Zadnjih dana u Osijeku na vidjelo izlaze sve čudesnije besmisleni prometni problemi. Najnoviji slučaj građani fotodokumentiraju na pružnom prijelazu preko Ulice kralja Petra Svačića, u blizini Javne profesionalne vatrogasne postrojbe, odnosno preko puta OLT-a. Tamo se gotovo svakodnevno događa da vozači ignoriraju zvučne i svjetlosne signale za spuštanje rampe i prelaze vozilom preko pružnog prijelaza. A ima i onih koji automobilom prvi dođu do upravo spuštene rampe na pružnom prijelazu, procijene kako bi im bilo dugo čekati da prođe vlak, odnosno iz iskustva vjerojatno znaju koliko je vremena potrebno da nakon spuštanja rampe stigne željeznička kompozicija – i onda u hipu odluče forsirati prugu vozeći slalom među spuštenim rampama s obje strane ceste. Nevjerojatno!

Logično je da u gradu punom automobila sigurno imamo i povećan broj najrazličitijih prometnih prekršaja, ali ovakvo što vjerojatno malo tko može očekivati. Zamislite da vozači tako odluče ne poštivati znak crvenog svjetla jer im se žuri, jer tih nekoliko desetaka sekundi što bi morali pričekati mogu iskoristiti puno korisnije. Ili da, recimo, nakon nekog vremena dobijemo čitavu sektu vozača koji će krenuti tumačiti da tijekom svakodnevne vožnje po gradu imaju i desetke ili više desetaka stajanja prilikom crvenih semafora i da sve to vrijeme zbroje u minute, pa krenu obrazlagati da su zapravo racionalni jer se prolazeći kroz crveno odgovorno ponašaju prema potrošenom vremenu i prolaznosti života uopće, dok stoje na semaforima?!

Vozači koji se odlučuju vlastitim primjerima pokazivati da je moguće prolaziti kroz spuštene rampe na pružnim prijelazima, te pritom uz fizičku zapreku ignoriraju sva vizualna i zvučna upozorenja na opasnost i pridržavanje prometnih pravila, takvim vozačima nije mjesto u prometu.

Sugrađanka koja je snimila i poslala ove fotografije napisla je: “I tako svaki dan jedan… Ovog je rampa udarala po krovu automobila”. Ako samo ona svakoga dana uoči po jedan tako ozbiljan prekršaj onda je moguće zamisliti koliko je stvarno onih koji na istom mjestu jednako riskiraju u razdoblju kad ih nitko ne fotografira.

Foto: Građani Komarilosi

Prošlog je ljeta na mjestu jedinog košarkaškog igrališta na Kopiki postavljen kiosk Studenca. Neki su s oduševljenjem prihvatili mini trgovinicu na plaži – mjesto na kojem su mogli kupiti pokoju sitnicu koju su zaboravili ponijeti od kuće ili pak hladno piće, ako ne žele sjediti na terasi nekog od kafića u nizu.

No bilo je i onih kojima je kiosk bio trn u oku, jer je zauzeo jedno mjesto za rekreaciju. Završetkom obnove kupališta, na kojem će biti postavljeno šest jednakih ugostiteljskih kućica, odlučeno je da kiosku ovdje više nije mjesto, pa je proteklih dana uklonjen s plaže.

Nemali broj kupača i šetača promatrao je kako radnici osiguravaju prostor, a potom i organiziraju prijevoz kioska-kućice koji je u jednom komadu prenesen na veliki tegljač.  Osim novih ugostiteljskih objekata, kojima će se moći pristupiti i sa bazena i sa dravske plaže, kupači će ovo ljeto na raspolaganju imati i čitav niz „starih“ kafića uz Dravu.

Foto: Građani Komarilosi

U Strossmayerovoj ulici, na dionici između Mlinske i zapadnog dijela Petefijeve, srušen je kompleks od dvije kuće i parcela je pripremljena za gradnju. To samo po sebi ne bi bilo važno niti bi bio problem da rušitelji (ili graditelji) iza sebe nisu ostavili potpuno nezaštićen pristup ogromnoj rupi nekadašnjeg podruma koja se nalazi odmah uz pješačku i biciklističku stazu!

Rupa duboka više od jednog metra naprosto mami da netko u nju upadne. Recimo, građani koji u prolazu eventualno (kao što je to uobičajeno) nešto čačkaju po ekranu mobilnog telefona idealne su potencijalne žrtve jer je dovoljno stazu promašiti samo za centimetar i – ode noga! U uvjetima slabije vidljivosti i vozači bicikala mogu se strmoglaviti u nekadašnji podrum. Netko bi se ovdje mogao ozbiljno polomiti.

Nema nikakve oznake i nikakve ograde, tek su na jednom mjestu ostale okomito stršati dvije cijevi od bivše plinske instalacije. Iza njih je rupa velika poput osrednjeg bazena.

Ovo je neodgovorno i opasno. Građanin koji je poslao informaciju i prvu fotografiju ove iznimno kritične točke napisao je kako rupa uz samu stazu tako nezaštićena stoji već danima, da je duboka barem dva metra i da nema naznaka o početku građevinskih radova zbog kojih bi eventualno tamo bile postavljene neke građevinske ograde ili druge zaštite.

Foto: Komarilos

______________________________________________

REAKCIJA Gornji tekst objavljen je u subotu oko podneva, a istoga dana poslije 22,00 sati stiglo je i reagiranje s nekoliko fotograija u kojemu stoji:

“Poštovani, ovim putem želimo demantirati tvrdnju da gradilište nije bilo ograđeno i osigurano. Navedena informacija nije točna jer je gradilište tijekom izvođenja radova bilo propisno ograđeno. U prilogu dostavljamo dvije fotografije snimljene tijekom izvođenja radova i pri izmjeni izvođača, iz kojih je vidljivo da je gradilište bilo ograđeno i osigurano. Tijekom radova, uključujući i razdoblje izmjene izvođača, gradilište je bilo adekvatno osigurano zaštitnom ogradom. Molimo da ovu objavu uklonite, kako javnost ne bi bila dovedena u zabludu.”

Ulica 3. GBR Kune. Nogostup na sjevernoj strani, neposreno uz istočni početak parcele na kojoj se nalazi kompleks IT Centra. Klasična priča naših izvođača radova. Ovdje je vjerojatno svojedobno rađen nekakav priključak na postojeću infrastrukturu. Možda cjevovod ili odvodnja, možda neka kabelska mreža. Kako god. Onaj tko je obavljao posao morao je presjeći pješačku stazu, a kad je bio gotov stazu je naprosto ostavio u neredu.

Gospođa koja je uočila problem te fotodokumentirala i poslala fotografije jasno je zaključila: “Ovakva prepreka je nepremostiva za osobe u invalidskim kolicima, u što sam se osobno uvjerila. Zbog toga vas molim da na ovaj problem ukažete nadležnim tijelima.”.

Previše je ovakvih detalja u različitim dijelovima grada i zapravo je neobjašnjivo da nakon izvođenja radova ne postoji nitko tko je zadužen prekontrolirati njihov učinak i evidentirati ovakva oštećenja te kasnije temeljem dokaza tražiti da se posao obavi do kraja, odnosno da se obavi sanacija pješačke prometnice.

Ako već nisu izašli na teren i nisu se svojim očima uvjerili koliko je velika rupetina, mogu to obaviti i iz ureda – naime, oštećenje staze je toliko veliko da je lako uočljivo i na Google Mapsu. Živjeli.

Foto: Građani Komarilosi

Nova sistematizacija radnih mjesta, koju je polovicom svibnja potvrdilo Kazališno vijeće HNK u Osijeku, a temeljem koje već ovih dana kreću prvi otkazi ugovora o radu zaposlenicima koji su proglašeni tehnološkim viškom – inicirana je, između ostaloga, i tijekom pregovora o novom Kolektivnom ugovoru, odnosno o većim plaćama, kada su i predstavnici sindikata isticali da bi trebalo racionalizirati poslovanje i organizacijsku strukturu kazališta prilagoditi stvarnim financijskim mogućnostima ustanove. No, sad kad je racionalizacija krenula i kad je najavljen prvi val otkaza za 16 djelatnika (vatrogasaca, čistačica, scenskih radnika…), sad je sindikat zaposlenike kazališta izveo na ulicu. Očekivano.

PUNA USTA Teme o uštedama u poslovanju, racionalizaciji broja djelatnika, optimizaciji poslovnih i produkcijskih procesa te o poslovanju koje podrazumijeva da su rashodi limitirani prihodima i da treba graditi priču unutar realnih okolnosti – toga su svima puna usta u razgovorima uz kave na gradskim terasama i naročito na predizbornim sučeljavanjima. Ali kad netko pokuša pokrenuti stvari, onda imamo solidarne prosvjede i potpore. Nitko ne želi racionalizaciju i optimizaciju u svom dvorištu.

Doduše kad su se gasili, i kad se gase, proizvodni pogoni (a toga smo se u Osijeku nagledali) onda je bilo više ili manje uočljive javne sablazni, ali sve se to nekako brzo zaboravi, ljudi se nekako snađu, nakon nekog vremena isperu gorčinu i krenu dalje. No, kad je u pitanju financiranje iz gradskog proračuna, onda je valjda javni pogovor da je to bure bez dna, da tamo novca uvijek ima ili da, u najmanju ruku, treba potegnuti konop na svoju stranu, pa će već netko drugi valjda pristati na smanjenje prethodno ugovorenih prava.

GRADSKI SUSTAV Osječki HNK posluje unutar osječkog gradskog sustava kao i druge ustanove koje ne mogu tržišno egzistirati. Prošle godine iz gradskog je proračuna u kazalište uplaćeno mrvicu manje od 6.150.000 eura, a to je nešto manje od 65% kazališnih prihoda (ostalo prihoduju kroz projekte putem kojih Ministarstvo kulture i medija financira predstave i nešto malo od prodanih ulaznica). Istovemeno, čak 60% kazališnih prihoda odlazi na plaće zaposlenima i taj iznos zadnjih nekoliko godina neprestano raste. Unatoč tome, prošle godine napravili su gubitak od oko 95.000 eura, a iz prethodnih godina vuku još gotovo 137.000 eura gubitka. I kad se govori o racionalizaciji koja treba osigurati stabilnost kazališne proizvodnje u vremenu koje je pred nama, onda se zapravo govori o toj financijskoj gvalji koju netko treba pokriti i još dodatno treba osigurati novac kojim će pokriti minus koji se stvara i dalje.

LIJEPI PRIMJER Kad se prije nešto više od mjesec dana dogodilo da su iz gradskog poduzeća Ukop počeli na adrese građana slati nove uplatnice sa znatno povećanim iznosima za grobnu naknadu (u pojedinačnim slučajevima cijene su porasle od 150 do 250%) digla se „kuka i motika“ i građani nisu željeli prihvatiti da se cijene mijenjaju prvi puta nakon 16 godina iako su se iz poduzeća pravdali da su te cijene rezultat realnih troškova koje imaju ako njihov rad neće biti subvencioniran iz gradskog proračuna. Ukratko, novi cjenik je suspendiran i vraćen na doradu, onima koji su uplatili vraćen je novac, a prije nekoliko dana u distribuciju su krenule nove uplatnice s prošlogodišnjim cijenama grobne naknade.

To znači da će razlika u cijeni opet biti subvencionirana iz gradskog proračuna. Osim što će, prije ili kasnije, netko morati odgovarati za stres građana i kaos koji je nastao zbog zbrke s uplatnicama i vraćanjem novca – ovo znači da iz već isplaniranog gradskog proračuna za ovu godinu, zbog grobnih naknada po staroj cijeni nećemo moći krpati neke druge komunalne usluge ili troškove, pa tako (moguće je) i one u segmentu komunalne kulture jer za to naprosto nema novca. Ili ćemo prorijediti košnju na grobljima, prestati graditi nove betonske staze, utvrđivati zidove groblja, prestati uređivati odarnice i ispraćajne platoe, prestati s odvozom otpada s groblja, ukinuti tekuću vodu, ugasiti struju u uredima uprava pojedinih groblja ili ćemo početi otpuštati zaposlene. Zvuči brutalno? Moguće, ali kako drukčije optimizirati poslovanje i držati stare cijene? Naravno, možemo sve plaćati iz gradskog proračuna, ali i njega treba napuniti.

Tako je i s kazalištem. Ako rashodi trebaju ostati unutar prihoda iz gradskog i državnog proračuna – što ćemo onda? Pa nećemo valjda unatoč tako visokim proračunskim subvencijama morati smanjivati broj predstava kako bismo uštedjeli na radnim satima zaposlenika.

NOVO RJEŠENJE Prilikom argumentacije o smanjenju broja zaposlenih u kazalištu, iz gradskog sustava su plasirane informacije kako zbog dugoročnih ušteda i optimizacije procesa rade na tome da usluge čišćenja i vatrogastva centraliziraju u specijaliziranim jedinicama čije će usluge pod jednakim uvjetima biti na raspolaganju svima u sustavu. Ok, ako je to izvedivo, to bi moglo biti dobro rješenje.

U praksi, veliki odjel za čišćenje formiran je unutar gradske tvrtke Sportski objekti (jer su oni tamo zbog velikog broja dvorana i rekreacijskih prostora imali najviše zaposlenih u tom segmentu) i očekuje se kako će ondje s vremenom biti formiran ozbiljan tim čistačica i čistača specijaliziran obavljati te poslove u svim tvrtkama i institucijama gradskog sustava. Prevedeno, vodstvo kazališta može koristiti njihove usluge i za taj će posao plaćati jednu mjesečnu fakturu. Upravljanje poslovima čišćenja za njih postaje komotnije jer nemaju više veze s troškovima sredstava za čišćenje, radničkim pravima, smjenama i eventualnim bolovanjima.

Tako je zamišljeno i s vatrogascima. Osječka Javna vatrogasna postrojba odlično je opremljena i kadrovski ekipirana da, uz redovite intervencije, ima mogućnost pružati usluge zakonom predviđenih vatrogasnih aktivnosti u ostalim gradskim komunalnim tvrtkama i ustanovama. Njihova osnovna djelatnost također se financira iz gradskog proračuna, a u primjerice kazalištu – njihovi djelatnici mogu adekvatno zamijeniti postojeći vatrogasni tim. Opet, bez potrebe da HNK u svojim redovima brine o smjenama, bolovanjima, prekovremenim satima, specijalizacijama i eventualno posebnim uvjetima za rad vatrogasaca koji dežuraju uz sustav vatrodojave, a usluge profesionalnih gradskih vatrogasaca plaćat će temeljem mjesečne fakture koju će ispostaviti Javna vatrogasna postrojba.

PRAKTIČNA PRIMJENA No, da bi stvar doista profunkcionirala morala bi biti provedena na sljedeći način: HNK otpusti svoje vatrogsce i za isti iznos angažira vatrogasce iz Javne vatrogasne postrojbe. S obzirom da se HNK financira iz gradskog proračuna, dobiveni proračunski novac za tu vrstu troškova naprosto će proslijediti u Javnu vatrogasnu postrojbu, a oni će učiniti preraspodjelu radnog vremena i obaviti posao u kazalištu. No, s obzirom da su njihovi proračunski prihodi također unaprijed planirani – to znači da će za iznos koji su primili od kazališta umanjiti potraživanja iz gradskog proračuna. To bi bio Bingo! Jer znači da je za manju ukupnu količinu proračunskog novca u sustavu obavljena ista količina posla (dakle, više posla po zaposlenom djelatniku) jer je smanjen ukupan broj djelatnika vatrogasaca u sustavu.

Drugim riječima, otpuštanjem dijela radnika i naručivanjem usluga iz centraliziranih gradskih sustava osječki HNK će smanjiti broj djelatnika, ali neće smanjiti ukupni trošak. No, na nivou osječkog gradskog sustava smanjit će se ukupan broj zaposlenih djelatnika i smanjit će se proračunska dotacija u toj djelatnosti.

NUŽNOST I DOSTOJANSTVO Ova je procjena rađena temeljem dostupnih podataka i obrazloženja. Aktualni intendant HNK u odlasku, Vladimir Ham je izjavio kako „Nema dobrog ni lošeg trenutka, ovo je nužno.“ te da “Svi ljudi koji su obuhvaćeni ovom novom sistematizacijom i koji će biti tehnološki višak imaju pravo na otkazne rokove, otpremnine i sve što im po zakonu i kolektivnom ugovoru pripada.”. A glavni tajnik Sindikata radnika u kulturi, Domagoj Rebić na prosvjedu u Osijeku je ustvrdio kako će poduzeti sve zakonske mogućnosti da spriječi otkaze u kazalištu, ali „Ako i izgubimo bitku, bit će to dostojanstveno.“.

KOLEKTIV Konačno, solidarna potpora koju su kolegama pred otkazom pružili ostali djelatnici HNK na prosvjedu pred kazališnom zgradom bila je korektna i glasna, baš kako i treba. No, pomalo je to i netipično za kolektiv iz kojega sustavno, gotovo svakoga tjedna na medijske adrese te na urede i odjele u Gradskoj upravi, često i na gradonačelnikove komunikacijske kanale pristižu deseci anonimnih i potpisanih prijava, dojava, obavijesti, dobronamjernih primjedbi, potkopavanja, podmetanja i sugestija o kolegama koji tjednima ne dolaze na posao, već u 10 sati piju pivo, otvaraju bolovanja kad im se ime pojavi na rasporedu za probe, u radno vrijeme snimaju reklame ili za gotovinu fuširaju neke zanatske usluge na kazališnim sredstvima za proizvodnju, kasnije dolaze na posao, prerano odlaze, zatvaraju se u urede i rade privatne poslove, selektivno šire neke poslovne informacije kako bi od njih učinili dezinformacije, zbog vanjskih angažmana zapostavljaju obveze u matičnoj kući ili naprosto procjenjuju tuđi rad, pa takve opservacije guraju kroz sve dostupne kanale i općenito se trude kolegama iz bližeg ili daljeg kazališnog okoliša zagorčavati živote.

Nema tu nevinih. A i svi kazališni vatrogasci su već na bolovanju, pa sustav ima dodatne troškove.

PROSVJED ISPRED HNK Puno se pljeskalo sindikalistima, a najavljeni otkazi kreću 26. svibnja

Foto: David Jerković/PIXSELL