Zakon o sigurnosti prometa na cestama propisuje obveznu uporabu prednjih i stražnjih maglenki na automobilima u slučajevima smanjene vidljivosti pod utjecajem nepovoljnih atmosferskih i drugih prilika, poput magle, snijega, kiše, prašine, dima… jer vozači u takvim situacijama ne mogu jasno uočiti druge sudionike u prometu ili prometne znakove. Na cestama izvan naselja je riječ o najmanje 200 metara udaljenosti, a u naseljima o najmanje 100 metara udaljenosti. I to je jasno.

No, temeljem istog zakona treba voditi računa i ne koristiti maglenke kad to nije potrebno jer bezrazložno korištenje primjerice stražnjeg svjetla za maglu (kad nije smanjena vidljivost) zapravo zasljepljuje druge vozače u prometu, odnosno one koji su u automobilima iza vas.

Upravo takvo zasljepljivanje zadnjih se dana događa svakoga jutra u vrijeme kad sugrađani idu automobilima na posao. Vozači možda zaboravljaju isključivati stražnja svjetla za maglu kad dođu u grad ili ih naprosto ostavljaju uključene jer misle da na taj način izbjegavaju propisanu zakonsku sankciju ili im se čini da je mrak u ranojutarnjim satima dovoljan razlog da uključe maglenke.

Dakle, to ne treba raditi jer u gradskoj gužvi na taj način zasljepljujete i iritirate ostale vozače, činite im vožnju napornom i možete prouzročiti nesreću. Da ne bude poslije – nismo znali.

Foto: Građani Komarilosi

Delinkventi su vrijedno radili da bi autolakovima gotovo u potpunosti prekrili naziv “Petrove Gore”, kako stoji na velikoj tabli na maloj željezničkoj stanici neposredno uz Vijenac Petrove Gore. Možda je tabla postavljena prenisko, pa im je lako dohvatljiva, ili ih je iritirao naziv, ili im je bilo dosadno ili su dugo čekali vlak… Kako god, stvarno su se naradili.

Zatim, odmah ispod table je pričvršćen i informativni pano na kojemu se nalaze podaci o voznom redu, obavijesti o stajalištima autobusa i druge korisne informacije koje HŽ Putnički prijevoz dijeli sa svojim putnicima. No, ovdje je staklo davno razbijeno, pa se ovi koji postavljaju obavijesti trude i tiskane letke presvučene plastičnim folijama lijepiti tako da ih može odlijepiti prvi snažniji vjetar, a ne mogu izdržati više od dva naleta kiše.

Korak ili dva ispred, bliže stepenicama, nalazi se malena nadstrešnica na hrđavim nosačima. To je konstrukcija koja je u Osijeku, uglavnom na tramvajskim stajalištima, bila poznata i atraktivna na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete godine prošlog stoljeća. Djeluje otužno i klimavo. Plastika je mjestimice i izbušena, a krovna površina sastoji se iz samo dva modula, sve skupa je možda dva kvadrata natkrivene površine. Ljeti možda i može nekoga zakratko zaštititi od sunca, ali u vrijeme bilo kakvih oborina ovdje putnik ne može ostati suh.

Sve u svemu, stvarno je ružno, pohabano i nekako jadno, a i funkcionalnost je pod znakom pitanja. No, svakako je to i ogledalo građanske pristojnosti.

Foto: Komarilos

Vandalizmu, čini nam se, nema kraja. Već je poznato kako su dvorišta dječjih vrtića izvrsna mjesta na kojima se, obično u večernjim satima, skupljaju delinkventi, pa onda pod okriljem mraka uništavaju i šaraju sprave na kojima se vrtićarci igraju. Na žalost, novopostavljena ograda oko dvorišta dječjeg vrtića latica na Vijencu Augusta Cesarca doživjela je sudbinu ograde oko vrtića Vedri dani.

Konstrukcije visoke ograde od panela očito nije dobro rješenje, jer ih vandali sustavno uništavaju i to najvjerojatnije penjanjem, kako bi ušli u dvorište. Na nekim je mjestima čitavi panel odvojen od stupa za koji je pričvršćen, a žice od kojih je ograda ispletena savijene su.

Najveće je oštećenje na dijelu ograde u prolazu između vrtića i OŠ Vladimira Becića, a opravo je ovdje noću mračnije nego u drugim dijelovima.

Ograda će, kao i obično, biti popravljena, no glave koje uništavaju zajedničku imovinu očito nikada neće.

Nova ograda oko igrališta vrtića Vedri dani već je pokidana, trajala je oko mjesec dana

Foto: Komarilos

Formalno je potpuno obnovljena dionica ceste i južna strana nogostupa u Strossmayerovoj od Trga Ante Starčevića do Rokove otvorena prvoga dana listopada ove godine, a sada (nakon nešto manje od mjesec i pol dana) već je na nekoliko mjesta polomljena niska ograda oko novouređenih zelenih otoka na nogostupu. Ovo što se može vidjeti je potpuno besmisleno. Radi se o dijelovima ograda koje štite zelenilo na kolnim ulazima (ima ih dva) – na jednom mjestu metalna konstrukcija je već polomljena na gornjem dijelu, a druga je još uvijek samo savijena.

Vidljivo je kako oštećenja nisu nastala kao posljedica eventualnog nastraja vozilom na ogradu jer je dovoljno visoka da bi onda na njoj ostala boja s ogrebanog automobila čiji je vozač evenutalno prerano smotao volan. Ne, ovo je netko učinio namjerno, eventualno upirući kotačem bicikla, odnosno vjerojatnije je da je riječ o pritisku ili udarcu nogom jednog ili više počinitelja (koji su se možda udružili kako bi postigli snažniji pritisak). Za očekivati je da će u sljedećoj fazi nastaviti lomiti konstrukciju ili će izvaljivati okomite dijelove.

Obnova ovog dijela Štrosike, nakon postavljanja nove tramvajske pruge s obje strane cesete, trajala je dugo i predugo, ali kad je u konačnici uređen niz zelenih otoka uz nogostup i po sredini ceste – ispalo je da je vrijedilo čekati. Prilaz najužem središtu grada je na taj način redizajniran, potpuno vizualno promijenjen i oplemenjen raslinjem. No, ako ovako nastavimo ubrzo možemo očekivati daljnju devastaciju ograde, a onda i lomljenje mladih stabala i možda čupanje grmolikog bilja. Čista budalaština.

Foto: Komarilos

Polovica je radnog tjedna. Konzum u osječkoj Nami. Oko otprilike 10,30 sati uobičajena je gužva u zajedničkom redu dugom desetak metara u kojemu čekaju užurbani kupci za obje blagajne na izlazu prema Šamačkoj ulici. Bračni par blagajni pristupa s do pola ispunjenim kolicima. Iz nekog razloga čekali su da prethodni kupac plati, pokupi račun i ode da bi tek onda oni krenuli artikle iz kolica stavljati na kratki blagajnički pult. Svaku stvar koju vade iz kolica pomno pregledavaju prije nego što ju spuste na pult. Blagajnica je, naravno, brža od njih oboje i efikasno provlači artikle preko čitača kodova, čak ih mora i čekati. Red kupaca koji su iza njih se produžuje.

Uglavnom, kad su konačno sve izvadili – davno je već sve bilo otkucano, ali su njih dvoje još nekoliko trenutaka izgubili kako bi se najprije ona, a onda on koji ispred sebe gura kolica probili pokraj blagajne. Žena gleda u blagajnicu, a ova smireno po drugi puta izgovara ukupan iznos koji treba platiti. U red je u međuvremenu stalo još dvoje kupaca. Žena kao da nije čula blagajnicu, nagnuta nad proizvode kao da proučava što je sve kupila, ima vremena. Blagajnica, kako bi pristojno pogurala situaciju kaže: “Još nešto?”, a muž odgovori: “Ništa, hvala”.

Tada žena počne sporo, najprije s jednog pa s drugog ramena skidati torbu nalik ruksaku. Potom sporo otvori zatvarač i počne prekapati po unutrašnjosti. Suprug stoji pokraj zagledan u proizvode koje su kupili. Osjeti se otežano disanje među kupcima u redu iza njih, a neki izgledaju smireno samo zato što neprimjetno dopuštaju da im se ispuhuje para iz ušiju. Na susjednoj blagajni prošlo je valjda već šest kupaca dok je gospođa ovdje uspjela u torbi pronaći novčanik.

Zatim je otvorila jedan zatvarač i kratko prebirala po odjeljku, ali onda ga je zatvorila i otvorila sljedeći odjeljak iz kojega je konačno izvadila bunt papirnatih novčanica te pažljivo i koncentrirano odbrojala nekoliko i predala ih blagajnici, a ostale je vratila u novčanik. No, kako to nije bio cijeli iznos, svi su nastavili čekati. Uglavnom, žena je opet kopala po torbi dok nije izvadila drugi novčanik u kojemu je imala sitan kovani novac, pa je onda po tome prekapala. Nakon nekoliko trenutaka je odustala, pa je punu šaku novca stavila pred blagajnicu koja je onda sama izbrojala i preuzela koliko treba da zatvori potreban iznos. Potom je vrlo brzo iz printera iscurio i račun, a zatim su se to dvoje kupaca pogledali, pa je on uzeo virkati u njezinu torbu dok nisu izvadili dvije platnene vrećice u koje su krenuli spremati kupljenu robu. I to je također trajalo decenijama.

Kako je prostor na blagajni mali, blagajnica zapravo i ne može krenuti s novim kupcem jer nema gdje odlagati robu dok ovi ne pospreme što su kupili. No, onda ipak odlučuje početi jer sljedeći kupac ima dva ili tri proizvoda koja ona nakon očitavanja kodova zadržava u rukama. Momak prisloni mobitel, plati, zhvali i ode. Još jedan kupac karticom brzo plati također dva/tri proizvoda i odjuri, ali onda opet sve zapne jer sljedeći kupac ima desetak proizvoda i blagajnica ih nema gdje odlagati jer su ovih dvoje tek uspjeli raširiti platnene vrećice…

Ovi kupci nisu bili stari i eventualno bolešću usporeni. Riječ je o srednjoj generaciji, o ljudima koji naprosto imaju dovoljno vremena i ponašaju se kao da su sami u prodavaonici. Ako se prepoznajete u takvoj situaciji onda je prije bilo kakve reakcije potrebno odrediti jeste li bili u redu i gubili živce čekajući ili ste uživali u obiteljskoj kupnji nesvjesno (ili svjesno!) remeteći planove i dnevni ritam cijelom nizu ostalih kupaca. Jer, složit ćete se, nije isto kad čekate u dugom redu na blagajni i pratite kako se i osoblje i kupci trude u što kraćem roku obaviti što treba kako bi i drugi došli u priliku što prije platiti i otići. Kad netko svojim ponašanjem u tako uređen sustav unese anomaliju onda je to točka potencijalnog sukoba. A sukobe ne trebamo, zar ne?

Foto: Freepik