modernizacije.

U međuvremenu je stigao i prvi novi tramvaj i sad će svakoga mjeseca dolaziti po još jedan i zapravo je bilo za očekivati da dolaze bolja vremena i za tvrtku i za korisnike javnog prijevoza i, konačno, za imidž grada.

TRANSFORMACIJA No, gledajući postrance, dvije su vrste problema koje trenutno opterećuju poduzeće koje bi zahvaljujući investicijama u infrastrukturu i vozni park trebalo doživjeti jednu od najsnažnijih transformacija od kada je gradskim ulicama počeo voziti konjski tramvaj. S jedne strane, GPP provodi projekt modernizacije i tu se tvrtka našla u moru najrazličitijih tehničkih projekata, vizija i planova te praktičnog provođenja unutar okvira zakonskih natječaja, odabira izvođača, izvođenja radova koji su djelimice paralizirali promet u različitim dijelovima grada, nadzora, kvalitete radova, rokova i jamstava. A s druge strane, cijelo to vrijeme povremeno i u nadrealnim okolnostima treba osigurati odvijanje kvalitetnog i relativno točnog gradskog prijevoza u izmijenjenim okolnostima. I u jednom i u drugom slučaju, pokazuje se, tvrtka izgleda nema kadrovskih kapaciteta kojima bi na duži rok mogla bez ekscesa odraditi te zahtjevne poslove.

I da se odmah razumijemo i da unaprijed otklonimo argumente svih onih koji su se već krenuli naslađivati, poglavito onih koji se vjerojatno vesele jer smatraju da im sve ovo ide na volej u kampanjama na predstojećim lokalnim izborima – kad je GPP u pitanju onda nema nevinih! Administracija prethodnog gradonačelnika Ivana Vrkića spržila je nekoliko GPP-ovih direktora dok konačno Mario Šapina nije uspio povezati konce i pokrenuti megaprojekt modernizacije. Današnji direktor Rudan također je već treće rješnje aktualne administracije i, bez obzira, na neočekivane probleme ipak prilično konstruktivno uspijeva rješavati jednu po jednu otvorenu priču i zatvarati etapu po etapu poslova na aktualnim gradilištima.

SJEĆAMO SE 2008. Problema je, naravno, bilo i ranije. Sjećate se kad je 2008. Grad ustupio GPP-u po privilegiranoj cijeni 14 lokacija za postavljanje kioska u kojima će prodavati prijevozne karte. Tadašnja uprava poduzeća je, uz obrazloženje da GPP ne može organizirati prodaju karata, te pozicije dala u podzakup drugoj tvrtki, a ova je onda potpisala ugovor s trećom tvrtkom (iz Zagreba) koja je trebala plaćati 40 puta veću cijenu od prvotne cijene zakupa. Tadašnji direktor Gradskog prijevoza putnika je zbog toga završio u zatvoru.

Uglavnom, od kada je u nekoliko dobro naciljanih topničkih napada tijekom Domovinskog rata granatama ispaljivanima iz okupirane Baranje uništen veliki dio tramvajskog i autobusnog voznog parka – GPP-om se nijedna gradska vlast nije bavila dovoljno fokusirano i s dovoljno volje i novca da tvrtku nastavi razvijati. Godinama su nove gradske administracije uglavnom mijenjale uprave tvrtke i na rukovodeća mjesta uhljebljivale svoje pouzadnike. Sve to, vidi se danas, uglavnom nije imalo veze sa stručnošću, pa se počelo prelamati baš onda kad su konačno omogućene velike investicije i kad se krenulo praktično raditi na modernizaciji.

Rudan trenutno u prenapregnutim okolnostima uspijeva čvrsto držati upravljač tvrtke koja, potpuno neočekivano, puca po šavovima u trenucima kad konačno dobiva sve one investicije o kojima i zaposlenici i korisnici gradskog prijevoza maštaju već više od trideset godina. I sad kad bi konačno svi trebali dati svoj obol, kad bi upravo zbog okolnosti u kojima rade trebali dodatnim atomima koncentracije izgurati posao – sad imamo vozače tramvaja koji proklizavaju iz tračnica, sudaraju se s bagerima, odnosno imamo vozače autobusa koji se međusobno sudaraju.

NAPLATA NEBRIGE Potpuno je jasno da upravo ovih dana dolaze na naplatu sve one godine sveobuhvatne nebrige za jedno od najbitnijih gradskih poduzeća. U najznačajnijem svom segmentu, u specijalizaciji gradskog prometa, GPP se pokazuje kao jako zapuštena tvrtka, koju ne mogu probuditi i pokrenuti ni višemilijunske investicije u razvoj.

Aktualni gradonačelnik, Ivan Radić barem pošteno svaki puta izađe pred javnost i koristi svoj autoritet kako bi demonstrirao ozbiljnost kojom pristupa problematici javnog gradskog prijevoza, ali i stanju u tvrtki. Direktoru Rudanu takvo je sekundiranje od iznimne pomoći jer je i javnosti i zaposlenicima tvrtke jasno da ima podršku odvesti GPP u novu fazu razvoja. Ali potpuno je jasno kako, unatoč milijunskim investicijama, to neće biti moguće bez podrške zaposlenih. Jer, novci više nisu problem, zatim nisu problem novi autobusi ni tramvaji – nego su problem zapušteni odnosi koje su svojedobno kreirali svi oni koji se danas prave grbavi.

Foto: Komarilos