Zbog slučaja nasilnih profesora na osječkoj Akademiji za umjetnost i kulturu u utorak je na trgu ispred zgrade Rektorata prosvjedovalo nekoliko stotina studenata i to je do sada najkonkretniji, najbolje organiziran i najjasnije komunikacijski usmjeren bunt studentske populacije u Osijeku za dugo vremena.

Duboko povrijeđeni i uznemireni mladi ljudi jasno su demonstrirali kako ne pristaju na bilo koju vrstu nasilja u učionicama, na verbalno maltretiranje, prijetnje i, dakako, ne pristaju na naknadno utišavanje i zataškavanje sramotnih događaja koje su prijavljivali.

Nažalost, činjenica da su se u ovako velikom broju, uz podršku jednog dijela profesora i građana, okupili pred zgradom Rektorata jasno daje do znanja da su prethodno iscrpili mogućnosti rješavanja problema na svojoj matičnoj Akademiji, pa su bili prisiljeni doći na vrata rektoru. Izveli su tamo sjajan prosvjedni performans, trg su zatrpali transparentima s prigodnim porukama koje razobličuju neprimjerenu komunikaciju između profesora i studenata, zatim putem razglasa jasno iskomunicirali što se dogodilo, zašto su se okupili i kakva rješenja očekuju, a potom su se razišli izbjegavajući davati individualne izjave za medije. Za sada, dakle, snažno, pametno, pristojno, korektno i još uvijek s vjerom da sustav može iznjedriti rješenje koje će ih zaštititi od maltretiranja.

NASILJE NA SVEUČILIŠTU Glasan studentski skup u Tvrđi protiv profesora umjetničke Akademije

No, oni kojima je prosvjed upućen nakon ovoga zasigurno ne mogu (i ne trebaju) mirno spavati. Tim više jer su osječke studente podržali kolege s akademija u Splitu, Rijeci i Zagrebu. Dakle, inače uštogljeni i uglavnom dosadni akademski sustav, koji se zakratko uznemiri tek svake četiri godine kad se bira novi rektor, pa se dekani fakulteta tjednima prije toga ponašaju poput suncokreta u namjeri da što prije prepoznaju i priklone se onome tko će imati većinu – sad si je dopustio izlijevanje studentskih nemira pred vratima na Trgu Svetog Trojstva. Slušajući te studente, ispada zapravo da su u tom kompleksnom visokoškolskom sustavu svi zabavljeni vlastitim sustavima napredovanja i interesnog umrežavanja do te mjere da nemaju vremena za studentske probleme. A studenti zbog kojih i postoji cijela ta skalamerija prisiljeni su svoja prava na primjereno i pristojno visokoškolsko obrazovanje tražiti na ulicama. To je, u najmanju ruku, neodgovorno.

Zadnjih desetak godina bilo je uobičajeno da kad negdje dalje u Hrvatskoj upoznajete nove ljude i istaknete da ste iz Osijeka, da vam iz zajebancije dobace kako u gradu imate Ekonomski fakultet poznat po štancanju diploma i doktorata za drugi i treći ešalon političkog establišmenta. Barem dok ti prestarjeli politički studenti nisu otkrili lukrativnija “sveučilišta” u Banja Luci i u Taravniku. Naravno, mogi se sjećaju i podsjećaju na slučajeve zatvorskih kazni za profesore koji su na Pravnom fakultetu primali mito. I koliko god u Osijeku u većini slučajeva ogroman broj mladih ljudi studira na fakultetima koji nisu imali čast gostovati u medijskim crnim kronikama, ipak nije bilo i još uvijek nije zgodno da jedan od ključnih gradskih brendova neumitno počiva na gnjileži iz tih istih crnih kronika. I sad se s ovim slučajem studenata-umjetnika sve to lijepo iznova ponavlja, ili je bolje reći da se zapravo nastavlja.

Na Sveučilištu J.J. Strossmayera studira više od 16.000 studenata (na Akademiji ih je oko 700), a u Osijeku je nešto više od 96.000 stanovnika. Kad tome pridodamo info da je u studentskim domovima tek 1.500 kreveta te da restorani Studentskog centra dnevno pripremaju oko 2.500 obroka – onda je vidljivo koliko je studentska populacija važna za Osijek. Oni, odnosno njihovi roditelji ovdje plaćaju školarine, stanarine i režije, ovdje kupuju, hrane se i odijevaju. Oni su generatori razvoja. Praktički svaki peti ili šesti prolaznik u Osijeku je student. To je fizički i intelektualno najpotentnija populacija, od osobite važnosti za sadašnjost i budućnost grada – i sad njih netko ide maltretirati na predavanjima. Ma, dajte molim vas, zar je netko očekivao da to može proći?!

Dobro organizirani studenti s jasnim porukama i zahtjevima bez problema će senzibilizirati javnost i dugoročno dobiti bilo koju bitku u koju se upuste. Iz jednostavnog razloga što o njima mnogo toga ovisi i što neokaljane i pametne mlade ljude javnost jako dobro razumije i podržava. Stoga bi njihovo jezgo što prije trebalo primiti na ozbiljne razgovore, tretirati ih kao partnere i omogućiti im primjerene uvjete za studiranje, a ne gledati kako ih izbjeći, utišati ili umoriti. Ukratko, ovo što se dogodilo u Tvrđi još uvijek nije požar, ali potpuno je jasno tko iza velikih vrata Rektorata sjedi na bačvi baruta.

Ovo je i prigoda za podsjetiti kako je godinama jedan od najznačajnijih godišnjih studentskih popkulturnih evenata zapravo Studentska roštiljada na koju u Kampus naše akademske građane dolaze zabavljati narodnjačke zvijezde iz okolnih država. Nekome je itekako odgovaralo držati ekipu oko roštilja u kafanskoj atmosferi, pa je iz te perspektive potpuno logično da se taj kafanski govor konačno preselio i u predavaonice. E sad, kad se to konačno dogodilo, sad treba studentima Akademije za umjetnost i kulturu objasniti kako to da neki profesor studentu može reći: “Razbit ću ti pi*ku” i da za to ne snosi baš nikakvu odgovornost. Odnosno, jel’ ta rečenica ima jedno značenje kad se izgovori u kafani, a potpuno drugo kad se pojavi u učionici, kao valjda edukativna komponenta? Ili da preokrenemo pitanje, kad se to dogodilo da su se profesori u studentskim učionicama počeli ponašati kao da su u kafanama? I hoćemo li dopustiti da osječka Akademija postane po tome poznata, da postane kafana. Naravno da nećemo, ali samo zato što imamo poštene, pristojne i pametne mlade ljude koji pokazuju da to neće tolerirati. I koji točno znaju tko taj problem treba riješiti.

Foto: PIXSELL